REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

26. juni, 2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 474

1. SCHWARZ-SCHILLING NAS JE UČIO KAKO DA LOVIMO RIBU, A SADA NAM JE I DAROVAO JEDNU

2. MEMORIJALNI CENTAR POTOČARI IZUZET IZ REPUBLIKE SRPSKE

3. Vlada RS: Švarc-Šiling prekršio Dejton

4. PRIJEDORČANI KREĆU STOPAMA SREBRENIČANA U ZAHTJEVIMA ZA SVOJIM PRAVIMA

5. Povodom susreta KBSA u Seattle-u: DEKODIRANJE PODVALA

6. Pročitao sam knjigu Muhameda Borogovca "Rat u BiH 1992 - 1995"

7. OPŠTINSKI GENOCID?!

8. JOŠ JEDNA ISTINA O "AKADEMIKU" FILIPOVIĆU

9. OPŠIRNIJE O SCHILLINGOVOJ ODLUCI

 

1. SCHWARZ-SCHILLING NAS JE UČIO KAKO DA LOVIMO RIBU, A SADA NAM JE I DAROVAO JEDNU

Komentar povodom Schillingove odluke da Memorijalni centar Potočare stavi pod direktnu kontrolu Bosne i Hercegovine.

 

S obzirom na tu tužnu činjenicu, Schilling im je dao maksimum.

Medju BH patriotima i prijateljima Bosne i Hercegovine (uključujući i Prof. Boylea) je Schillingova odluka primljena sa oduševljenjem, dok je medju četnicima primljena sa žestokim otporom.  Četnici znaju da je ovo mina pod Dayton, da je ovim Dayton obezvrijedjen čak od same institucije, OHR-a, koja je zadužena da ga čuva.  Zato oni obećavaju da neće poštovati Schillingovu odluku, da neće pristati na odlazak policije RS iz Potočara, tj. da će zadržati puni suverenitet RS nad Potočarima.

Pretpostavljamo da će se opet uključiti naši izdajnici Tihić, Silajdžić i Lagumdžija da tobože smiruju situaciju tj. da pomognu četnicima u njihovoj namjeri da njihova policija ostane u Potočarima.  Ako bi im to Srebreničani dopustili onda bi se ispostavilo da su Srebreničani samo dobili jednu mršavu ribicu na poklon, a da nisu naučili loviti ribu.

Ono što bi Srebreničani morali sada uraditi da bi dokazali da su sazreli za političku borbu sa četnicima je da odmah donesu odluku o izdvajanju Srebrenice iz RS.  U suprotnom, tj. bez njihove podrške Schilling će izgubiti okršaj sa četnicima i onda se vise nikad neće moći stati četnicima u kraj.

Slijedi vijest o Schilingovoj odluci, a zatim članak o reakcijama iz RS.


2. MEMORIJALNI CENTAR POTOČARI IZUZET IZ REPUBLIKE SRPSKE

Avaz 25. juna 2007

Visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwarz-Schilling) jučer je proglasio Zakon kojim se osniva Memorijalni centar Srebrenica - Potočari koji će preuzeti sve ovlasti i poslove ranije osnovane Fondacije Spomen-obilježje i mezarje.

Prema toj odluci, Potočari i Memorijalni centar prelaze u nadležnost države BiH, koja će se brinuti za njegovo funkcioniranje, sigurnost i upravljanje.

- Memorijalni centar jedan je od ključnih elemenata u nastojanjima koja ova zemlja čini u vezi sa suočavanjem s genocidom počinjenim u Srebrenici i ublažavanjem duboke patnje koju on i dalje uzrokuje. Sigurna i ispravno planirana budućnost ovog centra bitna je svakom časnom gradjaninu BiH, bez obzira na to iz koje zajednice dolazio - rekao je Švarc-Šiling.

Na naše pitanje ko će nakon donošenja ovog zakona osiguravati Memorijalni centar, Šiling je odgovorio kako će, s obzirom na to da država preuzima nadležnosti, time i Agencija za istrage i zaštitu BiH dobiti zaduženje da osigurava Centar. On je dodao da nije postavljao posebne rokove za implementaciju ovog zakona, jer "njegovim donošenjem država odmah dobiva obaveze".

Sjećanje na zločine

Visoki predstavnik kazao je kako se novim zakonom Memorijalni centar postavlja na zdrave i stalne temelje, jer je važno da se osigura adekvatna podrška ovom radu nakon što međunarodna zajednica normalizira svoj angažman u BiH.


3. Vlada RS: Švarc-Šiling prekršio Dejton

Nezavisne novine 25. 06. 2007 20:03

BANJALUKA - Vlada RS konstatovala je na sinoć održanoj sjednici da je visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling, svojom odlukom o Memorijalnom centru u Potočarima, narušio ustavno-pravni poredak RS i BiH, što predstavlja direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH, kao njegovog sastavnog dijela, o čemu će Vlada Republike Srpske obavijestiti Vijeće za implementaciju mira i ostale nadležne institucije.

"Ovom odlukom visoki predstavnik je narušio i kompletan pravni poredak RS i BiH u pogledu primjene drugih propisa iz oblasti uprave, pravosudja, imovine i slično, proizvodeći potpunu pravnu nesigurnost u pogledu djelovanja institucija i gradjana na području cijele BiH", navedeno je u zaključku Vlade RS.

Vlada RS konstatovala je da su takve aktivnosti neprihvatljive za organe Republike Srpske i od istih traži da i dalje nastave obavljati dužnosti iz svojih nadležnosti na cijeloj teritoriji Republike Srpske, što podrazumijeva i cijelu teritoriju opštine Srebrenica uključujući i Memorijalni centar Srebrenica – Potočari.


4. PRIJEDORČANI KREĆU STOPAMA SREBRENIČANA U ZAHTJEVIMA ZA SVOJIM PRAVIMA

Pozivam Vas da izdvojite par minuta i potpišete peticiju podrške za Memorijalni centar u bivšem logoru Omarska.

Ove godine se navršava 15 godina od stradanja nesrpskog stanovništva u opštini Prijedor u kojoj su ljeta 1992. postojala 3 logora, Trnopolje, Keraterm i Omarska.

Dio odgovornih je već osdujen od strane haškog Tribunala a trenutno pred Sudom BiH traje proces protiv Mejakića i ostalih za zločine počinjene u logoru Omarska i opštini Prijedor.

Britanski Mittal Steel (trenutno Arcelor-Mittal), novi vlasnik Rudnika Omarska je 1. decembra 2005. u Banja Luci najavio gradnju Memorijalnog centra u zloglasnoj Bijeloj Kuci koji bi ova firma i platila.  Medjutim, već 20. februara 2006. Mittal je stao sa implementacijom ove odluke zbog navodne "radikalizacije stavova u lokalnim nacionalnim zajednicama".

Projekt za sjećanje na logor Omarska nije i ne može biti samo predmet jedne firme i ovisan o 'radikalizaciji' odnosa, šta god to bilo.  Vrijeme je da se logoru Omarska da dužna pažnja i od strane vlasti u BiH.  Ovom prilikom pozivamo i sve adresirane koji svojim autoritetom i položajem mogu podržati i ubrzati ovu inicijativu, da to i učine.

Danas nam je svaki potpis jako potreban da natjeramo i ovu firmu, ali i vlasti Bosne i Hercegovine, RS-a i opštine Prijedor da se konačno aktivira i podrži ovu inicijativu.

Peticiju možete naći na stranici:

http://www.headgroups.com/hg/display/om/online+petition  

Ime i prezime i zemlja boravka su dovoljni.

Na stranici peticije možete naći i više informacija o ovoj inicijativi, kao i članak iz prošlog broja sarajevskih Dana (vidi link) koji će biti objavljen i na engleskom, te holandskom jeziku (u sljedećem broju magazina 'Vrij Nederland).

http://www.headgroups.com/hg/display/om/Omarska+15+godina+kasnije  

Za kraj Vas obavještavam da će 6. augusta 2007., na 15-tu godišnjicu raspuštanja logora održati komemorativna posjeta logoru Omarska.  Ukoliko ste u prilici, pridružite nam se.

Hvala unaprijed i proslijedite ovaj e-mail dalje.  S poštovanjem,

 

Satko Mujagić
OPTIMISTI 2004

www.optimisti2004.com 
E-mail: optimisti@quicknet.nl 


5. Povodom susreta KBSA u Seattle-u: DEKODIRANJE PODVALA

Sarajevo, 8. juni, 2007. – Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je održao susret u Seattle-u, na kojem su referate i deklaracije iznijeli članovi i gosti.  Bez obzira što KBSA nije prihvatljiv iz više razloga, ne treba ga sasvim ignorirati.  Stanovišta treba ocijeniti, barem jer je to američki servis Mustafe Cerića, Bakira Izetbegovića i Harisa Silajdžića – osoba koje umjesto gradjana Bosanaca i Hercegovaca, od Bošnjaka prave obezdržavljenu ¨vjersku skupinu¨, u suradnji sa četničkim projektom. 

U materijalima je uz prihvatljive i korisne prijedloge, inicijative, teze, zahtjeve ...  upetljano, nažalost, toliko kontraproduktivnog i destruktivnog da se politički obrazovanom branitelju države Bosne i Hercegovine podiže kosa na glavi.  Naime, toliko je i korisnog i štetnog izmiješano, da deklaracije i referati tvore ideološku papazjaniju.  Pažljivom i obrazovanom analitičaru nije teško dekodirati spletke, podvale, ali je o njima pisati mukotrpno kao vaditi kestenje iz vatre ... pa se javlja pomisao da se sve to ignorira.  Ali, ipak, evo kratkog ad hoc komentara ... 

BOSANSKOHERCEGOVAČKA NACIJA I BOŠNJAČKI NAROD

Prije svega, KBSA i gosti još nisu razumjeli ili ne žele ispravno koristiti dva potpuno različita pojma: narod i nacija.  Narod označava skupinu ljudi, a nacija označava društveno političku zajednicu koja se zove država.  Bošnjaci su narod, a država Bosna i Hercegovina je nacija.  Bošnjačka nacija tj. bošnjačka država ne postoji.  Jedina nacija koju je cijeli svijet 1992. godine priznao je Republika BiH, jer riječ nacija isključivo označava državu.  Dakle, bosanskohercegovačka nacija je isključivo sinonim za bosanskohercegovačku državu.  Kao nacija nisu priznati niti Srbi, niti Hrvati, niti Muslimani (ispravno revidirano u Bošnjaci, 1993), nego samo njihova zajednička gradjanska država Republika BiH.  Hrvati, Srbi i Bošnjaci su prepoznati i priznati kao narodi, prema Ustavu RBiH. 

Stoga je ¨bošnjački nacionalni program¨ kojega KBSA tek sada, 2007. godine (sic), traži po pitanju nacije i države, već realiziran priznanjem i učlanjenjem Republike BiH u Organizaciju Ujedinjenih Nacija, maja 1992.  U obranu tih tekovina, svoj život, dijelove tijela, zdravlje, porodice, imetak, ... položilo je na stotine hiljada gradjana RBiH odanih svojoj državi, 1992-1995.  I zato točak ne treba izmišljati, nego treba spriječiti da taj točak slome i organizacije kao što je KBSA i njeni gosti Silajdžić, Izetbegović i Cerić.   

BOŠNJACI – NAROD, A NE VJERSKA SKUPINA

Iznesena je provokacija sa tribine KBSA, da su Bošnjaci implicitno vjernici muslimani, da bi uopće bili Bošnjaci.  Za njih Bošnjaka ateista nema; a niti onih muslimana koji njihovu politiku i tutorstvo ne prihvaćaju.  Takvim provokacijama KBSA spušta Bošnjake sa kategorije naroda na nižu kategoriju vjerske skupine. 

Nacionalna strategija već postoji, i realizirana je Ustavom RBiH.  Taj Ustav treba obraniti, kao što ga je branilo stotine hiljada gradjana RBiH svojim golim tijelima 1992-1995, a ne izdavati ga i prostituirati kao što to godinama čine KBSA-ovi ¨ugledni gosti iz Sarajeva¨.          

HRVATI I SRBI U BiH, SU NARODI – A NE VJERSKE SKUPINE KATOLIKA I PRAVOSLAVACA

Referat na tribini je iznio destruktivan prijedlog da Bošnjaci pokušaju hrvatski i srpski narod u BiH tretirati tako da ih reduciraju na vjerske skupine katolika i pravoslavaca.  Barem jedan od referata barata terminima ¨Bosanci katolici¨ i ¨Bosanci pravoslavci¨.  Jasno je kao bijeli dan, da Hrvati i Srbi u BiH to apsolutno ne prihvaćaju.  Govornik sa tribine KBSA tako svim Srbima i Hrvatima ¨daje toljagu kojom će nas udarati¨ - pri čemu će Srbi i Hrvati biti u pravu! 

Najbolje za obranu države BiH je priznati notornu činjenicu da su Srbi i Hrvati u BiH -- narodi.  To je za njih završen proces; niti na pamet im ne bi palo da se odreknu statusa naroda i spuste na vjerske skupine pravoslavaca i katolika.  A pri tome su bh. Srbi, po Dejtonu, i više od naroda, jer je RS de facto nacija, tj. država.  Ako Dejtonski Aneks 4 (ustav) bude ozakonjen, onda će i bh. Srbi i de jure imati svoju ¨srpsku državu zapadno od Drine¨, Republiku srpsku. 

Dakle, umjesto da KBSA i gosti, prihvate kategoriju iz ustava RBiH da su Srbi i Hrvati narodi, tretiranjem istih kao vjerskih skupina, iz daleke gradjanske, ultra-multietničke Amerike u koju su emigrirali - potpiruju etnički rat u BiH!    

¨NOVI USTAV HARISA SILAJDŽIĆA¨

Na susretu KBSA promovirana je Silajdžićeva bajka o ¨novom ustavu¨, čije stvaranje je pravni i politički sizifovski posao! Nakon što je na izborima dobio poziciju i vlast, Silajdžić isključivo brani Dejtonski ustav, dok je ¨novi ustav¨ samo njegova propagandna izborna prevara.  U najboljem slučaju, Silajdžić bi sada malo ¨zakrpio¨ Dejtonski ustav – onoliko koliko mu Republika srpska odobri.   

Očuvanje države Bosne i Hercegovine diktira da se bude dosljedan i državotvoran, i da se traži jedino zakonito i moguće u internacionalnom pravnom sistemu, a to je povratak Ustava Republike BiH!  Republika BiH je u svom ustavu već imala definisane funkcionalne regije na bazi geografije, ekonomije i sličnih kategorija.  

¨DOGOVOR¨ ZLOČINCA I ŽRTVE

U SAD su Mustafa Cerić, Bakir Izetbegović i Haris Silajdžić odbacili povratak države BiH, dobrobit svih Bosanaca i Hercegovaca, a time i Bošnjaka medju njima, tako što su produbili sindrom ¨dogovora naroda¨.  Te dogovore su dalje još više osakatili, reducirajući ih na relaciju ¨dogovor Bošnjaka i Srba¨ -- i to, ¨onih Srba koji pušku nose¨, kako je Alija Izetbegović branio svoje pregovore na ravnoj nozi sa četnicima i HVO-om, a ne sa Srbima i Hrvatima koji su ostali odani Republici BiH, ma kakav njihov procent bio tada 1991, 1992, ... godine.  U Americi su pokazali da odbacuju Hrvate kao sugovornike i sveli svoje odnose na bilateralne tajne pregovore: ¨Bošnjački lider¨ (Silajdžić) - Republika srpska (Dodik).  U Americi nije bilo delegacije Hrvata iz BiH na razgovorima, što je politička destrukcija nesagledivog obima.  Sve što je Katolička crkva Hrvatima skoro naredila u proteklim godinama po pitanju potrebe da se Hrvati bore za cjelovitu državu BiH, sada je sabotirano.  Eto, već se u Sarajevu oglasio uvijek pro-bosanski orijentirani Predsjednik ¨Hrvatskog kulturnog društva Napredak¨ fra. Franjo Topić, sa negativnom ocjenom opisanih poteza.    

CERIĆ-SILAJDŽIĆ-IZETBEGOVIĆ PORUČUJU DIJASPORI: SAMO VI I DALJE ŽIVITE U AMERICI – A NAS ODRŽAVAJTE NA VLASTI U NAŠEM ¨BOSNISTANU¨!

Namješta se i shema da SDA i SBiH sebi u SAD stvore glasačku mašineriju preko KBSA, od poželjnih 50 000 glasova, koja bi ih održavala na vlasti u ¨Bosnistanu¨.  Kako su na rastrganoj četvrtini teritorije BiH, u enklavama u kojima tavore preostali Bošnjaci, već podosta pročitani, oni mogu varati sve manje preživjelih u ¨ovo malo Bosne¨.  I zato sada Cerić, Izetbegović i Silajdžić u Sjevernoj Americi ¨hvataju¨ Bošnjake na sentimentalnost, nostalgiju, vjersku solidarnost.  Podilaze emocijama ljudi u dijaspori, koji misle da rade dobro za Bosnu i Bošnjake ako slijede KBSA i njegove goste. 

Dodatni problem je i to što adekvatne patriotske opozicije nema u vidu jake političke partije.  Sve što SDP nudi je isti pa i gori sistem od SDA i SBiH.  Ipak, Bošnjaci se trebaju registrovati za lokalne izbore u što većem broju, i glasati za patriote na lokalnim izborima, budući da u svim strankama postoje BH patrioti.

NEKA NAS NE PREVARE DOBRE STRANE

Konačna Deklaracija KBSA ima znatan broj rečenica koje, čitane same za sebe, izražavaju prihvatljive i konstruktivne stavove.  Ali kao integralni tekst to nije ništa drugo do propagandna gesta iza koje ne stoje dignitet i kredibilitet.  Kakva korist od kile dobrog pečenja u kojeg je umiješano deset grama cijankalija?

Sven Rustempašić & Muhamed Borogovac


6. Pročitao sam knjigu Muhameda Borogovca "Rat u BiH 1992 - 1995"

http://www.hdmagazine.com/bosnia/ 

Ništa istinitije nije napisano od ove knjige.  To je sve i jedina prava istina o ovom ratu.  Molio bih vas ako možete da mi pošaljete ovu knjigu.  Koliko je god je ja ću platiti.

Ja sam jedan od osnivača Patriotske lige sa doktorom Kerimom.  Znam dosta toga o Saji, Bakiru, Zuki i o ostalim.  Ja sam prvi ranjenik koji je izašao iz Goražda.  Od augusta devedeset treće sam bio u radio centru SVK do novembra devedeset četvrte kada sam napustio Bosnu i Hercegtovinu.  Moje ime je M... M..... Sada živim u Ilinoisu.  Adresa je 3306 LEE SKOKIE, IL 60076  Telefon 847 673 28xx  Molim vas da  me nazovete ili pošaljete e-mail kako da nabavim knjigu "Rat u BiH 1992 - 1995".

Unaprijed vam hvala.

Poštovani gospodine,

knjigu "Rat u BiH - Politički aspekti", tačnije drugo dopunjeno izdanje knjige koju ste pročitali, vam šaljem poštom na poklon pod uslovom da je ne držite samo za sebe, nego da je dajete i drugim Bosancima i Hercegovcima na čitanje. 

Nemojte se ljutiti što nisam objavio vaše puno ime i telefon.  Bolje je ovako da vas ne bi uznemirivali naši izdajnici, tj. oni o kojima govori nasa knjiga.  

Pozdrav.

Dr. Muhamed Borogovac.


7. OPŠTINSKI GENOCID?!

Piše: Hasan Nuhanović

(Esej je nešto skraćen zbog dužine.  Pri tome smo pazili da se ne izgubi smisao.)

Pošto sam svjedok stradanja Bošnjačkog naroda u istočnoj Bosni, tj. "Muslimana Bosne i Hercegovine", kako stoji u presudi Medjunarodnog suda pravde, o tome, kao i mnogi drugi moji sunarodnjaci, mogu govoriti uz argumente.

Oni koji ovo nisu doživjeli vjerovatno nikada neće moći shvatiti šta se u Podrinju dogadjalo od 1992. do 1995. godine, ali isto tako je tačno da je veliki broj informacija o ovim stradanjima već godinama dostupan široj javnosti. Evidentno je da su neke od ovih informacija jednostavno zaboravljene ili da bivaju previdjene.  U vezi sa tim htio bih naglasiti sljedeće.

1. Iako ne posjedujem tačne statističke podatke o predratnom prebivalištu žrtava koje su ubijene «u i oko» Srebrenice u julu 1995. godine, poznato je da skoro polovina žrtava ne potiče sa područja opštine Srebrenica već sa područja opština šire regije istočne Bosne – Bratunac, Vlasenica (Milići), Zvornik, Han Pijesak (područje Žepe i okolnih sela), Rogatica, Višegrad, i u manjem broju iz nekih drugih opština.  Dakle, žrtve genocida počinjenog «u i oko Srebrenice» u julu 1995. godine nisu bili samo iz opštine Srebrenica.

2. Možda mnogo je bitniji podatak o genocidu počinjenom u julu 1995. godine sadržan u sljedećem: ni jedna veća masovna egzekucija, nakon pada Srebrenice «Zaštićene zone UN», nije počinjena na području teritorije opštine Srebrenica. Nabrojaću nekoliko lokacija na kojima su, prema iskazima očevidaca, tj. preživjelih, te dokazima izvedenim pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, izvršene masovne egzekucije nad stanovnicima «Zaštićene zone UN-a»: Pilica (opština Zvornik, na granici sa opštinom Bijeljina), Kozluk (opština Zvornik), Grbavci (opština Zvornik), Cerska (opština Vlasenica), Debelo Brdo (opština Vlasenica), Nova Kasaba (opština Vlasenica), Konjević Polje (opština Bratunac) Kravica (opština Bratunac), zatim neke lokacije na području opštine Kalesija, zatim opštine Trnovo, zatim ubistva na području opštine Šekovići, i druge lokacije koje su od opštine Srebrenica udaljene više od stotinu kilometara unutar Republike Srpske.  Na ovim lokacijama, tj. u ovim opštinama, se nalazi i većina masovnih grobnica u kojima se nalaze ostaci žrtava ovih masovnih egzekucija.

Dakle, čak i da su sve žrtve masovnih egzekucija poticale isključivo iz opštine Srebrenica (a nisu) stoji činjenica je da je genocid fizički proveden u formi masovnih egzekucija na teritoriji najmanje pet-šest opština tadašnje Republike Srpske. Zapravo, geografski, tih dana ljudi iz «Zaštićene zone UN» su ubijani na području koje se proteže od Bijeljine do Treskavice i od Drine do Majevice.

Kako se onda može genocid nad Bošnjacima istočne Bosne koji je počinjen na ovako širokom području svoditi na jednu opštinu?  Kao rezultat ovakve interpretacije događaja iz jula 1995. godine dobijamo novu kategoriju – opštinski genocid. Je li to ono sa čim se trebamo složiti i što trebamo prihvatiti?  Je li to ono što treba da piše u udžbenicima istorije?

...

Dakle, ne radi se o incidentu za koji su odgovorni samo i isključivo pojedinci već je cijeli sistem institucija Republike Srpske na jednom širem području istočne Republike Srpske, ako ne cijele Republike Srpske, učestvovao u planiranju i izvršenju masovnih egzekucija kao i u uništavanju tragova ovog zločina – o čemu danas svjedoče takozvane primarne, sekundarne i tercijarne masovne grobnice.  Poznato je da su ostaci jedne iste osobe, žrtve egzekucije iz jula 1995. godine, pronađeni u tri različite masovne grobnice koje su jedna od druge udaljene preko trideset kilometara.

Zemlja hiljadu grobnica

Kad na ulici ovih dana sretnem nekog od poznanika i kažem mu da su ostaci moga oca identifikovani krajem maja ove godine, i da je ta, sekundarna, masovna grobnica otvorena još 2002. godine, pod nazivom Čančari 05, opština Zvornik, pitaju me – a koliko su našli, misleći pri tom koliki je procent pronađenih skeletnih ostataka.  Nekad nekom od njih objasnim detalje, nabrajajući kosti koje nedostaju, a nekad ne idem u detalje već kažem da su pronašli oko 75% skeletnih ostataka.  Neki od mojih rođaka i prijatelja mi kažu – pa dobro je, kod mog brata, ili oca, su našli samo gornju polovinu, i dodaju na to – hajd' makar ćeš ga moći pristojno ukopati.  Onda me pitaju – a jesu li ti našli majku i brata – a ja samo odmahnem glavom odriječno i tu se otprilike završava razgovor.  U uredu ICMP-a u Tuzli, gdje sam prije nekoliko dana bio radi procedure identifikacije očevih skeletnih ostataka, rekli su mi da taj procenat od oko 75% „i nije tako loš“ jer ima puno porodica kojima se mora saopštiti da je procenat pronađenih skeletnih ostataka ispod 25% - a pravilo je da se u tim slučajevima porodici preporučuje da se ukop ne vrši dok se ne vidi da li će se naći „još neka kost“.  I tako, u slučaju identifikacije skeletnih ostataka moga oca kompjuterska analiza DNK je izbacila broj 99,94% - vjerovatnoće da se zaista radi o mom ocu.

Ne znam koji broj će kompjuter izbaciti ako mi pronađu kosti od brata, ili majke, ali znam da taj moment uopšte ne priželjkujem.  Pokušavam da na to ne mislim.  Kad bude bude.  Mislio sam da mi se srce već odavno okamenilo, kad već nije puklo prije dvanaest godina, ali prevario sam se. A kako li je ovim majkama koje su izgubile sinove!

Imamo toliko masovnih grobnica da će nam trebati još godine, možda i decenije, da ih sve ekshumiramo i, možda, identifikujemo posmrtne ostatke žrtava.

Kad me ponekad upitaju – što nisi bolan otišo u Ameriku ko i mnogi drugi i sve to nekako pokušo potisnuti i zaboraviti – ja im kažem da bih u tom slučaju, čak i da sam htio otići, preko Atlantika morao preletjeti šest puta samo zbog identifikacija i dženaza, po dva puta za oca, majku i brata.  Ne može se od ovog pobjeći, a ja to i ne želim.

Život ide dalje, Bosnu treba miriti i smirivati, a nama valja 11. jula, na 12. godišnjicu genocida obaviti dženazu za posmrtne ostatke nekoliko stotina žrtava genocida.  Idu u vječni smiraj na mezarju u Potočarima, opština Srebrenica.


8. JOŠ JEDNA ISTINA O "AKADEMIKU" FILIPOVIĆU

Kada sam pročitao članak o Muhamedu Filipoviću poželio sam da svima javim da nas on nije brukao samo u Engleskoj nego i u Švicarskoj.  Tamo je prodavao lažne dokumente ne misleći na posljedice koje sada pojedinci, uključujući i mene imaju.

Moja priča počinje kada sam se rastavio s mojom bivšom suprugom, a rastavili smo se uoči rata 16.03.1992 god.  Moja kćerka je tada bila dodijeljena meni jer je njezina mama nije htjela.  Rastava braka je pravosnažna i sve je bilo u redu dok moja bivša supruga nije otišla u BERN (Švicarsku) u Ambasadu kod gosp. (a nije to nikakav gosp.) MUHAMEDA Filipovića i od njega dobila uvjerenje da sam ja te papire (rastavu braka) kupio u VLASENICI i da se protiv mene vodi krivični postupak zbog neispravnih dokumenata.  Tako da su mi uzeli ono moje najmilije moju kćerku, a iz Švicarske sam morao napolje u roku od 24 časa.  Išao sam i u Sarajevo u ministarstvo vanjskih poslova kod gosp. Husein Živalja on mi je tada govorio da odem i uzmem moju kćerku nazad jer su papiri originalni i napravio je neki zapis pod rednim brojem 08-8923 i to 19.08.1998, ali od toga ništa nije bilo.  Tako da ja i danas danile imam problema zbog tih lažnih papira koje je taj naš "akademik" tada u BERNU izdao za par tisuća (hiljada) franaka.  Haman nije znao kakve posljedice pravi?  Ja moju kćerku ne mogu da vidim jer mi njena mama to ne dozvoljava.  S tim papirima probala je i ovdje u Njemačkoj da odigra istu tu igru kao i Švicarskoj, ali sam ja rastavu braka poslao u vrhovni sud Njemačke i oni su isto ustanovili da je rastava pravosnažna i da su moja bivša supruga i "gosp." Filipović radili nezakonito.  Onda je bila Stutgart-Minhen Ambasada.  Svi su oni nešto obećavali, ali niko nije ništa poduzimao tako da možeš biti ponosan što si gradjanin Bosne i Hercegovine, a ljudi koji nas predstavljaju sve sami džeparoši.  Gosp. Husein Živalj mi je 98´ rekao da ja nisam gradjanin Bosne i Hercegovine nego RS.  Znate poštovani gosp. Muhamede kako zlo boli, jer u mene tj. moje familije je izginulo preko 70 članova familije i to u ŽEPI i SREBRENICI.  Nadam da vi to možete malo bolje još napisati i objaviti da se vidi kakva (izvinite na ovome izrazu) gamad i đubrad vladaju našom zemljom...

Toliko od mene za sada.  Ako šta treba stojim vam na raspolaganju.

UZ POZDRAV I SELAM   

Jusupović Himzo


9. OPŠIRNIJE O SCHILLINGOVOJ ODLUCI

http://republikabih.net/content/fokus.htm#No62

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

2. juni,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 473

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1.  NOVI TALAS ETNIČKOG ČIŠĆENJA REPUBLIKE SRPSKE

Skoro 2.200 demobilisanih boraca povratnika u RS, podnijelo je Službi za zapošljavanje Tuzlanskog kantona zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a po osnovu odredbi Zakona o pravima demobilisanih boraca i njihovih porodica FBiH.  Prema riječima Zulfe Salihovića, predsjednika Organizacije demobilisanih boraca općine Srebrenica, isplata propisane naknade borcima povratnicima u RS još nije započela, što je u posljednjih 15 dana uzrokovalo novi val administrativne odjave ove kategorije povratnika iz matičnih općina i prijave na području TK.

- Mislim da je greška napravljena u Federaciji, kada nisu na vrijeme i u redovnoj proceduri usvojene njegove izmjene i dopune.  Ko je tu zatajio, ne znam, ali mi smo se već obratili premijeru Nedžadu Brankoviću i ministru za boračka pitanja Zahidu Crnkiću da što hitnije riješe ovaj problem - kaže Salihović.

(A. HADŽIĆ - Avaz)
 

2.  POSRBICA GORI OD SRBINA

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

Oni su znali da će ovakav borački zakon dovesti do etničkog čišćenja RS, i usvojili su ga jer je Posrbica u srcu navatreniji Srbin, a još ima jednu veliku prednost nad pravim Srbinom - djeluje iznutra, predstavljajući se nekad kao ¨Bošnjak¨, a nekad kao ¨musliman¨, zavisno šta može bolje poslužiti za srpsku stvar u datom trenutku.

I u ¨Avazu¨ od 26. maja, 2007, nalazimo još jedan dokaz da je zaista Posrbica gori od svakog Srbina.  Naime, tu Haris Silajdžić poručuje iz Amerike da se dogovorio sa Dodikom da se reforma policije odgodi za 2010.

Svi znamo da je Evropa pritisla Dodika i RS da ispoštuju sporazum o Reformi policije, kojega je Skupština RS ratifikovala.  Dogovor Silajdžića i Dodika o skidanju sa dnevnog reda reforme policije do 2010. godine, je ustvari rodoljubno djelo jednog Posrbice da pomogne otadžbini velikoj Srbiji.  Naime, kako se sada Evropa može dalje angažovati da nam reformiše policiju, kada se eto i ¨Bošnjaci¨ slažu da to sada nije potrebno, da to može čekati.

Nadamo se da ova Silajdžićeva i Dodikova zavjera protiv Evrope neće uspjeti, jer Evropa ima pravo da nas ne primi u Uniju ako ne ispunimo obavezu usvajanja tri Evropska principa u reformi policije.  Ovim solidarisanjem sa Dodikom, Silajdžić je udaljio BiH od Evrope i svalio pola odgovornosti za neuspjeh reforme na ¨Bošnjačku stranu¨.

Ipak je najvjerovatnije da će i Evropa odustati od cjelovite BiH, kada shvati da, sudeći po Silajdžiću, ni Bošnjacima nije stalo do cjelovite BiH.  Tada će nas primiti kao dvije labavo povezane državice, RS i Federaciju, koje se mogu razdružiti kada god to poželi jedna od njih.

Idući u tom pravcu, po starom receptu izdaje, lukavi Silajdžić je Washingtonu pristao na dosta toga, i to je sada uknjiženo za RS, jer u slijedećoj rundi ide novi Američki prijedlog u kojem je sadržano sve ono što je Silajdžić prihvatio u Washingtonu.  U drugoj rundi slijede dalja popuštanja Silajdžića, po Alijinom modelu, do konačne i kompletne legalizacije genocidne RS.

O ostalim aspektima Washington-skih pregovora, pišemo opširnije u članku ¨IGROKAZ U AMERICI¨

3.  SEATTLE: KOPANJE JAME BOSNI I HERCEGOVINI

Piše: Dr. Vahid Sendijarević

3.1.  SILAJDŽIĆ I LOPATOM U IZDAJI  

Takvu sliku teško je i zamisliti, jer svakom predsjedniku bilo koje države je stalo da projektuje ¨imidž¨ o sebi kao predstavniku svih gradjana svoje zemlje.  To što Haris Silajdžić svoju poziciju člana predsjedništva BiH, svodi na ¨imidž¨ vođe muslimanske falange, nije slučajna greška, nego samo još jedan uspješan potez u projektu delegitimizacije zahtjeva Bosanaca i Hercegovaca za jedinstvenom državom BiH bez podjele na etničke teritorije.  Taj potez Silajdžića je dar Dodiku u njegovoj tvrdnji da je u BiH u pitanju ¨Islamski fundamentalizam¨, a to će reći borba za Islamsku državu u BiH.  Kako drugačije objasniti da Predsjednik države lopata na postavljanju kamena temeljca za džamiju zajedno sa vrhovnim poglavarom Islamske zajednice.  Slika falange kompletna. (Link do slike se nalazi na kraju Glasnika.)

Na našu žalost, ista tehnologija izdaje i uništenja Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države od strane predsjednika BiH je primjenjivana od vremena i prije agresije na Republiku BiH.  Da se podsjetimo kako su prekidane sjednice Skupštine Republike BiH da bi se klanjalo podne (džuma), tako da ¨ceo svet može da vidi da Alija pravi Islamsku državu u srcu Evrope¨.  Sjetimo se kako je Tuđman tvrdio da je u BiH posrijedi ¨vjerski rat¨ i ¨islamski fundamentalizam¨, dok su istovremeno preko teritorije Republike Hrvatske i teritorije HVO-a pod kontrolom Tuđmana, dolazili mudžahedini da ratuju za ¨Muslimaniju¨.  Sjetimo se onih video kaseta na kojima hodže Islamske vjerske zajednice BiH vrše smotru postrojenih ¨mudžahedina¨ da ¨muslimanima podignu moral¨.  Da bi legitimnu Armiju RBiH pretvorio u vojsku muslimana (čitaj muslimansku falangu), Alija vodi 200 pripadnika Armije RBiH na hadž i slika se pred kamerama iz cijelog svijeta.  Ovaj potez Silajdžića u Sijetlu od 26. maja ove godine, ima samo jedan cilj, a to je da opstruira legitimni zahtjev Bošnjaka da se ukine genocidna Republika Srpska po osnovu presude Internacionalnog suda pravde.

3.2.  SILAJDŽIĆ U ¨ULOZI¨ ŠEFA KABINETA REIS-UL-ULEME 

Kada se vidi fotografija Cerića u mantiji i Silajdžića sa lopatama u rukama, teško se oteti sjećanju da je Silajdžić jednom imao poziciju Šefa kabineta Reis-ul-uleme, pa mu dođe kao da se Silajdžić osjeća počastvovan da sa Reisom Cerićem, rame uz rame, kopa rupu pravdi koju bi žrtve genocida u BiH mogle ostvariti po osnovu odluke Internacionalnog suda pravde od februara ove godine.

Da bi svi mogli shvatiti značaj Silajdžićevog lopatanja u Sijetlu, Silajdžić daje i izjavu koju prenosi Avaz, ¨da je ovo (svečano postavljanje kamena temeljca za džamiju u Sijetlu) značajan trenutak za sve Bošnjake.  On hoće da osigura da se zna da su svi Bošnjaci pripadnici Islama i tako sve Bošnjake svodi na pripadnike muslimanske falange na čijem je on čelu.  Onoliko koliko poznajemo Bošnjake, apsolutna većina Bošnjaka prvi puta ¨učestvuju¨ u bilo kakvom Islamskom obredu posmrtno, kada im se klanja dženaza kao uslov da budu sahranjeni na svom etničkom groblju.  Kažemo uslov, jer da bi bili sahranjeni na bošnjačkom groblju, moraju posmrtno biti učlanjeni u Islamsku vjersku zajednicu.

Cerić i Islamska zajednica kopaju rupu za rupom jedinstvenoj BiH, stavljajući Islam u službu četnika; a Haris kopa rupu za rupom jedinstvenoj državi BiH i presudi Internacionalnog suda pravde, stavljajući svoja predsjednička ovlaštenja u službu Dodiku i Republici Srpskoj i tako što svodi ovlaštenja predsjednika države (nacije) na poziciju vodje falange ¨muslimana¨.  Cerić i Silajdžić stoje rame uz rame u izdaji kao što dolikuje Reisu i ¨sefu kabineta reis uleme¨. Ne zaboravimo, niko ne može proizvesti ¨Islamski fundamentalizam u Bosni¨ tako efikasno kao Reis Cerić sa stažom službenika UDB-e.

Koncem aprila, da bi eliminisao Hrvate koji se bore protiv entitetske podjele BiH i za ukidanje Republike Srpske, Cerić donosi fetvu kojom sve partizane i komuniste pobijene u ustaškom koncentracionom logoru u Jasenovcu proglašava šehidima, kako prenosi ¨Avaz¨ u dva teksta.  Međutim, nikada nije ustao u odbranu države Republike BiH za koju su se ti isti partizani i komunisti borili i izborili u Drugom Svjetskom ratu u borbi protiv četnika, ustaša i Njemačke fašističke okupacije.  Sjetimo se kako odbacuju ustav Republike BiH uz premisu da je to komunistički ustav.  Odjednom kada treba da oteža Hrvatima njihovu borbu za ukidanje Republike Srpske, Cerić se sjeti da i komunisti mogu biti muslimani, ako treba i Islamski fundamentalisti.  Onoliko koliko se sjećamo istorijskih činjenica iz vremena Drugog Svjetskog rata, ustaše nisu ubijali Bošnjake zato što su bili muslimani, nego zato što su bili partizani.  Da se podsjetimo, neki Bošnjaci su bili pripadnici ustaških postrojbi.  Sjetimo se one o ¨Muslimanima - Hrvatskom cvijeću.¨ Omera Filipovića su ubile ustaše u Derventi ne zato što je bio musliman nego zato što je odbio regrutaciju u ustaše.

Tako Cerić nikako ne može da oprosti ustašama (po Ceriću čitaj, Hrvatima) što su ubijali Partizane Bošnjake, ali kada se obraća Srebreničanima koji su preživjeli genocid počinjen, kako stoji u presudi Internacionalnog suda pravde, rukama Vojske i Policije Republike Srpske pod punim učešćem i odgovornošću Republike Srbije, on kaže ¨ovdje je brat ubio brata.¨ Cerić će sve učiniti i sve čini da sačuva jedinstvenu genocidnu državu Srba, Republiku Srpsku.

3.3.  POSRBICE GLUME POTURICE  

Nedavno, kada se moglo desiti da se u Republici Srbiji formiraju dvije Islamske zajednice, Cerić, kako prenosi ¨Avaz¨, hitno putuje u Beograd da savjetuje vlasti Republike Srbije, da je od koristi za državu Republiku Srbiju da ima samo jednu Islamsku organizaciju, jer Islamska organizacija je uvijek bila u službi države, čitaj velike Srbije.  Sjetimo se one Alijine kako je u interesu muslimana da se očuva Jugoslavija (čitaj velika Srbija), jer samo tako svi muslimani mogu živjeti u jednoj državi.  Po Aliji, Ceriću i Silajdžiću, važnije je da muslimani žive zajedno u Velikoj Srbiji, nego da žive kao slobodni ljudi u državama gdje položaj građanina nije određen vjerom niti etničkom pripadnošću.  Čudan je to Islamski fundamentalizam kojeg nam gradi Islamska zajednica BiH, Reis Cerić i vođa muslimanske falange Haris Silajdžić.

Neko će reći, pa šta je sljedeće što Cerić ima na umu.  U Islamskoj zajednici su u punom toku pripreme za ¨tradicionalno¨ odavanje počasti i učenje dova turskim šehidima u Krajini koji su poginuli u bitkama za okupaciju Bosne i koji su ubili njenog posljednjeg kralja. Mi te igre zovemo ¨Posrbice glume Poturice.¨ Cilj igara je da se pokaže ¨celom svetu da u Bosni i Hercegovini još uvek ima Srpske zemlje pod Turskom okupacijom koju treba osloboditi¨, kao što je Mladić ¨oslobodio od Turaka i jahija, Srebrenicu¨.  Igre se održavaju pod pokroviteljstvom Reisa Cerića i Islamske zajednice BiH u isto vrijeme kada i obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici.  Kakva slučajnost !!!



4.  KLJUČNI PROBLEM BiH JE NEOBAVLJENA LUSTRACIJA

Piše: Sven Rustempašić

Problem Republike Bosne i Hercegovine je u tome što jedino u toj republici bivše SFRJ, nije provedena lustracija, tj. potpuno ili djelomično eksponiranje i skidanje sa vlasti agenata KOS-a i DB-a, pogotovo medu pripadnicima bošnjačkog naroda.

Agenti KOS-a i DB-a medju građanima RBiH porijeklom iz hrvatskog naroda, prišli su 1990. godine Tuđmanovom, tobože velikohrvatskom, a u suštini velikosrpskom projektu razbijanja BiH.  Oni iz srpskog naroda prišli su Miloševićevom velikosrpskom projektu.  Ali, glavni problem obrane države BiH od 1990. godine do danas, odn. problem veleizdaje Republike BiH, je u tome što su agenti KOS-a i DB-a medju Muslimanima (tadašnje ime), također pristupili radu za velikosrpski projekt.  To su učinili bilo kroz stranke SDA, SBiH, SDP, Liberale, itd. …. bilo kroz Islamsku Zajednicu BiH, zatim kroz medije, i slične ključne organizacije koje direktno ili indirektno odlučuju o opstanku jedne države.

Uz profesionalne KOS-ovce i DB-ovce, treba pridodati tobožnje ¨velike muslimane¨ koji su zavrbovani da rade za velikosrpski projekt, još mnogo prije agresije na RBiH.  Svi su oni 1990. godine dovedeni na vlast, te ostali na vlasti već skoro dvije decenije.  Nove osobe se primaju na ključne položaje jedino prema veoma striktnim i kontroliranim uvjetima ulaska u krug veleizdajnika.  Uglavnom to rade rođačkim vezama, ¨stavljanjem oraha u džepove¨ ciljanim osobama, eksploatiranjem ucjena proisteklih iz ratnog i poratnog profiterstva, i slično.

Zato, na primjer, među liderima u glavnim odborima svih stranaka u Sarajevu, kao i u sarajevskim medijima, dakle u ključnim organizacijama koje okupljaju uglavnom pripadnike bošnjačkog naroda, skoro da uopće nema visoko pozicioniranih djelatnika mlađih od 40 godina.  Na vlasti je i dalje, već dugi niz godina, stari, korumpirani, davno ¨prokurvani¨, davno zavrbovani srboslavenski kadar, sa rijetkim, zanemarljivim izuzetcima.  Pogledati treba samo imena članova glavnih odbora SDA, SDP, Stranke za BiH, ... sve go' srboslavenski kadar.  U narodu su oni nazvani i ¨komunjare¨, ali je to pogrešna kategorizacija, jer doista nisu u pitanju striktno komunisti, nego jednostavno KOS-ovci i DB-ovci lojalni jedino srpstvu, a ne bilo kakvoj ideologiji, pa niti komunizmu, niti vjeri.

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

25. maj,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 471

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1.  WASHINGTON II SE KUHA PO STARIM RECEPTIMA

Arnaut je kasno sinoć nakon sastanka bh. lidera sa Danijelom Fridom, pomoćnikom američkog državnog sekretara za Europu i Euroaziju, izjavio da je Silajdžić prihvatio i prijedlog ustavnih reformi koje bi uključivale ograničenu primjenu entitetskog glasanja u Parlamentu BiH u slučajevima prenosa ili podjele nadležnosti izmedju države i entiteta, te i da se mogućnost za raspuštanje Predstavničkog doma Parlamenta BiH svede na volju pedeset posto poslanika.  U prijedlogu paketa ustavnih promjena iz aprila prošle godine Parlament je moglo raspustiti 25 posto poslanika. - kraj citata.

KOMENTAR: Sjetimo se kako su to Alija i Karadžić radili.  Alija je uvijek prihvatao svaki prijedlog međunarodnih posrednika, dok je Karadžić uvijek odbijao onaj dio prijedloga koji nije odgovarao četnicima.  Alija je 16 puta potpisao razne prijedloge podjele BiH, a Karadžić je svaki put odbijao da prihvati ono što četnicima ne odgovara u tim prijedlozima.  Tako je poslije svakih pregovora ostajalo sporno samo ono što četnicima nije odgovaralo, dok je ono što je u prethodnom kompromisnom prijedlogu njima odgovaralo bivalo uknjiženo kao dogovoreno.  Na slijedećim pregovorima se počinjalo od onoga što je Alija već prihvatio, a onda je Alija pravio nove kompromise sa onim što su četnici prošli put odbili.  I tako, malo po malo, su četnici dobili sve što su željeli, a to je Republika srpska, i to na pola BiH, genocidna država koja nikad prije nije postojala, a mi izgubili Republiku BiH koju je priznao cio svijet.

Evo se ista formula prevođenja Bošnjaka žednih preko vode ponavlja i danas.  Silajdžić danas, isto kao Izetbegović tada, sve prihvata u Američkom prijedlogu, i u slijedećoj rundi pregovora će se samo raspravljati kako napraviti kompromis oko imena RS ili imena Policije RS.



2.  FINALNA IZDAJA DRŽAVE NA POMOLU

Iz Oslobodjenja od 21. maja saznajemo šta se sprema na "svečanosti" u Americi povodom 15 godina od prijema BiH u UN.

Normalno bi bilo ovim povodom očekivati jednu rezoluciju Savjeta bezbjednosti ili Generalne skupštine UN koja bi na bazi nedavne presude Svjetskog suda pravde o počinjenom genocidu u Srebrenici zahtijevala ukidanje Republike Srpske i entitetske podjele Bosne i Hercegovine.  Međutim, Silajdžić i Dodik kao dva lidera - egala, tj. kao predstavnici dviju nezavisnih država, trebaju u trećoj državi (SAD) napraviti jedan sporazum i potpisati neku izjavu o medjusobnim odnosima?!
 
"Dobro obaviješteni" novinar Oslobodjenja (R. I.) već otkriva spremnost Silajdžića da o tome sa Dodikom razgovara, ali ne otkriva i stav Dodika.

Sada se postavlja logično pitanje da li je politički odmjereno i racionalno da predsjednik države BiH potpisuje u trećoj zemlji neki važan dokument sa jednim nadobudnim liderćićem iz nekog entiteta, u vremenu kada tom lideru i njegovoj poludržavnoj tvorevini visi presuda Internacionalnog suda pravde iz Den Haga nad glavom.

Time se samo jačaju  atributi državnosti entiteta što će se sigurno dalje u praksi zloupotrebljavati na štetu funkcionalnosti i jedinstva BiH.

Eventualni principijelni politički dogovori i sporazumi trebali bi da se prave i realizuju u BiH (Sarajevu), a ne u trećim zemljama.  Uloga SAD, zbog značaja koji ima u svijetu i BiH, potom može svakako biti od višestruke koristi.

Dževad, Srebrenica



3.  ZAŠTO SILAJDŽIĆ NE UPITA PROF. BOYLEA "KAKO ISKORISTITI PRESUDU ZA GENOCID"?  

 

Da Silajdžić smišljeno vara Bošnjake, koji su ga izabrali za njihovog člana predsjedništva, kao i sve Bosance i Hercegovce kojima je stalo do očuvanja države, najbolje se vidi iz "Avaza" od 22. maja, 2007., citat:

Silajdžić nam je kazao kako se jučer imao priliku sastati i s kongresmenima Krisom Smitom (Chris Smith), Rasom Karnahanom (Russ Carnahan) te posjetiti prijatelja, senatora Bob Dola (Dole).

- Osnovno pitanje koje smo pokretali jeste status presude Medjunarodnog suda pravde u Hagu kojom je potvrdjeno da je u Srebrenici počinjen genocid na Bošnjacima.  Američki kongres prije dvije godine je usvojio Rezoluciju kojom je potvrđen genocid u BiH, sada je presuda MSP potvrdila isto.  Pitanje je kako provesti tu presudu, jer to nije samo izjava, ona mora imati svoje posljedice jer genocid se ne smije legalizirati - naglasio je Silajdžić.

- kraj citata.

Ponovo Silajdžić naizgled patriotski govori.  Međutim, on pita za pomoć kongresmene i penzionisanog senatora Dolea, koji nemaju baš nikakvu nadležnost o Srebrenici, a upravo on je sve uradio da Srebreničani, koji imaju vlast, i to na ključnom mjestu, u Srebrenici, odbace ono što im je Prof. Francis Boyle, predložio.  Kako mogu kongresmeni i penzionisani senator znati bolje o presudi za genocid od advokata Prof. Boylea čije je to životno djelo.  Ako bi kongresmeni zaista željeli da pomognu Srebrenici, oni bi vjerovatno i sami došli da pitaju Prof. Boylea, najboljeg advokata u toj oblasti, kako tu presudu najbolje iskoristiti.  

Prije izbora, kada je Silajdžiću trebalo da se predstavi kao patriota, on je redovno kontaktirao Prof. Boylea. Na taj način je sticao povjerenje Bošnjaka iz Amerike.  Međutim, kada je dobio izbore, ne samo da je postao gluh na savjete prof. Boylea kako da se postupi sa presudom, nego se aktivno uključio da ga sabotira vodeći ambasadore, "muslimane", u Srebrenicu, obećavajući Srebreničanima pare i humanitarnu pomoć ako ne poslušaju pravni savjet Prof. Boylea, te da umjesto odluke sa pravnom snagom, usvoje rezoluciju BEZ PRAVNE SNAGE.

Dr. Muhamed Borogovac



4.  IZETBEGOVIĆ-KARADŽIĆ ¨VASKRSLI¨ KAO SILAJDŽIĆ-DODIK

Autor: Sven Rustempašić

Prošle je godine Haris Silajdžić, sasvim ispravno, protestirao protiv tajnih pregovora nekoliko stranaka u Trezoru Centralne banke u Sarajevu, jer su time, kako je naglašavao, totalno zaobiđeni javnost, pravni stručnjaci, državne institucije, pravna procedura, transparentnost procesa.  Sada Silajdžić čini mnogo gori prekršaj od navedenih.  Naime, barem je početkom 2006. godine, Prof. Safet Halilović izlazio iz Trezora Centralne banke u Sarajevu i obavještavao javnost da se radi o uništavanju države Bosne i Hercegovine.  Sada Silajdžić državi i njenim braniteljima ne čini niti takvu minimalnu uslugu.  On je sve srozao na tajni dijalog između sebe kao faktičkog ¨lidera muslimanske falange¨ i lidera četničkog projekta, Milorada Dodika.  Suština tih pregovora, i samim izborom sugovornika, je odbacivanje pravne a usvajanje četničke metode i spiska četničkih ciljeva.  

Alija Izetbegović i Radovan Karadžić su se sastajali i pregovarali o podjeli (a samim time i nestanku) države Bosne i Hercegovine, mnogo puta – kako prije (!) tako i tokom agresije na Republiku BiH.  Sjetimo se Konferencije u Londonu, augusta 1992, kada je zvanično uspostavljen totalno ilegalni, samoubilački izbor ¨strana u pregovoru¨ i pregovaračke platforme: ¨Muslimanski vođa¨ (a ne Predsjednik Predsjedništva Republike BiH) Alija Izetbegović, sa jedne, i srpski/četnički vođa Radovan Karadžić, sa druge strane.  Predsjednik Predsjedništva jedne svjetski priznate države, članice UN, odrekao se svog položaja i degradirao se u ¨vođu muslimanske falange¨ i otpočeo pregovore sa vođom terorističke, iredentističke (malo je reći nelegalne) organizacije, paradržavne tvorevine ¨Republike srpske¨, Radovanom Karadžićem.  Matrica poraza bila je zacrtana! 

Poput Alije Izetbegovića, sada Haris Silajdžić degradira svoj položaj Člana predsjedništva, a Republiku srpsku postavlja na visoku poziciju jednakog partnera, i tako izjednačava žrtvu i zločinca.  I to samo nekoliko mjeseci nakon što je Republika srpska na Svjetskom sudu presudom označena kao počinitelj genocida, dakle, kao genocidna, zločinačka tvorevina.  Svojim potezima, Silajdžić odbacuje presudu Svjetskog suda, amnestira zločinca, i svrstava ga u istu ravan sa žrtvom, građanima RBiH. 

Silajdžić je već pitanje ukidanja genocidne tvorevine RS srozao na ukidanje (farbanje?) ¨entitetskog glasanja¨.  A sasvim je očigledno, bilo da ima, bilo da nema ¨entitetskog glasanja¨ – entiteta i dalje ima; vješti pravnici-mešetari mogu svašta napisati i zadovoljiti tu igrariju oko ¨entitetskog glasanja¨.  Ali, to sada nije u prvom planu.  Sada je velikosrpskom projektu bitno da je internacionalno rješavanje statusa države BiH srozano na tajne solo pregovore Silajdžić-Dodik.  A po pitanju nekih ¨američkih garancija¨ koje Silajdžić traži – on ih može ¨objesiti mačku o rep¨, što će mu Dodik kazati nakon što dobije potpise koji su Republici srpskoj još potrebni.  Mi ne znamo doista šta je Silajdžić u Washingtonu potpisao/dogovorio, to jest, koliku je destrukciju načinio.  Pošto je svaki legalni, javni, transparentni metod odbacio, mi se i dalje nalazimo u njegovoj nemilosti.  



5.  ČETNIČKI STRAH OD USTAVA REPUBLIKE BiH

Radmanović: Ni Silajdžić ni Dodik ne mogu razgovarati o promjeni imena RS-a

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović izjavio je danas u Banjoj Luci da ni Haris Silajdžić ni Milorad Dodik niti neko drugi nema pravo da u Vašingtonu s predstavnicima američke administracije razgovara o promjeni imena Republike Srpske.

Radmanović je izjavio da bi visoki predstavnik u BiH trebalo da reagira na sve antidejtonske izjave koje se mogu ćuti u posljednje vrijeme.  Radmanović je na pres-konferenciji kazao da je Daytonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH u okviru njega, a koji se ne mogu mijenjati bilateralnim razgovorima bilo gdje i između bilo koga, jasno reguliran naziv BiH, naziv njenih entiteta i prema tome i RS-a.

Istaknuo je da eventualne promjene Ustava BiH mogu da se dešavaju u državnom parlamentu u predviđenoj proceduri te da nema i ne može biti razgovora o promjeni imena RS-a.

"Oni koji to pokušavaju, djeluju antidejtonski", kazao je Radmanović.

U tom smislu, Radmanović je napomenuo da su razgovori o Republici BiH koja je preddejtonska i nije priča ravnopravnih konstitutivnih naroda BiH antidejtonski.

"Jednostrani politički zahtjevi za promjenu teritorijalne strukture BiH su antidejtonski i visoki predstavnik bi morao da reagira na takve stvari", rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH i dodao da je u demokratiji legitimno pravo da se predlažu određeni stavovi, ali ne i kada to dolazi od zvaničnih političara koji su dužni da se približavaju Daytonu, te podsjeća visokog predstavnika da mora tada reagirati. -- (FENA)



6.  USTAV REPUBLIKE BiH JE NAŠA SVETINJA, KAO ŠTO JE DAYTON ČETNIČKA SVETINJA

Primjetimo kako se Radmanović jedino plaši zahtjeva za povratkom Ustava Republike BiH.  Od svih mogućih prijedloga izmjene ustava koji trenutno kruže u javnosti, zašto Radmanović proglašava samo priču o Ustavu Republike BiH "antidejtonskom"?  Pa zato što jedino taj ustav ima šansu, jer samo njega imamo pravo tražiti, jer nam je on agresijom otet, dok traženjem nekog "Švajcarskog" ili "Belgijskog", ili "Američkog" ustava, samo učvršćujemo RS.  Nažalost, to znaju četnici, a tobože ne znaju "naši" Silajdžić, Tihić i Lagumdžija, pa ni da spomenu povratak još uvijek jedinog legalnog ustava, a to je Ustav Republike BiH.

Da su Izetbegović i Silajdžić govorili o Ustavu Republike BiH kojega su oni bili dužni da brane, kao što Radmanović i Dodik govore o Daytonu, danas ne bi imali RS, niti "entitetsko glasanje", niti trokutastu zastavu, niti sve ostale izdajničke institucije nametnute našoj domovini Republici BiH, čijeg ustava se i sada četnici toliko plaše.

M. B.



PREGLED MEDIJA


7.  MEMOARI AKADEMIKA DUŠANA BILANDŽIĆA: OBAVEZNO PROČITATI !

Saznaje se npr. da je još 1991 Tuđman dao Posavinu Srbima (treba li bolji  dokaz da je Tuđman podmetnut Hrvatima od strane četnika, baš kao i Alija, Bošnjacima)!

Saznaje se da su Srbi znali da su ih Tito i Kardelj prevarili i podijelili Jugoslaviju na suverene republike.

Saznaje se i to da su Milošević i Tuđman uključili Aliju u (trodijelnu) podjelu BiH još 1991. godine, kada se pokazalo da je podjela (dvodijelna) nemoguća.  

http://republikabih.net/ 



8.  DOBRA WEB STRANICA O GENOCIDU


Nažalost, i ovdje su se infiltrirali dežurni kontrolori BH foruma.  Na primjer, tu je "na dužnosti" osoba koja se krije iza pseudonima "MIRCERKA".  Dotična se predstavlja kao građanski orijentisana osoba, a perfidno zastupa četničke stavove. Prestaje biti perfidna i postaje otvorena četnikuša jedino kada joj se dirne u Dayton.  Onda se vise nije u stanju suzdržavati i onda je gora od Dodika i Radmanovića zajedno. 

Na neki volšeban način ona je i ovdje moderatorka, kao i na forumu Sarajevo-X, gdje smo je uočili po njenoj vatrenoj borbi za Dayton.   Ipak, na ovoj stranci je skupljeno dosta vrijednog materijala o genocidu.  Vjerovatno im je zato i dodijeljena "MIRCERKA".

http://www.genocid.org/forum/viewforum.php?forum_id=8



9.  IPAK JE PRAVDA ZADOVOLJENA NA NEKI NAČIN

Svi se sjećamo da je Srbija na Euroviziji 2007 pokrala pjesmu prelijepe albanske pjevačice Soni Malaj.  Nije se mogla očekivati neka drastična mjera, npr. diskvalifikacija Srbije, na jednoj priredbi kao što je Eurovizija, gdje je glavni cilj da se ljudi lijepo zabave i odmore. 

Medjutim, lijepa Albanka je dobila svoju satisfakciju.  Zahvaljujući srpskom plagijatu ona je izasla iz anonimnosti u Evropi. S druge strane, srpska pjevačica je već prošlost, niko ne traži njenu muziku.  

Slijedi par linkova koji će vas odvesti do spotova Soni Malaj, kojima je posljednjih dana preplavljen You Tube.

http://youtube.com/watch?v=7geOmL2GaN0&mode=related&search=

http://youtube.com/watch?v=4NvjII8_8AM&mode=related&search= 

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

19. maj,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 469

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1.  ZADNJE ZATEZANJE OMČE

Piše: Ing. Sven Rustempašić  

Evo nekih glavnih strateških smjernica kojima se godinama, a sada ubrzano i fokusirano, kreće ¨end game¨ proces uništenja države Bosne i Hercegovine, uništenja građana Bosanaca i Hercegovaca kao relevantnog faktora, te državotvornosti i dugoročne opstojnosti Bošnjaka u bilo kojem profilu osim prostorno rastrgane, ekonomski pauperizirane i sveukupno podjarmljene vjerske skupine.

1. Sada Sulejman Tihić obavlja operaciju čišćenja SDA od svih kadrova koji su se prošle godine direktno ili indirektno pobunili protiv njegove veleizdaje države BiH i bošnjačkog naroda.  Eliminira sve učesnike ¨pobune¨ iz Sarajevskog i Zeničko-Dobojskog kantona.  Mnogi ovih dana padaju na koljena pred ¨Sulejmanom¨, moleći ga da im oprosti što su mu se usprotivili.  A ¨nepopravljivi¨, koji nisu klekli, već su ili odstranjeni ili suspendirani sa bilo kakve značajnije pozicije.  

2. Haris Silajdžić od februara 2007. pokazuje da će uraditi isto što i Tihić.  Jedina je razlika što sada vlada njegova koalicija SDA-SBiH, umjesto prošle godine nametane SDA-SDP.  Dakle, kao da izbora i izbornih obećanja i mandata kojega je Silajdžić od naroda dobio za spas države BiH, nikada nije niti bilo.

3. Američki i Britanski ambasadori, uz elemente EU, tjeraju da se u narednim mjesecima totalno ozakoni Republika srpska.  Na to su Tihić-Lagumdžija-Silajdžić spremni, što su dokazali novom izdajom Srebrenice, kada su odbacili i onih nekoliko korisnih elemenata Presude Svjetskog suda koji presuđuju da je Republika srpska genocidna tvorevina. Ujedno bi Silajdžić priznao i Policiju RS.

4. Sada je ubrzana godinama tinjajuća inicijativa da se Sarajevo oduzme Bošnjacima. Naime, prema Washingtonskom ugovoru iz marta 1994, Federacija BiH je federacija dva naroda, Bošnjaka i Hrvata.  U Tuđman-Izetbegović odn. HDZ-SDA dogovorenoj podjeli FBiH između Bošnjaka i Hrvata, SDA je Hrvatima bjanko predala Zapadnu Hercegovinu (ustvari, još od 1992) i Zapadni Mostar kao njen centar.  Za uzvrat, Bošnjaci su dobili (i računaju na) Sarajevo kao svoj grad.  Ali, Bošnjaci su uveli sve jaču kategoriju Srba u FBiH – navodno, radi obnove države BiH (koja podrazumijeva ukidanje RS, dakako).  Sada su ti Srbi, podosta opravdano, neki će kazati, nezadovoljni, pa ti Srbi, a i Hrvati u Bosni, zahtijevaju da Kanton Sarajevo postane Distrikt ili pak, Grad Sarajevo – kojim bi upravljali Srbi, Hrvati i Bošnjaci u omjeru 1:1:1.  To je bila i taktika Jakova Fincija, iz jevrejske zajednice, kao i SDP-a, koja je godinama odbacivana (i ja sam jedan koji je pridonio njenom odbacivanju, na što su mi upravo ti Bošnjaci odmjerili ¨od šake do lakta¨!).

Stoga je na pomolu ¨metod opsadnih hordi¨. Naime, u historiji je poznato da osvajačke vojske, horde ... mogu osvojiti velike teritorije pa i cijelu državu – ali dok ne slome obranu glavnog grada, dok glavni grad ne poharaju, zapale, siluju, opljačkaju ... i dok ga konačno ne zauzmu i pretvore u svoj, horde ne priznaju da je država pokorena!  Dok četnici - bilo granatama, bilo trikovima - ne osvoje Sarajevo, svoj pohod na Bosnu i Hercegovinu neće ocijeniti uspješnim, niti će se ikada primiriti dok taj cilj ne ostvare! U tome im pomažu GO SDA, SBiH, SDP ... svi tzv. bošnjački lideri.

Članovi GO SDA i SBiH, konkretno familije Izetbegović, Branković, Bukvić, Gavrankapetanović, Silajdžić ... su dobili i još će dobiti svoj dio plijena.  Ali, sve je to u državnom formatu sitna, a dugoročno gubiteljska varijanta.  Pri tome imenovane profiterske porodice/klanovi imaju mnogo novaca za život u inozemstvu, ako se događaji budu razvijali kako i njima više ne odgovara.

5. Biskupska konferencija je ljeta 2005. godine, na zasjedanju u Mostaru dala na znanje da se protivi entitetima, te da se zalaže za četiri ekonomsko-geografske regije koje nisu bazirane na etnosu/vjeri.  Zatim su se Hrvati namjerno podijelili.  Jedni su ostali na tuđmanovskom nacističkom planu - ¨treći entitet¨ odn. ¨Hrvatska Republika Herceg-Bosna¨ - kako djeluje HDZ BiH.  Ali, formirana je i nova stranka, HDZ 1990, da se pruži ruka Bošnjacima koji žele obnovu države BiH na tragu prijedloga Biskupske konferencije ili slično tomu. Toj se inicijativi 2006. godine odazvao Patriotski blok, branioci države BiH, kojima se, nažalost, ¨na grbaču navalio¨ i Dr. Haris Silajdžić.

Sada, godine 2007., Hrvati uviđaju da je Haris Silajdžić obična podvala, obična seoska varalica, te da od njegove izborne platforme iz 2006. godine, nema ništa - a time niti od njegove borbe za obnovu države BiH.  Hrvati se stoga priklanjaju politici “daj šta daš” tuđmanovskog HDZ BiH Dragana Čovića.  I zato nakon što RS dobije sve ¨papire¨ od Silajdžić-Tihić-Lagumdžije (plan za narednih nekoliko mjeseci), kreće hrvatska inicijativa za treći entitet odn. Herceg-Bosnu, bilo formalno bilo neformalno (da se to podrazumijeva kao što je i sada slučaj sa Hercegovačko-Neretvanskim kantonom i sličnim oblastima).  To Hrvatima nudi i Milorad Dodik, kao mamac da pristanu na podjelu BiH - a kada RS bude ozakonjena, onda ćemo vidjeti koliko će Hrvati doista dobiti.  Dakle, nakon što se ozakoni RS, idu Hrvati sa svojim teritorijalnim zahtjevima.

Šta ostaje ¨Bošnjacima¨ i ¨ostalima¨?! Prvo, nema nikakve ¨Muslimanije¨ ili ¨Bošnjačke republike¨.  Naprotiv, kada se Srbi totalno ozakone u RS, te Hrvati uzmu ¨Zapadno Hercegovački kamenjar¨, onda će Bošnjaci biti razbacani na nefunkcionalnim, nepovezanim dronjcima enklava oko Bihaća (relativno lagan plijen za "Srpsku krajinu", na duže staze), Tuzle (zalogaj za Srbe), Goraždanskog geta (plijen za četnike, lagan), Ze-Do kantona (Zenica, Visoko do Travnika; neki rastrgani rezervat za Bošnjake, uz srpsku i hrvatsku prisutnost).  Sarajevo pada: postaje distrikt ili grad - ne bošnjački, nego svačiji, de jure najmanje bošnjački.  Sva ta preostala teritorija ustvari postaje kvazi-¨mala Jugoslavija¨ sa nekim, hajde da kažemo, prisustvom Bošnjaka u njoj.

End game!

4. Špiriceva vlada inicira Popis stanovništva - uknjizavanje rezulatata genocida u Ujedinjenim nacijama

7. Jedna interesantna statistika o Thompsonovom koncertu u Sarajevu

10. Eurovision Winner 2007 - Serbia (special song contest)

http://www.youtube.com/watch?v=44eJ9cvu1iw&mode=related&search=

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

5. maj,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 467

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1.  POLITIČKI DILETANTI PROTIV UDBINIH PROFESIONALACA
 

1. 1. VAŠAR ŽELJA HDZ-A 1990 

Citat sa portala Pincom.info:

MOSTAR, 30. aprila 2007 - Hrvati žele „suvremenu BiH uređenu po modelu funkcionalnih europskih multietničkih demokracija npr. Belgije ili Švicarske“... i „konsocijacijski model demokracije na način primjeren etničkom, kulturnom, regionalnom, gospodarskom i zemljopisnom profilu Zemlje“,.. BiH kao federalnu državu sa „zajamčenim kolektivnim i građanskim pravima u svim federalnim jedinicama, a s načelom nacionalnog pariteta na državnoj razini, te što brže pristupanje BiH Europskoj uniji i NATO savezu.“, kazao je predsjednik HDZ BiH dr. Božo Ljubić na konstituirajućoj sjednici Središnjeg odbora stranke koja je održana ovog vikenda u Mostaru. – kraj citata.

Dakle, i u HDZ-u 1990 imamo totalni diletantizam.

Ovako smo našim, bošnjačkim “diletantima” objašnjavali da mi nemamo pravo tražiti nikakav drugi ustav, kao npr. Švajcarski, ili Američki, ili Belgijski, nego samo Ustav Republike BiH, tj. samo onaj kojega su nam uzeli nelegalnim sredstvima, agresijom i genocidom, pa ćemo to još jednom ponoviti.

Kada ti ukradu auto, recimo “Golfa”, ti nemaš pravo tražiti da ti se vrati nikakav drugi auto, ni “Mercedes Benz”, pa cak ni “Stojadin”, nego isključivo onaj tvoj “Golf”.  Po istim principima zdravog razuma, na kojima se bazira i internacionalno pravo, kada nam otmu ustav, mi nemamo pravo tražiti nikakav drugi ustav, nego samo onaj ustav kojeg su nam oteli agresijom i genocidom.

Hrvati, kao i Bošnjaci, imaju moralno i legalno pravo jedino tražiti da se poništi stanje nametnuto agresijom, etničkim čišćenjem, genocidom, tj. da se vrati legalno stanje prije agresije, a to je Ustav Republike BiH.  Jedino tada Hrvati, a i Bošnjaci i Srbi, imaju šanse da se približno regenerišu tamo gdje su vjekovima živjeli. Ne mora to biti sutra, ali takvo rješenje bi postavilo osnove koji bi u dužem periodu restaurirali predratno etničko stanje u BiH.

Tražiti nešto što nikada nisi ni imao, u ovom konkretnom slučaju “Švicarski ustav”, je izvolijevanje, kao da tražiš od policije da ti vrati Mercedesa ili Stojadina za ukradenog Golfa.  Traženje nekakvih kantona koji nikada nisu postojali, je isto ono što četnici rade, traže Republiku srpsku tamo gdje nikada nije postojala.  Po kojem osnovu imamo pravo tražiti ukidanje nehistorijske RS, da bi dobili takodjer nehistorijske tvorevine neke “Bosansko-Hercegovačko-Švicarske kantone”, nešto što tek treba definirati, tj. izmisliti.  Traženje takvih kantona isisanih iz zraka, nije ništa drugo nego davanje četnicima istog takvog prava da čuvaju ono što su genocidom oteli, a to je i Srebrenicu, i Posavinu, i Prijedor i Banja Luku i Trebinje itd.   

U stvari gornji nastup Dr. Bože Ljubića nije nikakav izuzetak kada je hrvatska politika u BiH u pitanju.  Od obračuna HVO-a sa Kraljevićem tj. HSP-om, pa do sada, stari HDZ je bio jedina politička snaga medju Hrvatima, i od početka je vodio politiku kao da je na vašaru želja, tobože ne razumijevajući da politički čimbenici imaju pravo tražiti samo ono za šta imaju neki pravni osnov, isto kao što pojedinci u svakodnevnom životu imaju pravo tražiti samo ono što mogu dobiti po zakonu.  Nije politika vašar neozbiljnih želja.  Takvo prakticiranje politike u BiH je dovelo Hrvate u ovu situaciju, da su se prepolovili u broju stanovnika BiH.  Tragično bi bilo ako se HDZ-1990 priključi toj gubitničkoj politici starog HDZ-a.  Ako se to dogodi, onda će biti jasno da je do rascjepa došlo samo zbog ličnih ambicija pojedinaca za vlašću, a ne zbog principijelnih razlika.

A “naši” ("bošnjački") političari su posebna priča.  Kada god bi se pojavili Hrvati koji bi zaželjeli nešto što je bilo dobro za BiH (npr. Kljuić, Brkić, Biskupska konferencija), “naši”, najčešće Reis Cerić, bi odmah zaoštravali "bošnjačko-hrvatske" odnose, da ih pokolebaju.  S druge strane, Hrvati koji su bili četnički saveznici u podjeli BiH, su uvijek bili rado viđeni sugovornici “bošnjačkih” lidera.  O njihovim željama da dijele državu se govorilo sa uvažavanjem, u stilu: ”Pa moraju i Hrvati dobiti jedan veći grad.”

To ponašanje “bošnjačkih” političara ima samo jedno objašnjenje, a to je: Bošnjačku politiku već odavno ne vode Bošnjaci, nego ljudi koji se samo lažno predstavljaju kao Bošnjaci, dok su u političkom smislu to ljudi koji su potpuno asimilirani u srpsku nacionalnu svijest za vrijeme Jugoslavije.  Sulejman Tihić, Zlatko Lagumdžija, Haris Silajdžić će život dati za Srbiju; oni uporno ustrajavaju u svojoj borbi protiv Bosne i Hercegovine, ne zato što ih je neko “kupio”, kako to većina naivnih objašnjava, nego isključivo zbog njihovog srpstva stečenog u mladosti, u jugoslavenskom asimilatorskom obrazovanju.  Što se to prije shvati, veće su nam šanse u odbrani domovine.


1.2. TIHIĆEVI SRBIJANSKI KORIJENI SU OBLIKOVALI NJEGOV CURICULUM VITAE


 

Inače, poznato je da su porodice Tihića i Izetbegovića protjerane iz Srbije u Bosnu krajem 19. vijeka, kada se Beogradski pašaluk širio na račun tadašnjih bosanskih teritorija; na zapad prema Drini i na jug prema Sandžaku, provodeći genocide nad tadašnjim islamskim stanovništvom.  Znamo da su mnogi od Tihića uvijek bili ponosni na svoje srbijansko porijeklo (bez obzira što su ih Srbijanci ubijali i tjerali iz Srbije?!) i da su se hvalili kako su Tihići potekli od srbijanske porodice Tikića. (Od takvog genetskog materijala, se ni ne može ništa bolje ni očekivati od "Sulje Ti'ica", kako ga često Bošnjaci zovu aludirajući na njegovo srpstvo.)

Sulejman Tihić na svakom koraku svojim ponašanjem u interesu RS potvrđuje svoje srpstvo, tako da su ga čak i fudbalski navijači pročitali.

Što se tiče Tihićevog mentora Alije Izetbegovića, koji se također spominje u pjesmi navijača iz Zenice, on se za vrijeme komunizma, sve do početka sedamdesetih, otvoreno izjašnjavao kao Srbin, suprotno ogromnoj većini Bošnjaka koji su prkosili komunistima izjašnjavajući se kao “neopredijeljeni”.  Početkom sedamdesetih su se naši istinski patrioti (Džemal Bijedić, Hamdija Pozderac, Muhamed Hadžijahić, Atif Purivatra i ostali) izborili da se prizna da su “Muslimani” poseban narod, a ne samo vjerska skupina.

Istina je, bolje bi bilo da smo priznati pod našim pravim narodnim imenom “Bošnjaci”, ali u tadašnjem omjeru političkih snaga to nije bilo moguće.  Međutim, priznanjem “Muslimana” kao posebnog naroda, bez obzira na pogrešno ime, postignut je glavni cilj - zaustavljena je asimilacija Bošnjaka u Srbe, što je dovelo do žestoke reakcije velikosrpske opozicije protiv Tita, koncentrisane u Srpskoj Akademiji Nauka i Umetnosti, notornoj SANU.     


1.3. IN MEMORIAM: DR. FUAD MUHIĆ – ČOVJEK KOJI JE VIDIO U BUDUĆNOST


Danas je prilika da se sjetimo Dr. Fuada Muhića, jednog od ključnih ljudi u predratnoj Republici BiH (“Brankovoj i Hamdijinoj” BiH, kako su velikosrbi podmetali).  Ovih dana se navršava 15 godina od njegove nasilne smrti izazvane vatrenim oružjem, vjerojatnog ubistva, koje je javnosti bilo predstavljeno kao “samoubistvo”.  Mnogi misle da je Dr. Muhić ubijen iz osvete zato što je bio jedan od glavnih u raskrinkavanju veze Alije Izetbegovića sa Šešeljem i SANU u velikosrpskom projektu razbijanja Republike BiH (sjetimo se: BH patrioti su osudili Aliju Izetbegovića na 14 godina zatvora zbog rušenja ustava RBiH, dok su ga velikosrbi pustili 7 godina ranije, nakon što su uklonili Hamdiju Pozderca pomoću namještene afere Agrokomerc, i omogućili Izetbegoviću da osnuje "muslimansku" stranku, suprotno tadašnjem Ustavu i zakonima).

Dr. Fuad Muhić je bio jedan od rijetkih u BiH koji se nisu plašili otvorene borbe sa velikosrbima.  On je bio čovjek koji je davno prije rata predvidio šta će se dogoditi, jer je shvatio kuda SANU vodi Srbe, a koji je imao hrabrosti da to i javno govori.  Neobično nam je drago da Bošnjaci, 15 godina poslije smrti, počinju shvatati koliki velikan je bio Dr. Fuad Muhić. On je jedan od onih čije djelo je postalo poznato tek poslije njegove smrti.  U tim sudbonosnim vremenima smo trebali slušati upozorenja Fuada Muhića o opasnosti koja dolazi od “srpskih akademika”, “beogradske čaršije”, “velikosrpstva” umjesto što smo slušali uspavanke četničkih agenata da “u BiH rata neće biti”.
 
I u tim vremenima se vodila teška politička bitka za Bosnu i Hercegovinu.  Interesantno i tada su istinski BH patrioti branili državu, Republiku BiH, dok su nam lažni patrioti bacali pijesak u oči govoreći, neki o vjeri, a neki o “Bosanskom duhu”.

Dr. Fuad Muhić je pristupio HSP-u, kada je počelo višestranačje, tada jedinoj stranci za koju se znalo da nije kontrolisana od UDBE, čime je dobio govornicu za borbu protiv istih onih velikosrpskih snaga protiv kojih se i ranije borio.  Nažalost, tada je iznenada ubijen, vjerovatno iz istih razloga iz kojih su "odstranjeni" svi oni koji su smetali velikosrpskom projektu; nabrojimo samo neka imena: Džemal Bijedić, Hamdija Pozderac, Hakija Turajlić, Blaž Kraljević, Irfan Ljubjankić, Mustafa Hajrlulahović – Talijan, itd.  Srbin ubije ko mu smeta, a pusti iz zatvora ko mu treba, to je uvijek tako bilo, pa nije ni naša generacija izuzetak.



2.  I FEDERACIJA UČESTVUJE U IZDAJI SREBRENICE – TRAŽIMO OD OPŠTINE DA USVOJI ODLUKU O DISTRIKTU SREBRENICA 

Saopštenje za javnost “Majki Srebrenice i Podrinja”

 

U saopćenju se ističe kako na ovakve poteze Skupština općine Srebrenica mora odgovoriti adekvatno, te da je jedini pravi odgovor donošenje odluke po hitnom postupku kojom se Srebrenica proglašava distriktom.

- Bez donošenja takve odluke kamp žrtava genocida u Sarajevu je uzaludno maltretiranje naroda i definitivni kraj opstojnosti bošnjačkog naroda u Srebrenici i Podrinju uopće.  Ovim činom OHR-a i domaćih institucija, takozvana regija Srebrenica treba postati razvojni i ekonomski embrion istočnog dijela genocidne tvorevine Republike Srpske u interesu jednog naroda u čije ime je počinjen genocid, a nauštrb naroda nad kojim je počinjen genocid, kaže se u saopćenju UG "Majke Srebrenice i Podrinja".

Udruženje također upozorava međunarodne institucije i zvaničnike da "narod nad kojim je počinjen genocid, a nad kojim se konstantno nastavlja do konačnog nestanka, ima pravo da upotrijebi sva sredstva u interesu sopstvene odbrane".

FENA 5. maja 2007



3.  PROGLASIMO REPUBLIKU BiH NA TERITORIJI FEDERACIJE, A RS OKUPIRANOM TERITORIJOM

Prvo je nastala Federacija BiH da bi time stvorila predpostavke za nastanak RS, o čemu je u “Glasniku” pisano u više navrata.  Dakle, ta dva entiteta su kao spojene posude, jedan bez drugog ne može.  Prvo je nastala federacija, pa shodno tome nju prvu i treba ugasiti.  Sa Federacijom nismo zadovoljni mi, gradjani BiH, pogotovo Bošnjaci i Hrvati, pa ne vidim razlog zašto bi opstala i ko to može nama osporavati taj čin povratka stanja od prije rata na područje današnje Federacije BiH.  Za tako nešto ne trebamo dozvolu ni bosanskih Srba ni medjunarodne zajednice.  To treba samo učiniti !!

Svugdje Srbi nastoje smiriti političku situaciju u Bosni i Hercegovini jer njima odgovara da se sad smiri Bosna, ili drugim riječima da se zacementira postojeće stanje.  Nama to nikako ne odgovara.  Nama odgovara poništavanje entiteta ili radikalizacija političke situacije u Bosni i Hercegovini.

Ako bi mi Bošnjaci, zajedno sa Hrvatima samoinicijativno ugasili Federaciju BiH i na istom prostoru proglasili Republiku BiH, ne bi li to bio uvod u gašenje RS.  Jer, ako bi proglašenjem RBiH na prostoru Srebrenice uzdrmali Dejton i vremenom ga poništili, zar proglašenje-odluka o vraćanju stanja na predratno tj. na Republiku BiH na prostoru Federacije BiH ne bi bio korak naprijed u odnosu na odluku o Srebrenici, ili slikovito rečeno zar ne bi onda Dejton doživio pravi zemljotres!?  Vjerujem da Hrvati ne bi trebali predstavljati problem (bar onaj patriotski dio) jer su oni zajedno sa nama i glasali za Republiku BiH 1991 godine.  Mislim da bi najveći problem bio pronaći prave Bošnjake koji bi to imali snage i volje provesti.

S. K.



4.  PETICIJA ZA RESTAURACIJU REPUBLIKE BiH

Na portalu Republikabih.net traje peticija kojom se zahtijeva povratak Republike BiH.  Komentari potpisnika najbolje ukazuju na raskorak između onoga što narod želi, od onoga što “naši” pilitičari rade.  Izdvajamo slijedeći komentar, citat:
 
Presuda Internacionalnog Suda Pravde u Hagu (ICT), je nepravedna, protivuriječna i nedorečena.  Nepravedna jer nije (i pored toliko očitih dokaza) osudila Srbiju i Crnu Goru za genocid u BiH, protivuriječna jer priznaje da se genocid desio, a ne i ko ga je napravio, nedorečena jer je navedeno da se genocid desio u Srebrenici, ali ne pominje i ostale gradove i mjesta BiH u kojima je genocid evidentan: Bijeljina, Zvornik, Višegrad, Foča, Prijedor, Bosanski Novi, Brčko, Rudo, Goražde, Bihać, Velika Kladuša, Mostar... i mnoga druga.  Pa čak i ako ne pominje ove druge gradove, Srebrenica je u BiH (nije u Kini), stoga je presuda trebala glasiti da je genocid počinjen u BiH.  Što se izvršilaca tiče, pogledajte sliku na kojoj su Izetbegović, Milošević i Tuđman na potpisivanju Dejtonskog sporazuma.  Ako nisu mogli uticati na paravojske u BiH zašto su onda sporazum potpisivali Milošević i Tuđman, a ne recimo Karadžić i Boban?  Presudu kakva je takva je treba dobro proučiti i tražiti da se po njoj djeluje u skladu sa Poveljom UN i deklaraciji o genocidu - a to je od Šilinga (predstavlja i UN i EU u BiH), te od Vijeća Sigurnosti UN.  Pod hitno treba oformiti novi tim (g. Softić je izgleda psihički "potrošen") i početi sa prikupljanjem dodatnih dokaza u cilju revizije presude ICJ u slučaju BiH. Ovih dokaza ima u medijima i na Internetu (naročito na stranicama Medjunarodnog Tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu u Hagu).

U POTPUNOSTI PODRŽAVAM PETICIJU! – Kraj citata.

Pozivamo sve čitaoce “Glasnika” da odu na slijedeći link, i da uz zvuke naše himne obave patriotski cin potpisivanja peticije, te da se angažuju da što vise ljudi počnu djelovati, svako u svojoj sredini na ukidanju Daytona i povratku Ustava Republike BiH.    

http://republikabih.net/peticijaustavcontent.htm

M. B.



5.  NE POSTOJI NIŠTA ŠTO SVIJET MOŽE URADITI ZA NAS, A DA NAŠI IZDAJNICI NEĆE UPROPASTITI

Upravo na Radio 202 novostima u Sarajevu čujem vijest da će Carla del Ponte pod pritiskom optužbi da je zaštitila Srbiju od optužbe za genocid tako da je sa Beogradom dogovorila da se neki dokumenti, navodno, sa suđenja Miloševiću IZUZMU odn. da se neki pasusi cenzuriraju (ne dozvole Svjetskom sudu na upotrebu) -- tražiti da se skine veo tajnosti i cenzure sa tih dokumenata.
 
To znači da se OTVARA mogućnost za obnovu procesa protiv Srbije na Svjetskom sudu -- ali, kao što znamo, u Sarajevu će to dočekati kao provokaciju koju hitno trebaju neutralizirati odn. odbaciti. 
 
S. R.



6.  SVJEDOČENJE FATIME DELALIĆ IZ SREBRENICE

Sjedim ja medu onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu.  Priđem, pitam je šta joj je, a ona kaže: " rađam!"

"De sine", velim ja njoj, " uhvati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu"...

Tako i bi.  Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka.  Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik preda me:

"Spusti to dijete dolje!", veli.  Ja ga popusti na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano... Četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izađoše..."

Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati.



7.  ZAŠTO SE SARAJEVSKI ČETNICI PRERUŠENI I U “VELIKE MUSLIMANE” I SDP-ovce, PLAŠE THOMPSONA

 

Tuče thompson, kalašnjikov, a i zbrojevka,

baci bombu, goni bandu izvan Saraj’va...
Čujte srpski dobrovoljci, bando četnici,

stići će vas naša ruka i u Srbiji...
Stići će vas Božja pravda, to već svako zna,

sudit će vam branitelji šeher Saraj'va...''

Ovo su riječi koje Sarajlije pjevaju uz Thompsonovu pjesmu "Čavoglave".

Thompsonove "obrađene" Čavoglave trešte iz razglasa u središtu Sarajeva, dok se na ulici postrojava na stotine sarajevskih branitelja odjevenih u šarolike uniforme sastavljene od vojničkih, policijskih i civilnih odora.  Slabo naoružanim braniteljima Sarajeva moral se podiže pjesmom "Čavoglave" Marka Perkovića Thompsona.  To se sve dobro vidi na snimci emisije "Protjerajmo agresora", koju je snimila i tijekom rata emitirala Televizija BiH, piše Večernji list.

Snimku je pronašla zagrebačka novinarka Vesna Kljaić, urednica i voditeljica emisije "Pečat vremena" na OTV-u i voditeljica Malnarove "Noćne more".

- Snimku ću u cijelosti pustiti u petak u svojoj emisiji na OTV-u, a vidjet ću s Malnarom hoću li je reprizirati i na Noćnoj mori. Snimku s Thompsonovim "Čavoglavama" snimila je i u programu 90-ih puštala Televizija BiH, kaže Vesna Kljajić, koja je do te snimke došla pripremajući se za važno svjedočenje u Haagu.

- Bilo mi je zanimljivo vidjeti kako su "Čavoglave" zaživjele kod branitelja Sarajeva. Čudi me što se oni koji su nekada dizali moral uz Thompsonove pjesme danas protive njegovu nastupu u Sarajevu, kaže Vesna Kljajić.

Riječi sarajevskih "Čavoglava", koje su bile hit u opkoljenom Sarajevu, doslovce su prepisane, samo su pojedini dijelovi izmijenjeni, jer se umjesto Čavoglava spominju Sarajevo i Herceg-Bosna, a umjesto branitelji Čavoglava stoji branitelji Sarajeva.

Pogledajte ovaj fenomenalni video s Thompsonovom pjesmom branitelja Sarajeva

http://www.youtube.com/watch?v=5bM1Ji6S5VQ&eurl=http%3A%2F%2Fwww%2Ebljesak%2Einfo%2Fmodules%2Ephp%3Fname%3DNews%26file%3Darticle%26sid%3D45373

Sada je potpuno jasno zašto su se sarajevski četnici, većinom bivši udbaši infiltrirani u “bošnjačku” kvotu vlastodržaca daytonske BiH, toliko angažovali da se Thompson proglasi fašistom.  CILJ JE IZJEDNAČITI BRANITELJE I AGRESORE.  Po njima, ko god pjeva protiv četnika, isti ja kao i četnici.  Ali kada četnici dolaze da pjevaju, onda nam kažu: “Pa to je samo pjesma”.  

Njima se ledi krv u žilama od straha da će se među Bošnjacima probuditi patriotizam prije nego završe posao legalizacije RS.  Zato se oni zgražaju kada neko samo spomene rijeci "patriotizam" i "domovina".  Oni se trude da uprljaju riječi patriotizam i domovina, koristeći ih isključivo sa porugom.  Da se u to uvjerimo ne treba ići daleko.  Dovoljno je kliknuti na forum sarajevo-x, gdje se riječi "patriota" i "patriotizam" spominju isključivo u podrugljivom smislu.

Zato je Thopmson, kao čovjek koji svojom pjesmom budi patriotizam, najveći neprijatelj sarajevskih četnika prerušenih nekada u "velike muslimane", a nekada u Lagumdžijine SDP-ovce.

Dr. Muhamed Borogovac  



8.  KAKO JE TUĐMAN ETNIČKI ČISTIO POSAVINU OD HRVATA 

Milivoj Petković dao je dvjema brigadama HVO-a zapovijed da se s hrvatskim narodom povuku, tvrdeći da Posavina nikad neće biti Hrvatska.

Portal Javno u posjedu je zapovijedi od 20.06.1993. kojom Milivoj Petković, načelnik Glavnog stožera HVO-a, naređuje povlačenje brčanske 108. brigade i 115. tuzlanske preko srpskog teritorija. Zapovijed se dostavlja Operativnoj zoni Posavina.

Netipični jezik koji se koristi u zapovijedi posebno iznenađuje. Petković objašnjava da su razlozi za zapovijed ti što muslimanske snage napadaju Hrvate i HVO srednje Bosne. Dodaje da je riječ o ubijanju, paljenju i protjerivanju Hrvata.

- … krajnji je čas da pripadnici 108. i 115. organiziraju izvlačenje vojske i naroda na najpovoljnije lokacije koristeći srpski teritorij.- stoji u zapovijedi. Ipak, ne ostaje na tome nego Petković dodaje i crnu sliku budućnosti.

- Poslije srednje Bosne vi ste na redu, ne dozvolite da vas se zadržava lažnim obećanjima o suživotu.- doslovce piše.
Sličan jezik koristi se i u točkama zapovijedi.

- Organizirajte izvlačenje naroda i vojske sa sadašnjih prostora, koji nikad neće biti vaši.- stoji u prvoj točki.

- Ugovorite prolaz preko teritorija pod srpskom kontrolom.- piše u drugoj točki.

Ostale tri točke govore o tome da se radi planski i brzo, da se vojskom zaštiti izvlačenje naroda te da se novu zapovijed očekuje na hrvatskim prostorima.

Dobro obaviješteni krugovi tvrde da Petković ovu zapovijed nije izdao bez znanja i u najmanju ruku pristanka tadašnjeg političkog vrha Hrvatske. Tvrde da je ona samo još jedan dokaz o dogovoru Tuđmana i Miloševića o podijeli Bosne kao i o planovima za takozvano humano preseljenje.

http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=40650 



9.  ANONIMNI DEMANTI KOJI VIŠE POTVRĐUJU NEGO DEMANTUJU PETKOVIĆEVU ZAPOVJED O NAPUŠTANJU POSAVINE 

MOSTAR - Navodnu zapovijed bivšeg načelnika Glavnoga stožera Hrvatskoga vijeća obrane, general pukovnika Milivoja Potkovića o napuštanju dijelova bosanske Posavine u kojima su Hrvati ostali i obranili se do kraja rata, zapovjednici hrvatskih postrojba s toga područja nisu željeli niti komentirati.

Za Večernjak su zapovjednici 108. brčanske i 115. tuzlanske brigade HVO-a istaknuli da ne žele raspravljati o povlačenju i napuštanju bosanske Posavine što je, tvrde, dalje 'stavljanje soli na ranu’, ali ne rješava probleme.

Zapovijedi ispoštovane

Dodali su tek kako su zapovijedi koje su stizale iz Stožera HVO-a bile ispoštovane.  Navodni dokument zapovijedi iz 1993. godine, koji je objavio hrvatski internetski portal Javno.hr, sadrži nekoliko spornih, očito krivotvorenih pojedinosti, na koje su ukazali vojni časnici.  Naime, u slučaju pomicanja vojnih postrojba navede se lokacija s kojih se povlaci i odredišna točka, piše Večernji list.

U navodnoj zapovijedi o tome nema niti slova.  Dio zapovijedi o povlačenju više slici političkim pamfletima u kojima se navodi da ne postoji suživot te da Posavina nikada neće biti hrvatska.

O povlačenju mutno

Ukazuju i na to da se u vojnome smislu ne navode razlozi eventualne prijetnje ili velikih vojnih gubitaka.  Po mišljenju jednoga bivšeg hrvatskog obavještajnog časnika, radi se o običnom papiru koji je vjerojatno smišljen u ratnim tajnim službama, srpskoj KOS-ovoj ili pak bošnjačkoj AID-ovoj tvornici laži, kojima je cilj bio dalje zavaditi Hrvate u BiH.

Posavina je za bosanskohercegovačke Hrvate vjerojatno mjesto najtežeg ratnog stradanja.  S područja današnje Republike Srpske prognano je 220.000 prijeratnih stanovnika, a u ratnim sukobima od Orašja do Ravne Brčkog poginulo je više stotina pripadnika HVO-a.  Razlozi povlačenja hrvatskih postrojba iz Broda i Dervente tijekom 1992. nikada nisu rasvijetljeni, a potpis u Daytonu 'zabetonirao’ je ratnu nepravdu.
 
5.5.2007.
Citati iz Pincom.info

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

28. april,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 466

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

SADRŽAJ

1. TIHIĆ: “DODIK NAM JE VRATIO KREDIT KADA JE GLASAO ZA AMANDMANE.”?!

2. ŠTO SILAJDŽIĆ BOLJE GOVORI, SVE MU SE MANJE VJERUJE

3. STRAH OD THOMPSONA

4. MOLITVA ZA NEZAVISNO KOSOVO U AMERIČKOJ DŽAMIJI U DETROITU
 
5. Silajdžić govorio na forumu Kataru o kršenju ljudskih prava u BiH

6. Usvojena Rezolucija o Srebrenici na Federalnom parlamentu

7. PEĆANIN, I IZDAJNIK I BUDALA

8. VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA

9. TAMO GDJE NEMA IZDAJE IMAJU NOĆNA ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE BOŠNJAKA

11. OTVORENO PISMO PREDRAGU MATVEJEVIĆU

12. Rahatluku nigdje kraja nema


 

1. TIHIĆ: “DODIK NAM JE VRATIO KREDIT KADA JE GLASAO ZA AMANDMANE.”?!
 

Izvodi iz intervjua Sulejmana Tihića u Avazu od 26. aprila, 2007. 

Vi ste, izgleda, jedini politički lider koji insistira na amandmanima. SDP, SDS, SNSD odstupili su od njih.

- Pogrešno vam se čini.  Uopće ne insistiram na njima.  Uvjeren sam da je napravljena velika greška što ih nismo usvojili.  Od 26. aprila prošle godine sve je krenulo nizbrdo.  Da smo tada prihvatili amandmane, u maju bismo već imali reformu policije.  Umjesto toga došli smo u situaciji da mnogi političari ne žele praviti kompromise, jer na izborima se vidjelo da se to ne isplati.

Mislite na Silajdžića?

- Mislim na sebe! Zbog kompromisa koje sam nudio, kažnjen sam na izborima.  Uvjeren sam da će se Parlament vratiti na te amandmane, uz neke korekcije.
...

Kada očekujete usvajanje amandmana?

- Ustavna reforma ključ je mnogih reformi i treba je provesti.  Da li će se to raditi u ovoj prvoj fazi, dograđivati je ili nešto drugo, ne znam. Postojeći ustavni okvir smetnja je daljnjem razvoju BiH.  S ovim ustavom ne možemo provesti sve reforme koje nas čekaju.

Da su amandmani usvojeni prošle godine, sigurnost bi bila izvorna nadležnost države i ne bismo imali situaciju koju sada imamo u toj reformi.

I Vi dijelite stav Milorada Dodika i Dragana Čovića da prvo treba promijeniti Ustav pa ići u daljnje reforme?

- Najviše bih volio da se to uradi u paketu.  Da više ne gubimo vrijeme.  Ako postoji volja za tim, jednim političkim sporazumom mogu se riješiti oba pitanja.  S tim što bi prvo bile usvojene promjene Ustava, a onda reforma policije.

A Haris Silajdžić?  On baš i nije spreman na kompromis u vezi s entitetskim glasanjem.  Jeste li nezadovoljni njegovim ponašanjem?

- Nisam nezadovoljan.  Sa Silajdžićem dobro sarađujem, radi svih važnijih odluka i pitanja se sastajemo i razgovaramo.
...

Zahvaljujući Vama, Dodik je još jednom postao premijer.  Čini se da Vam baš i nije vratio kredit.

- Jeste, vratio je.  Glasao je za ustavne amandmane.  Tada smo se nešto dogovorili i on je to ispoštovao.  On je uzeo ono što njemu odgovara, a mi nismo iskoristili to što je dao.  Dodik je, dakle, bolje prošao.


KOMENTAR:  Dakle, Tihić je znao da je zbog amandmana katastrofalno izgubio izbore, tj. on zna da narod neće amandmane kojima se zadržava RS i to sa entitetskim glasanjem i sa mogućnošću da se trajno raspusti Skupština BiH tj. da država dozivi legalnu disoluciju, ali opet pokušava da te amandmane progura.

Da bi nam prodao amandmane on nas ubjeđuje da nama Dodik čini uslugu kada glasa za amandmane kojima se legalizuje RS sa entitetskim glasanjem itd.

Ovo pokazuje da se Tihić osjeća toliko komotan u svojoj izdaji, bez obzira što je svjestan da narod želi nešto sasvim drugo.  Tihić se nikoga više ne boji jer je svjestan da izdajnici drže sve ključne pozicije i u SDA i u državi.  
  
Dr. Muhamed Borogovac



2. ŠTO SILAJDŽIĆ BOLJE GOVORI, SVE MU SE MANJE VJERUJE

Citat iz Silajdžićevog obraćanja na Seminaru o ustavnim promjenama: 

Prema njegovim riječima paket takozvanih „aprilskih promjena“ je išao dalje od Daytona u negativnom smislu.

„Po Aneksu 4. ili ono što zovemo dejtonski Ustav, parlament se ne može raspustiti, posebno ne Predstavnički dom ni u kom slučaju, jer je bilo jasno da raspuštanje parlamenta dovodi u pitanje opstanak BiH“, kazao je Silajdžić.  Dodao je da je jasno da jedna takva odredba u amandmanima od prošle godine ide naruku onima koji hoće otcjepljenje od BiH.

Dodao je da se po tim amandmanima Predsjedništvo ne bira direktno nego se bira iz parlamenta, dakle posredno.  Ukoliko se Predsjedništvo ne izabere, ili ako se Predsjedništvo izabere, ukoliko se premijer ne izabere iz tri kruga glasanja raspušta se parlament.  To je, ističe Silajdžić, potpuno nova stvar, vrlo opasna za BiH.

Govoreći o entitetskom glasanju rekao je da ono znači da 23 posto parlamenta može zakočiti sve.

„Odbili smo amandmane, ali smo rekli - prihvatit ćemo amandmane pod jednim uslovom, a to je da se entitetsko glasanje izbriše jer je ono kočnica svakom razvoju BiH, a i mogućnost da se BiH kao država dovede u pitanje“, kazao je Silajdžić.

Dodao je da on kao građanin BiH želi promjene Ustava, ističući da je „ovaj ustav etnički i plemenski, nametnut silom, genocidom i etničkim čišćenjem i njega treba mijenjati“.

„Protiv sam etničke podjele, za jednu normalnu zemlju demokratsku po evropskim standardima, a ovo što sada imamo nikako ne mogu biti evropski standardi“, kazao je Silajdžić.


 
KOMENTAR:  Ponovo Silajdžić dobro govori.  Jedini problem je što je on u pregovorima sa Tihićem obezbijedio da na svim tačkama odlučivanja o ustavu bude pro-amandmanska većina, o čemu smo već svojevremeno pisali.  Tako je sam Silajdžić pripremio teren da se Amandmani usvoje preglasavanjem Stranke za BiH, HDZ-a 1990 i ostalih manjih stranaka od strane SDA, SDP i stranaka iz “Republike Srpske”.  Tako će Silajdžić biti protiv, ali će biti tobože nemoćan da zaustavi amandmane.

Silajdžić stalno izbjegava da odradi pravi potez.  Na primjer, on bi mogao sada preventivno djelovati i obećati da će u Predsjedništvu zaustaviti amandmane, ali on samo patriotski govori protiv amandmana, dok pušta da Tihić radi na amandmanima.  A nije da on ne zna!  Znao je odmah preventivno djelovati kada se pojavili novi dokazi u vezi sa Tužbom za genocid riječima: “Nažalost nećemo moći tražiti reviziju postupka jer će Radmanović staviti veto u Predsjedništvu.”   Silajdžić nam preventivno zaprijeti Radmanovićevim vetom, dok ni ne pomišlja da svoj iskoristi zbog onoga zbog čega ga je narod izabrao.

 M. B



3. STRAH OD THOMPSONA


ZAGREB - Pustite priče, ugovor je potpisan jučer i koncert će se održati u dvorani Zetra u 20 sati, izjavio je za Glas Dalmacije Marko Perković Thompson koji je tako otklonio sve sumnje hoće li 10. svibnja pjevati u Sarajevu.

Podsjetimo, najava Thomsponova koncerta u glavnom bosanskohercegovačkom gradu u povodu obilježavanja 10. obljetnice dolaska pape Ivana Pavla II. u Sarajevo prouzročila je prosvjede brojnih tamošnjih udruga i institucija.

Prva je reagirala Židovska zajednica Bosne i Hercegovine, nedugo potom uslijedili su i prosvjedi i upozorenja Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945., Saveza logoraša BiH, mostarskog muftije Seida ef. Smajkića, a priopćenjem se oglasila i vlada Kantona Sarajevo.- Kraj citata.



KOMENTAR:  Ne poznam Tompsonovu muziku u detalje, ali ono što sam čuo ja bih opisao sintagmom “hrvatska patriotska pjesma”.

U skladu sa osvojenim demokratskim slobodama u BiH, nije jasno zašto bi Bošnjacima smetala jedino ta muzika.  Nama ne smetaju gostovanja tolikih pevaljki i pevača koji su "gostovali" na ratištima i za vrijeme rata u BiH, hrabreći četnike svojom pjesmom dok “rokaju” po Sarajevu, Tuzli, Brčkom itd.  Ne smetaju nam ni nastupi onih bivših Sarajlija koji su otišli u Beograd i tamo otvoreno izdali grad i domovinu.  Sjetimo se kako nam je Goran Bregović doveo dragačevske trubače odmah poslije rata, vrstu srpske narodne muzike, koja je čak estetski bezvrjednija i od “turbo folka”.

Ova epizoda ne bi imala nikakva značaja i ne bi se bavili njome, da ona ne pokazuje, još jednom, veoma slikovito koliko su i u samom Sarajevu muslimanski Srbi politički najobrazovanija i najbolje organizovana grupa.

A šta je njihov pravi problem, zašto Sarajlije ne smiju čuti hrvatsku patriotsku pjesmu?  Nije u pitanju što je to Hrvatska pjesma.  Njima je problem što je to patriotska pjesma.  Bošnjak ne smije čuti za junaštvo, patriotizam, žrtvovanje za domovinu, da se ne bi i on probudio, kao što su se probudili Slovenci, Hrvati, Crnogorci, Albanci.  Jer, kome treba Bošnjak koji bi kao Hrvat, ili Albanac, ili Slovenac, Crnogorac, mislio o patriotizmu, domovini, slobodi itd.  Mnogo je lakše sa nama ovakvim, tj. pitarima, nego sa eventualno probudjenim državotvornim Bošnjacima.  Samo pitarima može Sulejman Tihić prodavati priču kako ih je Dodik zadužio što je glasao za amandmane kojima se legalizuje RS i to sa entitetskim glasanjem i mogućnošću legalnog raspada skupštine BiH, a time i države BiH.  Državotvoran narod bi ga “razapeo” za tu otvorenu izdaju, a kod nas mu sve prolazi.

M. B.



4. MOLITVA ZA NEZAVISNO KOSOVO U AMERIČKOJ DŽAMIJI U DETROITU

Piše: Dr. Vahid Sendijarević

Poštovani Naim Ternava, Muftija države Kosovo, održao je hudbu u Američkoj džamiji u Detroitu u petak, 27-tog aprila 2007-e.  Hudbu je započeo sa Kur’anskim ajetima da svi ljudi na svijetu potječu od jednog oca i jedne majke, i da su ljudi podijeljeni u nacije (državotvorne narode) kako bi se bolje upoznali i kako bi se lakše razlikovali narodi koji su na pravom putu od onih naroda koji su na krivom putu.

Poštovani Naim Ternava je završio hudbu tako što je zamolio sve prisutne da se mole za nezavisnost Kosova. 

Hudba je održana u onoj istoj džamiji Američkih muslimana u Detroitu u kojoj je primio Islam prvi i do sada jedini musliman izabran u Američki Kongres, Poštovani Keith Ellison.

Nakon hudbe, Poštovani Naim Ternava je bio okružen novinarima koji su htjeli vise da čuju o stotinama hiljada Albanaca koji su, kako je u hudbi spomenuto, žrtvovali svoje živote od 1912 do danas u borbi za suvereno i nezavisno Kosovo.

Nakon hudbe i nakon molitve za nezavisnost Kosova i razgovora sa novinarima, Muftija države Kosovo, poštovani Naim Ternava je obavio posjetu Katoličkoj crkvi Albanaca sa Kosova u Auburn Hills-u u predgradju Detroita.  Ispred crkve na monumentalnom kompleksu sa različitim objektima, uključujući i nogometno igralište, sačekala ga je državotvorna zastava Albanaca podignuta visoko na 20 metara visokom jarbolu.

Albanci sa Kosova su Državotvoran narod sa državotvornom zastavom, koji se bore za državu (naciju) ulažući svoju imovinu i živote za slobodu i svoje molitve u džamijama i crkvama.  I onda će neki reći kako će Albanci dobiti nezavisnost na Kosovu na račun nekog drugog naroda (Bošnjaka).  A Bošnjaci ni  nemaju državotvornu zastavu kojom bi se obilježili i pod kojom bi se okupili, niti imaju molitvu za slobodu i suverenitet države (nacije).  Albanci sa Kosova nikada nisu odustali od svoje zastave, bez obzira na srpski teror i vlastite žrtve, a Bošnjaci se na pregovorima odrekoše zastave sa Ljiljanima, pod kojom su živote dali najbolji sinovi za nezavisnost Republike BiH.

Nemoguće je, a ne usporediti Poštovanog Naima Ternavu, Muftiju Republike Kosovo koji predvodi molitvu za nezavisnost Kosova sa “Muftijom” Bošnjaka (Mustafom Cerićem), koji će i ove godine u julu predvoditi molitvu okupatorskim vojnicima, Turcima, koji ubiše posljednjeg kralja Bosne Stjepana Tomaševića, koji je radije izabrao smrt nego da potpiše kapitulaciju. 

Da podsjetimo na Kur’anske ajete koji kažu da Bog neće promijeniti situaciju jednog naroda sve dotle dok se taj narod sam ne promjeni.

I na kraju, svaki narod ima vlast i hodže kakve zaslužuje.




5. Silajdžić govorio na forumu Kataru o kršenju ljudskih prava u BiH

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

Avaz 26, april 2007, citat:

Silajdžić je jučer održao izlaganje na Konferenciji, u kojem je govorio, između ostalog, i o situaciji u BiH te kršenju ljudskih prava.

- Govorio sam o Srebrenici.  Rekao sam da Ujedinjeni narodi i svijet, nažalost, ignoriraju presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu.  Kazao sam da se u BiH krše osnovna ljudska prava te se cak ignoriraju i sudske presude.  O demokratiji se ne može govoriti ako se krše ljudska prava i ne poštivaju presude i na takvim temeljima se ne može graditi budućnost - kazao je sinoć Silajdžić u telefonskom razgovoru iz Katara za "Dnevni avaz". – Kraj citata.

Inače, Konferencija koja se održava i Kataru se bavi slijedećim temama:

Ekonomija
Ljudska prava
Slobodna trgovina 
POLITIČKE REFORME
Izazovi demokratije
Sloboda medija
itd., u što se možete uvjeriti na linku konferencije na kraju teksta. 

Rad konferencije se odvija po sekcijama, a to što je Silajdžić izabrao pogrešnu sekciju gdje se govori o LJUDSKIM PRAVIMA, A NE O “POLITIČKIM REFORMAMA”, najbolje govori da Silajdžić nema ništa protiv Republike Srpske niti ga interesuje politička reforma u BiH.  Naime, kada predsjednik BiH dođe tamo i bavi se problemom ljudskih prava, što pripada “trećoj korpi” povelje UN (pitanja od najnižeg značaja u UN), umjesto da govori o Političkim reformama, što su pitanje iz “Prve korpe” UN, to je jasna poruka svijetu da Bošnjaci nemaju problema sa političkim sistemom tj. sa postojanjem RS, ni poslije pravosnažne presude da je RS počinila Genocid. 

Sjetimo se Silajdžić je uvijek tobože polagao velike nade da će “svijet” pomoći da se ukine RS, a sada kada ode u svijet, on ne spominje nikakve političke reforme, nego se bavi “ljudskim pravima”.  Silajdžić laže kada kaže da “Ujedinjeni narodi i svijet ignoriraju presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu”.  Naime, Ujedinjenim nacijama nije ispostavljen nikakav pravosnažan zahtjev sa naše strane, da se bilo šta učini po toj presudi.  Upravo je Silajdžić došao u Srebrenicu i ubijedio Srebreničane da NE usvoje pravosnažnu odluku o izlasku iz RS, nego samo “rezoluciju” tj. izjavu bez pravne snage.  

A Srebreničani najbolje znaju kako je ganjati ljudska prava po šalterima Republike srpske i zašto su tražili suverenitet od RS.  Bošnjacima treba sloboda, a ne ono što im je Silajdžić namijenio još u Daytonu i čega se i sada čvrsto drži - da mole četnike za dozvolu, čak i kada hoće da zasade ruže na mezarju, što je nedavno iskustvo iz Bratunca.

U stvari, sada se Silajdžićeva aktivnost usmjerila na obećanja da će stići pare iz islamskih zemalja, čime kupuje socijalni mir i čuva Republiku srpsku.  Haris Silajdžić je ustvari dugo pripreman i veoma sposoban četnički agent koji manipuliše i dobronamjerne muslimane iz svijeta.  Njegovi specijalitet je da se veoma “emotivno” i “vatreno” zalaže za nešto što lijepo zvuči, ali je ustvari ćorsokak.

Ovo je još jedan takav primjer gdje Silajdžić dođe na konferenciju i ode na pogrešnu sekciju, da diskutuje o ljudskim pravima, umjesto da zahtijeva podršku demokratskog svijeta za političkom promjenom, tj. izdvajanjem Srebrenice iz RS.

Evo linka za konferenciju u Kataru  http://qatar-conferences.org/democracy2007/program.php 



6. Usvojena Rezolucija o Srebrenici na Federalnom parlamentu

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je na današnjoj sjednici u Sarajevu Rezoluciju o Srebrenici.

Prema tom tekstu, Dom «očekuje da bude pokrenuta ustavna procedura kojom će se urediti da teritorija općine Srebrenica dobije poseban status te da se kao takva izuzme iz nadležnosti institucija Republike Srpske (RS) i stavi pod jurisdikciju organa BiH».

Rezolucija također ukazuje na potrebu hitnog donošenja državnog zakona o statusu Srebrenice u kojem treba da budu razriješena sva pitanja u organizaciji zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u tom gradu.

"Očekujemo da svi organi i institucije BiH i entiteta donesu odgovarajuće odluke i zakonske propise s ciljem dosljednog provođenja presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) kojom je utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid", stoji dalje u Rezoluciji.

U tekstu se navodi i da Vlada Federacije BiH treba hitno da predloži izmjene zakona i propisa te donese konkretne programe kojima će biti osigurani materijalni, finansijski i drugi uvjeti za odvijanje normalnog života u Srebrenici.

Ova rezolucija usvojena je na inicijativu Kluba poslanika Socijaldemokratske partije BiH u Predstavničkom domu parlamenta FBiH. -- (FENA)


KOMENTAR:  Dakle i presuda suda za genocid je podvedena pod daytonski ustav, tj. iskorištena je da se ojača daytonski Ustav nastao na genocidu.  Potpuno je zanemaren dokument kojega je Prof. Boyle napisao na zahtjev Srebreničana poslije presude za genocid, po kojem Srebreničani trebaju donijeti pravosnažnu odluku da se opština Srebrenica izdvaja iz RS i da se na opštini restaurira prethodno pravno stanje tj. predratni zakoni Republike BiH. 

Tako je kad je narod nezainteresovan za svoju državu.  Onda izdajnici mogu raditi šta god hoće.  Zato su Srebreničani umjesto do slobode dogurali do šatora u Sarajevu.

V. S.



7. PEĆANIN, I IZDAJNIK I BUDALA

DANI: Osim Vas, "neutralnog", sa Dodikom.  No, da se vratimo na prvo pitanje.  Možete li Vi zamisliti sljedeću situaciju: Njemačka 1946. godine, rat je završen, činjenice o holokaustu poznate.  Možete li Vi zamisliti situaciju u kojoj čelnik tadašnjeg "OHR-a" u tadašnjoj Njemačkoj, recimo poput Vas, objašnjava jednom novinaru, recimo meni, da je to hoće li i dalje postojati Wermaht ili Gestapo "stvar lokalnih političara", a ne međunarodne zajednice?  U kakvom ovo svijetu mi živimo?

GREGORIAN: Da Vam kažem, budući da govorite istim riječima koje upotrebljava i gospodin Silajdžić...

DANI: ...Moram Vas ispraviti: on govori o ovim stvarima rječnikom koji pročita u mojim tekstovima...

GREGORIAN: On je bio taj koji je pristao na to i saglasio se sa tim u Daytonu.  Zašto Silajdžića ne pitate što se tada nije založio da Srebrenica bude dijelom Federacije, zašto se složio da drugom entitetu bude ime Republika Srpska?  Ja nisam bio u Daytonu i nisam učestvovao u tome, niti sam ja trebao da se složim sa tim.  Ali, Izetbegović i Silajdžić su bili u Daytonu i oni su se složili sa tim.  Pitanje je sada sklonjeno.  Simboli će biti promijenjeni.  U mojim razgovorima sa premijerom Dodikom prije 3-4 sedmice, on mi je čak iznio i prijedlog da pripadnici agencije SIPA budu ti koji će obezbjeđivati memorijalni kompleks u Potočarima.  Ja mogu shvatiti da su ljudi koji se vraćaju u Srebrenicu, kada vide simbole koji su bili tada kada je počinjen genocid, zaplašeni, ja mogu shvatiti to, zbog toga sam tiho i radio sa Dodikom kako bi se ovo promijenilo.

DANI: Ali, ne zaboravite i da je ime simbol?

GREGORIAN: Što ste se onda sa time suglasili u Daytonu?

DANI: Nisam ja, to pitajte gospodina Silajdžića, a ne mene.  No, kad već pitate: zadnja stvar na koju bih pristao je da budem advokat Izetbegoviću ili Silajdžiću, jer ima hiljadu puta više stvari u kojima se temeljno ne slažem sa njima, nego onih o kojima se slažem.  No, reći ću Vam moju pretpostavku kao odgovor na Vaše pitanje.  Moguće je da su sve pobrojano prihvatili i zbog toga da sačuvaju bilo kakvu BiH i to Bošnjaka što je u njoj ostalo: možda su shvatili da u ovakvom svijetu, sa međunarodnim predstavnicima u BiH poput Vas, ne bismo imali samo "općinski genocid".  Na kraju, zanima me kako gledate na "genijalnu" odluku Skupštine RS-a po kojem će se o pitanju promjena imena policije koja je počinila genocid odlučivati na referendumu?


KOMENTAR:  Ono što je dobro u ovom intervjuu i zbog čega ga objavljujemo je to što mladi i nadobudni Gregorijan nije imao nikakvih problema da otvoreno kaže ko je kriv za Dayton, dok su njegove starije i lukavije kolege, npr. Holbrooke, to uvijek nekako uvijali u neku mudrost i pritisak svijeta, čuvajući Dayton tako što su čuvali integritet kreatora Daytona, Izetbegovića i Silajdžića.  Ovdje taj dio posla pokušava odraditi Pećanin, podvaljujući kako je u Daytonu spašena “bilo kakva BiH”.

Međutim, Pećanin je tu protivrječan.  On tobože traži ukidanje institucija Daytona (konkretno policije RS), a istovremeno dok to tobože traži on u svari utvrđuje Dayton, jer je, eto, Dayton spasio “bilo kakvu BiH”. tj. po njemu da nije bilo Daytona ne bi bilo nikakve BiH.  Pa ako smo mi dobili BiH u Daytonu, otkud nam pravo da tražimo još više, tj. “unitarnu” BIH?!  Istina je potpuno drukčija - da nije bilo Daytona bila bi Republika BiH, sa svojim građanskim Ustavom priznatim od UN i ne bi bilo RS.  Dayton je osnovao RS i spasio četništvo, jer su četnici već bili u rasulu i Armija RBiH je oslobađala po jedan BH grad dnevno.

Često se kod Bošnjaka ne zna gdje završava budala i gdje počinje izdajnik.  Kod Pećanina se to tačno zna, on je izdajnik, jer on zna da su četnici bili u rasulu i da je Dayton njih spasio, a ne “bilo kakvu BiH”, ali je i budala pa upada u ovakve kontradikcije.   

Osim toga, Pećanin radi još jedan koristan posao za izdajnike.  On u stvari podiže ugled i Izetbegoviću i Silajdžiću ponavljajući “k’o papagaj” u svim svojim člancima stereotip da su oni ekstremisti, nacionalisti, veliki muslimani i slično, čime zamagljuje istinu da su oni samo izdajnici.


Dr. Muhamed Borogovac



8. VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA 

Piše: Selmanović Mehmed

Američki  televizijski kanal PBS koji se 75% finansira od dobrovoljnih donacija običnih građana Amerike, emitovao je zanimljivu dokumentarnu seriju od 11 epizoda pod nazivom "America at Crossroads" (Amerika na raskršću) poslije 11. septembra, 2001.  Zahvaljujući dokumentarcu koji se emitovao 17. aprila, i BiH je spomenuta - imali smo priliku vidjeti i ćuti još jednu od tajni kako se dijelila Republika BiH.  Te noći voditelj jednosatne emisije bio je Richard Perle, tzv. "neocon" (novi konzervativac), i jedan od kreatora rata i okupacije Iraka.

Richard Perle vjeruje u agresivnu i samoinicijativnu spoljnu politiku Amerike, a ta politika je (rat i okupacija) arapskih država i država sa muslimanskom većinom.  U ovoj emisiji on je napravio paralelu između intervencije Amerike u BiH i Iraku tako da opravda rat u Iraku, što su dvije potpuno različite intervencije u smislu međunarodnog prava.  Na svu sreću, Richard Perle je u manjini i veoma mali broj ljudi u Americi želi biti kućni prijatelj sa njim zato što je zlonamjerni lažov i što je odgovoran za desetine hiljada mrtvih civila u Iraku i preko 3.000 mrtvih američkih vojnika.  Malo ljudi u Americi bi izašlo u grad i popilo kahvu sa njim i to Richard zna.  Zato on ode u Sarajevo i sa svojim bliskim prijateljem Harisom Silajdžićem pije kahvu na Bašćaršiji i šeta se Sarajevom.  Bilo je šokantno gledati ih kako se osjećaju komotno u prijateljskoj atmosferi dok piju kahvu; a kako se uopšte znaju pitao sam se.  Richard Perle je u toj emisiji ispričao da je bliski prijatelj Harisu i da je bio LIČNI SAVJETNIK Harisa Silajdžića i drugih političara BiH u Dejtonu prilikom pregovora.  Usput je izjavio da je on uvijek zagovarao vojnu intervenciju protiv četnika.  On se u toj emisiji predstavljao kao tzv. prijatelj BiH, a on je u stvari samo prijatelj bosanskim izdajnicima i grobarima Republike BiH kao što su Silajdžić i drugi.  Oni koji su bili pravi prijatelji RBiH i borili za intervenciju i zaustavljanje genocida, takvi nisu htjeli da budu ni blizu Dejtona, a kamo li da učestvuju u pregovorima o podjeli RBiH.  U Dejtonu su se skupili neprijatelji BH nacije, a jedan od njih je bio Richard Perle tzv. prijatelj BiH i blizak ahbab Silajdžića.  Richard Perle mrzi sve što je muslimansko ili arapsko i takav čovjek u Dejtonu je bio savjetnik izdajniku Silajdžiću?!

Kakve li ironije to se samo nama može desiti da imamo takvog savjetnika kao što je Richard Perle.  To što je on bio savjetnik Silajdžiću i drugima samo nam govori sa kakvom ozbiljnošću i strašću "naši" izdajnici su bili prišli projektu podjele RBiH i stvaranju četničke republike.

Haris Silajdžić je bio izdajnik RBiH, a zaštitnik četničke republike i takav je ostao, ko jedanput izda opet će izdati, i opet i opet ..., jer vuk samo dlaku mijenja.




9. TAMO GDJE NEMA IZDAJE IMAJU NOĆNA ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE BOŠNJAKA

NOVI PAZAR - Sandžački muftija Muamer Zukorlić ocenio je danas da su obaveštajne strukture Srbije umešane u pokušaje destabilizacije Islamske zajednice i zatražio uvid u dosijee saradnika bezbednosnih i obaveštajnih struktura iz redova službenika IZ. Zukorlić je u pismu predsedniku i premijeru Srbije, Borisu Tadiću i Vojislavu Koštunici, zahtev obrazložio “udarima nekoliko organizovanih, međusobno dobro koordiniranih napada na Islamsku zajednicu”.

On kao primere naveo Objediniteljski sabor IZ u Srbiji sa sedištem u Novom Pazaru i paralelno osnivanje Rijaseta u Beogradu, pokušaje prodaje imovine IZ koja je svojevremeno nacionalizovana i težnje Bošnjačkog nacionalnog saveta da kontroliše rad ove verske zajednice. U pismu državnom vrhu, dostavljenom i medijima, Zukorlić navodi da je deo kontinuiranog napada na IZ i “napad grupe vernika, poznati kao `Vehabije`na Arab-džamiju” i hapšenje nekoliko lica pod sumnjom da su se bavili terorističkim aktivnostima. “Pre nekoliko dana ova grupa je prebačena iz Novog Pazara u Beograd, a istraga je proglašena državnom tajnom, što otvara brojna pitanja”, navodi Zukorlić u pismu.

On je dodao da “posebno brinu” brojne indicije i informacije o aktivnoj umešanosti obaveštajnih i bezbednosnih službi u aktivnostima protiv Islamske zajednice. 



10. RAT NIJE ZAVRŠEN DOK GOD POSTOJI RS

Raduje me ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH na mojoj e-mail adresi i, svakako, želim ga i nadalje primati.  Raduje me i izjava dr. Harisa Silajdžića i njezino proširivanje u tumačenju i vašem komentiranju, jer, upravo u tome i jeste suština.  Naime, ako je u ratu i zločinom "stvorena", tj. iznuđena Republika srpska, shvatimo kako je rat iznudio ili bolje: oktroirao dejtonski Ustav.  Da rat nije prestao dokaz je upravo postojanje tog Ustava i Republike srpske.  Trebamo imati  normalan Ustav i normalnu Državu, a nemamo.  Znači, rat treba zaustaviti.  A sve je to na istom mjestu.

Ustvari, to je pravo mjesto za uspostavljanje stojne tačke prema svim našim problemima.  Naime, ako to već nije moguće u Ujedinjenim narodima, a nije,  morali bismo inzistirati na Medjunarodnoj konferenciji o  BiH - kao međunarodno priznatoj državi prije rata za koji je, kao za kardinalno mjesto, vezana cijela priča.  Na toj konferenciji bi, definitivno, i Milan Martić mogao dobiti Republiku srpsku Krajinu - sasvim po istoj logici po kojoj opstaje Republika srpska, ili, sljedstveno i sasvim jednako - nema ni govora o Republici srpskoj u BiH.  Ako mogu, neka je naprave u Srbiji.  Po svemu, trebat će im. etc. Puno je toga što bi odjedanput izgledalo sasvim drugačije, a otom, potom.

Zahvaljujem vam što ste mi pružili ruku i inteligentnu informaciju.  Od Boga vam zdravlje i dobra sreća.  Od mene - najbolje zelje, pozdravi i maksuz selami.
 

S poštovanjem,

Atif K.



KOMENTAR:  Nažalost, ne može nam pomoći nikakva međunarodna konferencija, jer svijet je uvijek za status qvo.  Mi smo mogli stanje promijeniti da su Srebreničani poslušali Prof. Boylea i na osnovu presude za genocid proglasili restauraciju prethodnog pravnog stanja, Srebrenicu kao opštinu Republike BiH.  Tada bi svijet bio uz nas jer svijet poštuje svoj pravni poredak, tj. svoju presudu za genocid.  Budući da mi nismo ispostavili nikakav pravosnažan zahtjev poslije te presude, svijet je ostao uz status qvo, jer mu nije dostavljen nikakav pravni argument da bi nešto promijenio.  Da su Srebreničani povukli taj pravi potez, to bi bilo dovoljno da sruši Dayton, bez obzira što se radi o jednoj opštini. 

M. B.



Mnogi naši članci su nadživjeli izdanje “Glasnika” u kojem su originalno objavljeni, tj. bivali su prenošeni i u drugim medijima.  Jedan od tih članaka je i otvoreno pismo Predragu Matvejeviću, kojeg smo originalno objavili 2. aprila, 2006., u Glasniku br. 390, a o kojem su npr. prošlog mjeseca pisale dvije  zagrebačke novine “Fokus” i “Hrvatsko slovo”.  Budući da je broj naših čitalaca od tadašnjih 10,000 porastao na današnjih 30,000, ponovo objavljujemo to pismo.  

Posebno nam je drago da se produženi život “Otvorenog pisma Predragu Matvejeviću” događa upravo u Zagrebu, tamo gdje je najvažnije da se shvati istina o dotičnom gospodinu. 


11. OTVORENO PISMO PREDRAGU MATVEJEVIĆU

Gosp. Matvejeviću, ovo pismo nije ni u kakvoj vezi sa vašom reakcijom u vezi sa Tihićevom posjetom Papi Benediktu, osim što me je podsjetilo da još nisam odradio jedan posao kojega sam sebi davno zadao.

Za početak sjetimo se jednoga vica iz vremena prije raspada Jugoslavije, vremena u kojem je već trajala velikosrpska politička agresija ne jugoslavenske republike, običnom čovjeku nevidljiva, a koja je bila neophodna prva faza kasnije oružane agresije.

Taj vic ide ovako, citiram:

- Znaš li šta znaci skraćenica B i H?

- Šta?

- Branko i Hamdija! ///

Ovaj vic sam odabrao jer on najbolje ilustruje velikosrpsku strategiju razbijanja Bosne i Hercegovine, koju su malo kasnije otvoreno izražavali riječima: "Srbi su ugroženi u Bosni jer su se tamo udružili Ustaše i Turci pa su od Bosne napravili "tamnicu za Srbe"."

Vicevi su bili samo jedno od mnogobrojnih oružja iz arsenala specijalnog rata protiv Republike BiH kojega je vodila "Beogradska čaršija", od akademika SANU, kao što su npr. Ćosić, Tadić, Bećković,... do njihove Sarajevske ekspoziture u kojoj su bili Kecmanović, Šešelj, Nogo,....

Nažalost, nije sve ostalo na političkim vicevima.  Uskoro se prešlo na organizovanje snaga u BiH koje će poslužiti za rušenje Republike BiH.  Organizovano je uništavanje Republike BiH na više frontova, ali ćemo se mi ograničiti na onaj pravac akcije koji je bio uspješan, kojim je na kraju zaista i razbijana Republika BiH.

Kao što vam je poznato, taj posao su velikosrbi odradili uz pomoć tobožnjih "Mladih muslimana", a u stvari uz pomoć karizmatičnog Alije Izetbegovića kojega su oni podmetnuli i proglasili za "velikog muslimana", a koji je uistinu bio muslimanski Srbin, nešto kao npr. Meša Selimović ili kasnije Emir Kusturica, itd.

Tada su BH patrioti na vlasti u BiH uočili "neprirodno" savezništvo Izetbegovićeve grupe sa Šešeljem i odmah shvatili šta se događa.  Slijedio je poznati "Sarajevski proces" gdje je Izetbegovićeva grupa bila kažnjena zbog "organizovanja u cilju rušenja Ustavnog uređenja Republike BiH".  Na tom suđenju se Izetbegović potpuno otkrio kao velikosrbin.  Evo npr. jednog citata iz Izetbegovićeve završne riječi, kojega se ni sam Kecmanović, arhitekta tadašnjeg unitarističkog novogovora, ne bi postidio. Citiram:

"Na kraju želim da kažem da nisam učinio nikakvu štetu Jugoslaviji.  Tu štetu učinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogrudna i lokalistička gledanja nanijela su već do sada krupne štete ovoj zemlji.  To se dogodilo i u slučaju ovog procesa.  Njega su mogli pokrenuti samo ljudi čiji horizonti ne sežu dalje od atara ovog grada.

Kada je riječ o Jugoslaviji, mogu samo reći da sam je volio kao što se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti." - Kraj citata.

Priznaćete da se ovih unitarističkih Kecmanovićevskih floskula, o ljudima čiji "horizonti ne sežu dalje od njihovog atara" ni sam Kecmanović ne bi postidio.

Kao što znate, na kraju je velikosrpski lobi u BiH, uz pomoć montirane afere Agrokomerc" uspio skinuti "Hamdijinu" garnituru sa vlasti, a zatim im nije bilo teško skinuti ni "Branka".  Po hitnom postupku su pustili Aliju Izetbegovića iz zatvora, i pomogli mu da dođe na čelo BiH.  Oni su dobro znali da podjela BiH ne može biti legalna bez pristanka legalnih bh vlasti i za to im je poslužio Alija Izetbegović.  Vjerovatno vam je poznato da su osim Bošnjaka i Hrvati izašli iz ovog haosa kao gubitnici u Bosni i Hercegovini i da se to ne može ispraviti dok god je Srbima zagarantovano pola (tačnije 49%) BiH.

Sada se čitaoci vjerovatno pitaju: "Pa zašto je ovo otvoreno pismo upućeno poznatom humanisti Predragu Matvejeviću?"

Pa zato što je Matvejević odigrao nevjerovatno važnu ulogu u velikosrpskom projektu.  Matvejević je dugo bio onaj jedini "intelektualac" iz Zagreba, koji je zajedno sa beogradskom čaršijom kritikovao "dogmatizam" u tadašnjih bh vlasti, "tamni vilajet" kako su Republiku BiH zvali.  Matvejević je radio Šešeljev posao za Izetbegovićevu grupu u Zagrebu, tj. organizovao je potpisivanje peticije da se puste iz zatvora "islamski i intelektualci, zatočenici savjesti".

Bez Matvejevića velikosrpski projekt ne bi imao legitimitet, to bi bila samo uska, beogradska velikosrpska zavjera.  Sa Matvejevićem, tom projektu je dat privid internacionalizma, demokratije, humanizma, jer više nije dolazio samo iz Beograda, nego i sa potpuno suprotne strane, iz Zagreba.  Svojim aktivnim učešćem na strani beogradske čaršije, (npr. na strani Akademika Tadića, oca današnjeg predsjednika Srbije) u nasrtajima na rukovodstvo Republike BiH, Matvejević je bio onaj koji je onemogućio ranu dijagnozu velikosrpske bolesti.  Bolest srpskog šovinizma je rasla pod prividom "humanizma i demokratije", jer su tu uvijek bili i "demokrati" iz Zagreba, oličeni u Matvejeviću, a ne samo velikosrbi iz Beograda.

Ulogu sličnu Matvejevićevoj u velikosrpskom projektu je sa "bošnjačke" strane igrao Emir Kusturica u čijim filmovima je bio obrađen dogmatizam i duhovni mrak komunističkog birokrate "u antistaljinističkom staljinizmu" kako je velikosrpska čaršija nazivala Titov komunizam.  Međutim, nema potrebe da pišemo otvorena pisma Kusturici; on nam nije interesantan, jer on je na kraju bio pošten i izjasnio se na kojoj je strani.

Dr. Muhamed Borogovac, Boston, MA


12. Rahatluku nigdje kraja nema

Piše: Ramo Kolar

http://republikabih.net/

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

21. april,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 463

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

SADRŽAJ

1. UVODNIK: BOSNA I HERCEGOVINA 53. DRŽAVA USA

2. Sakib Softić o reviziji postupka pred MSP-om: Nije mi potrebna nova saglasnost Predsjedništva

3. DOGODILO SE OVE SEDMICE 

3. 1  KAKAV OTAC, TAKAV SIN
3. 2  STIŽE POMOĆ IZ “SRPSKE”
3. 3  DEMOKRATI USA
3. 4  NOVA KNJIGA, PRILIKA DA SE SJETIMO 1971. i 1974.

 

1. UVODNIK: BOSNA I HERCEGOVINA 53. DRŽAVA USA
 

Primismo neki dan jedno dobronamjerno pismo iz domovine, koje zaslužuje nasu pažnju budući da primamo veoma mnogo sličnih pisama, u kojima se izražava očekivanje da će neko drugi umjesto nas, neki “svijet”, ili “Amerikanci”, ili “Evropljani”, sačuvati Bosnu i Hercegovinu.  Citiram taj dio pisma: 

"Pročitao sam izjavu senatora (ili kongresmena) Ed Dzozefa, da Makedonija napreduje krupnim koracima prema EU, jer u svom sastavu nema "Republike Albanske".  Možete li vi, iz Bosanskog kongresa, kontaktirati ovog političara i njemu slične, da dođu u Bosnu, i otvore oči Meklheniju, Gregorijanu, Šilingu i ostalima, kako bi izvršili pritisak, da se ukine genocidna tvorevina tkz. "republika srpska".  Jedino su Amerikanci ti, koji mogu učiniti, da ova genocidna tvorevina nestane preko noći.  Nama je srbovanja u Bosni preko glave i tome se ne vidi kraja.  Na kraju krajeva, zašto Bosna ne bi bila 53 država u sastavu SAD, jer je Evropa, personalno nesposobna (plus predrasude) da donese pravdu u Bosnu.

Pozdrav od Senada."
 
U prirodi je stvari da niko nikada nije dobio državu bez borbe i odricanja.  Ako se desi da neko dobije državu - da nekome daju državu, taj je obično brzo izgubi.  Amerikancima i ostatku svijeta nije bitno kako će Bosna i Hercegovina izgledati.  Njima je važno da je "Bosna mirna".
 
Oni koji čekaju da im neko drugi da državu i slobodu, dobiće onoliko države i slobode koliko i prosjak para.  Prosjak je prosjak i prije i poslije sjedenja pred džamijom u petak.

Šta hoću da kažem je to, da smo samo mi odgovorni za sudbinu Bosne i Hercegovine i niko drugi.  Imaćemo onakvu Bosnu i Hercegovinu, za kakvu se izborimo.

Jedan primjer: Ko je to stajao Srebrenici na putu da donese odluku o otcjepljenju od Republike Srpske nakon presude Internacionalnog suda o genocidu?!  Umjesto da donesu odluku o otcjepljenju, delegacija iz Srebrenice je otišla u Banja Luku da se dogovori sa Republikom Srpskom o budućnosti Srebrenice - te danas Srebreničani kampuju pod šatorima u Sarajevu.

Koliko je Tuzlaka, Sarajlija, Zeničana, i drugih, otišlo u Srebrenicu da podrži one Srebreničane koji su se borili (i nažalost izgubili) da Skupština Srebrenice donese odluku o otcjepljenju?  Odgovor je: niti jedan.  Došli su samo oni (Silajdžić, Tihić, Lagumdžija, hodže i podanički “islamski ambasadori” iz svijeta) koji su ih uspješno odgovorili da ne donesu odluku o otcjepljenju od Republike Srpske obećavajući im pare kao zamjenu za pravdu i slobodu.

Prema tome, imaćemo onakvu Bosnu i Hercegovinu kakvu nam daju, jer za suverenu državu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, bi smo se morali boriti.  A kome je od Bošnjaka do toga da naruši svoj rahatluk?!

A taj nas mentalitet je najbolje iskazan našim poslovicama:

Rahatluku nigdje kraja nema, đe Fazila mezetluke sprema.
Drugi dan druga nafaka.
Biće nekako - ničija nije do zore gorila.
Šuti, i zidovi imaju usi. 
Nije Tursko hitit - žuri polahko. 
Nije Švabo na Husinu.
Nije se sa rogatim bosti.
 
A ima i ona: "Vuk na ovcu svoje pravo ima, k'a tiranin na slaba čovjeka, al' tiranstvu stati nogom za vrat, ljudska je dužnost najsvetija."  Ali ova nije naša, to je tuđa, to je onih koji nemaju Republiku Srpsku, a imaju više Srba nego Bosna.  Ima nešto što se zove domovina ili otadžbina, a mi u našem jeziku nemamo niti riječ za taj pojam, jer otadžbina je srpska riječ, a domovina hrvatska.  Otadžbina i domovina su tuđe riječi Bošnjacima, kao i rijeci "čojstvo" (crnogorska) ili '"besa" (Albanska) koja znači da se data riječ ne smije prekršiti niti po cijenu vlastitog života.  Ali zato mi imamo naše pite i ćevape, neninu seharu i ćilim, baklavu, sogan dolmu i bamnju, nenine dimije i šamiju.

Jednom kada se bude moglo postati bogat proseći pred džamijom, kada prosjaci budu bogati kao Bill Gates, tada će se i država i sloboda moći izboriti rahatlukom i neninim dimijama.  Tada ćemo mi Bošnjaci imati najmoćniju državu na svijetu, bićemo super sila naoružana baklavom i sogan dolmom.
 
Ko se to od Bošnjaka još sjeća i imena posljednjeg kralja Bosne koji je odabrao smrt, a nije potpisao kapitulaciju pred Otomanskim osvajačem?  Mi smo jedini narod od svih naroda koji su bili pod Otomanskom imperijom koji još uvijek slavi ime i uči dove sultanu koji nas porobi i koji ubi našeg posljednjeg kralja.  U prvoj sedmici u julu svake godine, Islamska vjerska zajednica organizuje učenje dova, seminara i drugih manifestacija u znak počasti okupatorskim vojnicima, koje “naš” Reis Cerić zove “Turskim šehidima”.
 

2.  Sakib Softić o reviziji postupka pred MSP-om: Nije mi potrebna nova saglasnost Predsjedništva

Revizija predstavlja nastavak, a nikako pokretanje novog spora * Rok za podnošenje zahtjeva do 26. februara 2017. godine

Revizija postupka pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid zavisi isključivo od novih dokaza koje bh. tim očekuje da će prikupiti u narednom periodu, a ne od bilo kakve saglasnosti Predsjedništva BiH.

Ovo je u izjavi za "Dnevni avaz" istakao pravni zastupnik BiH u ovom sporu, pojašnjavajući da ako se dođe do novih dokaza koji potvrđuju da je Srbija počinila ili saučestvovala u genocidu, on ima ovlaštenja da pred MSP-om podnese zahtjev za reviziju postupka te da mu za to nisu potrebna odobrenja ili saglasnosti članova Predsjedništva BiH.

- Revizija procesa je jedini pravni lijek koji poznaje međunarodni pravni poredak, a time i MSP.  S obzirom na to da revizija predstavlja nastavak redovnog procesa, nije mi potrebna nikakva saglasnost ili punomoć Predsjedništva.  Ni u bh. poretku advokatu ne treba posebna punomoć za ulaganje žalbe ili zahtjeva za reviziju postupka - napomenuo je Softić.

Pojasnio je da mu to pravo daje činjenica da je on imenovan za pravnog agenta BiH u ovom sporu i da u skladu s tim ima ovlaštenja zastupati BiH u redovnom postupku pred MSP-om, što revizija procesa jeste.  Njegove nadležnosti prestaju važiti 26. februara 2017. godine, kada istječe i zakonski rok za podnošenje zahtjeva za reviziju postupka.

Softić navodi kako on može biti spriječen da podnese zahtjev za reviziju postupka samo ako Predsjedništvo donese odluku o njegovom razrješenju ili za agenta imenuje drugu osobu.

S. ŠKULETIĆ

Krivica je na sudijama

Softić je, osvrnuvši se na pismo Džefrija Najsa (Geoffrey Nice), glavnog tužioca u suđenju Slobodanu Miloševiću, koji optužuje glavnu hašku tužiteljicu Karlu del Ponte (Carla) da je postigla dogovor s Beogradom o zaštiti dokumenata koji potvrđuju učešće Srbije u ratu u BiH, kazao da je bh. strani u sporu pred MSP-om nanesena neprocjenjiva šteta.

- Ali, za tu nepravdu ne možemo kriviti Tribunal, već sudije MSP-a koje nisu ni pokušale doći do tih dokumenata - kazao je Softić.

Avaz


KOMENTAR: Ovom izjavom Sakiba Softića, kao i prošlonedjeljnom izjavom Kasima Trnke, "bošnjački" političari su istjerani na čistac.  Sada svi znamo da samo od njih, a ne od Radmanovića, zavisi revizija postupka, kada se pojave novi dokazi protiv Srbije.  Inače, poznato je da je ostalo dosta sredstava u fondu "Pravda za BiH" iz kojeg se finacirala Tužba, tako da ni financiranje ne bi bilo problem.
 

3. DOGODILO SE OVE SEDMICE 

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

3. 1  KAKAV OTAC, TAKAV SIN

Bakir Izetbegović, sin Alije, koji se jedva provukao na prošlogodišnjim izborima, ipak je postao predstavnik BiH na Parlamentu Evrope?!  Prema pisanju Avaza od 18. aprila, evo kako nas tamo predstavlja, tj. evo šta je napisao Izetbegović u svome govoru na vijeću Evrope o Srebrenici, citat:

U regionu Srebrenica intenzivirati aktivnosti na pronalaženju i ukopu ubijenih, hitno ukloniti zločince iz struktura policije i službi sigurnosti RS, konačno procesuirati počinioce genocida, obratiti specijalnu pažnju na regiju Srebrenice kojom će se osigurati uslovi sigurnog i prosperitetnog života za preživjele - suština je Izetbegovićevog prijedloga. – kraj citata.

Pa, ovakve zahtjeve bi Dodik veoma rado prihvatio.  Ni Dodik nema ništa protiv pronalaženja mrtvih Srebreničana i njihovih dženaza i ekonomske pomoći Srebrenici itd.  Izetbegović baca pijesak u oči Srebreničanima tražeći “specijalnu pažnju na regiji Srebrenice”, jer regija je samo geografski pojam, a ne društveno-politički, kao što je distrikt, tj. ono što Srebreničani traže.

Propuštajući da usvoje odluku o izdvajanju Srebrenice iz RS, Srebreničani su stavili svoju sudbinu u ruke istih onih snaga koji su ih već više puta izdale.  Bakir Izetbegović, sin Alijin, je tipični predstavnik tih snaga i za njega se samo može reći: “Ne pada daleko iver od klade.” 
---

3. 2  STIŽE POMOĆ IZ “SRPSKE”

Sjetimo se prvih post-daytonskih izbora.  Uoči izbora su u Banja Luci optužili Aliju Izetbegovića za genocid nad Srbima, znajući da će mu ta “optužnica” samo povratiti ugled među Bošnjacima poljuljan Daytonskim potpisom.  I zaista, zbog te nepravedne optužbe, mnogi revoltirani Bošnjaci staju iza Alije i glasaju za njega.  Međutim, ipak izbori ne idu za Aliju onako kako bi trebalo, tj. preliminarne izborne statistike pokazuju da Alija ne dobija dovoljno glasova da bi postao prvi predsjednik predsjedništva daytonske BiH, tj. da Krajišnik dosta ubjedljivo vodi.  Tada SDA u Sarajevu ubacuje 10,000 neregularnih glasova za Aliju.  OHR to otkriva i donosi odluku da će izbori za prvog predsjednika predsjedništva daytonske BiH biti poništeni, ukoliko se Krajišnikov SDS bude žalio.  Ali, gle čuda!  Istim onima koji su prije izbora podizali tobožnju optužnicu protiv Alije za “genocid nad Srbima”, sada odjednom ne smeta da Alija bude čak na neregularan način izabran kao prvi predsjednik Daytonskog predsjedništva, i to ispred njihovog kandidata Krajišnika?! Naime, i pored ponude OHR-a da će poništiti izbore i proglasiti Krajišnika za pobjednika, SDS NE ULAZE FORMALNU ŽALBU zbog 10,000 neregularnih listića za Aliju, te Alija postaje prvi predsjednik predsjedništva daytonske BiH.

Ali kada malo razmislimo, to ponašanje SDS-a je logično.  Bošnjaci nisu vjerovali Krajišniku, a jesu Aliji, pa je zato Alija bio u stanju odraditi za četnike ono što Krajišnik nikada ne bi mogao.  Evo samo jedan primjer, ALIJA JE PROGURAO ZAKON O DVOJNOM DRŽAVLJANSTVU 1998. GODINE, zbog kojega bi uskoro moglo ostati bez BH državljanstva oko 500,000 Bošnjaka iseljenih u prekomorske zemlje.  I tada, 1998,  je bio isti ovaj daytonski ustav, i tada su Bošnjaci mogli staviti veto na taj nehumani zakon, ali Aliji se vjerovalo i slušalo ga se k’o sveca, te je uspio i odraditi i to za “srpsku” stvar, bolje od svetog Save. 

I tada 1998. smo ovo objašnjavali Bošnjacima, ali Bošnjaci tada nisu bili spremni da posumnjaju o “velikog muslimana” Aliju.  Danas su mnogi Bošnjaci politički sazreli, mada još ne većina, pa su u stanju prozreti slične četničke podvale.

A kako su nekada četnici podizali Alijin rejting među Bošnjacima, danas tim istim receptom podižu Harisov.  Slijedi citat iz štampe:    

BANJA LUKA - Savez logoraša RS pripremio je 7.000 tužbi protiv Federacije BiH, Hrvatske i Slovenije, zbog ratnih zločina nad Srbima, izjavio je u utorak predsjedavajući Srpskog pokreta nevladinih organizacija (SPONA) Branislav Dukić.

Dukić je poslije razgovora s predsjednikom Skupštine RS Igorom Radojićićem rekao novinarima kako će tužba biti podnesena i protiv bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Harisa Silajdžića, koji je znao za postojanje logora u kojima su bili zatočeni Srbi, prenosi Tanjug.

"Silajdžić je 25. siječnja 1994. godine posjetio logor Silos, kod Tarčina, u kome sam bio i ja zatočen", rekao je Dukić, dodajući kako tužbe priprema odvjetnički tim među kojima je i zastupnika SDS-a Ognjen Tadić, koji je bio u logoru u Hrvatskoj.

Radojićić izjavio kako sarajevski politički krugovi "vrše stalan pritisak na RS, s osnovnim političkim ciljem da se ugrozi opstanak RS". – kraj citata. 

I nije Silajdžić jedini dobio pomoć iz Banja Luke.  I Reis Cerić je ovih dana tobože krtikovan od Dodika.


3. 3  DEMOKRATI USA

Kao što je poznato u Americi možete veoma lako legalno kupiti pušku ili pištolj.  Kada se dogodio masakr u Colombine školi, prije nekoliko godina, tada su Republikanci bili većina i u američkom Kongresu i u Senatu.  Poslije Columbine masakra, Demokrati su vršili žestok pritisak na Republikansku većinu za promjene u zakonu o prodaji oružja.

Ovih dana se dogodio masakr na univerzitetu u Virginiji, duplo gori od masakra u Columbine školi.  Uz to danas demokrati kontrolišu i Kongres i Senat.  Dakle, danas bi demokrati mogli provesti sve one mjere o kontroli oružja što su poslije Columbine-a tražili od Republikanske većine da provede.  Ali šta se događa - danas demokrati samo šute o tom pitanju.  To su odmah američki novinari uočili i to je pokazalo svo licemjerstvo demokratske stranke.  Dakle, kada je odluka u njihovim rukama, oni ništa ne poduzimaju, puštaju da šansa ode niz vodu.  A kada je odluka u rukama Republikanaca, onda su Demokrati na riječima veoma radikalni.

Ovo je pokazalo da su Demokrati i Republikanci u stvari jedna stranka.  Tu nema nikakve ideološke razlike.  I jedni i dugi se jednako bore za krupni kapital.  Jedina razlika je što Republikanci skupljaju glasove “desnice” otvorenim zalaganjem za krupni kapital, dok demokrati kupe glasove ljevice tobožnjim zalaganjem protiv krupnog kapitala i rata.  Demokrati u stvari varaju svoje glasače.

To je potpuno ista situacija koju imamo u BiH.  Četničke stranke na čelu sa Dodikom, kupe glasove otvorenih neprijatelja BiH, dok tobožnje bošnjačke stranke kupe glasove BH patriota - ali i one, jednako kao četničke stranke, čuvaju RS, s tim što SDA-SBiH-SDP to rade skriveno.  Zar to najbolje ne demonstrira Haris Silajdžić, koji se “žestoko” bori tamo gdje RS ima pravo veta, dok samo pušta da propadaju šanse protiv RS, tamo gdje bi RS bila nemoćna da zaustavi odluku patriota.  Ovdje prvenstveno mislim na nedavnu šansu koju je Silajdžić upropastio kada nije podržao Srebreničane da usvoje odluku sa pravnom snagom o istupanju iz RS, kako ih je savjetovao prof. Boyle poslije presude za genocid.

Isto tako, sada kada su izašli na vidjelo novi dokazi o umiješanosti Srbije u genocidu u BiH, Silajdžić pokušava da upropasti mogućnost revizije postupka za genocid, koja je isključivo u njegovim rukama.  On odluku o nastavku procesa nastoji izložiti četničkom vetu.  Njegovo najnovije zalaganje da se u vezi novih dokaza o umiješanosti Srbije u genocidu ide na Vijeće sigurnosti UN, nije ništa drugo nego navođenje vode na četnički mlin.  Naime, proces pred Savjetom sigurnosti UN bi bio novi proces, pa se odluka o pokretanju istog ne bi mogla donijeti bez Radmanovića.  Jedino ako nastavimo stari proces pred Internacionalnim sudom pravde u Hagu, onda su četnici nemoćni da nas zaustave.

Nažalost, Silajdžić će već nekako smisliti kako da i tu šansu upropasti, da bi onda ispostavljao žestoke zahtjeve - ali tamo gdje Dodik ima pravo veta.     


3. 4  NOVA KNJIGA, PRILIKA DA SE SJETIMO 1971. I 1974.

Osamnaestogodišnji dječak iz Tuzle Mijo Jurić je zbog “verbalnog delikta”, bio uhapšen od zloglasne UDBE i osuđen na višegodišnju robiju.  On je sada napisao knjigu o kojoj možete više saznati na portalu:  www.proljece1971.com 

Smatramo da je ovo još jedna prilika da se sjetimo zloglasne UDBE, ali i da još jednom kažemo naše mišljenje (koje se donekle razlikuje od autorovog) o Titu, Ustavu iz 1974, Republici BiH, itd.  Naime, mnoge žrtve UDBE identifikuju Titovu Jugoslaviju sa tajnom policijom koja je bila potpuno kontrolisana od velikosrba.  Istina je mnogo složenija.

Ja sam jedan od onih koji misle da su Savka, Tripalo, Supek, Čičak i ostali tada 1971. godine postigli svoj cilj.  Tito jeste njih smijenio, oni kao pojedinci jesu izgubili pozicije, ali je 1974. promijenjen ustav tako da su republike unaprijedile svoju državnost u jugoslavenskoj federaciji.  Tito je tom promjenom ustava u stvari odobrio projekt lidera Hrvatskog proljeća, s tim što je njih, pojedince i smrtnike, žrtvovao, da bi tadašnje jugoslavenske republike i pokrajine utemeljio kao države u skladu sa principima internacionalnog prava.  Upravo ta ustavna pozicija republika i pokrajina u SFRJ je kasnije dovela do priznanja Hrvatske, Slovenije, BiH, Makedonije, Crne Gore i uskoro Kosova kao nezavisnih država.  Ustav iz 1974 je omogućio raspad Jugoslavije i to tako da su republičke granice kasnije priznate kao državne granice.

Tu je Tito nadmudrio četnike.  Oni to znaju i zato ga toliko mrze.

Kada se uzme u obzir odnos snaga u Jugoslaviji i kada se uzme u obzir koliko su Srbi bili politički zreliji (a i sada su) od ostalih, onda je jasno da je Jugoslavija, ko god da je bio na čelu, morala biti tamnica naroda.  Srbi su zbog svoje veće nacionalne svijesti imali vlast, čak i tamo gdje su bili ubjedljiva manjina, npr. u Sarajevu, Tuzli, Mostaru.

Nije nama bio Tito kriv što smo bili porobljeni u Republici BiH, nego isključivo veća srpska nacionalna svijest koju nije mogao nikoji pojedinac, pa ni Tito, kontrolisati.  Nije Tito mogao biti prisutan u svakoj opštini, fabrici, školi... Kada je Tito vidio da se četništvo ne može kontorlisati, on je napravio Ustav 1974 koji je kasnije, u devedesetim, doveo do raspada Jugoslavije. 

Dakle, i u takvom omjeru snaga, Tito + Slovenci + Hrvatsko proljeće, uspjeli su udariti temelje legalne disolucije Jugoslavije u ustavnim amandmanima 1974. godine.

Nažalost, sličnu stvar su odradili Izetbegović i Tuđman u Daytonu u korist Srba kada su priznali RS, priznali njene genocidom crtane granice i tako započeli proces raspada BiH po tim granicama, po istim principima po kojim se Jugoslavija raspala.  Danas Dodik samo pokušava realizovati taj Izetbegovićev poklon iz Daytona.

Osjetili smo potrebu da još jednom razjasnimo ove stvari, jer su naši izdajnici uspješno usmjerili opravdanu mržnju protiv zloglasne UDBE u neopravdanu mržnju protiv Republike BiH, da bi rušili nasu državu Republiku BiH,  u kojoj nije bilo Republike Srpske, u kojoj se odlučivalo prostom većinom glasova i gdje je svaki građanin bio suveren na svakoj stopi svoje države.  Zato su bosanski patrioti Pozderci zatvarali Aliju, a Šešelj i SANU pisali peticije i predstavke da se Alija pusti iz zatvora, što su na kraju i uspjeli kada su srušili Hamdijinu garnituru sa vlasti u BiH i pustili Aliju 7 godina ranije iz zatvora da sruši Republiku BiH.

Danas četnici rade upravo ono što je Tito uradio 1971.  Oni žrtvuju pojedince, smrtnike, ljude koji su stvarali RS (Karadžić, Krajišnik, Plavšićka, itd.), da bi sačuvali njihovu državu Republiku srpsku.



4. Smrt bosanskog gazije

http://users.skynet.be/orbus/aktua/aktua1578.htm  

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

17. april,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 462

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

SADRŽAJ

1. PISMO HAAŠKOG TUŽIOCA SIR GEOFREY NICEA “JUTARNJEM LISTU” DAJE MOGUĆNOST NASTAVKA TUŽBE ZA GENOCID 

2. SILAJDŽIĆ PRVI SKAČE U VATRU ZA SPAS REPUBLIKE SRPSKE 

3. Pismo Sir Geoffrey Nice-a Jutarnjem listu koje je pokrenulo stvari sa mrtve tačke
 

1. PISMO HAAŠKOG TUŽIOCA SIR GEOFREY NICEA “JUTARNJEM LISTU” DAJE MOGUĆNOST NASTAVKA   TUŽBE  ZA GENOCID 

 

Slijedi vijest kako ju je prenio Avaz od 16. aprila 2007., citiram:

Izjave tužioca Džefrija Najsa potvrđuju da postoje elementi zbog kojih bi se morao obnoviti postupak u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, ali problem je što Predsjedništvo BiH ne može postići konsenzus u vezi sa pokretanjem te inicijative, izjavio je za ONASA-u član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.  On je rekao da članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda mogu preglašavanjem donijeti odluku.

- Međutim, predsjedavajući Nebojša Radmanović se može pozvati na vitalni nacionalni interes entiteta RS, kao što je uradio u vezi sa Odlukom da Srbiji bude upućen zahtjev da ispoštuje obavezu prema BiH po Konvenciji o genocida i izruči optužene za ratne zločine koji se nalaze na teritoriji Srbije.  Radmanović je, naravno, glasao protiv ove odluke i, drugim riječima, kazao da je vitalni nacionalni interes RS da ratni zločinci ne budu uhapšeni - rekao je Silajdžić.

S druge strane, ovo je još jedan dokaz da MSP nije imao sve potrebne dokumente na raspolaganju, a pogotovo ne vojni arhiv Srbije, kazao je Silajdžić, dodajući

2. HARIS SILAJDŽIĆ PRVI SKAČE U VATRU ZA SPAS REPUBLIKE SRPSKE

Silajdžić otvoreno laže da bi upropastio i ovu šansu za Bosnu i Hercegovinu.  Naime, još uvijek je Softić agent BiH na sudu u Hagu i on još uvijek ima Tužbu u rukama. RS nikada nije mogla zaustaviti Tužbu zato što je to Tužba Republike BiH, tj. Tužba je starija od Daytonske RS. RS je zatekla Tužbu, pa da bi je RS ukinula, morala bi dobiti saglasnost Bošnjačkog i Hrvatskog člana dejtonskog predsjedništva. 
 
RS ne može zaustaviti Softića sada, iz istih razloga iz kojih ga ni ranije nije mogla zaustaviti.  
 
U stvari, potpuno je obratno od onoga što Silajdžić govori.  Nije tačno da nama treba Radmanovićeva saglasnost, nego Radmanoviću treba Silajdžićeva i Komšićeva saglasnost da bi zaustavio Softića, a Silajdžić i Komšić ne mogu dati tu saglasnost jer bi bili otvoreni izdajnici.  
 
Evo šta je rekao Dr. Kasim Trnka kada je bio upitan o tome za Radio Slobodna Evropa:
 
Suglasnost (Radmanovića) za tako nešto neće biti ni potrebna, jer je riječ o postupku za koji bh. agent Sakib Softić već ima mandat.  Pošto se radi o jednoj radnji u okviru inače postojećeg sudskog postupka, a postojeći agent je dobio mandat da vodi spor od početka do kraja, onda bi se moglo zaključiti da agent može sam pokrenuti i zatražiti obnovu postupka. I on bi se u tom slučaju kretao u okviru svog mandata.  – kraj citata.
 
Dakle, sve je u rukama Sakiba Softića.  Međutim, vjerojatno će Silajdžić već smisliti neki način da i ovu novu šansu za BiH baci niz vodu, kao što je našao način da upropasti presudu za genocid, dovodeći ambasadore iz islamskih zemalja i nudeći pare Srebreničanima, samo da ne donesu odluku sa pravnom snagom o izdvajanju Srebrenice iz RS.
 
Ako ništa drugo, u ovoj epizodi je veoma pozitivno to što se ovaj put stari četnički agent Silajdžić potpuno otkrio.  Ovaj put nije bio dovoljno mudar te smo ga svi vidjeli kako je izgubio živce i skočio u vatru za spas Republike Srpske. 

Dr. Muhamed Borogovac
Nacionalni kongres Republike BiH
 
 

3. Pismo Sir Geoffrey Nice-a Jutarnjem listu koje je pokrenulo stvari sa mrtve tačke

'Od Del Ponte sam tražio da ne radi ustupke Srbiji'

U vašem listu od 12. travnja 2007., u članku “Sanader: I Hrvatsku zanima zašto dokumenti nisu došli do ICJ-a”, piše:

“New York Times u ponedjeljak je objavio da je u postupku pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu Srbija zatajila neke od ključnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH od 1992. do 1995., učinivši tom najvišem sudu UN-a nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeća obrane, uz odobrenje Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY)”.

Od 2002. do 2006. bio sam zadužen za suđenje Slobodanu Miloševiću i dokumenti koji se ovdje navode bili su upotrijebljeni kao dokaz protiv Slobodana Miloševića.  Ovim putem želim naglasiti da ni moj tim ni ja nismo bili dio tog “odobrenja”, kako citat gore može eventualno sugerirati.

Odluka o odobrenju za zaštitne mjere (materijal zatvoren za javnost) za veliki broj stranica iz dokumenata Vrhovnog vijeća obrane (VSO-a) SR Jugoslavije potječu osobno od gospode Carle Del Ponte.  Ona je u pismu tadašnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanoviću, u svibnju 2003., dala suglasnost za zaštitne mjere “razumnog” dijela iz kolekcije dokumenata VSO-a, a da nitko iz Tužiteljstva prethodno nije pregledao te dokumente.  Njezinoj namjeri sam se suprotstavio i putem pisma je upozorio da ne radi nikakve ustupke Srbiji. Naime, taj sam isti mjesec inicirao pravni postupak, prema kojemu Tužiteljstvo preko sudskog vijeća može tražiti da se ti dokumenti dobiju od Beograda, kako to već propisuju Statut i Pravila MKSJ-a.  Moja namjera je bila dobiti dokumente i upotrijebiti ih na otvorenim sjednicama suđenja.  Stoga nije slučajno da je upravo u to vrijeme Beograd preko gospode Del Ponte pokušao postići “deal” i time pokušao ojačati svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred njima.  To im je i uspjelo. Moje pismo je gospoda Del Ponte u potpunosti negirala.

Nagodba Carle Del Ponte s Beogradom nije imala nikakvu pravnu osnovu.  To je bio nepotreban “deal” koji je Beogradu služio samo da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti.  S druge strane, nova vlast u Beogradu nije imala ništa protiv da se na zatvorenoj sjednici ti materijali upotrijebe kao dokazni materijal protiv Slobodana Miloševića. Motivi gospode Del Ponte da pristane na takvu nagodbu meni ni dan-danas nisu jasni, ni poznati.  Naime, Tužiteljstvo ne samo da nije ništa dobilo od tog “deala”, nego je stvorilo nepoželjan presedan jer je poslije toga Beograd počeo primjenjivati iste uvjete za slične dokumente - i to s uspjehom, jer je gospoda Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda.  S druge strane, moj tim i ja potrošili smo mnogo vremena i radne snage uvjeravajući suce da skinu zaštitne mjere s tih dokumenata, u ime transparentnosti sudskog procesa, a osobito u ovakvim slučajevima gdje je riječ o suđenjima na kojima se raskrinkavaju djela državnih institucija koja su se krila i još se kriju, ne samo od raznih sudova i žrtava, nego i od vlastitih građana.  Samo u iznimnim okolnostima suđenja mogu i smiju biti zatvorena za javnost.

Sir Geoffrey Nice
 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

16. april,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 461

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1. SILAJDŽIĆ ODLIČNO GOVORI, ALI UVIJEK O ONOME ŠTO NIJE NA "DNEVNOM REDU"

 

Mediji su prenijeli slijedeću vijest, citiram:

Na jučerašnjoj sjednici Parlamentarne skupštine BiH, zastupnici iz RS-a blokirali su entitetskim glasanjem ukidanje člana 17. Zakona o državljanstvu BiH po hitnom postupku, nagovijestivši svoju namjeru da ovu inicijativu blokiraju na isti način i u redovnoj proceduri.  – kraj citata.

Dakle ponovo predstavnici RS nemaju nikakvih problema da urade ono što je isključivo njihova volja, i za što su im “Alija i Haris” dali nadležnost u Daytonu, bez obzira što je ta odluka necivilizovana i što ugrožava slobodu drugih, u ovom slučaju žrtava genocida protjeranih širom svijeta.  Oni nemaju nikakva stida da usvajaju odluke kojima se nastavlja genocid.  Oni nemaju nikakvih problema što je Christian Schwartz Schilling protiv te odluke.

S druge strane, kada su Bošnjaci, tj. bošnjački poslanici koji su u većini u opštini Srebrenica, imali priliku da usvoje odluku o izdvajanju Srebrenice iz RS i da time zadaju smrtni udarac Republici Srpskoj, Silajdžić, Tihić i Lagumdžija su dotrčali u Srebrenicu i odgovorili ih od toga.

Mediji su prenijeli i slijedeću vijest, citiram: “Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović uložio je u petak veto na odluku Predsjedništva BiH o upućivanju zahtjeva Republici Srbiji da ispoštuje obaveze koje proizlaze iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.” – kraj citata.

Sjetimo se, od Srbije se u presudi za Genocid traži da kooperira sa Tribunalom u Hagu, tj. da uhapsi Mladića, koji svakako umire od raka i starosti.  Na tu vijest je Silajdžić žestoko reagovao riječima: “Radmanovićev veto je štetan i destruktivan po interese BiH te pretvara Republiku Srpsku u agenta Srbije, u istom duhu kao i u periodu kada su institucije RS-a počinile genocid a Srbija prekršila Konvenciju svojim odbijanjem da taj genocid spriječi i kazni sve učesnike tog projekta.”

Dobro rečeno, nema šta.  Međutim, kada su Srebreničani govorili o genocidu i kao žrtve genocida tražili da se Srebrenica izdvoji iz RS, tada je Silajdžić davao odlične izjave, ali o Reformi policije i o Zakonu o dvojnom državljanstvu.  A sada kada su Srebreničani, zahvaljujući Silajdžiću, odustali od te odluke, onda se Silajdžić sjetio genocida i počeo da daje gornje “oštre” izjave.

Da Silajdžić doista hoće da kazni Radmanovića zbog veta i da kazni “srpske” poslanike što su zaustavili usvajanje zakona o dvojnom državljanstvu, on bi samo dao Srebreničanima mig da usvoje odluku o izdvajanju iz RS.  Svi znamo da srebrenički opštinski poslanici slušaju svoje političke šefove iz Sarajeva.

Dakle, kada se donose odluke o genocidu, Silajdžić o policiji.  Kada se donose odluke o dvojnom državljanstvu, Silajdžić o genciodu, i vazda tako slušamo Silajdžićevu emotivnu spiku, ali uvijek o onome što nije na “dnevnom redu”.

Tako je Silajdžić uvijek radio.  Sjetimo se kako je poslije izdaje Srebrenice 1995. javno plakao, da se ne daj Bože ne bi pomislilo da on ima išta sa tom izdajom, a onda u Daytonu prodade Srebrenicu bez ikakvih problema i bez imalo stida.

Interesantna diskusija o dvojnom državljanstvu povodom četničkog veta u skupštini se razvila na portalu Sarajevo-x, na slijedećem linku:  http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=36046&postdays=0&postorder=asc&start=25
 

2. KAKO IZDAJNICI OBEZBJEĐUJU POSLUŠNOST

Svi znamo da je Mehmed Žilić čist, jer je nepodmitljiv i da ga upravo zato progone.  Ko je to ostao 100% čist kod raspodjela društvenih stanova?!  Da si najčistiji, zamjerio si se onome ko nije dobio stan.  Oko raspodjela društvenih (državnih) stanova se uvijek u svakoj firmi svađalo i sudilo.  Odjednom, eto baš Mehmed Zilić mora na sud, ali ne po tužbi nekog “oštećenog” pojedinca, kako je to do sada bivao običaj, nego po tužbi kantonalne Tužiteljice.  Da je glasao kako izdajnicima odgovara, tj. za amandmane, bio bi u vladi, a ne na sudu.

Da se radi o namještenom procesu najbolje se vidi iz formulacije da je time oštećen “Federalni MUP za pola miliona KM”.  Kao da je sve te stanove otuđio za sebe, ili možda poslao na mjesec.  Ti stanovi su još tu, i u njima stanuju ljudi, bivši ili sadašnji radnici MUP-a. 

Slijedi vijest o suđenju Mehmedu Žiliću.

10.04.2007.

Općinski sud Sarajevo: Danas presuda Mehmedu Žiliću

Vijeće sarajevskog Općinskog suda kojim predsjedava Rozita Šimić danas će izreći presudu Mehmedu Žiliću, optuženom za produženo krivično djelo zloupotrebe položaja, koje je počinio kao ministar unutrašnjih poslova FBiH.

Prema optužnici, Žilić je za vrijeme dok je bio ministar FMUP-a izdavao rješenja za kupovinu, dodjelu na trajno korištenje i adaptaciju stanova mimo pravilnika Ministarstva, gdje je samostalno utvrđivao kriterije.  Na taj nacin, prema optužnici, Federalni MUP je oštetio za više od pola miliona KM.

Kantonalna tužitelijica Dalida Burzić u završnim riječima je zatražila od Vijeća da Žilica proglasi krivim i kazni po zakonu, dok je njegov branilac Asim Crnalić zatražio odbijanje optužbe i oslobađajuću presudu za svog branjenika.  --(H.R. - Oslobođenje)
 

3. MULTI-ČETNIČKA BOSNA I HERCEGOVINA

http://www.republikabih.net

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

8. april,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 460

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1. PODRŽAVAMO INICIJATIVU HSP-a I HDZ-a 1990 O IZDVAJANJU POSAVINE IZ RS

 

Jedna od posljedica Rezolucije o izdvajanju Srebrenice iz RS je i to da mnogi drugi dijelovi BiH okupirani od RS sada imaju slične, manje ili vise utemeljene, inicijative.  Prije nego se osvrnemo na njih, podsjetimo se kako se odvijaju stvari sa Srebrenicom.

Kao što se moglo i očekivati, Silajdžić, Tihić i Lagumdžija su svojim nedavnim dolaskom u Srebrenicu uspješno neutralisali još jednu pravosnažnu odluku svijeta u našu korist - presudu za genocid.  Podsjetimo se, njih trojica su složno došli u Srebrenicu i usmjerili Srebreničane da sreću traže u “parama” koje će biti izdvojene za “razvoj Srebrenice”, a da slučajno ne izglasaju ODLUKU o izdvajanju iz RS.  Po ko za koji put su iskoristili slabost u Bošnjačkom mentalitetu, da su u našem sistemu vrijednosti pare na prvom mjestu, daleko ispred “trica i kučina” koje se zovu domovina, patriotizam, sloboda, dostojanstvo, žrtve genocida, itd.  

Silajdžić, Tihić i Lagumdžija nisu mogli Srebreničanima direktno reći da nema ništa od izdvajanja Srebrenice iz RS, nego su im obećali da će na Skupštini BiH tražiti poseban status za Srebrenicu.  Međutim, oni su na taj način presudu za genocid Internacionalnog suda pravde podredili Daytonu.  To je najveća strateška pobjeda Republike Srpske od Daytona do danas.

Silajdžić i kompanija tu izdaju naroda i države kompenziraju prenaglašenim patriotskim govorima o drugim temama, npr. o reformi policije.  Oni znaju da se tu mogu junačiti bez opasnosti po RS, jer se reforma policije provodi u okvirima Daytona, tj. RS ima pravo odbiti šta god joj se ne sviđa, tako da njihov patriotski govor nema nikakvu praktičnu vrijednost, osim što čuva njihove glasače na okupu. 

Njihov metod “pomaganja” je Srebreničane doveo do toga da će možda nekada u budućnosti, “kada pravni stručnjaci daju svoje mišljenje”, Bakir Izetbegović i Azra Hadžiahmetović ispred SDA i SBiH predložiti “inicijativu” o Srebrenica distriktu na Parlamentu BiH.  Taj put je ćorsokak, jer čak i ako dođe do toga da Bakir Izetbegović zaista pokrene takvu inicijativu, poslanici iz RS uvijek mogu to zaustaviti u Domu naroda Skupštine BiH.

A to što se sada sudbina Srebreničana ponovo našla u rukama jednog Izetbegovića, najveća je uvreda za žrtve genocida u Srebrenici.  Naime, upravo je njegov otac Alija Izetbegović glavni krivac za sve što se dogodilo Srebrenici.  Alija Izetbegović je dogovorio razoružanje Srebrenice; Alija je dogovarao kako da se Srebrenica razmjeni za Vogošću da bi se mogla kreirati RS; Alija je izvukao komandu iz Srebrenice uoči napada, čime je obezglavio branitelje, i na kraju, iako je znao za genocid, Alija je potpisao u Daytonu da Srebrenica pripada Srbima.  Poznato je da na pregovorima u Daytonu Izetbegović i Silajdžić ni jednog trenutka nisu tražili da Srebrenica bude izvan RS (Alija čak nije tražio niti da njegov rodni Šamac bude izvan RS, jer velika Srbija je Alijina jedina istinska otadžbina).

Ponovo na ruku izdajnicima ide naša glupost.  Mnogi ne shvaćaju da bi izdvajanje Srebrenice bio kraj Daytona, da bi došlo do situacije u kojoj više ništa ne bi bilo isto.  Čak i umrtvljena akcija Srebreničana, rezolucija koja nema pravnu snagu, je ugrozila RS.  Možemo zamisliti šta bi tek bilo da su Srebreničani usvojili pravosnažnu odluku o istupanju iz RS na osnovu presude za genocid, onako kako ih je advokat Francis Boyle savjetovao.  Već danas bi se raspravljalo na Vijeću sigurnosti UN o tome kako najbolje postupiti po presudi za genocid.  Ovako, budući da sama oštećena strana nije ništa (pravosnažno) ni zatražila, sve će završiti u žabokrečini daytonskih institucija i na kraju sa odbijanjem RS da se mijenja “ustavni poredak RS”.  Tada će opet Silajdžić liti krokodilske suze kako “svijet mrzi muslimane”.

Ovih dana su se, po ugledu na Srebrenicu, pojavile i druge inicijative o izdvajanjima okupiranih BH gradova iz RS.  Svaku takvu inicijativu treba podržati.  Izdvojimo inicijativu Hrvatske Stranke Prava i HDZ-a 1990.  Slijedi citat iz “Avaza”:

Predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić pridružio se prijedlogu predsjednika Hrvatske stranke prava BiH Zvonka Jurišića o razmjeni teritorija u BiH.  On je uoči nastavka pregovora o ustavnim promjenama predložio da se Derventa, Bosanski Šamac, Modriča i Bosanski Brod izdvoje iz RS i udu u sastav Posavskog kantona u FBiH.  S druge strane, Drvar, Bosansko Grahovo i Glamoč, gdje je prije rata bilo većinsko srpsko stanovništvo, prema Ljubićevom prijedlogu, izdvojili bi se iz FBiH i ušli u sastav RS.

Predstavnici najjačih stranaka u BiH jednoglasni su u stavu da ova inicijativa neće dobiti podršku.  – kraj citata.

I ovu inicijativu, induciranu Srebreničkom rezolucijom, su naši izdajnici dočekali na nož riječima: “To su razmjene teritorija iz Miloševićevog arsenala.”  Interesantno, takve razmjene teritorija im nisu smetale kada se njima rušio ustavni poredak Republike BiH, pa niti onda kada je Alija predlagao zamjenu Srebrenice za Vogošću, a sada je to odjednom nešto bogohulno.  Izdajnici znaju da se takvim inicijativama sada ruši ustavni poredak RS.  Oni znaju da jednom kada se krene u rušenje ustavnog poretka RS, onda se ne može predvidjeti gdje će to završiti.  Jedino je izvjesno da bi završilo bez RS.  Naime, kada bi RS bila geografski prekinuta u Posavini to bi bio definitivni kraj sna o velikoj Srbiji.  Osim toga, tada bi se tu vratilo protjerano bošnjačko i hrvatsko stanovništvo, kao i srpsko stanovništvo u Drvar, Glamoč, Grahovo, tj. više ljudi bi se moglo vratiti svojim kućama.  Zašto je ovakva daytonska RS “našim” liderima prihvatljiva, a RS bez Posavine nije? 

Pravi korak u pravcu rušenja ustavnog poretka RS bi bio izdvajanje Srebrenice.  Pravi korak bi bio i izdvajanje Posavine.  Svi oni koji ruše ovakve inicijative, obećavajući neku buduću BiH bez entiteta, koju će donijeti "svijet", su svjesni ili nesvjesni četnički pomagači.  BiH bez entiteta je moguća, ali samo ako mi povučemo pravi prvi korak, bilo da je to izdvajanje Srebrenice, bilo da je izdvajanje Posavine iz RS.
 

Čim se slegne prašina oko Srebrenice, propali amandmani će se ponovo naći u skupštini

2. Radmanović: U Parlament vratiti aprilski paket ustavnih promjena

U BiH mora doći do određenih promjena Ustava, "jer moramo doći do svog ustava, koji ćemo usvojiti u Parlamentu BiH, umjesto sadašnjeg oktroiranog Dejtonskog ustava".

Ovo je jučer u Banjoj Luci izjavio predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović na druženju s novinarima koji prate rad Predsjedništva pod sloganom "Kafa sa predsjedavajućim BiH".

 

Uloga pomagača

- Činjenica je da postoji problem u postizanju konsenzusa, ali mislim da bi se poslanici u Državnom parlamentu ponovo trebali izjasniti o ustavnim amandmanima, odbačenim u aprilu.  Smatram da bi sreća bila za BiH da taj paket, bez obzira na neke manjkavosti, bude usvojen ove godine - kazao je Radmanović.

Ako to ne bude moguće, onda će se, prema njegovim riječima, pregovori voditi ispočetka, koji bi, kako je procijenio, mogli trajati dvije-tri godine.  -- Avaz

Parlament FBiH i NSRS nisu izvršili odluku

3. Ustavni sud BiH potvrdio da ne važe entitetska obilježja

Ustavni sud BiH jučer je, između ostalog, verificirao konačni tekst rješenja kojim se utvrđuje da Parlament FBiH i Narodna skupština RS nisu izvršili djelimičnu odluku Suda od 31. marta prošle godine u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Utvrđeno je da članovi 1 i 2 Zakona o grbu i zastavi FBiH i članovi 2 i 3 Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni RS prestaju važiti.

Navedene odredbe zakona prestaju važiti danom objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH", saopćeno je iz Ustavnog suda BiH, a prenijela Fena.


KOMENTAR:  Sada bi bošnjački i hrvatski poslanici u RS mogli potegnuti vitalni nacionalni interes, jer je sigurno da će nova predložena obilježja RS bila samo malo promijenjena stara četnička obilježja.  Neće se lako četnik odreći svojih "vekovnih" simbola.  Nama odgovara da ne postoje nikakva entitetska obilježja i najbolje bi bilo da Federalni parlament nikada ne usvoji nova obilježja Federacije.  I postojanje Federacije na isti način ruši Bosnu i Hercegovinu kao i postojanje RS.  Sjetimo se da je Ustav Republike BiH rušen i tako što je Washingtonskim sporazumom prvo formirana Federacija, čime je ostavljen prostor za formiranje RS.  Tu je Haris Silajdžić odigrao ključnu ulogu za četnike, jer je nemoguć zadatak nelegalnog kreiranja RS kao posljedice agresije, pretvorio u moguć zadatak legalnog otcjepljenja Bošnjaka i Hrvata od Republike BiH u Federaciju BiH. 

 

Intervju Muamer ef. Zukorlić, novoimenovani predsjednik Mešihata IZ u Srbiji

4. Sudbina malih naroda je da se udbaši poigravaju s njima

Iz Beograda ne bi mogli raditi ono što rade da nemaju saveznike u Novom Pazaru * Prioritet izgradnja islamskog kulturnog centra u Beogradu i medrese u Preševu

Muamer ef. Zukorlić, novoimenovani predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, kaže da je izuzetno zadovoljan podrškom uleme iz cijele Srbije, ali i građana, historijskom objedinjavanju IZ te što je taj skup protekao bez ikakvih incidenata.

- Određene snage pokušavale su spriječiti objedinjavanje, jer su znale koji je značaj tog događaja.  I kada nisu mogle to spriječiti, onda će se sigurno jedno vrijeme povući - kaže ef. Zukorlić na početku intervjua "Dnevnom avazu".

Mislite na snage iz Beograda ili samog Novog Pazara?

- Mislim na obje strane.  Uvijek je bilo tako.  Jer, ovi iz Beograda ne bi mogli raditi ono što rade da nemaju saveznike ovdje u Novom Pazaru.  To je sudbina malih naroda, da se razne UDBA-e i udbaši poigravaju s njima, što kroz mrkvu, što kroz štap. -- Avaz


KOMENTAR:  Upravo je tako i u BiH.  Beograd bi i u BiH bio nemoćan da nije instalirao svoje ljude na čelo Bošnjaka.  Drago nam je da je to napokon i neko mjerodavan i veoma dobro upućen javno rekao.  Možda će sada još ponekom postati jasno kako je došlo do podjele BiH, tj. kako su se odjednom na čelu BiH pojavili neki, do tada potpuno anonimni ljudi, “slučajno” iznikli iz “vjerskih struktura” (tj. IZ), i počeli nemilosrdno dijeliti državu, kasapiti naše tradicionalne funkcionalne regije i osnivati do tada u BiH nepostojeće tvorevine “kantone” i “entitete”.   
 

5. Izbori: PONOVO NA BRANIKU REPUBLIKE SRPSKE 

Slijedi citat iz Avaza od 4. Aprila 2007 u kojem Tihić argumentuje zašto će ubuduće nastupati zajedno SDA i SBiH na izborima u RS:

KOMENTAR:  Izborna formula u BiH je takva da svaka stranka koja pređe izborni prag od 3% glasova dobija poslanika, na uštrb velikih stranaka.  Ta formula je dobra jer ona pomaže  manjinama u etnički očišćenim dijelovima BiH.  Takva formula sada pogoduje Bošnjacima u RS.  Na prošlim izborima, bošnjačke stranke u RS osvojile veoma mali broj glasova, manje od 10%, ali su ipak, baš zato što su se bošnjački glasovi podijelili između SDA i SBiH, u parlament su došla čak dva bošnjačka poslanika iz RS (od 14), što je gotovo 15% poslaničkih mjesta rezervisanih za RS.  Malo je falilo da sa tih 10% bošnjačkih glasova u RS, Bošnjaci dobiju čak 3 mandata iz RS.  Naime, malo je falilo da i kandidat SDP-a pređe izborni prag.  To bi bilo 3/14, a to je više od 21% mjesta rezerviranih u BH parlamentu za poslanike iz RS.

Ako bi bošnjačke stranke nastupile ujedinjene na slijedećim parlamentarnim izborima, onda bi sa istim procentom bošnjačkih glasova u RS osvojile samo jedno poslaničko mjesto za Bošnjake.

Sjetimo se kako su uoči prošlih izbora “naši” političari, sa Tihićem na čelu, promijenili Izborni zakon, tako da su bošnjački glasovi u RS u totalu veoma značajno opali.   

Ako su Tihić i Silajdžić istinski željeli veći broj bošnjačkih glasova iz RS, onda ne bi usvojili izborni zakon uoči izbora kojim su gotovo prepolovili broj bošnjačkih glasova iz RS.

Tihić i Silajdžić ovim pokazuju da nemaju povjerenja ni u one Bošnjačke poslanike koji su u njihovim strankama, pa njihov broj i na ovaj način nastoje reducirati u korist Srba. 
 

6. SRPSKA UDRUŽENJA SPREMNO DOČEKUJU PARE ZA “RAZVOJ SREBRENICE”

Želio bih sugerisati neke stvari vezano za Srebrenicu obzirom da poprilično znam kako funkcionišu ljudi koji tamo "vode" naš narod.

Ukoliko se kvalitetnije ne uključe ljudi koji dobro razumiju odnose u našem društvu i koji vide dalje od nosa, sa ovim ljudima poput Malkića i njemu sličnih, se ne može ništa završiti.  Niko od tih ljudi nažalost nema kapaciteta da provede ovo o čemu govorite.  Čak sam stava da im je kompletna situacija nejasna i da se radi o ljudima koji su Srebrenici svojom nepismenošću i nesposobnošću nanijeli puno štete.

Onaj momak Duraković bi ulijevao povjerenje, kada ne bi prijetio sa iseljavanjem, ali je pitanje i koliko može uticati na te ljude jer su oni oficijelni politički faktor i teško da mogu izaći iz okvira stranačkih naloga SDA koji je vrlo često nejasan kada su u pitanju interesi Bošnjaka i BiH.  Potrebno je obezbijediti kvalitetniju podršku inicijativnom odboru i vršiti pritisak na naše političare.

Ono na šta ću upozoriti je priprema srpskih tzv. udruženja koja se sada kao hoće baviti rekonstrukcijom kompletnog života u Srebrenici i već idu sa programima obnove što znaci da su oni spremni sačekati i ovaj novac koji se planira tamo uložiti koji bi bio u njihovoj službi pod firmom obnove.

Radi informacije država će obezbijediti 9 miliona KM, federacija oko 7, Tuzlanski kanton je već obezbijedio 1 milion i ako se doda plan RS-a vidi se da će to biti ovako pripremljeno vrlo kvalitetan motor razvoja RS-a, a ne povratka i povratnika.

N. N. Sarajevo
 

7. NEMOJTE PRIJETITI ISELJAVANJEM, TO UPRAVO SRBI I ŽELE

Odnekuda je došla vijest da će se Muslimani iz Srebrenice iseliti ako se ne dozvoli da se taj grad isključi iz RS.  Ma to se ne smije dogoditi, to upravo Srbi i žele, pa oni koje nisu stigli ubiti sada će otići sami??  Ako je i malo istine u toj prijetnji, treba ih zaustaviti da se to ne dogodi.  Neka se novi Srebreničani vrate u svoje kuće, a ne da odu oni koji su taj grad stvorili.  -- Vera Valčić Belić, Canada
 

PREGLED MEDIJA

8. KARDINAL PULJIĆ: NOVI USTAV MORA UVAŽAVATI RAVNOPRAVNOST NARODA

http://republikabih.net/


9. ČOVIĆ PROTIV IZDVAJANJA POSAVINE IZ RS

http://bosna-ba.com/


10. KAKO JE TO BILO U ZVORNIKU

http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer.asp?a=1336&z=7&isasp=
 

11. Kako je Banja luka postajala “Glavni grad Srpske” 

http://users.skynet.be/orbus/aktua/aktua1560.htm

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

29. mart,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 459

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

SADRŽAJ

1. KAKO SAVREMENI “SVIJET” FUNKCIONIŠE?

2. "Majke Srebrenice i Podrinja" traže da se Srebrenica proglasi distriktom BiH

3. Srebreničanima stiže podrška u pravi čas

 

1. KAKO SAVREMENI “SVIJET” FUNKCIONIŠE?

 

Kada se kaže “SVIJET”, misli se na institucije savremenog svijeta, tj. na institucije Ujedinjenih nacija, a ne na pojedine države, a pogotovo ne na pojedine političare, bez obzira na njihovu funkciju.

Ne treba neka velika nauka da bi se odgovorilo na pitanje “Kako svijet funkcioniše?”, a ipak ogromna većina Bošnjaka živi u potpunom neznanju o tome. To naše neznanje, plus izdaja, je uzrok svih naših problema, uključujući i genocid i gubitak domovine.

U najkraćim crtama odgovor na to pitanje bi glasio:

- Institucije svjetskog pravnog sistema ne mogu donositi odluke u ime bilo kojeg pravnog subjekta, tj. svaki subjekt (na Engleskom bi se reklo “entitet”) donosi svoje odluke.

- Institucije svjetskog pravnog sistema uvijek podržavaju zatečeno legalno stanje.

Gornja dva postulata na kojima počiva svjetski poredak proističu isključivo iz zdravog razuma.

Naime, zar nije prirodna stvar da svaki čovjek donosi odluke kojima kroji svoju budućnost?  Ko ima pravo odlučiti za vas da li ćete studirati matematiku ili pravo ili ekonomiju?  Ko ima pravo ODLUČIVATI za vas da li ćete potrošiti pare za grijanje ili za hranu ili za knjige? 

Tek onda kada se neko osjeti ugroženim odlukom nekog drugog entiteta, i na propisan način zatraži zaštitu, tek onda se institucije sistema mogu umiješati, ali opet ne mogu donijeti odluku u ime nekog drugog.  Ovih dana imamo svjež primjer iz Sarajeva gdje je sud presudio da je izbor dekana PMF-a bio nezakonit, ali nije mogao donijeti odluku ko će biti dekan PMF-a.  Tu odluku mora sam dotični entitet, tj. PMF donijeti na svojim organima, jer niko drugi na svijetu nema tu nadležnost.  

Isto tako, niko drugi osim Skupštine opštine Srebrenica ne može donijeti odluku u ime Srebreničana?!  Savjet sigurnosti UN ne može donijeti odluku u ime Srebreničana, nego samo može PRIZNATI odluku Srebreničana, ako je Srebreničani PRAVOSNAŽNO usvoje na svojoj Skupštini.

Sjetimo se početka devedesetih i raspada Jugoslavije.  Sjetimo se npr. da je tadašnji američki državni sekretar James Baker dolazio u Jugoslaviju da bi podržao tadašnje legalno stanje, tj. očuvanje Jugoslavije.  To je bilo ponašanje u skladu sa gornjim postulatom da "svijet uvijek podržava zatečeno legalno stanje".

Medjutim, kada su republike Slovenija, Hrvatska, a zatim i BiH usvojili na svojim organima odluke da izađu iz Jugoslavije, taj isti svijet koji je ranije podržavao očuvanje Jugoslavije, je priznao nove države.  Nije u pitanju nikakva licemjernost, niti nedosljednost svijeta.  Upravo suprotno, u pitanju je principijelnost.  Naime, kada su bivše Jugoslavenske republike donijele pravosnažne odluke da izađu iz Jugoslavije, tada su te ODLUKE PROMIJENILE LEGALNO STANJE, i svijet je ponovo, u skladu sa svojim principima podržao novo legalno stanje.

Zato se Srebreničani ne trebaju obazirati što OHR govori da podržava sadašnje dejtonsko stanje i što OHR ne podržava izdvajanje Srebrenice iz RS.  Pri tome, OHR-u je dužnost da "čita" dejtonske  zakone kao da su 100% legalni, kao da nije bilo presude za genocid.  Međutim, OHR nije “Svijet”, nego samo ad hoc dogovorena institucija kojoj je zadatak da čuva ¨Dejton¨.  Zato OHR ne vidi ništa izvan ¨Dejtona¨, čak ni presudu za genocid.  Savjet Sigurnosti UN je tijelo koje bi dalo konačnu ocjenu da li su presuda za genocid i odluka Srebreničana kreirale novo legalno stanje.  Ukoliko zaključe da je novo stanje, kreirano pravosnažnom odlukom Srebreničana i presudom za genocid, također legalno, UN će to priznati.  Dakle, u skladu sa prvim gornjim principom, UN NE MOŽE DONIJETI ODLUKU, nego jedino može PRIZNATI ODLUKU Srebreničana.

Ako Srebreničani ostanu samo na “rezoluciji” koja nema pravnu snagu, onda su Srebreničani osuđeni na još jednu izgubljenu bitku koja će dovesti do definitivnog, i “uspješnog” završetka genocida.

Pitanje je da li će se među Srebreničanima naći dovoljno snaga da svladaju sadašnji status qvo, kojeg podržava OHR, kao što je James Baker nekada podržavao opstanak Jugoslavije.  Najveći problem Srebreničana i u toj borbi su izdajnici koji rovare iznutra.

Međutim, njih se može lako prepoznati po dva kriterija:

--  Oni šire lažni optimizam kako će “svijet” nekada, u budućnosti ukinuti RS,
--  Oni u prvi plan ističu lažni adut, iseljavanje Srebreničana, umjesto pravosnažne presude za genocid, koja je jedini pravi adut Srebreničana.  

Prijetnja iseljavanjem je najveća podvala Srebreničanima koja im nanosi ogromnu štetu širom svijeta.  Jer, koji narod u svijetu se borio za svoju zemlju prijetnjom da će se iseliti iz svoje zemlje?!  Ljudi koji se bore za svoju zemlju se drukčije ponašaju, oni i život daju za rodnu grudu.  Zato se Srebreničani moraju obračunati sa izdajom, moraju pod hitno prestati prijetiti iseljavanjem.   

ZAKLJUČAK: Srebreničani gotovo da imaju slobodu u rukama, ne treba im saglasnost RS da je ostvare, ali moraju sami odraditi svoj dio posla, moraju poslije rezolucije usvojiti ODLUKU; ne može im niko na svijetu servirati slobodu, ako oni ne odrade svoj dio posla.

2. "Majke Srebrenice i Podrinja" traže da se Srebrenica proglasi distriktom BiH

Udruženje građana "Majke Srebrenice i Podrinja" poziva legalne i legitimne predstavnike Skupštine općine Srebrenica da hitno sazovu novu skupštinsku sjednicu i na njoj donesu odluku kojom se Srebrenica proglašava distriktom BiH.

Ukoliko Skupština općine Srebrenica ne donese tu odluku, Srebrenica je definitivno žrtvovana, a preživjeli povratnici u Srebrenicu su osuđeni ili na kolektivno iseljavanje ili vječito ropstvo do njihovog konačnog nestanka sa srebreničkih prostora, upozoreno je u saopćenju ovog udruženja.

Izražena je ogorčenost što je srebrenička skupština donijela rezoluciju, koja je politički, a ne pravni akt.

(FENA)


3. Srebreničanima stiže podrška u pravi čas

Zvonko Jurišić: "Pokretanje inicijative za izdvajanje opština u Bosanskoj Posavini iz RS"

Predsjednik HSP-a Ðapić-Jurišić, Zvonko Jurišić, pokrenuti će inicijativu za izdvajanje opština u Bosanskoj Posavini iz Republike Srpske u kojima su prije agresije i genocida Hrvati i Bošnjaci bili većina.  Kako Jurišić ističe, na takav potez odlučio se nakon inicijative za izdvajanje Srebrenice iz RS-a.

"Apsolutno pozdravljam inicijativu preživjelih Srebreničana.  Hrvati i Bošnjaci Bosanke Posavine, nad kojima je također počinjen genocid, bez obzira na to što taj predmet nije bio razmatran na Sudu pravde u Hagu, također imaju pravo na život izvan takve genocidne tvorevine", kazao je Jurišić.

Inicijativu podržavaju i prognanička udruženja Hrvata iz Bosanske Posavine koja djeluju u Hrvatskoj.  

(rtvfbih.ba)

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

27. mart,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 458

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1.  UMJESTO PRAVOSNAŽNE ODLUKE, REZOLUCIJA PLUS SILAJDŽIĆEVA RETORIKA

1.1 Reagovanja povodom “Rezolucije" Skupštine opštine Srebrenice

Iako je neobavezujući, pomenuti akt ima uznemirujuće političke posljedice kojima se značajno pogoršava ukupna atmosfera i odnosi u BiH, saopćio je Biro za odnose sa javnošću Vlade RS-a.

Predsjednik Vlade Republike Milorad Dodik naglašava da će, bez obzira na nastojanja bošnjačkih političkih predstavnika, Srebrenica trajno ostati sastavni dio Republike Srpske, a da će svaki pokušaj narušavanja ustavno-pravnog poretka Republike Srpske, biti energično osujećen.  To nedvosmisleno potvrđuju i izjave relevantnih političkih subjekata kojima je odbačena mogućnost izdvajanja Srebrenice iz Republike Srpske, navodi se.

Vlada Republike Srpske, uprkos ovim dešavanjima, ostaje opredijeljena da snažno doprinese ekonomskom oporavku i razvoju Srebrenice, čime će ova opština uživati status područja od posebnog interesa.

Dodik je pozvao zvaničnike Opštine Srebrenica "da prekinu sa aktivnostima usmjerenim na narušavanje ustavno-pravnog poretka Republike Srpske" i naglašava da će "svaka odluka opštinskih organa koja bude proizvodila posljedice suprotne Ustavu i zakonima Republike Srpske, biti obustavljena od izvršenja". 

Sulejman Tihić, predsjednik SDA BiH, izjavio je da smatra da je izglasana Rezolucija o izdvajanju Srebrenice iz RS "sasvim legalan i legitiman politički akt i akt političke volje građana Srebrenice".  "To se ne može okarakterizirati kao antiustavni čin ili čin koji nije u skladu sa Dejtonskim sporazumom, kako je izjavio Švarc-Šiling", kazao je Tihić.

On je naglasio kako se ne radi o pravnom aktu, već aktu političke volje, koji bi, kroz odgovarajuću ustavnu proceduru i uz političke dogovore, trebalo realizovati.

 

1.2 DOK NAŠI IZDAJNICI PRAVOSNAŽNE PRESUDE PRETVARAJU U DOGOVORE, DOTLE ČETNICI KORISTE SVOJE “NADLEŽNOSTI”

Dakle, i poslije presude za genocid ponavlja se stara priča.  Tamo gdje Bošnjaci imaju nadležnost da donesu odluku u svoju korist, oni je ne donose, nego se upuštaju u pregovore sa predstavnicima RS.  Tako i poslanici Skupštine Opštine Srebrenica umjesto da donesu “pravno obavezujuću” odluku kojom proglašavaju Distrikt Srebrenica, oni donose samo “rezoluciju” tj. “izraz političke volje”, i sa tom rezolucijom idu u organe Daytonske BiH gdje RS ima pravo veta.  

Razlika između ODLUKE i rezolucije je otprilike kao razlika između RJEŠENJA za stan i izjave predsjednika stambene komisije da bi on volio da ti dade stan, ali nažalost od stana nema ništa.  Da su Srebreničani sa pravosnažnom odlukom o istupanju iz RS došli na Savjet Sigurnosti UN, postigli bi cilj, jer Savjet Sigurnosti bi jedino mogao priznati to novo pravno stanje.  Kako bi Savjet Sigurnosti UN mogao poništiti pravosnažnu odluku žrtava genocida?  Ovako, kada nema odluke, pravno stanje nije promijenjeno, RS i dalje ima suverenitet u Srebrenici, bez obzira na “izjavu političke volje”, koja nema pravnu snagu, te Savjet Sigurnosti UN može priznati samo sadašnje pravno stanje.

Savjet Sigurnosti nema nadležnost da donese odluku u ime Srebreničana, jer Srebreničani moraju donijeti tu odluku.  Ne može nam svijet sve servirati.  Naš dio posla moramo mi odraditi, bez toga nema ništa.  U tom smislu, potpuno je besmisleno tražiti dalja “tumačenja” i očekivati da će neko drugi donijeti odluku, jer niko drugi, čak ni Internacionalni sud pravde, ni Savjet Sigurnosti nisu nadležni da donesu deklaraciju o nezavisnosti Srebrenice.  Isto tako, nikakve Evropske institucije, niti konvencije o regijama, nemaju nikakvu pravnu snagu.  Jedino odluka delegata Skupštine Opštine Srebrenica bi imala pravnu snagu.  Zašto se ne vjeruje advokatu internacionalnog prava Profesoru Boyle-u, koji je i ovaj put "pro bono", dakle bez ikakvog honorara, napisao tu odluku za Srebreničane, a zbog koje su Tihić i Silajdžić dotrčali nedavno u Srebrenicu da bi je pretočili u “rezoluciju bez pravne snage”! 

Pri tome ne želimo da krivimo Srebreničane.  Oni su žrtve genocida koje nisu u stanju da se ravnopravno nose sa svojim mučiteljima i ubicama.  To je dobro poznata stvar iz psihologije žrtve.  To se najbolje vidjelo nedavno kada je gradonačelnik Srebrenice Abdurahman Malkić otišao na noge Dodiku u Banja Luku, mada Dodik, koji predstavlja počinitelja genocida RS, nije htio doći u Srebrenicu.  Dakle, opet se žrtva poklonila dželatu.  Takav nedostatak osjećaja za dostojanstvo može imati samo neko ko je proživio takve strahote kao što su masovna ubijanja njegovih sugrađana.

Dakle, nisu Srebreničani krivi za ovu najnoviju izdaju Srebrenice, tj. za bacanje niz vodu presude Internacionalnog suda pravde za genocid.  Oni su tražili podršku od Silajdžića i Tihića da donesu odluku koja ima pravnu snagu, ali su ih Silajdžić i Tihić gurnuli ponovo u zagrljaj četnicima, da pregovaraju sa četnicima u okvirima daytonske formule i da ne donose odluku nego “rezoluciju”.

Sve ovo je već viđeno, stara dobro uhodana igra četničkih agenata u našim redovima koja traje još otkako su Silajdžić i Izetbegović počeli hodati po pregovorima sa Karadžićem, gdje je bila normalna stvar da krčme Ustav internacionalno priznate Republike BiH i da četnicima otpisuju ogromne teritorije Republike BiH. 

Pročitajte još jednom početak ovoga teksta i uporedite Dodikov odnos prema “Ustavnom uređenju” genocidne RS, sa odnosom  "Alije i Harisa" prema Ustavu Republike BiH.  Dodik ne da ni pedalj RS, isto kao i svaki drugi državnik na svijetu, a "Haris i Alija" su bez problema otpisivali četnicima oblasti i regije Republike BiH.

Neka nikoga ne zbunjuje sadašnji Silajdžićev “čvrst” stav kada je reforma policije u pitanju, jer tu je potpuno nebitna retorika, budući da RS odbija da prihvati šta god da Silajdžić govori.  Silajdžić je pokazao svoje pravo lice u Srebrenici, jer je tu ODLUKA bila u našim rukama, a on ju je spriječio i gurnuo Srebreničane da usvajaju “rezoluciju” i da traže humanitarnu pomoć.  Silajdžićeva retorika je samo to - retorika - koja služi da sakrije još jedan Silajdžićev zločin, ponovnu izdaju Srebrenice. 

Međutim, patrioti Republike BiH, a pogotovo Srebreničani imaju pravo da ne prihvate ovu izdajničku namještaljku.  Oni su žrtve genocida i još nisu u stanju da se nose sa svojim dželatima.  Jednoga dana kada shvate šta im se dogodilo, neće biti lako ni silajdžićima i tihićima.


1.3. I "AVAZ" UVEZAN U IZDAJNIČKI TABOR

Nakon što je prošle sedmice jedan od najbogatijih biznismena regije, Miroslav Mišković, vlasnik "Delta holdinga", doputovao privatnim avionom u Sarajevo kako bi se upoznao s vlasnikom "Avaza" Fahrudinom Radončićem, najavljene su ogromne investicije u BiH, ali i šire, saopćeno je danas iz "Avaza". 

KOMENTAR: To je ona ista firma “Delta” koja je podržavala režim Slobodana Miloševića i koja je financirala vojsku i policiju tadašnje “Republike Srpske” koja je po zvaničnoj presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu počinila genocid u Srebrenici.  Kakvu poruku ovim šalje Radončić svijetu, a pogotovo Bošnjacima?

Dakle, izdajnici i četnici su udruženim snagama stavili u džep i ¨Avaz¨.  Sigurni smo da ¨Avaz¨ ne bi bio interesantan ¨Delti¨ da prošle godine nije pokazao izvjesnu nezavisnost u odnosu na Tihića i Lagumdžiju i tako doprinio padu Ustavnih amandmana.  Možda je Radončić bio preveliki zalogaj za Tihića i Lagumdžiju, ali se u izdajničkom taboru našao penicilin i za njega.  Zbog “nezamjeranja” Silajdžiću, ¨Avaz¨ je već izgubio 90% svoje oštrine u kritikovanju izdaje.  Ovim stavljanjem Radončića u sazvjezđe ¨Delte¨ je pazar utvrđen, tj. ovim je ¨Avaz¨ iskontroliran da ubuduće ne bi bilo otklona ka “nezavisnom novinarstvu”.  Radončić je ovim uvezan u velikosrpsko-balijsku ekipu i to je početak njegovog kraja.  Dakle, i Radončić je samo mali igrač koji ima cijenu i koji će zbog toga biti iskorišten i odbačen.


1.4. NEMA PREGOVORA NITI “REZOLUCIJA” TAMO GDJE ČETNICI IMAJU NADLEŽNOSTI

U RS-u je od 16. Novembra 2006 godine na snazi zakon o eksproprijaciji kojim se završava i legalizuje etničko čišćenje !! To je donijela Dodikova "demokratska" vlada - poništila je Pedijev zakon iz 2003. godine.

U Bijeljini je Kačevenda uzeo sve...

Zakon o eksproprijaciji Članom 3. utvrđuje da se nekretnine, u slučaju opšteg interesa, mogu eksproprisati i za potrebe stambene izgradnje i uređivanje zemljišta za te potrebe, što se potvrđuje i Članom 47. koji precizira da se mogu eksproprisati i kompleksi građevinskog zemljišta i pojedinačne građevinske parcele, i to bez prava žalbe, što je tuzlanski vladika Kačavenda na primjeru proširenja Eparhijskog doma u Bijeljini već pokazao. 

Član 50. doslovno glasi: "Eksproprisano zemljište, iz Člana 47. ovog zakona, skupština jedinice lokalne samouprave, nakon provedenog postupka licitacije, prodaje najpovoljnijim ponuđačima u svrhu stambene izgradnje"

Dakle, eksproprijacija kao u doba Staljina to bez prava žalbe.  Ne treba napominjati da je ovaj zakon uperen protiv Bošnjaka, a u prvom redu protiv Fatime Orlović, Kotorana, ostalih sličnih koji imaju ličnog dostojanstva i patriotizma. 


1.5 SVE DOSKORA NIJE BILO JASNO DA LI JE SOFTIĆ IZDAJNIK ILI JE SAMO NESPOSOBAN KAO PRAVNIK

Sakib Softić za ¨Avaz¨ od 25. marta, 2007., citat:

Neminovno je da će presuda imati implikacije na unutrašnje uređenje BiH.  Međunarodna zajednica je sad zaokupljena Kosovom, ali kad BiH uskoro ponovo bude njen prioritet, činjenica da je ovdje počinjen genocid bit će ključna za preuređenje unutrašnjih odnosa u našoj zemlji - ističe Softić.

Naglasio je da u tome čak neće ključnu ulogu igrati bh. snage, već međunarodna zajednica.

Sve kad bi i unutrašnji faktori BiH željeli izolirati presudu, to međunarodni faktor neće dopustiti.  Presude MSP-a imaju implikacije na međunarodne odnose, u našem slučaju imat će implikacije na unutrašnje odnose u BiH jer međunarodna zajednica neće odustati, naprotiv ona će insistirati na tome da se do kraja provedu radnje usmjerene ka uklanjanju svih rezultata genocida - kazao je Softić.  – kraj citata.

Ovim je definitivno razjašnjeno, Softić je izdajnik i lažov.  Svaka gornja riječ je laž!  Softić kao pravnik sigurno zna da  takozvana međunarodna zajednica nema nikakvih mehanizama da RS prisili na bilo šta.  MZ je imala nadležnosti jedino preko OHR-a, ali samo da donosi privremene zakone.  MZ  može vršiti pritisak na RS samo prijeteći da nećemo ići u Evropu, a to ne pije vode kod četnika, jer oni će radije ¨jesti korijenje¨ nego prodati RS.   

Ovdje Softić pomaže Silajdžiću šireći bajke o nekom budućem selametu koji nam slijedi od međunarodne zajednice, dok ono što jedino možemo zaista postići, a to je da Skupština Opštine Srebrenica donese odluku o istupanju iz RS, ispuštamo olako iz ruku.

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

14. mart,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 456

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1. ŠTA SU ZAISTA SILAJDŽIC, TIHIĆ I LAGUMDŽIJA ODRADILI U SREBRENICI

Ukratko, svo svoje diplomatsko umijeće ova trojica su upotrijebili da Srebreničane ubijede da ne usvoje ODLUKU o izdvajanju iz RS na Skupštini Opštine Srebrenica koju im je pripremio Prof. Boyle u skladu sa internacionalnim zakonima i na osnovu presude za genocid, te da zamrznu sve aktivnosti do 16 aprila.  Takva jedna ODLUKA je bio JEDINI MOGUĆI PUT DA SE SREBRENICA IZDVOJI IZ RS.  Nažalost, umjesto da se postupi po savjetu advokata internacionalnog prava, osnovano je neko “koordinaciono tijelo”.  Time je PRAVOSNAŽNA presuda za najteži mogući zločin, zločin genocida, koja je izrečena na najvišem sudu na svijetu, Internacionalnom sudu pravde, svedena na dogovornu formulu ponovnog “rješavanja” u daytonskim institucijama.

Isto onako kako su svojevremeno Alija Izetbegović i Haris Silajdžić potkopali internacionalno priznanje Ustava Republike BiH kada su odmah poslije priznanja sjeli da pregovaraju sa Karadžićem o “ustavnom preuređenju BiH”, što je na kraju dovelo do osnivanja RS u Daytonu, tako su sada Silajdžić, Tihić i Lagumdžija PRAVOSNAŽNU presudu za genocid sveli na dogovore u ad hoc formiranom “koordinacionom” tijelu.
 
Dakle, još jednom su “naši” političari uspjeli pravosnažnu odluku svijeta poništiti u praksi, tj. pretvoriti je u predmet političkih dogovora.  Ovo nije ništa drugo nego nastavak genocida drugim sredstvima, a orkestrator svega je bio Haris Silajdžić.  Skrivajući svoju pravu ulogu, on se trudio da što manje govori na sastanku, ali je doveo ambasadore iz "Islamskih" zemalja da govore za njega.  Oni su dovedeni da sve pretvore u humanitarni problem.  Srebreničanima je obećana humanitarna pomoć iz Islamskih zemalja, po formuli “biće para, samo nemojte donositi nikakve ODLUKE o izdvajanju iz RS”.  Možda će biti neka "rezolucija", ali nikako ODLUKA. 

Jedina šansa da Srebreničani nešto postignu je bila da iskoriste presudu za genocid i da bez traženja saglasnosti RS proglase nezavisnost.  Gdje to ima da se krivac, u ovom slučaju RS, pita da li se slaže da bude kažnjen?  Gdje to ima da se žrtve genocida ponovo šalju svojim dželatima da ih pitaju za slobodu.  Međutim, Silajdžić, Tihić i Lagumdžija su došli da upravo to odrade za RS.  Slijedećim riječima je to objasnio Tihić u banjalučkim Nezavisnim novinama jedan dan uoči sastanka u Srebrenici, citat:

“NN: Šta mogu učiniti političari iz FBiH na sastanku u ponedjeljak u Srebrenici, kada neće doći prvi ljudi RS u čijem je sastavu ovaj grad?

TIHIĆ: Sve što se sada radi i što će se raditi treba biti stvar dogovora. Neke stvari cak ne možemo uraditi bez saglasnosti vlasti RS. Njihov nedolazak biće veliki hendikep.  Predstavnici FBiH i političke partije koje su tu na vlasti mogu pomoći što će jednim dijelom u budžetu predvidjeti pomoć za održivi povratak.  Kada je u pitanju specijalni status zaštićenih zona Srebrenica i Žepa ne mogu se rješavati bez predstavnika RS.  To će tražiti posebne razgovore.”  - kraj citata.

Neka nikoga ne zavara nagli oštar jezik Harisa Silajdžića o navodnom ukidanju RS.  Silajdžić odavno na riječima ukida RS, ali pri tome dobro pazi da to ide po proceduri u kojoj se RS pita da li je saglasna da bude ukinuta, ili to traži od svijeta koji ne može donijeti takvu odluku, jer nema mehanizama za takvu odluku.  Sada kada ima mehanizam po kojem se može ukidati RS, Silajdžić ga sabotira tako što sabotira prvi korak, odluku prvostepenog organa - Skupštine opštine Srebrenica.  Kada god je postojala šansa da se zaista nešto učini, da se zaista naškodi Republici Srpskoj, Silajdžić je manirom političkog velemajstora tu šansu umrtvio. 

I ono što je prenijela BH štampa je za pametne dovoljno da se shvati šta je zaista urađeno na sastanku u Srebrenici.  Analizirajmo slijedeće citate iz Avaza:

Citat: “Koliko vidim, sve stranke u Federalnom parlamentu spremne su podržati zahtjeve koji su danas usvojeni - kazao je Silajdžić.”  -- kraj citata.

Komentar: Ovom izjavom Haris Silajdžić u praksi poništava presudu za genocid jer će se o kažnjavanju RS, tj. o izdvajanju Srebrenice iz RS odlučivati u Federaciji, dakle po daytonskom ustavu (kojega tobože Silajdžić hoće da ukine).  A znamo da po Daytonu ne može ništa proći bez saglasnosti RS. 

Citat: “Komentirajući presudu Međunarodnog suda pravde, naglasio je da je Srebrenica prilika međunarodnoj zajednici da se iskupi za greške u BiH koje su koštale stotine hiljada života.  Za nedolazak ambasadora zapadnih zemalja kazao je kako se nada da to ne znači da su njihove vlade već zauzele stavove povodom ove presude.”  -- kraj citata.

Komentar: Kako može MZ npr. Savjet sigurnosti UN diskutovati o zahtjevu Srebreničana, kada ne postoji PRAVOSNAŽAN zahtjev.  Pa svaka svjetska institucija će odbaciti zahtjev koji nije propisno prošao prvostepeni organ, u ovom slučaju Skupštinu opštine Srebrenica.  Ne može biti da je Silajdžić, koji je inače doktor društvenih nauka, toliko sociološki nepismen.  Mnogo je vjerojatnije da je Silajdžić veoma sposoban "političar", ali je nažalost na drugoj, protivničkoj strani, kao i njegov mentor Alija.  

Silajdžić stalno izbjegava da koristi svoja ovlaštenja u korist BiH i umjesto toga nas stalno usmjerava da pravdu tražimo od “svijeta”, a ujedno u gornjem citatu sugeriše da je “svijet” već osudio inicijativu Srebreničana na propast, jer zapad nije poslao svoje ambasadore na sastanak.  Pa zašto onda stalno Silajdžić od svijeta traži “novi ustav”, ako  svijet neće ni žrtvi genocida Srebrenici da dozvoli izdvajanje iz RS, a kamo li da ukine cijelu RS?!  

Međutim, ima jedan drugi razlog zašto nisu došli zapadni ambasadori – zato što ovo varanje Srebreničana od strane Silajdžića, Tihića i Lagumdžije nije ništa drugo nego učestvovanje u genocidu.  Naime, i navikavanje žrtava na rezultate genocida, je jedan oblik genocida, pa diplomati demokratskih država ne žele da učestvuju u tome jer PRAVOSNAŽNA presuda za genocid je suviše ozbiljna stvar u civilizovanom svijetu da bi se izlagali riziku da budu prozvani za to.    

Citat: “Predsjednik SDA Sulejman Tihić podvukao je da nakon presude Srebrenica više ne može ostati u administrativno-teritorijalnom ustroju RS.”  -- kraj citata.

Komentar: Usporedite to sa prethodnom Tihićevom izjavom Nezavisnim novinama da “sve mora biti stvar dogovora sa RS”.  Tihić zna da RS neće dati saglasnost, te on sada glumi patriotu, a uradio je sve da Srebreničani ne usvoje odluku o izdvajanju, nego da se o tome dogovaraju sa RS u daytonskim institucijama.

Citat: “Vlasti RS 12 godina nisu učinile ništa za Srebrenicu. Nisu učinile ništa za povratak. Nikoga nisu uhapsile zbog genocida počinjenog u ovom gradu. RS je pala na ispitu za Srebrenicu.  Smatram da Srebrenica treba imati poseban status u formi u kojoj će to biti utvrđeno kroz zakonsku i ustavnopravnu proceduru. Vjerujem da će i međunarodna zajednica dati podršku - istakao je Tihić.

- Na molbu da prokomentira izjavu Milorada Dodika da će u Srebrenici uvesti prinudnu upravu, istakao je da su prošla vremena kada su se ovi ljudi plašili bilo kakvih prijetnji.

- Izgleda da su se Dodika uplašili jedino zapadni ambasadori.  Bilo bi pametnije da je Dodik došao ovdje. Nisu dovoljna njegova izvinjenja - rekao je Tihić.”  -- kraj citata.

Komentar: Kada Tihić sve to zna o RS, zašto opet uvlači RS u dogovore o statusu Srebrenice?  Kako to da u jednoj rečenici govori kako će internacionalna zajednica dati podršku, a već u slijedećoj primjećuje da se MZ boji Dodika?  I djeca vide da nas vara.

Citat: “Lagumdžija je izjavio da za poseban status Srebrenice postoji puni legitimitet, ali da se to mora uraditi na legalan način u okviru domaćih i međunarodnih institucija.”  -- kraj citata.

Komentar: Dakle i Lagumdžija je u istom krevetu sa Silajdžićem i Tihićem.  Prije samo par dana, da bi se ulizao članstvu SDP-a na kongresu, dao je punu podršku izdvajanju Srebrenice iz RS, a sada im postavlja nemoguć zadatak, da to urade u okviru "domaćih", tj. daytonskih institucija.

Na kraju osvrnimo se i na naše dosadašnje pisanje o Silajdžiću, Tihiću, Lagumdžiji. 

Mi često kritkujemo izdajničke poteze "naših" političara.  Isto tako otvoreno smo davali podršku svakoj dobroj izjavi, a događalo se da su Silajdžić i Tihić davali patriotske izjave koje smo mi onda podržali.  Međutim, oni su često davali patriotske IZJAVE da bi tako kompenzirali izdajničke POTEZE, što se upravo i sada događa.  I Silajdžićevo protivljenje ustavnim amandmanima je bilo samo u domenu riječi, jer on tada nije imao nikakvu vlast u stranci, niti glas u Skupštini.  On je tada iskoristio antiamandmansko raspoloženje naroda da se vrati i zavede red u SBiH, u kojoj su patrioti počeli preuzimati vlast. 

Mi nikada nismo vjerovali Silajdžiću, mada je postojala nada da će sa definitivnim raspadom Jugoslavije on prihvatiti Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu, te da će se možda probuditi savjest u njemu, da će pokušati ispraviti zločin veleizdaje kojeg je počinio pregovarajući o Ustavu i dijeleći Republiku BiH.  Uvijek smo pamtili da nam je Silajdžić u lice slagao za vrijeme pregovora u Daytonu kada je Dr. Sendijareviću rekao: “Ne dolazi u obzir da se dijeli Bosna i Hercegovina tamo gdje ja sjedim.”  Uvijek smo znali za stenogram sa sjednice proširenog Predsjedništva BiH pred kraj rata, gdje je Silajdžić bio agresivniji i od samog Izetbegovića u zahtjevu da se BiH podijeli.  Dakle, mi nikada nismo “podržavali” Silajdžića, nego smo samo povoljno komentarisali njegove pozitivne verbalne nastupe, a koje je on povremeno činio da bi na riječima kompenzirao izdajnička djela. 

A kada je Tihić u pitanju, o njemu smo formirali mišljenje još 2000. godine. Naime, u slijedećem prilogu se jasno vidi da je Tihić spašavao RS i daleke 2000. godine, dok je još bila na staklenim nogama.

"Oslobođenje" i “Nezavisne novine” od 10. januara 2000. su prenijele izjavu Sulejmana Tihića, SDA poslanika u "Narodnoj skupštini Republike Srpske"

Slijedi ta Tihićeva nadahnuta izjava:

2. BOŠNJACI SU SPASILI REPUBLIKU SRPSKU

"Realni posmatrač koji prati nas rad ne može reći da smo mi destruktivno djelovali protiv interesa R. Srpske. Da smo tako radili, ne bismo glasali za vladu Milorada Dodika. Zahvaljujući nama, ta vlada i danas postoji, a upravo zahvaljujući tome očuvana je i Republika Srpska.

Da je ostalo ono stanje sa vladom SDS-s, stvari bi se zaoštravale, a medjunarodna zajednica bi u tom slučaju povukla neke radikalne poteze koji ne bi bili u interesu Republike Srpske. Ja ne znam kako neko može izvesti zaključak da ne radimo u interesu R. Srpske, a mi smo godinu i po bili toliko konstruktivni da nismo ni tražili učešće u vlasti. Nađite u svijetu neku političku grupaciju koja čini trećinu podrške vladi, a da nema njenog ministra, ni zamjenika, niti nekog načelnika u nekoj službi ili ustanovi ili direkciji te vlade".

 

3. NAPOMENA ZA ČITAOCE/SARADNIKE

Nažalost, izdajnici su uspjeli da ugase gotovo sve mogućnosti borbe za cjelovitu BiH. Budući da mi nismo klasična novina, pa nam nije prvorazredni zadatak da informišemo čitaoce, nego pokušavamo nešto promijeniti, postalo je besmisleno da trošimo energiju i da se iscrpljujemo sa temama kojima se vise ništa ne može učiniti za očuvanje cjelovitosti BiH. 

Zato se u posljednje vrijeme bavimo isključivo Srebrenicom jer je to nas “Staljingrad”. Presuda za genocid u Srebrenici je jedina linija odbrane Bosne i Hercegovine jer ona nam daje jedinu mogućnost da nešto promijenimo, a da ne moramo pitati RS.

Nažalost, naši izdajnici su složno skočili da ugase i tu zadnju mogućnost.  I što su uspješniji u izdaji to su grlatiji u zahtjevima prema nekom imaginarnom, nenadležnom svijetu da “donese novi ustav”, “da ukine RS”, “da dade Srebrenici status distrikta” itd., spisak želja ide u nedogled. Amerikanci na to kažu: “Riječi su besplatne.” Primijetimo da ta retorika kojom se “ukida RS” nije ni malo nasekirala Dodika, ali ga je nasekiralo kada je vidio da bi Srebreničani mogli proglasiti izdvajanje iz RS na Skupštini opštine Srebrenica, onako kako ih je njihov advokat Prof. Boyle savjetovao. To je jedini put kada Dodik nije reagovao u stilu: “Možete vi to objesiti mačku o rep.” pa je čak prijetio i “vanrednim mjerama”.

Poštovani čitaoci, zao nam je što vaši mnogobrojni prilozi neće biti objavljeni. Međutim, sada je važno fokusirati se na Srebrenicu, objasniti igre naših izdajnika, ne bi li možda na taj način pomogli Srebreničanima da donesu odluku o izdvajanju iz RS, za koju imaju svu nadležnost,  tj. da zanemare Silajdžiće, Tihiće, Lagumdžije, koji će uskoro završiti u preziru kojega i zaslužuju.

Neka ova trojica malo posjete bh forume, npr. forum sarajevo-x, gdje, bez obzira što su moderatori “banovali” svakoga za koga su posumnjali da ima ista sa “Bosanskim kongresom”, ipak ne mogu zaustaviti glas naroda, tako da cak i Alija Izetbegović završava u kalu, bas kako i zaslužuje čovjek koji je počinio genocid nad Bošnjacima Karadžićevim rukama. 
 
U istom kalu će završiti i oni jer nastavljaju tihi, politički genocid Dodikovim rukama.

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

11. mart,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 454

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1. LAŽ I PREVARA TRAJU SAMO DOK IH NE STIGNE ISTINA
 

Na primjer, sada je utihnula bajka o iseljavanju Srebrenice kao o glavnom adutu Srebreničana.  Također je postalo jasno da izdvajanje Srebrenice ne bi učvrstilo RS na manjoj teritoriji, nego da bi to bio kraj dejtonskog ustavnog uređenja.  Zato sada Dodik prijeti čak i zatvaranjem protagonista.  Tu Dodikovu zločinačku izjavu donosimo i komentarišemo pod tačkom 2 ovog “Glasnika”, jer to je samo još jedan pokušaj prevare Srebreničana.

Osjećamo potrebu da skrenemo pažnju na neke važne činjenice prije sutrašnjeg sastanka u Srebrenici.

1.1 Samo Skupština opštine Srebrenica je nadležna da donese odluku - šta će Silajdžić, Tihić i Lagumdžija u Srebrenici

Očigledno postoji namjera ove trojice da se miješaju u stvari za koje su isključivo Srebreničani nadležni.  Ako Silajdžić, Tihić i Lagumdžija zaista žele pomoći žrtvama genocida, trebaju ih samo podržati da donesu odluku na Skupštini opštine Srebrenica o izdvajanju iz RS i obećati im podršku na “državnom nivou”.  Srebreničani ne bi smjeli dozvoliti da im se iko miješa u njihovu nadležnost koju imaju kao poslanici Skupštine opštine Srebrenica.  Oni nisu obavezni uvažiti ništa od onoga što im sutra budu predlagali Silajdžić, Tihić i Lagumdžija, ili neki strani ambasadori, jer svi oni imaju pravo samo iznositi svoja mišljenja, isto kao npr. i mi u Glasniku, a nemaju nikakve nadležnosti, jer ODLUKA JE ISKLJUČIVO U NADLEŽNOSTI SREBRENIČANA.  Silajdžić, Tihić i Lagumdžija nemaju vlast u Srebrenici.  Silajdžić ima jedino vlast kao član Predsjedništva BiH i neka im on na tom nivou, gdje je nadležan, pomogne kada Srebreničani donesu odluku tamo gdje su oni nadležni.

Kada su OHR ili PIC u pitanju, oni imaju precizan zadatak, a to je da čuvaju ¨Dayton¨.  A ¨Dayton¨ je nastao drugom linijom odlučivanja, političkim dogovorom, i zato je toliko nepravedan prema žrtvama.  Zato svi oni koji "pomažu" Srebrenici obraćajući se Schwarzu-Schillingu ili PIC-u, direktno podvaljuju žrtvama genocida. 

1.2 Skupština opštine Srebrenica nije nadležna da donese odluku za čitavo Podrinje  

Ako bi se Srebreničani prevarili i donijeli neku odluku u ime neke šire regije u Podrinju, ta bi odluka bila potpuno bezvrijedna, jer Srebreničani nisu nadležni za bilo kakvu odluku izvan granica opštine.  Srebreničani će najbolje pomoći ostalim podrinjcima tako što će donijeti pravosnažnu odluku o izdvajanju Srebrenice iz RS.  Takva jedna odluka bi trasirala put za sve ostale povratnike.  Naime, onda bi po Srebreničkom modelu imali pravo i Bratunčani donijeti istu odluku, i Žepljani itd.

1.3 Dodik naprazno prijeti

Čak kada niko drugi ne bi slijedio Srebreničane, ipak bi sa izdvajanjem Srebrenice ¨Dayton¨ bio mrtav.  To je jasno Dodiku, pa prijeti Srebreničanima.  Srećom te Dodikove prijetnje su potpuno neutemeljene.  Naime, Dodik ne može ništa poslanicima Skupštine opštine Srebrenica jer oni ne krše nikakav zakon kada glasaju po svom uvjerenju na Skupštini opštine.  U stvari, kada poslanici u Skupštini opštine Srebrenica izglasaju izdvajanje, oni postaju potpuno zaštićeni jer su oni legitimni predstavnici žrtava genocida.     

1.4 Da li ima smisla preglasati Srbe na Skupštini opštine Srebrenica?

Naravno da ima.  Počinioci genocida su mislili da ima smisla pobiti stanovništvo Srebrenice da bi uknjižili Srebrenicu kao “srpsku” teritoriju.  Zašto onda ne bi imalo smisla preglasati “srpske” poslanike da se poništi taj rezultat genocida?!

Osim toga, na skupštini RS, kao i na svim opštinskim skupštinama širom RS, “srpski” poslanici, bez ikakvih moralnih dilema, svakodnevno preglasavaju, čak i smjenjuju, Bošnjake, ako za to imaju ikakvih statutarnih nadležnosti.  Zašto bi onda žrtve genocida imale ikakvih dilema da preglasaju one Srbe u Skupštini opštine Srebrenica koji žele da sačuvaju rezultate genocida?! 

1.5 Pojavila su se mišljenja da će “novi ustav” riješiti problem Srebrenice

Nažalost, po tom modelu o novom ustavu će se dogovarati i predstavnici RS, a oni nikada neće pristati na nešto toliko krupno, kao što su promjene granica RS.  Zato je taj put rješavanja statusa Srebrenice ćorsokak, na isti način na koji su i pregovori o reformi policije ćorsokak.  Ne smije se dozvoliti da se Presuda za genocid razvodni sa nekim novim pregovorima sa RS.  Zato Srebreničani trebaju već sada, dok je još presuda za genocid u fokusu svijeta, a u skladu sa svojim ovlaštenjima, donijeti odluku o izdvajanju iz RS i time isključiti već sada RS iz procesa odlučivanja o njima.  Samo tako će se problem Srebrenice na pravi način nametnuti i na eventualnim pregovorima o ustavu. 

Dr. Muhamed Borogovac

U slijedećem prilogu, u izjavama Dodika je najbolje objašnjeno koliko je RS u opasnosti ako uskoro Srebreničani zakažu sjednicu Skupštine opštine na kojoj će se izdvojiti iz RS.
 

2. UZBUNA U RS

Dodik je na press-konferenciji, nakon razgovora s delegacijom Srpskog pokreta nevladinih asocijacija "Spona", kazao kako nije upoznat da li će iko od predstavnika međunarodne zajednice u BiH prisustvovati sastanku u Srebrenici.

"Prisustvo bilo kog ambasadora na sastanku na kome se razgovara o urušavanju ustavnog poretka RS-a, mi ćemo smatrati davanjem doprinosa inicijativi rušenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i jasno ćemo uputiti svoj protest svakoj ličnosti iz međunarodne zajednice koja na taj način bude davala podršku", rekao je Milorad Dodik.

Entitetski premijer je rekao da RS želi mirnu situaciju i ekonomski razvoj i želi biti partner u okviru BiH.

On je kazao da je njegova obaveza štititi ustavnu poziciju RS-a, a u svakoj općini u kojoj neko pokuša urušiti ustavno-pravni poredak Vlada RS-a će preduzeti zakonske mjere.

To podrazumijeva, kako je rekao, uvođenje privremene uprave u lokalnoj zajednici i pokretanje pitanja odgovornosti protiv osoba koja tako nešto pokušavaju. -- (FENA)
 

3. Poruka čitaocima/saradnicima Online Glasnika

Nažalost, ovih dana nemamo vremena za redovne Online Glasnike pa tako ostaju neobjavljeni mnogobrojni prilozi naših čitalaca/saradnika. Međutim, znajte da sve vaše priloge čitamo. Uostalom, mnoga naša razmišljanja u ovim vanrednim “srebreničkim” Glasnicima su proistekla iz razmišljanja čitalaca/saradnika i na osnovu tih pisama imamo uvid u ogromnu podršku koju Srebreničani uživaju u njihovoj pravednoj borbi za slobodu protiv nemani četništva i izdaje.


 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

9. mart,  2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 453

 http://republic-bosnia-herzegovina.com

1. ISELJAVANJE JE PODVALA - ŽIVJELA SREBRENICA OPŠTINA REPUBLIKE BiH

 

1.1 Odluka će imati pravnu snagu jedino ako bude usvojena u Skupštini opštine Srebrenica

Najveća podvala je upućivanje Srebreničana da traže pravdu širom svijeta, na mjestima koja NISU za to nadležna - samo da ne bi tražili pravdu na jedinom nadležnom mjestu: Skupštini opštine Srebrenica.  Najnovija podvala je uvlačenje u igru PIC-a (Savjeta za implementaciju dejtonskog "mira"), institucije koja je po svojoj definiciji nadležna da čuva ¨Dejton¨, a ne da ga ruši izdvajanjem Srebrenice iz RS.

Zar zahtjevi građana Srebrenice upućeni nekoj drugoj instanci, npr. Skupštini BiH, ili Ujedinjenim Nacijama, ili PIC-u ili bilo kome drugom, ne bi bili potpuno bespredmetni ako prvo ne bi bili usvojeni na prvostepenom organu, a to je Skupština opštine Srebrenica?  Koja bi to institucija u svijetu imala nadležnost da ignoriše Presudu za genocid i da poništi odluku Skupštine opštine Srebrenica o izdvajanju iz RS, kada jednom odluka bude usvojena?

Zašto moliti okolo one koji NISU nadležni da donesu takvu odluku, a ne ići na Skupštinu opštine Srebrenica koja jeste nadležna za takvu odluku, što je u prijedlogu Deklaracije o izdvajanju Srebrenice iz RS objasnio profesor Internacionalnog prava, advokat “Majki Srebrenice”, Prof. Francis Boyle, a na zahtjev rukovodstva opštine Srebrenica?  Tu Deklaraciju, koja ima pravnu snagu upravo zato što zahtijeva restauraciju stanja prije genocida, smo objavili u prošlom broju “Glasnika”, br. 52. (Na kraju teksta su linkovi koji vode do Deklaracije.)

Što će odlaziti Haris Silajdžić i Sulejman Tihić u Srebrenicu da uvjeravaju Srebreničane da se “ne iseljavaju”?  Oni ih time usmjeravaju u pogrešnom pravcu, kao da je iseljavanje neki njihov adut.  Ako im žele pomoći, neka im samo kažu: “SLOBODNO KAO POSLANICI SKUPŠTINE OPŠTINE USVOJITE ODLUKU O IZDVAJANJU IZ RS NA SKUPŠTINI OPŠTINE SREBRENICA.” 

AKO BI TO REKAO BILO SILAJDŽIĆ, BILO TIHIĆ, BILO LAGUMDŽIJA, SVE BI BILO RIJEŠENO, jer Srebreničani traže takvu podršku od njih, ali je, nažalost, ne dobijaju.

 

1. 2 Prijetnja iseljavanjem je podvala

Niko na svijetu se neće nasekirati ako bi se Srebreničani iselili.  I sam Dodik stalno govori o toj prijetnju, nadajući se da će upravo to biti ostvareno.  Zar stotine hiljada Bošnjaka nisu na silu iseljavani i uz to i masovno ubijani, a da niko u svijetu nije ništa uradio da to zaustavi?  Sada kada nema ubijanja neće se niko u svijetu ni osvrnuti zbog nekog dobrovoljnog iseljavanja.

Neprijatelji i izdajnici su stavili svu težinu upravo na “iseljavanje” - uhvatili su se za tu užasnu grešku u zahtjevu Srebreničana.

Ako presuda za genocid najvažnijeg suda na svijetu nije dovoljna da Srebreničani ostvare pravo na slobodu, kako će biti dovoljno iseljavanje?  Srebreničani već imaju najjaču kartu u rukama, presudu za genocid, ali je oni na ovaj način trampe za prijetnju iseljavanjem?!  Kako se može mjeriti zločin genocida, sa dobrovoljnim iseljavanjem?!  Izdajnici su stavili svu težinu na (sekundarni) zahtjev Srebreničana za iseljavanjem iz RS, umjesto na primarni zahtjev za izdvajanjem iz RS!

NEMA ISELJAVANJA!  Presuda za genocid je dovoljna da Srebreničani ostvare svoja prava, samo trebaju postupiti onako kako ih savjetuje njihov advokat, prof. Boyle.

Kada želite da povratite npr. svoj stan, znate da morate slušati advokata.  Zašto bi bilo drukčije kada želite vratiti svoju opštinu!?  Zar može biti važnija želja nekog političara iz Sarajeva od vaše Srebrenice?!   

1.3 Pritisci izdajnika su usmjereni da se izbaci Republika BiH iz Deklaracije

“Bošnjački” političari na riječima svi daju podršku Srebreničanima, jer bi u suprotnom bili pročitani od naroda kao izdajnici.  Međutim, dok upadljivo glasno daju patriotske izjave o novom ustavu, koji sada nije na dnevnom redu, oni istovremeno vrše pritisak na Srebreničane da iz Deklaracije izbace ono što je opasno za RS, tj. da Deklaraciji izvade zube.  Imamo nekoliko nezavisnih informacija sa lica mjesta da se na Srebreničane vrši pritisak da izbace sva mjesta gdje se spominje restauracija Srebrenice kao opštine Republike BiH.  Da bi kompenzirali izdaju na tom, sada glavnom frontu, “bošnjački” lideri su stupili u žestoku patriotsku retoriku, s tim da i tu pažljivo izbjegavaju ključne riječi: “restauracija predratnog stanja” i “Republika BiH”.

Dakle, oni Srebreničanima nude ono što ne mogu dobiti, dok vrše pritisak da Srebreničani izbace iz Deklaracije ono što mogu dobiti na osnovu presude za genocid, a to je restauracija predratne opštine Republike BiH. 

1. 4 Netačna je spekulacija da se ovim učvršćuje RS bez Srebrenice

Zabluda je da će sa ovim RS biti učvršćena na malo manjoj teritoriji.  Sa izdvajanjem Srebrenice iz RS, biće veoma mnogo pomjeren odnos snaga u BiH, jer će Dayton definitivno biti mrtav.  Izdvajanje Srebrenice će biti takav tektonski udar da će se cijela RS poljuljati, jer će njena jedina osnova, Dayton, biti  potpuno srušena. 

Muhamed Borogovac, Ph. D.


2. Linkovi do Deklaracije o izdvajanju Srebrenice iz RS

http://republikabih.net/content/NKRBIH452.htm

http://users.skynet.be/orbus/aktua/aktua1505.htm