SKANDALOZNI EKSKLUZIV "SLOBODNE BOSNE": KAKO JE IZETBEGOVIC STITIO KRIMINAL
I ZLOCIN(C)E

Analizirajuci Izetbegovicevo opredjeljivanje za Bakira Alispahica, a protiv
Munira Alibabica, kojim je predsjednik Predsjednistva prije tacno cetiri
godine uveo na velika vrata kriminal u drzavni vrh, nase su novinarke dosle
do zastrasujuceg svjedocenja Edina Garaplije, umijesanog u "slucaj Herenda"
koji je, iako mu je drzavni vrh obecao oslobadjajucu presudu, dobio 13
godina zatvora:

U PISMU KOJE JE IZ ZATVORA OVIH DANA UPUTIO NAJVISIM MEDJUNARODNIM
ZVANICNICIMA U BiH, EDIN GARAPLIJA SVJEDOCI O ZLOCINIMA POLICIJSKE JEDINICE
"SEVA" KOJU SU KONTROLISALI ALISPAHIC I MUSLIMOVIC A PODRZAVAO ALIJA
IZETBEGOVIC!!!.

Kako je Izetbegovic nagovorio Alibabica da prozove Alispahica a onda stao na
stranu Alispahica O Nijaz Durakovic: "Da sam tada bio protiv Izetbegovica,
presudio bi mi "cetnicki" snajper O Uklanjanje Alibabica bilo je potrebno da
bi se ojacala tajna Muslimanska obavjestajna sluzba (MOS ) kojom su
rukovodili Alispahic, Muslimovic, Mujezinovic i Ljevakovic O Zasto je Kemal
Ademovic, direktor AID-a, angazovao Garapliju da "pretrese" Nedzada Herendu
koji je priznao da je pucao u Ismeta Bajramovica . Ocajni Garaplija uputio
ovih dana pismo ambasadi SAD, OHR-ovom Antikorupcionom i Antiteroristickom
timu  u kojem tesko tereti desetine najvisih bosnjackih policijskih i vojnih
sluzbenika

Pisu: Medina DELALIC i Jelena STAMENKOVIC

Visoki funkcioner MUP-a RS ovih nas je dana zamolio da Muniru Alibabicu
Munji prenesemo informaciju kako drzavno-policijski vrh u Sarajevu sprema
njegovu likvidaciju. Izvor informacije je strani obavjestajac koji se krece
u visokim krugovima Federacije i RS i nijednom nije pogrijesio upozoravajuci
proteklih mjeseci neke ljude u RS na atentate koji se spremaju na njih, oni
su se desili sa manje ili vise uspjesnim ishodom. Kada smo Alibabicu
prenijeli informaciju, rekao je kako vec ima slicna upozorenja, dobijena u
Hrvatskoj, gdje je boravio proslog mjeseca. Argumenti zasto je opasan Munja
su profesionalnost i moralnost, tako da bi u nekoj pretpostavljenoj
antikriminalistickoj revoluciji na prostoru Federacije mogao povesti ljude
za sobom. Drugi argument je sto stranci, otkrivajuci "prljavstine" koje su
se izdesavale u Sarajevu tokom proteklog perioda, radije od oficijelno
ponudjenih informacija konsultiraju ljude za koje procjenjuju da imaju
moralnih i profesionalnih kvaliteta kakav je Alibabic. A on puno zna..
Zapocet u avgustu i okoncan u oktobru 1994. nalazima Komisije
Predsjednistva, slucaj Alibabic je zaokruzen smjenom tadasnjeg nacelnika
CSB-a.

TRI PUTA CASTI I SRAMNA CINA VLASTI

Kada su SDA, SDS i HDZ preuzele vlast 1990., postignut je interni dogovor da
se kljucna mjesta u ministarstvima i celne pozicije u drzavi podijele
izmedju njih. U toj raspodjeli Munir Alibabic Munja sa mjesta jednog od
nacelnika u republickom MUP-u dobija funkciju nacelnika SDB-a Sarajevo koji
je tada obuhvatao 22 opcine. Bilo je to iznenadjujuce s obzirom da je
Alibabic vodio slucaj "muslimanskih nacionalista" i poslao u zatvor 1983.
kasniju vodecu garnituru SDA. Izetbegovic, Cengic, Behmen i ostali bili su,
nakon izbora, suglasni da Alibabic zasluzuje funkciju s obzirom na
profesionalnost koju je iskazao i tokom njihove istrage. Naravno, moguce je
danas kalkulirati da su racunali kako ce im ovaj zbog iskazanog mu
povjerenja postati vjecni "duznik" i poslusnik. Ali, dogadjaji su se
razvijali u drugom pravcu. Tokom 1991. Alibabic prati i otkriva planove JNA
i srpskih snaga o agresiji na BiH, projekat blokade Sarajeva i nacrte za
predstojeci rat. Ukratko, saznaje da postoji plan RAM, sto je samo radni
naziv za planirano zaokruzivanje etnickih srpskih teritorija u BiH. O svemu
upoznaje Aliju Izetbegovica i Rusmira Mahmutcehajica, koji je na funkciji
potpredsjednika Vlade zaduzen za resor unutrasnjih poslova.
Pocetkom rata,  5. aprila 1992. "pada" Srednja policijska skola na Vracama.
Husein Balic, u to vrijeme direktor Centra za skolovanje i obuku policajaca
RBiH, pruza otpor da bi odbranio Vraca i spasio zivote 400 maloljetnih
ucenika. Uprkos otporu, Balic je uhapsen i odveden u zatvor na Pale.
Razmijenjen je za snajperiste iz "Holiday inn-a", na celu sa Rajkom Kusicem.
"Aktuelna vlast nikada nije analizirala zasto su pala Vraca i ko ih je
izdao", kaze Balic koji taj slucaj karakterizira kao prvi sramni cin vlasti.
Mada je pocetkom rata veliki dio srpskih i hrvatskih kadrova napustio MUP,
on se ipak konsolidira. Udar dolazi sa druge strane. U jesen 1992., vrh SDA
dogovara postojanje cetiri kriterija: nacija, vjera, stranacka pripadnost,
bracno stanje (mononacionalni brak), koji trebaju biti zadovoljeni kako bi
neko ostao u sluzbi. Pretvaranje bosanske policije u bosnjacku kao i
reduciranje svih drugih segmenata drzave na jednonacionalnu ravan trebalo se
odvijati nenapadno. U nekoliko navrata se govorilo kako obuku kadrova treba
vrsiti u Turskoj i Iranu. "Jednom sam o tome razgovarao sa Hasanom
Cengicem", kaze Alibabic, "ali je moje misljenje da takav pristup nije
dobar. Iz historije je ilustrativan primjer djelovanja sovjetskog KGB-a.
Kadrovi iz socijalistickih zemalja koji su isli na obuku u SSSR zauvijek bi
ostajali inficirani KGB-ovstinom. Znam, recimo, da je Nedzad Ugljen boravio
na obuci u Iranu u vrijeme kada je receno da se nalazi u SAD". U vrijeme
pripremanja Bosnjackog sabora u jesen 1993. bilo je predvidjeno
objelodanjivanje postojanja bosnjacke sluzbe bezbjednosti. Posto Sabor nije
zavrsio kako se ocekivalo, stvaranje sluzbe nije objavljeno, ali Bakir
Alispahic i Nedzad Ugljen tajno rade na njenom etabliranju. Nasi sugovornici
tvrde kako je "kapo" Muslimanske obavjestajne sluzbe Hasan Cengic. Visoki
funkcioner SDA objasnio je jednom prilikom kako je zadatak sluzbe uglavnom
pracenje Bosnjaka, sta se govori o vladajucoj partiji, te eliminacija i
likvidacija politickih neistomisljenika. Izvori u AID-u danas tvrde da je
ova sluzba - AID - podjednako na meti srpske, hrvatske i muslimanske
obavjestajne sluzbe. Tvrdi se, naime, kako MOS danas ima vise novca, bolju
infrastrukturu i mocnije zastitnike nego AID.

SLUCAJ ALIBABIC: RASKOL U MUP-u

"Jednog dana zove me Izetbegovic i kaze: Vidi, Munja, kod mene je ugledna
delegacija iz Starog Grada. Ti tamo nesto radis. Radi, ali me  i
izvjestavaj", sjeca se Munir Alibabic. Na prostoru opstine Stari Grad
privedeno je petnaestaek ratnih profitera, ali su na intervenciju Bakira
Izetbegovica oslobodjeni. Najprije, Ferhat Gurda, bivsi predsjednik IO SDA
Stari Grad. Kada su otvoreni "plavi putevi", preko hiljadu Srba je izaslo iz
Sarajeva, zapravo, jedni su odlazili, drugi dolazili. "Izetbegovic mi
telefonom kaze: Cujem, Munja, da si pustio dvije hiljade cetnika u
Sarajevo!?"
"Izaslo je oko hiljadu Srba."

"Treba sto vise da ih ode. Ne treba ih zadrzavati, brate neka idu."

"Prvi put sam tada cuo da govori kako ce o multietnicnosti pricati dok
postoji ijedan Srbin u Sarajevu, a shvatio da ce raditi drugacije",
objasnjava Alibabic. Zloupotrebe funkcija u MUP-u za obracun sa
neistomisljenicima isplivale su na povrsinu i kada je dat nalog da se u
"Avazu" objavi policijski dosje brata Harisa Silajdzica. Decembra 93., taj
je dokument Bakir Alispahic iznio iz CSB i vratio bez fotografije. A dosje
je objavljen u momentu kada je Silajdzic malo skliznuo sa linije, i,
naravno, opet se vratio pravom putu. Buduci da su Alibabiceve prituzbe, pa i
o objavljivanju ovog dosjea ucestale, on dobija poruku od Izetbegovica da na
jednom mjestu zabiljezi sve prituzbe o kriminalu pojedinaca i zloupotrebama
funkcija. Alibabic,  27.7. 1994., preko kurira, informaciju salje u
sluzbenoj formi, protokolisanu u CSB-u. Ona se uglavnom odnosi na
nedozvoljene radnje Bakira Alispahica, Nedzada Ugljena, Envera Mujezinovica,
Zeljka Varuneka i njihovih suradnika. U informaciji se iznose sumnje da su
navedeni umijesani u izvrsenje ili prikrivanje teskih krivicnih djela kao
sto su droga, ubistva, nestanci lica, govori se o KOS-ovizaciji sluzbi
bezbjednosti preko Fikreta Muslimovica, aktivnostima misteriozne policijske
jedinice "Seva", zloupotrebama donacija... Prica je brzo "pukla" u gradu.
Kemal Ademovic zaustavlja Alibabica na ulici i poziva da odu do jedne kafane
na Sedreniku. Tamo ih cekaju Mustafa Hajrulahovic Talijan i Ismet Dahic. Svi
govore kako je Munja napravio dobru stvar i da je u pravu.  Kasnije ga
nijedan nece javno podrzati, kao sto se sramno ponio i veci dio politicara.
Umjesto ocekivanog Izetbegovicevog poziva nakon poslate informacije,
Alibabica poziva Alispahic i saopstava da je smijenjen sa mjesta nacelnika
CSB-a, a da na njegovo mjesto dolazi dotadasnji nacelnik SJB Stari Grad Enes
Bezdrob. "Rasporedjen sam u Interpol za rukovodioca grupe, mjesto pro forme,
samo da me uklone", kaze Alibabic. Zbog toga on svoju informaciju o
nezakonitostima u radu MUP-a umnozava i salje svim clanovima Predsjednistva.
Izetbegovic je pobjesnio nakon tog Alibabicevog poteza. Kazao je da je Munja
"odao drzavnu tajnu". Kome? Clanovima drzavnog Predsjednistva!? Na sjednici
Predsjednistva BiH je odluceno da se formira komisija koja ce ispitati
Alibabiceve navode. Prvo je predlozeno da predsjednik komisije bude Ejup
Ganic, ali je on to odbio s obrazlozenjem da je zauzet drugim funkcijama.
Zatim je predlozen Stjepan Kljuic, ali je i on to odbio prijeteci ostavkom.
Alija Izetbegovic predlaze Nijaza Durakovica, obrazalazuci da je dobro da
komisiju vodi neko iz opozicije.

DURAKOVIC: "SVJEDOCI SU BILI POD PRITISKOM"!

I Durakovic se pokusao "izvuci" govoreci da Predsjednistvo niti je
postavljalo niti je razrjesavalo mocnike javne i tajne policije. Inace, pet
clanova Predsjednistva: Durakovic, Pejanovic, Komsic, Ljuic -Mijatovic i
Kljuic, odranije su bili nezadovoljni odnosom policije prema Predsjednistvu,
jer od policije nisu dobivali nikakve relevantne informacije, osim banalnih
analitickih izvjestaja i komentara novinskih napisa. Preciznu analizu i
prave informacije dobijao je samo Alija Izetbegovic. Nijaz Durakovic kaze:
"Insistirao sam da pravnik udje u komisiju i Izetbegovic je predlozio Izeta
Muhamedagica koji je bio na visokoj funkciji u SDA. On se i prije rata bavio
advokaturom. Na insistiranje Bakira Alispahica, u komisiju je ubacen Hasib
Dazdarevic, koji je bio njegov covjek.  Troclana komisija je saslusala oko
100 svjedoka oko droge i kriminala. Sve se snimalo, audio-zapisom, a visoki
funkcioneri koji su svjedocili su snimani i video-zapisom: Bakir Alispahic,
Enver Mujezinovic, Nedzad Ugljen... Tokom prva tri dana rada komisije,
analizirajuci sve relevantne dokumente, operativne izvjestaje i izvjestaje
agenata sa terena, ustanovili smo da desetak stavki Munira Alibabica nije
bilo moguce dokazati. Iznenadilo me da jedan dugogodisnji policajac navodi
takve optuzbe bez jacih dokaza. Recimo, prilozeno je dosta inkriminirajucih
dokumenata, ali bez pecata. To nismo mogli uzeti kao valjan dokaz, mada sam
znao da su oni mozda i valjani." Poslije 15 dana rada komisije Izetbegovic
je pozvao Nijaza Durakovica i pitao zasto je komisija toliko oduzila rad.
Durakovic je odgovorio kako je tokom 15 dana rada pronadjeno toliko
kriminalnih radnji za koje bi desetine ljudi iz MUP-a trebalo poslati u
zatvor i da su na putu da otkriju mnogo vece kriminalne radnje i zloupotrebe
polozaja. Zbog toga  je zatrazio jos malo vremena da zavrse posao. "Moj
licni utisak je da je paralelno sa nama i MUP obradjivao svjedoke,
zastrasivao ih, pa cak i isljednicki maltretirao. Javljali su mi se mnogi
koji su nocu hapseni, maltretirani i bili prinud

O tome kako je vrsena obrada svjedoka ilustrativan je iskaz Armina Skalonje,
tadasnjeg nacelnika sektora za droge sarajevske policije, od koga je
Alispahic trazio da samo fiktivno unisti zalihe droge iz MUP-a, dok bi se
"pravom" drogom manipuliralo. "Pitao sam ga zbog cega bi to trebalo uraditi
i dobio odgovor da je ovo tezak period u odbrani zemlje, nedostaje oruzje,
municija, hrana i da bi se sve moglo kupiti novcem zaradjenim od prodaje
droge. Odbio sam Alispahicev prijedlog. Alibabic me zamolio da u pismenoj
formi objasnim nacin na koji je Alispahic izuzeo drogu iz kase". U vezi sa
Alibabicevim tvrdnjama o zloupotrebi droge, Durakoviceva komisija je
imenovala ljude koji su trebali prekontrolirati drogu koju je Alispahic
drzao u svom kabinetu. Jedan od njih je bio i Skalonja. Utvrdili su da
odredjena kolicina droge nedostaje. Prije potpisivanja zapisnika Hasib
Dazdarevic zapisnik nosi Alispahicu i vraca se sa porukom da komisija nije
tu da konstatira koliko droge nedostaje, nego da popise sta se nalazi u
kutiji. Medjutim, Skalonja je pred Durakovicevom komisijom svjedocio o svemu
sto zna. Nedjelju dana kasnije, deloziran je iz stana i odveden u Upravu
bezbjednosti, zatvoren u Centralni zatvor, gdje je pod pritiscima promijenio
iskaz. Sutradan je na suocenju sa Alibabicem morao ponoviti izmijenjenu
izjavu. "Prvi put sam u zivotu molio Boga da umrem samo da takve optuzbe i
lazi kazem takvom covjeku u lice", kaze Skalonja.
Kada je pravljen finalni izvjestaj, clanovi Komisije su se sukobili.
Durakovic je htio da se napravi precizan izvjestaj na temelju nalaza do
kojih su dosli. Dazdarevic i Muhamedagic su nastojali amortizirati ostricu
svake formulacije. To je bio najmukotrpniji dio posla. Napravili su
14.9.1994. kompromisni izvjestaj koji je i kao takav imao argumenata za
smjenu skoro svih celnih ljudi MUP-a. O izvjestaju komisije je raspravljano
na sjednici Predsjednistva na koju je bio pozvan i Bakir Alispahic. Tokom
zamorne rasprave razmatrana je stavka po stavka izvjestaja i Predsjednistvo
se podijelilo. Nalazima komisije nisu bili zadovoljni Izetbegovic i Ganic.
Glavni problem je bio kako se obratiti javnosti. Naglaseno je da izvjestaj
ima karakter drzavne tajne i ne treba se objavljivati. Za javnost je
predvidjeno "umiveno" saopstenje, za sto je zaduzen Ivo Komsic. Nijaz
Durakovic objasnjava: "Ono sto je objavljeno u javnosti nema veze sa
nalazima komisije i realnim stanjem, a Komsic, koji je bio zaduzen za
saopstenje, nije bio upucen u slucaj. Taj izvjestaj bi se mogao citati kao -
bilo je nepravilnosti. Ali, prema nalazu komisije, Alibabic nije mogao sve
navode dokumentirati, sto ne znaci da oni nisu bili tacni."

Medjutim, cak je i "izbalansirano saopcenje" kojeg su srocili dr. Ivo Komsic
i savjetnik u Predsjednistvu Jusuf Pusina naknadnim intervencijama u
Izetbegovicevom kabinetu dozivjelo radikalne izmjene u korist Alispahica!
Izetbegovic je u sukobu Alispahic-Alibabic stao na stranu Alispahica. U
uskom krugu suradnika objasnio je to rijecima: "Znam da Bakir malo krade,
ali je lojalan, za razliku od Munje!" Daljnja desavanja u MUP-u pokazat ce
da su moralno cisti ljudi tesko ostajali raditi u takvom okruzenju. Husein
Balic, direktor policijske skole, avgusta 1995. protivi se odluci ministra
Alispahica da se policijska skola iz Sarajeva izmjesti u Bugojno. "Jedini
motiv preseljenja skole je bio taj sto se u zgradu policijske skole u
Petrarkinoj ulici trebala useliti Bosnjacka gimnazija cija je direktorica
Lejla Aksamija, starija Izetbegoviceva kcerka", kaze Balic. Alispahic je
zaduzio Balica da iz Bugojna u Sarajevo prenese tri i po kg deviza u
zapecacenoj vreci. "Alispahicev cilj je bio da Policijska skola u Bugojnu
postane mjesto pranja novca. Vlast je stala iza njega", objasnjava Balic
koji je 11.11.1995. ostao bez posla, a nakon izvjesnog vremena se poceo
baviti privatnim biznisom. Cak i danas vlasti ometaju rad njegove firme
"CIBOS" pokusavajuci ga istjerati iz poslovnog prostora koji je renovirao i
unajmio na koristenje. Trenutno se kroz zvanicnu politiku amnestiraju
kriminalne radnje vrsene proteklih godina. Federalni premijer Edhem Bicakcic
u pismu Muniru Alibabicu to i doslovno kaze.
"Danas sam procitao tvoje pismo od 26.5.1997. i odgovorit cu ti ovim licnim
pismom, a o sadrzaju pisma upoznati ministra Zilica, od koga ocekujem da
policiju uvede u sistem, novi sistem u kojem do sada nije bila. Tacno je da
sam ministru Zilicu rekao da ne racuna na stare kadrove, ukljucujuci i Vas,
jer mislim da ce novu policiju napraviti novi ljudi koji imaju i volje i
zelje i zive za buducnost BiH. Tacno je da sam u odredjenim periodima
podrzavao napore tada ministra Alispahica, ali istovremeno se potrudio da
zastitim i gospodina Alibabica... O kriminalnim radnjama gospodina
Alispahica nije dostavljen nijedan konkretan dokaz, a za mene vrijedi
pravilo da je u sumnji sve u korist optuzenog. Otvorio sam objekat
(Alispahicevu i Krasnicijevu propalu tvornicu boja i lakova, op. aut.) "kao
znacajnu privatnu investiciju i otvorit cu svaki koji zaposljava radnike u
BiH. Uradit cu i nesto vise, o cemu se ti neces sloziti. Amnestirat cu sav
kapital koji udje u drzavne novcane tokove da bih ga potom, putem drzave,
kontrolisao", pise Bicakcic 21.6.1997.

SLUCAJ GARAPLIJA: SUKOB AID-a I MOS-a

"Puska koja se u prvom cinu drame nalazi na zidu, u zadnjem cinu ce
opaliti", veli dramatursko pravilo. Sukob bosnjackih sluzbi i parasluzbi
isplivat ce na svjetlo dana tokom slucaja Garaplija. Edin Garaplija,
pripadnik AID-a je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu osudjen na kaznu
zatvora od 13 godina zbog otmice i pokusaja ubistva Nedzada Herende. Nakon
hapsenja Garaplija je dobio naredbu od pretpostavljenih da se brani sutnjom,
jer bi drugacija odbrana - kako su mu objasnili - predstavljala povredu
drzavne tajne. Garaplija je radio u SDB-u, kasnije AID-u, gdje ga je uveo
Mustafa Hafizovic, visoki duznosnik SDA. Hafizovic ga je upoznao sa Asimom
Dautbasicem, radnikom AID-a. Garaplija je brzo napredovao i dosao je na celo
odjeljenja za borbu protiv terorizma. Tajnost rada i hijerarhija u sluzbi je
bila takve prirode da je jedino direktor AID-a Kemal Ademovic mogao izdavati
naredjenja. Ovo odjeljenje je, pored borbe protiv terorizma, imalo zadatak
da otkrije i grupu srpskih agenata, KOS-ovaca koja je bila ubacena u drzavni
vrh BiH i AID. Jedan od zadataka su bila i "ofanzivna djejstva" prema
hrvatskim politicarima u BiH, u prvom redu prema Kresimiru Zubaku. Garaplija
je bio direktno odgovoran Ademovicu i jedino je od njega primao naredjenja.
Samo jednom je radio mimo naredjenja direktora. Kada je americka
administracija drzavi BiH postavila ultimatum za smjenu Bakira Alispahica.
Tada je Hafizovic Garapliji naredio da sa svojom ekipom "pokrije" zgradu
MUP-a i motri na Alispahica. Tri dana i dvije noci ova grupa je motrila
Alispahica kako iznosi dokumetaciju i dosjee iz zgrade policije i odnosi u
svoj blindirani stan na Ciglanama. Hafizovic nije reagovao kada je
obavijesten da Alispahic iznosi dokumentaciju; naprotiv, dopustio mu je da
posao zavrsi. Za sve druge poslove Garaplija je primao iskljucivo naredjenja
od Ademovica. Tako je Garapliji i njegovoj grupi pocetkom 1996. Ademovic dao
ulazne podatke o teroristickoj organizaciji zvanoj "Seve". "Seve" je osnovao
MUP u vrijeme kada se na mjestu ministra nalazio AKemal Ademovic je preko
Nedzada Ugljena dosao do spiska 12 osoba, pripadnika "Seva" i predocio ih
Garapliji. Garaplija je sugerisao da njegova grupa odmah uhapsi dvojicu iz
te grupe za koje je postojalo najvise dokaza cime su se bavili, ali Ademovic
nije dozvolio. Predlozio je da se "obradi" Nedzad Herenda kao najaktivniji
clan grupe. Garaplija je obavijesten i o izvjesnom Kulovicu, inzinjeru koji
je projektirao injekciju sa oprugom koja se puni cijankalijem i izaziva
trenutnu smrt, te o doktoru Ilijasu Dobraci koji kao sudski vjestak daje
lazne nalaze za sve akcije koje urade "Seve", prikazujuci ubistva kao da se
radi o prirodnim smrtima. Ademovic je kao prioritetni zadatak naveo da se
obradi Herenda jer je on najaktivniji clan grupe. Prema podacima predocenim
Garapliji, drzavni vrh preko Herende nabavlja drogu koja se dila po Sarajevu
i drugim gradovima. Naveden je slucaj kada su Bakir Alispahic i Zeljko
Varunek, nakon sastanka Interpola u Italiji, izvrsili jednu posiljku droge
iz Barija, a glavni operativac je bio Herenda. Herenda je uzivao najvece
povjerenje drzavnog vrha i bili su mu naklonjeni Izetbegovic, Ganic, Komsic
kao i Bakir Izetbegovic. U informaciji o "Sevama" navedeno je da su im baze
u Velesicima i na Kosevu, a Garaplijinoj grupi su data uputstva da Herendu
lise slobode kao ovlastena sluzbena lica. U grupi sa Garaplijom su bili
Haris Pezo, Refik Muran, Hasan Pervan, Esad Cancar i Kemal Copra.
Cim su Herendu uhapsili, odnosno priveli na informativni razgovor oko
njegovog djelovanja u "Sevama", po Ademovicevim uputstvima vrsili su njegovo
magnetofonsko i video-snimanje. Zbog tajnosti akcije i straha da akciju ne
osujeti neko od drzavnih ili policijskih funkcionera koji su podrzavali
"Seve" - Alispahic, Mujezinovic, Ljevakovic, Borisa Delic, ili Asim
Dautbasic - Ademovic je naredio Garapliji da se razgovor sa Herendom ne
obavlja u zgradi policije nego negdje drugdje. Garaplija svakodnevno
Ademovica upoznaje sa istragom na tajnim sastancima na groblju Bare u
Partizanskoj kapeli ili Velikom parku predajuci snimljeni materijal.
Uhapseni Herenda je priznao da je bio pripadnik "Seva". Prilikom hapsenja
kod njega je pronadjena malokalibarska puska "vincesterka" sa prigusivacem i
snajperom kalibra 5,6 mm, dva sluzbena i jedan diplomatski pasos na ime
Nedzada Herende kao navodnog funkcionera Ministarstva za raseljena lica i
izbjeglice, veliki broj potvrda i zahvalnica za prikupljanje donacija u
inozemstvu te sluzbenih legitimacija ARBiH i policije. Garaplija i njegova
grupa su prilikom isljedjivanja upoznali Herendu da prema njemu nastupaju
kao ovlastena sluzbena lica po nalogu direktora Ademovica. Herenda je
priznao sve za sto su ga teretili, cak i vise. Rekao je kako je pucao iz
snajpera u Ismeta Bajramovica Celu, pogodio ga, ali je on ostao ziv. Priznao
je da je i dalje glavni sef tajne policije Bakir Alispahic koji raspolaze
elektronskim punktovima za tajno pracenje i prisluskivanje. Herenda priznaje
da su po nalogu Nedzada Ugljena tokom rata vrsili snajperska djejstva sa
dvije lokacije. Djejstva su, na primjer, vrsena 26.10.1993. tokom akcije
Trebevic po pripadnicima 10. brdske brigade kojom je komandovao Musan
Topalovic Caco i pripadnicima vojne policije koji su imali zadatak da uhapse
Topalovica.

I PO CACI I PO STRICEVIMA

Cilj je bio izazvati njihove medjusobne sukobe. "Tog dana sam bio u
kancelariji. Sasvim slucajno sam na vezi cuo sljedeci razgovor: Je li mu
otisao gost? Nije. Sacekacemo jos malo. Nesto kasnije, dijalog se opet
ponovio. Sa jedne strane je bio momak iz obezbjedjenja u armijskoj komandi,
a sa druge neko iz MUP-a. Shvatio sam da o meni pricaju. Tek tada sam vidio
da sam zapravo blokiran u kancelariji. Cuo sam rafal ispod prozora. Dole su
vojni policajci, pucajuci u vazduh, Cacinom bratu govorili: bjezi, bjezi...
vjerovatno da bi ga ubili, uz obrazlozenje kako je pokusao pobjeci.  Umjesto
toga on se okrenuo prema policajcu pokusavajuci da ga zagrli kako ne bi
mogao pucati u njega. Ovaj je ipak ispalio rafal", sjeca se Sefer Halilovic.
On misli da je tog dana takodjer trebao "pasti" kao zrtva "nekontrolisanih
pojedinaca". "Direktni telefon mi je bio iskljucen, a vjerovatno greskom,
fax-telefon ostavljen u funkciji. Napisao sam poruku istog sadrzaja i poslao
Izetbegovicu, Ganicu, Tatjani Ljuic-Mijatovic. U medjuvremenu me nazvao
Nedzad Ugljen. Rekao mi je kako je "narod Hrasnice, Sokolovic kolonije i
prigradskih naselja krenuo prema stabu", valjda da me lincuje.  Odgovorio
sam: Samo ih pusti, neka dodju svi koji su krenuli. Naravno niko nije
dosao".
Herenda je Garapliji i njegovoj grupi priznao kako su pripadnici "Seva", po
nalogu Bakira Alispahica i Nedzada Ugljena, podmetnuli eksplozivnu napravu
pod tarasu stana Sefera Halilovica, tadasnjeg nacelnika Staba ARBiH, od koje
su 7.7.1993. stradali njegova zena i sura. Sve je prikazano kao pogodak
srpske artiljerije, raketom tipa "maljutka". Atentat je ustvari bio usmjeren
na Sefera, ali su ga zamijenili sa zeninim bratom.
Halilovic kaze: "Neposredno prije tragicnog dogadjaja supruga me usred noci
pozove u kabinet i prilicno panicno kaze: 'Neko ima na terasi. Cujem da
lupa. Ja sam uvela djecu u kupatilo, odatle te i zovem'. Otisli smo i
provjerili, ali nikog nije bilo. Uistinu sam najprije mislio da je taj
dogadjaj dio sudbine i nesrece koja nas je sviju zadesila.  Dok mi mjesec
dana kasnije nekoliko prijatelja nije skrenulo paznju na Muslimovica, kazu
prica kako nije fer sto ga optuzujem da je podmetnuo taj eksploziv. Tek sam
tada poceo traziti izvjestaje sa uvidjaja. Ustanovio sam da je nekoliko
ekipa vrsilo uvidjaje, a u svima su izvjestaji drugaciji. " Ipak, u njima je
postojala zajednicka nit - niko od komsija: Sukrija DJozic, Bakir Filipovic,
Milosava Ilic nije cuo nikakav prethodni sum prije eksplozije. "Obavljen je
informativni razgovor sa DJozic Sukrijom koja je izjavila da se u vrijeme
dogadjaja nalazila na balkonu na istoj strani zgrade, na istom spratu, i da
je najednom cula eksploziju bez bilo kakvog prethodnog sistanja", kaze se u
jednom policijskom izvjestaju sacinjenom 7.7.1993.

ZAVRSNI CIN: KAD SEVE PROPJEVAJU

U montazi optuznice protiv Garaplije ukljucuju se Borisa Delic, Enver
Mujezinovic, Irfan Ljevakovic, Edo Godinjak, Reuf Jahic, Ismet Muzurovic i
inspektor Fikret Masic. Nakon sto je napravljena optuznica Garapliji je
naredjeno da suti. Sud nikada nije utvrdio ko je jos sa njim bio u grupi
koja je isljedjivala Herendu. Nedzad Ugljen je dva mjeseca prije pogibije
28.9.1996. imenovan za predsjednika komisije koja je dobila zadatak da
ispita i rasvijetli slucaj Herenda. U vrijeme sukoba Alispahic-Alibabic,
Ugljen je stao na Alispahicevu stranu pomazuci mu u pobijanju optuzbi.
Bezbjedonosno je pokrivao sve one koji su mogli svjedociti protiv ministra,
osobno je saslusavao Alibabica nudeci mu oprost u zamjenu za pokajanje.
Neposredno prije smrti rekao je Izetbegovicu: "Predsjednice, ubit ce me. Ja
znam da ce me ubiti". Ni do danas nisu otkrivene Ugljenove ubice. Prema
jednoj verziji, likvidirao ga je AID. Prema drugoj, zrtva je sopstvene
sluzbe - MOS-a, buduci da je osumnjicen kako je Amerikancima prodao
informaciju o postojanju kampa Pogorelica, gdje su se - prema americkoj
formulaciji - "obucavali teroristi". Amerikanci su nakon otkrivanja
Pogorelice smijenili Bakira Alispahica sa funkcije ministra unutrasnjih
poslova, a Hasana Cengica sa funkcije ministra odbrane.

Tokom slucaja Garaplija, montiranom optuznicom se nastojalo zastititi grupu
"Seve" i njene pokrovitelje. Edinova majka, Ajsa Garaplija, htjela je
prekinuti sutnju, ali joj je preko Jusufa Pusine predsjednik Izetbegovic
porucio da sute, da ce sve biti u redu i da je prvostepena presuda od 12
godina upucena samo za javnost koja je uznemirena zbog saznanja o kradji
donacija koju su odradjivale "Seve", a da ce kasnije biti mnogo manja kazna.
Sudija u ovom procesu je nagradjen namjestenjem u Hagu, a Garapliji je Asim
Dautbasic odredio branioca. Po instrukcijama iz vrha taj advokat ce ga
navodno odbraniti sutnjom. Medjutim, suocen sa informacijama da bi mu se u
zatvoru "nesto" moglo dogoditi, Garaplija je kao advokata angazirao Faruka
Balijagica. Iskaz koji je njemu dao, Balijagic je proslijedio
Antiteroristickom timu OHR-a, Antikorupcionom timu OHR-a, americkom
ambasadoru u BiH i td., stiteci tako svog branjenika. "Dva sata nakon
razgovora sa Garaplijom nisam mogao sebi doci. Mada sam jos ranije cuo za
"Seve", dok sam ga slusao krv mi se ledila u zilama", kaze Balijagic, i
nastavlja: "Kada sam 1994. naceo tu temu, Latic mi je replicirao u
"Ljiljanu" recenicom kako se po Balijagicevom ludom mozgu motaju nekakve
seve i da ne treba da ih se bojim".

AID danas, prema tvrdnjama nekih njegovih radnika, nema pristup Edinu
Garapliji koji zatvorsku kaznu izdrzava u KP domu Zenica, buduci da je ovaj
zatvor pod kontrolom Muslimanske obavjestajne sluzbe - MOS. Kako tvrde
zatvorski cuvari, Garapliju je do sada u zatvoru u kasnim nocnim satima dva
puta posjetio Bakir Izetbegovic. Redovno dolaze pripadnici aktivne islamske
omladine koji mu u celiji citaju ajete iz Kur'ana, a protiv svoje volje je
ozenjen bulom koju nije ni vidio. Djevojka je pokrivena dovedena u celiju,
gdje je obavljeno vjencanje.

EKSKLUZIVNO: SOKANTNA PRICA EDINA GARAPLIJE KOJA CE POTRESTI BOSNU

Edin Garaplija, visoki sluzbenik  tajne bosanske policije (AID) , osudjen na
13 godina zatvora zbog kidnapovanja Nedzada Herende, novinarkama "Slobodne
Bosne"  je govorio o stravicnim aktivnostima tajne policijske teroristicke
grupe "Seva" koju je formirao bivsi ministar policije Alija Delimustafic, a
preuzeo njegov nasljednik Bakir Alispahic i koju je Garaplijina grupa po
nalogu direktora Kemala Ademovica AID-a pokusala raskrinkati:

"JA NISAM TERORIST: HAPSENJEM HERENDE HTJELI SMO DOKAZATI DA SU "SEVE"
TOKOM RATA POD ZASTITOM DRZAVE  POCINILE STRAVICNE ZLOCINE" !?

O " Hapsenje Herende smo izveli na profesionalan nacin: po usmenom nalogu
direktora AID-a Kemala Ademovica" O " "Seve" su bile sastavljene od bisih
specijalaca KOS-a i okorjelih kriminalaca" O  Bakir Alipsahic, Nedzad Ugljen
i Enver Mujezinovic ispred MUP-a, Fikret Muslimovic i Jusuf Jasarevic ispred
Armije BiH, naredjivali su zlocine "Seva" O "Ubistvo Sefera Halilovica je
naredio Ugljen u saradnji sa armijskim KOS-ovcima" O "Vjerovao sam Ademovicu
i nasem advokatu Fahriji Karkinu da cemo braneci se sutnjom biti
oslobodjeni"

Razgovarale: Medina DELALIC i Jelena STAMENKOVIC

U reagovanju koje ste nam uputili nakon teksta u SB koji se bavi i Vasim
slucajem, najavili ste da cete u javnost iznijeti saznanja i cinjenice o
ulozi drzavnog vrha u slucaju "Herenda".  Shvatile smo to kao poziv za
razgovor sa vama.

Zahvala pripada samo Allahu dz.s. Neka je salavat i selam na posljednjeg
Bozijeg poslanika Muhameda s.a.v.s. Obracam se javnosti ne samo zbog borbe
za istinu i pravdu u mom slucaju, nego i zbog svih onih kojima je nanesena
nepravda, a koje sam upoznao tokom dosadasnjeg boravka u zatvoru. Govorim u
ime svih koji su zbog samovolje lokalnih mocnika nepravedno osudjeni i
poslati na izdrzavanje dugogodisnjih kazni, jer su mocnicima zasmetali i
nisu se uklapali u njihove prljave politicke i druge igre. Sa ove vremenske
distance jasno mi je da smo izmanipulisani i na jedan podmukao nacin
nepravedno osudjeni, a sve u svrhu prikrivanja prave istine i pozadine
slucaja "Herenda" i teroristicke grupe "Seve". Boraveci u zatvoru,
dozivljavali smo brojne psihicke pritiske, od zatvaranja u izolaciju i
samice gdje smo u istrazi proveli skoro sest mjeseci, do pritisaka i
prijetnji nasim porodicama tokom i poslije izreziranog sudskog procesa. Kao
tacku na sve to, dobio sam informaciju iz najvisih krugova AID-a da je
razradjen plan moje likvidacije kako bi se i posljednji kljucni svjedok ovih
prljavih politickih igara usutkao, a prava istina sakrila od javnosti.  Moje
ubistvo bi se prikazalo kao da sam slucajno i nesretno stradao u KPD-u
Zenica. To je za njih najjeftinije rjesenje koje bi odgovaralo svima.
Medjutim, mi smo bili ovlastena sluzbena lica koja su radila po direktnom
nalogu svoga direktora Kemala Ademovica. Mi smo legalno i po pravilima
sluzbe izvrsili privodjenje Nedzada Herende kao lica osumnjicenog za najgora
kriminalna djela i terorizam. Nama je u startu, na osnovu dogovora dvije
zaracene struje Ademovic - Alispahic, nametnut clan 50. otmice preuzetog
Zakona SFRJ, za sta smo dobili po pet godina robije i pokusaj ubistva u
svrhu prikrivanja otmice, za sto sam ja dobio jos devet godina. Mi smo, na
osnovu Ademovicevog naloga, kao ovlastena sluzbena lica uhapsili  Herendu,
dakle  ne kao teroristi, kako su nam pokusavali svo ovo vrijeme nametnuti.
Hapsenju smo pristupili normalno, u po bijela dana u centru grada, pret
Otkada ste radnik tajne policije i sta je bila nadleznost jedinice na cijem
celu ste se nalazili?

OSNIVAC "SEVA"-DELIMUSTAFIC

U ranijem SDB-u, kasnijem AID-u, nalazim se od polovine 1992. godine. Nakon
reorganizacije sluzbe i dolaska Kemala Ademovica na njeno celo, na osnovu
mojih ranije pokazanih patriotskih opredjeljenja i borbe protiv unutrasnjeg
i vanjskog neprijatelja, Ademovic me, na insistiranje Mustafe Hafizovica,
postavlja na mjesto zamjenika nacelnika jedne od najoperativnijih linija
rada u AID-u, Centra za tajno pracenje. Ademovic mi nalaze formiranje tajnog
tima koji bi radio na razbijanju infiltriranih obavjestajnih neprijateljskih
prodora u najvise organe vlasti. Ekipa je formirana u najvecoj tajnosti i
bila direktno podredjena Ademovicu. Od njega je jedino dobijala naloge i
smjernice za rad. O mom prijeratnom, narocito ratnom angazmanu u odbrani od
agresije najbolje je da pitate moje saborce. Prije rata sam bio gradjevinski
poduzetnik, solidno materijalno situiran. Mada medju zivima vise nema
rahmetli Ene Sakica, Sulje Zolja, Dine Magode, Envera Sehovica, Mustafe
Hajrulahovica, brace Panjeta, jos uvijek o mom ratnom angazmanu, ako budu
smjeli, mogu govoriti: Emin Svrakic, Enver Backovic, Salko Gusic, Zoran
Karin i brojne moje kolege iz MUP-a i AID-a. Sigurno je samo da sam bio i
ostao borac za cjelovitu BiH u kojoj ce musimanski narod biti jedan od tri
ravnopravna naroda. Bio sam i ostao jedan od hiljada anonimnih bosanskih
patriota koji su se iskreno borili, a nisam bio maneken koji se slikao pred
TV kamerama.

Prije nego ste pristupili hapsenju Herende, dobili ste od direktora
Ademovica ulazne informacije o "Sevama". Kakva su bila saznanja AID-a o ovoj
teroristickoj organizaciji?

"Seve" je formirao Alija Delimustafic u maju 1992. godine. Od pocetka ih je
vodio i davao im naloge Nezad Ugljen, a "uslugama" "Seva" su se koristili
mnogi: Asim Dautbasic, Jozo Jozic, Bakir Alispahic i Enver Mujezinovic, te
Fikret Muslimovic i Jusuf Jasarevic u armijskom vrhu. Grupa "Seve" je
predstavljala snajpersko-teroristicku grupu sastavljenu od bivsih pripadnika
KOS-a, specijaca iz Nisa i zavrbovanih kriminalaca sa podebljim policijskim
dosijeima, od kojih je jedan bio i Nedzad Herenda. Jedinica je prosla obuku
kroz kampove SIS-a u Metkovicu i iranski kamp na Pogorelici, gdje su
obucavani za razne vidove teroristickih aktivnosti: snajperska djelovanja,
podmetanja eksplozivnih naprava i tihe likvidacije. Herenda je tokom
isljedjivanja priznao mnoge stvari. Iskoristili smo ulazne podatke o
Herendinim aktivnostima (koje nam je dao Ademovic) slagavsi Herendu  da
podatke dobijamo od Dragana Bozica, jednog od pripadnika "Seva" kojeg smo ,
navodno,  uhapsili. Herenda se potpuno otvorio. U svojim iskazima potpuno je
potvrdio nasa saznanja, te ih prosirio stravicnim i sokantnim priznanjima.
Najsokantnije Herendino priznanje bio je pokusaj atentata na tadasnjeg
nacelnika Staba ABiH, generala Sefera Halilovica kada su poginuli njegova
supruga i njen brat.

Da li je Herenda priznao ko su bili nalogodavci i  mentori "Seva" i ko je
koordinirao njihove akcije, pa tako i atentat na generala Halilovica?

"Seve" su radile sa tehnikom koju im je dao Enver Mujezinovic, tadasnji
nacelnik SDB Sarajevo i  bliski saradnik Bakira Alispahica, ministra
policije  i Nedzada Ugljena, sekretara za drzavnu bezbjednost u Republickom
MUP-u. Tom tehnikom su neovlasteno prisluskivali mnoge zvanicnike i clanove
najvise izvrsne i politicke vlasti RBiH i formirali specijalne dosijee o
mnogim politicarima. Herenda je spomenuo dosije Zlatka Lagundzije, tadasnjeg
potpredsjednika Vlade i Harisa Silajdzica, predsjednika Vlade koji je
kasnije prinudjen da dadne  ostavku na tu funkciju i na mjesto clana IO SDA.

Je li u jedinici neko bio specijaliziran za postavljanje eksplozivnih
naprava?

ATENTAT NA SEFERA HALILOVICA

"Seve" su sve teroristicke akcije vezane za postavljanje eksplozivnih
naprava radile preko pripadnika grupe, poznatog pod nadimkom "Makedonac". On
je bio specijalista za postavljanje tempiranih naprava i naprava za
daljinsko aktiviranje. Plan akcije za likvidaciju generala Sefera Halilovica
bio je jednostavan. Postaviti tempiranu napravu ispod terase stana a zatim
ostaviti nekoliko tragova koji bi eventualnu istragu odveli u krivom smjeru.
U tu svrhu su od rakete tipa "maljutka" pribavili kabal i nekoliko krhotina
koje su ostavili na mjestu eksplozije. Eksplozivna naprava je bila od
plasticnog eksploziva i aktivirana je daljinski, sa susjedne zgrade, po
vidjenju cilja. General Halilovic je  prije toga imao telefonski razgovor sa
suprugom u kojem se najavio da ce doci kuci. Medjutim, srecna okolnost i
zadrzavanje usput su mu sigurno spasili zivot. U medjuvremenu, sa njegovom
suprugom je na terasu izasao njen brat koji je stasom i time sto je, po
iskazu Herende, na sebi imao maskirnu uniformu, podsjetio na Halilovica tako
da su pripadnici "Seva" mislili da je to general Halilovic i aktivirali
eksploziv.

Ko je naredio "Sevama" da izvrse atentat na Sefera Halilovica?

Uvijek je direktni rukovodilac grupe bio Nedzad Ugljen. Herenda je smatrao
da je politicka inicijativa i odluka dosla od Bakira Alispahica i Fikreta
Muslimovica. Oni su bili direktni naredbodavci ove akcije. "Seve" su vrsile
sistematsko pracenje cilja, u ovom slucaju  generala Halilovica, i
nadziranje njegovih telefona. Pripremali su vise mogucih varijanti
likvidacije od kojih su se na kraju odlucili za ovu. Sva priznanja Herende
su fonetski dokumentovana i odmah proslijedjena Kemalu Ademovicu. Uglavnom
se vrsilo magnetofonsko snimanje Herende, a fotosnimanje, kamerama i
fotografskim aparatima obavljeno je kada Herenda pokazuje naloge od
Alispahica i Ugljena i svoja sluzbena dokumenta.

Koliko ljudi je ucestvovalo u ovom atentatu?

S obzirom da je Halilovic bio nacelnik Staba, radili su konspirativno, nisu
sirili grupu. Pripadnici "Seva" koji su obicno brojali izmedju 15 i 20
ljudi, sada su koristili trojku koja je bila specijalizirana za ovakve
aktivnosti. Herenda je priznao da su trojku sacinjavali, pored njega, Dragan
Bozic i Makedonac koji je napravio eksplozivnu napravu. O tome cu svjedociti
u krivicnom postupku, ako ga i kada pokrene general Halilovic, protiv
Herende, "Seva" i njihovih nalogodavaca.

Da li je Herenda objasnio kako su prikrili ovaj zlocin, ko im je u tome
pomogao i omogucio lazne nalaze na uvidjaju?

Radi prikrivanja zlocina, plasirali su informaciju da je bilo granatiranje i
da je stan pogodjen maljutkom. Okolo su, to sam vec rekao, rasporedili kabal
i krhotine od maljutke. To je trebalo istragu odvesti u drugom pravcu i
pokazati da je navodjena raketa pogodila stan. Njihovi nalogodavci
Alispahic, Ugljen i Mujezinovic, te na drugoj strani , dakle ispred Armije
BiH, Jasarevic i Muslimovic sigurno su imali nekog u vrhu istraznih organa
koji im je omogucio zataskavanje istrage. Po Herendinom iskazu ova ekipa se
redovno koristila uslugama "Seva".

Spominjete Makedonca, specijalistu za eksplozive. Da li ste ustanovili o
kome se radi?

Covjek se vrzma po gradu i bilo bi bolje da podatke o njemu dadnem istraznim
organima. Kada ga oni uhapse, neka objave njegovo ime.

Ko je Ademovicu dostavio spisak "Seva"?

KAKO SU FINANSIRANE "SEVE"

On je od Ugljena zatrazio spisak pripadnika "Seva". Ugljen je izvrdavao tri
dana, nije htio dostaviti spisak. Tek kada mu je zaprijeceno, dao je spisak
od dvadesetak ljudi. Na njemu nije bilo najiinteresantnijih lica za koje je
Ademovic znao: Herenda, Dragan Bozic, Faik Kulovic, Ilijas Dobraca. Ne bih
tacno znao da li je Dobraca bio pripadnik grupe ili je koristen kao vrbovan
saradnik, ali je Kulovic pokazao legitimaciju sa potpisom Nedzada Ugljena.
Svaka operativna grupa je imala svoju sifru, on je imao sifru jedinice
"Seve".

Sta je bio povod da se pokrene pitanje o "Sevama"?

Shvatio sam da se nikada nije ni zeljelo doci do istine o "Sevama". To je
samo bio njihov medjusobni obracun u borbi za vlast.

Ko je finansirao "Seve" i njihove akcije?

Oni su imali vise izvora finansiranja. Jednim dijelom su se finansirali
preko specijalne kase Bakira Alispahica, odakle je Ugljen, uz znanje
Alispahica, podizao velike kolicine novca. Novac se slivao iz vise izvora:
iz kriminalnih izvora, trgovine drogom, prikupljanja finansijskih sredstava
u inostranstvu...Nikada se novac nije koristio za svrhe koje su prikazivane
drzavnim organima.

"Seve" se spominju kao atentatori na  Ismeta Bajramovica Celu u jesen 1993.
godine?

Kod Herende smo nasli snajpersku pusku sa prigusivacem i optikom kojom je
izvrsen atentat na Celu Bajramovica. Herenda je rekao da je u Celu pucao
njegov rodjak koji je sa njim bio u jedinici. Odbijao je da kaze da je on to
uradio iako je puska nadjena kod njega.

Gdje je vrsena obuka "Seva"?

"Seve" su, kada su formirane, vec imale  specijalce koji su prosli obuku u
Nisu. To su bili Bozici. Ostali su zavrsavali obuku koju im je Ugljen sredio
u kampu SIS-a u Metkovicu. Kada se formirao kamp Pogorelica, svi su prosli
obuku u tom kampu gdje su se obucavali za sve metode likvidacije. Herenda
nije spominjao obuku negdje drugo u inostranstvu.

Da li mozete dokazati da je  Vam je Herenda priznao sve sto navodite?

Sva Herendina priznanja su dokumentovana i snimljena, te proslijedjena
direktoru Ademovicu. Nadam se da ce neko javno zatraziti otvaranje dosjea
"Herenda" i "Seva". Nas jedini nalogodavac bio je direktor Ademovic. On nam
je davao smjernice u kom pravcu da isljedjujemo Herendu. Velika je laz da
smo Herendu tokom istrage maltretirali, urinirali mu u usta, vjesali ga na
kuke, palili tabane...To je izrezirano u sudskom postupku, a kroz neospornu
medicinsku dokumentaciju pobijeno. Odgovorno tvrdim da je Herenda bolje
prosao i sa manje batina od svakog klinca koji ukrade auto i prodje kroz
sake krim-inspektora. Naprotiv, sa njim smo radili strpljivo, donosili mu
hranu.

Recite sta su, po Vasem misljenju, Herendina najkarakteristicnija priznanja?

Svojim iskazima potvrdio je sva nasa ranija saznanja a prosirio ih je
informacijama o postojanju nelegalnih elektronskih punktova za
prisluskivanje u vlasnistvu Alispahica i Ugljena. Opremu za punktove je
nelegalno, bez znanja Ademovica, dao Mujezinovic koji je tada bio nacelnik
sarajevskog sektora AID-a. Herenda je govorio o pranju novca preko Hajrudina
Sumana, bivseg direktora PTT BiH i bliskog prijatelja Bakira Alispahica.
Novac je deponovan u inostranim bankama. Preko "Seva" je vrsena nabavka
droge i raznih vrsta narkotika u Italiji koji su preko luke Bari, zatim
Splita, prebacivani na teritoriju BiH. Herenda je dao iskaz o prikupljanju
donacija, za sta su ga ovlastili Alispahic i Ugljen. Novac je usmjeravao u
njihove privatne dzepove a ne u MUP, kako je pisalo na obveznicama. Ugljen
je pred kraj 1995. godine vadio buntove novca od po hiljadu maraka. Bile su
to stotine hiljada maraka. On je javno, dok je sjedio u kafani sa jednom od
svojih pratilja, pokazivao velike buntove novcanica. To cudi, buduci da je
Ugljen dosao na pocetku rata iz Mostara bez icega, u razdrndanom "renou 4".
Herenda govori o Faruku Kulovicu, zvanom Inzinjer, koji je pripremao
injekcije sa specijalnim mehanizmima za ubrizgavanje koje su bile napunjene
cijankalijem. Tako su "Seve" vrsile likvidaciju pojedinih zrtava. Uz pomoc
doktora Ilijasa Dobrace i jos nekih ljekara, prikazivali su da je smrt
nastupila prirodnim putem.
Herenda je dakle, priznao da su "Seve" odgovorne za likvidacije pojedinih
lica i imenovao Ugljena kao njihovog naredbodavca. Ugljen je, ubrzo nakon
vaseg odvodjenja u pritvor, ubijen. Da li znate ili pretpostavljate ko stoji
iza njegovog ubistva?

AMBICIOZNA NEZNALICA IRFAN LJEVAKOVIC

Zelio bih najprije pojasniti stanje koje je vladalo u MUP-u. Prije dolaska
Ademovica, radio sam niz poslova u operativi, tehnici i analitici. Svi
poslovi su bili uglavnom vezani za dokumentovanje ratnih zlocinaca iz redova
srpskih i hrvatskih ekstremista. Uporedo sa tim zadacima, obavljao sam i
stranacki zadatak unutrasnje kontrole rada SDB-a, lociranje kriminogenih
zarista i neprijateljskih obavjestajnih prodora. Izvjestaje sam podnosio
Mustafi Hafizovicu, funkcioneru SDA. Sa Bakirom Alispahicem nikada nisam
imao direktne kontakte. Sve je u sluzbi bilo centralizovano i Ugljen se nije
mogao preskakati. Ugljen je, nakon sto je opipao moje politicko
opredjeljenje koje je bilo i ostalo za demokratsku BiH, zajednicu tri
ravnopravna naroda, poceo da me gazi.

Jesu li to bile razlike politicke prirode?

On je bio jedan od onih koji su zagovarali despotsku, izolovanu drzavicu
kojom bi vladalo nekoliko mocnih familija i klanova. U takvoj drzavi bi
cvjetao kriminal i korupcija.

Kakav je bio Vas odnos sa Irfanom Ljevakovicem, jednim od pomocnika
direktora AID- a  koji je , kao i Alispahic smijenjen sa te duznosti na
zahtjev Sjedinjenih Americkih Drzava?

Sa Irfanom Ljevakovicem sam razmjenjivao neke informacije ali smo u sustini,
zazirali jedan od drugog. Ljevakovic je bio napumpan od Alispahica i Ugljena
raznim dezinformacijama i poluinformacijama nevaznog sadrzaja. To ga je
drzalo u izolaciji. Pokusao sam mu licno i preko zajednickih politickih
prijatelja skrenuti paznju na Alispahicevo i Ugljenovo manipulisanje njime.
Mislim da me tada nije shvatao ozbiljno.

Kako je u sluzbi tretiran Enver Mujezinovic?

Od Mujezinovica smo svi redom zazirali, osim Alispahica i Ugljena jer smo
dobro znali za njegovu, jos uvijek aktivnu vezu sa KOS-om, tajnom srpskom
policijom koju je ostvarivao uz pomoc svog mentora Muslimovica. Ugljen je,
po dokumentovanim saznanjima, fotodokumentacijom i snimljenim izjavama, imao
veze sa nekoliko stranih obavjestajnih sluzbi. Prvenstveno sa SIS-om,
iranskom tajnom sluzbom, CIA-om i drugima, cak i onda kada je prestao biti
ovlasten za takve kontakte, dakle  nakon sto je Ademovic postavljen za
direktora AID-a. Medjutim, po mom misljenju, najveca Ugljenova greska je
ukljucivanje u istragu oko slucaja Herenda. Pokusao je dokumentovati
nalogodavnu vezu Ademovica sa nama. Sva svoja saznanja Ugljen je predao na
cuvanje Alispahicu jer je smatrao da ce tako biti zasticen od moguce
likvidacije.

Kako su Vas ubijedili da na sudjenju trebate sutjeti?

Neposredno prije naseg hapsenja sa mnom je kontaktirao sluzbenik AID-a
Fikret Masic. Tajno smo se sastali na zeljeznickoj stanici. Poslao ga je
Ademovic kao svog provjerenog prijatelja da mi prenese da o svemu sutimo a
oni ce odraditi "nedostatak dokaza" sto je trebalo po njima da bude najbolje
rjesenje za zastitu drzave i sluzbe. To je bio Ademovicev pokusaj pranja od
nas i zadrzavanja vlastite fotelje bez obzira na cijenu. Istu poruku smo
dobili i kasnije, kada je poceo sudski proces, preko naseg advokata Fahrije
Karkina.  Dautbasic i Masic su namjerno gradili za nas labavi alibi. Po tom
alibiju, htjeli su prividno pokazati namjeru da nam pomognu. Ustvari, radili
su obrnuto. Prali su Kemu i sluzbu, a krivicu svaljivali na nas. Na kraju,
uz pomoc sudije Amira Jaganjca, prikazali su citavu stvar tako da smo se
sastala nas trojica kriminalaca i oteli uzornog gradjanina i ratnog heroja
Herendu za petsto maraka. Kakva parodija i prikrivanje cinjenica o djelima
Herende i terorista "Seva"!!? Jaganjac je, za protuuslugu, dobio novo auto i
namjestenje u Haagu. Herenda je dobio zivot, luksuzni dzip i posao u
privatnoj firmi kod jednog od nacelnika AID-a. Nas trojica smo svojom
sutnjom, misleci da branimo drzavnu sluzbu, postali najjeftinije rjesenje
problema koji nije smio izaci na vidjelo javnosti. Zivoti nas trojice i
nasih porodica postali su svjesna zrtva u zamjenu za njihove fotelje i
ostanak na vlasti. Aferim i Alispahicu i Ademovicu koji petkom idu na dzumu
i slusaju vazove o muslimanskom moralu!!! Rat je u BiH stao Dejtonskim
sporazumom. Medjutim, za pripadnike tajne policije - AID-a tada je tek poceo
prikriveni rat i sravnjivanje racuna sto su odobrili pojedini politicari.
Kada covjek radi slijepo po nalogu covjeka u koga ima puno povjerenje, kao
sto sam ja imao povjerenje u svog direktora Ademovica, kada je nakljukan
informacijama o zastrasujucim teroristickim aktivnostima Herende i "Seva", u
tim momentima mnogo se ne razmislja o mogucim posljedicama. Nastojao sam u
potpunosti izvrsiti nalog koji je stavljen
ADEMOVIC NAS JE USMJERAVAO

Vratimo se na Herendina priznanja. Spomenuli ste da je da vam je prilikom
ispitivanja govorio i o likvidaciji grupe civila koje je Herendi predao
Kerim Lucarevic u Domu policije?

To je bila jedna od prvih akcija Herende i "Seva", njihovo vatreno krstenje.
Predato im je dvanaest civila u Domu milicije i oni su ih odmah
postrijeljali. To je ucinio Herenda. Tijela su im potom, polili benzinom i
zapalili. Nalog za akciju Herenda je dobio od Ugljena, ali je i Asim
Dautbasic bio upoznat sa dogadjajem.

Snimljeni materijal sa Herendinim priznanjima ste predavali Ademovicu. Znate
li kakva je daljna sudbina tog materijala i da li ga je Ademovic nekome
proslijedio?

Imam informaciju da je formirana komisija na najvisem drzavnom nivou koja je
trebala procesljati slucaj Herenda, ali su u komisiju dosla dvojna saznanja.
Po jednoj verziji, koja nas je pratila i u sudskom postupku, mi smo bili
kriminalci koji su sve uradili na svoju ruku. Druga verzija je bila realno
cinjenicno stanje, da smo radili po nalogu direktora AID-a Kemala Ademovica
na razbijanju teroristicke grupe "Seve" koja je bila formirana sa dvojnim
karakterom. Javno, pripadnici "Seva" pratili su robu i licnosti od visokog
znacaja kroz tunel. Medjutim, "Seva"  je imala i tajni, teroristicki
karakter. Znam da je Ademovic isao Izetbegovicu, molio ga i izvinjavao se
sto je pogrijesio. Vjerovatno je ostao na polozaju na kojem je i danas tako
sto ga je Izetbegovic ostavio u nekoj vrsti vrbovanog polozaja.

Prilikom isljedjivanja Herende, uputstva ste od Ademovica dobijali na tajnim
sastancima?

Sa Ademovicem sam imao tajne sastanke u Velikom parku, preko puta Robne kuce
i na groblju Bare. To je trazio Ademovic kako bi se ocuvala  konspirativnost
rada. Sastanci su bili svakodnevni, u vecernjim satima. Ja bih referisao
Ademovicu o saznanjima koja nam je davao Herenda, a on je  meni davao nove
instrukcije. Sastanci su se odvijali u tajnosti, jer smo se bojali
unutrasnje opstrukcije. Sastanke su obezbjedjivale dvije grupe operativaca,
moja i  Kemina, a cilj je bio obezbjedjivanje sterilnosti prostora i nasih
razgovora. Nalazili smo se i na  groblju gdje smo  se sastajali u
partizanskoj kapelici, na pravoslavnom dijelu groblja. Ademovic nas je
usmjeravao u daljem postupku prema Herendi.

Da li ste, tokom isljedjivanja Herende razjasnili jesu li "Seve" djelovale
samo prema "unutrasnjem neprijatelju" ili su imali aktivnosti i prema
srpskoj i hrvatskoj strani?

Nisu djelovali prema njima. U sustini, njihova aktivnost se svodila samo na
aktivnosti prema vlastitoj strani. To nije bio slucaj nijednog momenta, osim
na pocetku rata, kada je Herenda priznao da je strijeljao dvanaest cetnika.
Ispostavilo se da su to bili civili. U toku procesa, hvalio se da ga je
strana novinska ekipa slikala kao borca za odbranu grada. Medjutim, to je
bilo sepurenje.

ANTRE

CACU JE IZDAO SENAD PECAR

Kako je Herenda opisao dogadjaje od 26. oktobra 1993. kada su pucali
snajperom po pripadnicima jedinice Musana Topalovica Cace i pripadnicima
vojske i policije? Ko im je naredio ovu akciju?

Po tom pitanju je Herenda bio sirok i objasnio i pocetak akcije, vrbovanje
veze koja je obezbijedila ulazne podatake o kretanju Musana Topalovica.
Objasnio nam je tok akcije i punktove sa kojih su  pucali snajperom.
Nekoliko dana prije akcije i prve pobune, priveden je Senad Pecar, koji je u
izreziranoj akciji priveden jer je navodno, verbalno napao Nedzada Ugljena.
Medjutim, Senad Pecar je priveden iz drugih razloga. Kad se pristupilo
njegovoj obradi, vrlo brzo je pridobijen za saradnju. On se ponovo
infiltrirao kod Cace, gdje se i prije nalazio, i uskoro je postavljen za
njegovog zamjenika. Ugljen je prije toga odradio, preko svoje veze koja je
vec bila u Cacinoj brigadi, da se Caco nagovori da posalje ultimatum da se
pusti Senad Pecar. Posto je Pecar vec bio zavrbovan, moralo se to izvesti
tako da pustanje bude indirektno. Tako je Caco podigao uzbunu misleci da je
Pecar priveden bez veze. Ubrzo im je Pecar predocio planove Cacinog
kretanja, njegove aktivnosti i snage kojima je raspolagao. Po nekim
saznanjima, Pecar je poslao noc uoci pocetka akcije, nekoliko elitnih
pripadnika brigade van grada i tako oslabio brigadu. Ovu akciju su
zajednicki planirali, s jedne strane, Alispahic i Ugljen, a sa druge
Jasarevic, Muslimovic i Mujezinovic. Akcijom se u komandni stab pro forme
postavlja komandanta Armije BiH Rasim Delic. Akcija je bila pripremljena
ovako iako se Caci moglo nesmetano prici i na drugi nacin i uhapsiti ga, ako
je postojala potreba za tako nesto. Postavljeni su parovi, po dvojica
snajperista "Seva" koji su trebali izazvati sukobe. Najprije su pucali iz
snajpera po pripadnicima Cacine brigade, a istovremeno i po pripadnicima
zdruzenih snaga vojske i policije.

Koliko lica su tada "Seve" likvidirale, po Herendinom priznanju?

Na sjecam se tacnog broja lica. Sjecam se ubistva dvojice strazara pred
Cacinom stabom koji su pogodjeni odmah, direktno snajperima "Seva". Imaju
zapisi veza, to mora biti dokumentovano, kada je Caco trazio da se spoji sa
Predsjednikom i kaze mu da se bezrazlozno puca po njemu i da nema razloga da
se snajperski djeluje. U tom momentu je, Jusuf Jasarevic, nacelnik Uprave
vojne bezbjednosti,  uputio ekipu vojnih policajaca koji su krenuli po
njegovom naredjenju prema Cacinom stanu sa nalogom za hapsenje. Indikativno
je da su ta lica bila lako naoruzana, medju njima je bilo lica nebosnjacke
nacionalnosti iako se znalo da je Caco specifican u nekim svojim pogledima.
Dakle, ova lica su svjesno poslala ljude, prije toga izazvavsi snajperskim
djelovanjem gnjev Topalovica i njegove dalje neocekivane  reakcije. Poslali
su te momke u smrt, potpuno svjesni sta rade. Od njih je samo jedan nosio
hekler, Admir Hebib. Ostali su bili naoruzani samo pistoljima. Caco ih je
odmah  razoruzao. Kada su zapoceli medjusobni sukobi dolazi do
nekontrolisanog razvoja situacije i daljih ubistava.

Kako komentarisete pricu ljudi iz AID-a da je Vasa grupa umijesana u
likvidaciju Nedzada Ugljena?

Vec sam rekao svoje misljenje o Ugljenovom ubistvu. I to je doslo iz iste
kuhinje odakle su dosle i ranije plasirane dezinformacije. Mi smo prikazani
kao  kriminalci i teroristi. Trebalo je prikazati da je moja grupa umijesana
i u ubistvo Ugljena, sto je apsolutno glupo jer ja sam vec tri mjeseca  bio
u zatvoru. Bio sam komandant te jedinice  a  ljudi koji su bili samnom su
takvog profila i patriotskih opredjeljenja da nikada ni jedan nije bio
kaznjavan i kriminalisticki okrivljen. Uostalom, Ademovic je znao za sve te
ljude, on je i dalje bio nas glavni zapovjednik.

ANTRE

ALISPAHIC JE SENADA AVDICA ZELIO UPOZORITI PREMLACIVANJEM, A POTOM GA
LIKVIDIRATI

Pristali ste da se branite sutnjom, kao sto vam je Ademovic nalozio, i u
sudskom postupku ste prikazani kao teroristi koji su samoinicijativno
uhapsili Herendu. Kako se to uspjelo "provuci" kroz sudski proces, kada ste
zvanicno bili na celu specijalne jedinice tajne policije, dakle sluzbeno
lice? Uostalom, objasnite sta su bile nadleznosti vase jedinice, pa i u
slucaju Herenda?

Jedinica kojom sam komandovao po nalogu Ademovica bila je sastavljena od
profesionalaca razlicitih profila: operativaca, specijalaca, elektronicara,
vezista i informaticara. Trebala je svojim patriotskim opredjeljenjem i
strucnoscu odgovoriti borbom protiv svih vidova terorizma. Ponavljam, nasa
jedinica je bila formirana direktno po nalogu Ademovica kada je on dosao na
mjesto direktora AID-a. Pored zadatka borbe protiv terorizma, specijalci iz
moje jedinice su uspjeli dokumentovati niz kriminalnih radnji pojedinih
funkcionera MUP-a. Najupecatljiviji primjer je dokumentovanje slucaja Bakira
Alispahica koji je, iskoristivsi sluzbeni polozaj, otudjio velike kolicine
novca iz specijalne kase. Naprimjer, Alispahic je preko Nevena Tomica,
tadasnjeg ministra finansija uplatio u toku 1994. i 1995. preko pet miliona
njemackih maraka namijenjenih budzetu MUP-a na racune Miroslava Nosea,
privatnika iz Gruda ili Sirokog Brijega, ne sjecam se  tacno, i agencije
"American's car" u Zagrebu za nabavku odredjenog broja vozila, od kojih
mnoga nikada nisu dosla do krajnjeg korisnika, MUP-a BiH. Uspijevamo
dokumentovati umijesanost Alispahica, koji je preko kasnije ubijenog
pukovnika Muje Zulica, tacnije jednog od njegovih pratilaca, organizovao
premlacivanje urednika "SB" Senada Avdica.

Zasto je pretucen Avdic?

To je trebalo biti samo upozorenje Avdicu da ne dira Alispahica i njegove
poslove. U protivnom, mogao je i gore proci. Danas, terorizam hara Bosnom i
mnogi novinari se premlacuju ili im se prijeti fizickim likvidacijama.

ANTRE

KO JE UBIO NEDZADA UGLJENA

Zasto onda Alispahic nije pokusao srusiti Ademovica?

Alispahic je sklopio dogovor sa Ademovicem oko zataskavanja citavog slucaja.
Sa jedne strane, zataskavaju se "Seve", sto odgovara Alispahicu, a sa druge,
zataskava se Ademovicev nalog nama da uhapsimo Herendu. Ademovic preuzima na
sebe obavezu da obezbijedi sutnju nas trojice. Alispahic preuzima Herendu
koji prestaje da tereti Ademovica da je nalozio njegovo hapsenje. Samo je
Ugljen ostao kao nerijeseni visak citavog problema. Nesumnjivo, bio je
covjek koji je puno znao. Ubrzo je Ugljen ubijen i njegov slucaj je ostao
nerazrijesen. Ovih dana se priprema jos jedno ubistvo, kako bi se rijesili i
posljednjeg svjedoka, odnosno mene. Operativni plan likvidacije trebao bi se
izvrsiti preko Asima Dautbasica i Inzinjera. Ubistvo bi se izvelo injekcijom
cijankalija u KPD Zenica, vjerovatno preko zavrbovanog osudjenika cije ime
nisam uspio saznati. Ubrizgala bi mi se injekcija, a ne vjerujem da je iko
ovdje obucen da prepozna indikacije trovanja cijankalijem. Uz pomoc suskih
vjestaka koje imaju na vezi, proglasili bi da sam umro prirodnom smrcu.