Bosanska deklaracija 1. dio

Spavajte mirno - rata nece biti.

Tekst govori o najodgovornijem politicaru u BiH i rezultat je saznanja da se u mnogim, i na nesrecu kobnim, potezima Predsjednika Predsjednistva RBiH ne krije naivnost, neznanje, a pogotovo ne nemoc njega, RBiH ili gradjana da se suprotstave ideji podjele drzave. Iza Predsjednikovih postupaka stoji jednostavna istina o cvrstoj namjeri, planiranom putu i vjesto prikrivenoj suglasnosti sa neprijateljima RBiH, o prekidu politickog i povijesnog kontinuiteta i teritorijalnog integriteta drzave.

- U drzavnoj politici Predsjednik Predsjednistva odstupa od opceg i drzavnog interesa u korist svojih duboko subjektivnih, proizvljnih i labilnih teza i kvazi-teorema o duhovnom i materijalnom svijetu, o narodu, drzavi, suverenitetu, integritetu, religiji, teologiji, filozofiji itd .

- Predsjednik prelazi granice ponasanja dozvoljene javnim licnostima s najvisim obavezama i odgovornostima. Te granice (mandat) su jasno odredjene ustavnim polozajem predsjednika (Predsjednistva) drzave u nivou (samo)izvrsne vlasti clana Predsjednistva BiH , prvog medju jednakima, sa pravom jednog glasa u okviru jednogodisnjeg mandata. Ukupni mandat je podredjen a ne nadredjen zakonodavnoj i sudskoj vlasti, te sudu javnosti.

- Ilegalno petogodisnje uzurpiranje nadleznosti prouzrokovano ratnim stanjem i realizirano u trgovini polozaja i funkcija sa planerima podjele RBiH iz drugih drzava, Predsjednik Predsjednistva koristi za realizaciju vlastitih vizija , te vrsi kompletnu i ilegalnu reviziju same drzave u podrucju cak i nedodirljivih svetinja kao sto su ustavni poredak, demokratski izrazena volja gradjana, medjunarodni status, suverenitet, integritet i kontinuitet RBiH.

- Jos i prije agresije na RBiH, Predsjednik je neprijateljima drzave dao viziju uspjeha tako sto je zrtvovao ustavnu definiciju drzave zamijenivsi je koalicionom definicijom i konzistentno zrtvujuci Ustav i Parlament kao najjace oruzje u borbi za ocuvanje RBiH. Tako je bezuslovno prihvatio vec u startu dnevni red kojim je dominirala teritorijalna i etnicka podjela drzave.

- Srpskom nacionalnom programu nije se suprotstavio ustavno-politickom konvencijom neprihvatanja pregovaranja pod blokadom, embargom na odbranu i istovremenim granatiranjem, nego je, naprotiv, prihvatio osnovna nacela programa o "tri Bosne". Za potrebe svog plana podjele RBiH uspostavio je laznu i kobnu floskulu - "vazan je narod a ne drzava". Medjutim pravnik Izetbegovic dobro zna da narod i drzava nisu proturijecni.

- Dok su srpski i hrvatski nacionalisti narednim dogadjajima pristupali stvarajuci nacionalni front bez obzira na politicko opredjeljenje, Izetbegovic ne samo da je odbacivao pomoc socijalista i gradjanskih politicara nego je u koaliciji sa druga dva jedinstvena fronta vrsio i danas vrsi potpunu izolaciju vlastitih socijalista Bosnjaka, Ljudi koji su u proslom sistemu imali veliko iskustvo u borbi protiv srpskog nacionalizma po komitetima, u JNA, sudovima i konpanijama onemoguceni su i baceni na marginu upravo od Izetbegovica. rijetki izuzetci regrutirani su samo da se ovaj princip zamoaglio.

- Srpski separatizam nije izlozio sili Ustava i Parlamenta, nego je na putu etnicke podjele RBiH podrzao relativizaciju Parlamenta i Ustava pretpostavljajuci im nelegitimne zahtjeve stvaranja "srpskih SAO" I "Srpske Bosne" kao legitimne. Vjesto je blokirao gotove projekte samoorganiziranih pravnika Bosnjaka ,koji su u toku 1990 i 1991 godine trebali blokirati srpske SAO u Paralmentu i na terenu ( Inicijative pravnika iz februara 1992). "Potsjetite me na to kasnije" bila je fraza koju je Izetbegovic bezbroj puta upotrijebio da eksperte, aktiviste, vojnike i sve naivne ostavi u vjecnoj nadi da on o njihovim primjedbama "ozbiljno razmislja". Metod "pazljivog saslusavanja" sugovornika koristi i danas u prorjedjenoj strukturi racionalnih komandanata i politicara u RBiH. Tim metodom je vec od 1990 godine stvorio relativiziran ustavno pravni prostor nuzan za vlastiti projekat - etnicke, nacionalne kulturne i vjerske preobrazbe buduce male Bosne .

Jos u Martu 1992. na stolu Predsjednika su bile karte etnicke podjele BiH, a jednog od autora ovog teksta pitao je " gdje je ovdje nasa zemlja" pred kartom Republike ciji je predsjednik i u kojoj Bosnjaci muslimani zive u svakom kutku. Istog dana 19 Marta 1992 u istom kabinetu Karadjic je bio dobrodosao gost sa svojim kartama ispod ruke. Sa Karadzicem su u Martu 1992 dogovorene "podjele carsija" na osnovu cega je jedini preostali problem "srpske bosne " postao narod -zivi ljudi nesrbi na zamlji koju im je Izetbegovic potpisao.

- Karadzicu poslije toga u BiH nije trebala antibirokratska i balvan revolucija da relativizira ustavni i drzavni i teritorijalni integritet te je iste kapacitete iskoristio za ubrzano pripremanje za vojne pripreme i "etnicko ciscenje". Posto je bio siguran u SAO i kantonima na koje je dobio Izetbegovicevu suglasnost mogao je da se usredsredi na opcine sa relativnom i apsolutnom muslimanskom vecinom koje su stajale na putu "njegovih" kantona. Izetbegovica je iskoristio kao jedinstvenu priliku da planiranu agresiju i genocid prestavi u etnicki i vjerski sukob, pa i "slozen" povjesni konflikt - kako to danas tvrde srpski lobisti i advokati pokolja nekoliko stotina tisuca Bosnjaka.

- Dok su Izetbegovicevi kadrovici na vlasti u Brckom, Zvorniku, Vlasenici itd. insistirali na odbrani samo "muslimanskih dijelova", dogadjao se pad vaznijih kota i cvrstih objekata (slucaj Brckog, Zvornika, Vlasenice, Bratunca). Dok su Izetbegovicevi najblizi saradnici saputali da Sarajevo nikada nije bilo dalje od Marijin -Dvora, gradjani, lojalna policija i o podjeli grada neobavjesteni clanovi Patriotske Lige te obicna "raja" su krvlju odbranili grad misleci da je to i Alijina volja. Mnogi clanovi SDA , kada su od upucenijih clanova SDA culi da "rata nece biti" jer je " vec dogovorena podjela carsija", ili nisu vjerovali i ostali su ili su vjerovali i pobjegli iz gradova i sela i ostavili narod bez ikave organizacije.

Svakome ko je isao u skolu i citao "Gorski Vijenac" bilo jasno da u "srpskim SAO ili kantonima ni kokos muslimanska nece prezivjeti" .Iztbegovic a i njegovi malobrojni sljedbenici nisu citali nista od srpske "narodne-knjizevnosti " jer se i danas iscudjavaju pokoljima od strane prvih komsija. Napunjeni fatalnim muslimanskim panslavizmom Mese Selimovica, odusevljeni cak i Ivom Andricem prihvatili su u stvari pravoslavnu definiciju nacije definiranu porijeklom i vjerom umjesto kulturom i slobodnom voljom. Kao takvi razni Latici i Neimarlije prihvatili su se duhovnih funkcija Bosnjackog preporoda u institucijama drzave paralelne Bosni i Hercegovini u Zagrebu. Ni tada ni danas oni u cetnicima ne vide zlo i smrt za sve Bosnjake nego vide saveznike u borbi protiv sekularizma ili "merike". U zatvorima avnojevske BiH citali Ghazalija u kojem ne pise nista o srpskom nacionalnom programu ali zato pise muslimani ne treba da vjeruju u razum nego u sudbinu odnosno da ne treba da budu u drzavi nego u Djamijama ( Vuk Draskovic 1992). Ono sto nigdje ne pise je njihova neopisiva mrznja prema Republici Bosni i Hercegovini koja ih je u Vrijeme borbe za svoju drzavnost u Srboslaviji u zatvor stavila.

Danas kada se Aliji Izetbegovicu pripisuju atributi bozijeg poslanika "jer je od nepobjedivih i opasnih cetnika ipak nesto odbranio", vazno je podsjetiti na receno i dodati slijedece:

Grad Sarajevo su preko dogovorenih granica odbranili Vikicevi specijalci iz "starog sistema" , o dogovorenoj podjeli neupucena i neobavjestena sarajevska omladina i clanovi Lige kojima nije receno ili nisu vjerovali u podjelu grada i Bosne. Danas se to pripisivalo Aliji Izetbegovicu covjeku koji je Karadjicu "duzan" pola grada i sto je diskretna ali prva tacka svakog mirovnog plana za Bosnu i Hercegovinu.

Tamo gdje su se dogadjaji otimali kontroli na osnovu instinkta odbrane pred ilegalnim neprijateljem, Izetbegovic je u koordinaciji sa JNA i cetnicima vrsio i politicku i vojnu korekciju izjavama tipa "evo MI cemo se prvi povuci"( povlacenje branilaca Sarajeva sa Vraca u Aprilu 1992).

Svemu tome je prethodilo relativiziranje ustavno-pravnog poretka (S)RBiH, od strane srpskih nacional-socijalista u strukturama vlast, kojem se A.Izetbegovic nije formalno suprotstavio, odnosno one koji su se suprotstavljali pustao je da nestanu sa politicke scene kao "komunisti" iako u BiH jedini istinski komunisti su bili i ostali srpski oficiri u JNA i njenoj KOS.

Naspram sukoba sa strukturama avnojevske Bosne ( koje su i zasluzne za drzavotvornost u Ustavu SFRJ i mogucnost da RBiH odlukom evropske medjunarodno-pravne komisije bude priznata ), odnosi sa srpskim separatizmom bili su cvrsto koalicioni. Na pitanje zasto je potpisao kantonalnu podjelu RBiH (i to isti dan kada su Srbi u B. Luci proglasili ustav "Srpske BiH"), Predsjednik RBiH odgovorio je: "Nije ujdurma (zavjera)". To je bio odgovor i na pitanje zasto pregovara sa Karadzicem dok drugi covjek SDS-a u B. Luci bez replike ozvanicava srpsku drzavu u BiH.

Dvjesto hiljada pobijenih Bosanskih lojalnih gradjana, su i neznajuci umrli na Alijinom putu podjele Bosne da bi danas Alijini idolopoklonici tvrdili da su - samim time- umrli na Alahovom putu . Apsurdno ali tocno - istovremeno se institucijama alijine paralelne drzave moze cuti da su Bosnjaci stradali od "cetnickog noza i zato sto su se od vjere udaljili " , sto ako bi bilo tocno znacilo bi ni manje ni vise nego da je Karadjic boziji poslanik - izvrsilac bozije volje.

Zbog toga ovaj tekst obraca se muslimanima i Bosnjackoj naciji sa osnovnom porukom: Nasa obaveza kao ljudi, oceva pa i muslimana je da mislimo, umjesto da obicnom smrtniku poklanjamo svoju vjeru, neograniceno povjerenje i sunovracujemo se u idolopoklonstvo.

Preduvjeti rata protiv BiH

- Povoljna okolnost za genocid bilo je, kod samih Bosnjaka fatalno nerespektiranje, nepoznavanje opcih kategorija visokog nivoa ljudskog integriteta kao sto su drzavotvornost, suverenost, drzavni kontinuitet I ustavno-pravni poredak. Stavise, uvijek su neprijatelji muslimana upravo medju muslimanima trazili i nalazili "pravog muslimana" koji ce se obracunati sa zahtjevom za uspostavu suvereniteta ili drzavotvornosti Muslimana.

- Neprijatelji muslimana danas poduzimaju sve da se u RBiH ne formira drzavotvorna komponenta sa sofisticiranom drzavom, vojskom i ekonomijom.Rezultat je toga zalaganje Zapada za stvaranjem "muslimanske Bosne". Vjeruje se da ce "duhovna drzava", zabrana kamate, transfera novca, sklonost samo vjerskoj autonomiji kao najnizoj u skali ljudskog integriteta, biti dovoljno za blokiranje islama na evropskom tlu na nacin samounistenja proveden na Bliskom istoku gdje sve zemlje saveznice "sejtana" Zapada umjesto gradjanskih ustava za najvisi drzavni dokument imaju serijatski zakon. Naizgled apsurdno ali sve te zemlje, zapadne saveznice, su po samoj definiciji "fundamentalisticke". Odgovor na ovaj apsurd je medjutim u tome sto Zapad zazire ne od islama nego od teorije drzave, novca u rukama muslimana. Stoga nije neophodno imati naftu da bi Zapad rusio neku racionalnu islamsku zajednicu . Racionalna drzava u rukama muslimana tretira se jednakom opasnoscu kado i eventualno ovladavanje petro-dolarima. Pronalazenje "pravog muslimana" koji ce se suprotstaviti "racionalizmu muslimana" osnov je politike Britanske politicke imperije nakon sto je prestala biti vojna , kolonijalna i pomorska imperija.

- Ovako grubi prekrsaji prema nekoj zemlji, a bez posljedica za cijeli sistem (od kojeg zavisi sam Zapad) nemoguci su u okviru institucija tog sistema: Generalne Skupstina UN-a, Savjet bezbijednosti UN-a i sistem medjunarodnih sudova i komisija. Suverenitet neke formalne clanice UN-a najzasticenija je kategorija i stub temeljac i smisao svjetskog poretka. Da bi se ugrozavanje suvereniteta zemlje i drzavotvornosti naroda verificiralo bez negativnih povratnih posljedica na stetu tog poretka, potrebna su ispunjena tri uvjeta:

1) da se posao obavi van institucija sistema ( UN );

2) da se legitimni nosilac suvereniteta sam odrekne tog suvereniteta (Pristankom na razgovore o razdiobi BiH na tri etnicke republike (drzave) Izetbegovic je to prakticno ucinio vec 1992 godine i nastavio ciniti bez prekida);

3)da se takva odluka legalizira (vrati) u instucijama sistema (UN) i ucini trajnom i postane odbranjiva sistemom i institucijama UN.

- U slucaju RBiH, njoj je kao clanici UN-a, kao zemlji - zrtvi agresije, ponudjeno niz postupaka u pravcu legalnog ukidanja suvereniteta. To su prije svega pregovori, konferencije, posrednici kao i sama ideja o potpuno novoj ustavnoj i teritorijalnoj reorganizaciji (vec priznate) drzave, sve do stvaranja novih drzava na njenom tlu, i konacnog raspada. Tim se zahtjevima RBiH, odnosno njen Predsjednik (Predsjednistva), nije formalno pravno i jasno suprotstavila. Samim pristankom na vaninstitucionalne konferencije i pregovore sa dnevnim redom koji se odnosi na pitanja suvereniteta, se, zaslugom Izetbegovica i svih onih koji su ga aktivno (ili svojom pasivnoscu) podrzavali, RBiH dovela u situaciju da se pregovara o njenoj podjeli umjesto o ocuvanju njene suverenosti. Potpuno je jasno da su na tzv. "medjunarodnim mirovnim pregovorima", kao surogat-instituciji, sila, pritisci, ucjene i u slucaju cetnika i ubijanje civila, takodjer pregovaracki argument.

[kraj prvog dijela]

[drugi dio]