Bosanska deklaracija 2. dio

IZETBEGOVIC PROTIV USTAVA I DRZAVE

Kakav je smisao poruka iz Izetbegovicevih govora:

- "Mirno spavajte, rata biti nece" (A.I., Mart 1992, u vrijeme srpskih barikada u Sarajevu);

- "JNA nije agresor u BiH" (I.A., April 1992, izjavljuje upravo nakon sto je Predsjednik SAD-a ultimativno zatrazio povlacenje srpskog agresora, kad je JNA zauzela repetitor, blokirala mnoga industrijska postrojenja i prometnice);

- "Sa Karadzicem se moze pregovarati" (I.A., Mart 1992, izjava u Predsjednistvu nakon potpisivanja kantonizacije RBiH u Lisabonu);

- "Pregovarat se mora" (I.A., August 1992 i nadalje u cijelom periodu 1992-1995. Izjava od Augusta 1992 je data povodom prvog izlaska za pregovaracki stol sa ratnim zlocincima na Londonskoj konferenciji, nakon sto hiljada zrtava u nekoliko mjeseci u prvom talasu genocida); Ova spremnost pregovaranja, ne samo vojnih ili humanitarnih nego i pitanja Ustava, konkretno teritorijalnog integriteta RBiH mobilizirala je i dala jasne vizije svim neprijateljima RBiH u narednim godinama.

- "Bolje je godinu dana pregovarati nego jedan dan ratovati" (I.A., prihvata konferenciju o suverenoj RBiH, u Londonu, kada istovremeno Milosevic odbija konferenciju o Srbiji povodom Kosova);

- "Vazan je narod, a ne drzava" (I.A., Mart 1993; izjava pred Parlamentom, kada je opravdavao potpisivanje osnovnih nacela nove tri drzave prema V/O planu); U ovoj je izjavi Izetbegovic promovirao neistinu da su drzava I narod kontradiktorni, a "humanizmom" i "brigom" za narod prikrio namjeru ukidanja drzavnosti RBiH na nacin napustanja njenog ustavnog i teritorijalnog kontinuiteta.

- "BiH nece biti onakva kakvom smo je ZAMISLJALI" (I.A., Sept.1993, proglasava ZAMISLJANOM drzavu koja ima hiljadugodisnji kontinuit a upravo je medunarodno priznata, sto je za Bosnjake sam Boziji dar); S druge strane svoju zamisao o maloj Bosni nudi njenim stanovnicima kao jedinu realnost.

- "SVIJET nije ucinio nista da zastiti Bosnu" (I.A. cesto se poziva na svijet misleci na obicne posrednike u pregovorima koji i sami, kao Lord Owen, tvrde: "Mi smo samo posrednici". Ustvari I.A. tvrdi da je svijet ta sila koja mimo njega stavlja suverenitet RBiH na dnevni red. Premda je mandat da izlazi na te pogubne konferencije dobivao na osnovu patriotskih govora da ce zahtijevati rjesenja iz domena vojnih i humanitarnih pitanja upravo je on, korak po korak, drzavnost RBiH stavljao na dnevni red iznenadjujucim prihvatanjem nacela teritorijalne i ustavne podjele drzave).

- "BiH ce se jednog dana ujediniti kao sto se ujedinila Njemacka" (I.A. Nov. 1993. povijest BiH poredi sa povijescu agresorske Njemacke, koja nikad nije prihvatila podjelu, pa se zbog toga jednoga dana mogla legalno i bez veceg otpora ujediniti. Apsurdno, A.I. podjelu RBiH, koja je zrtva agresije, tri puta prihvata - kroz Lisabonsku i dvije Zenevske konferencije); U ovoj izjavi A.Izetbegovic bosanskom narodu nudi prevaru na infantilnom nivou koji je potpuno nevidljiv postenim ljudima, a posebno visokim intelektualcima.

-"Mi hocemo zajednicki zivot u Bosni, ali sta mozemo kada to nece oni". (A.I. nakon zenevske konferencije u jesen 1993) Jos jedna obmana i zamjena teza u cilju prepariranja svijesti Bosnjaka i njihove pripreme za prihvatanje "realnosti" o odustajanju od maticne drzave na osnovu argumenata sile. Za Bosnjake fatalno znacenje ove izjave vidi se u drugoj izjavi :Moramo pregovarati sa onim Srbima I Hrvatima koji pusku nose. Time je Izetbegovic legalizirao Srbe u bandama koljaca na stetu onih Srba u klupama Parlamenta BiH. Time je I potpuno neutralizirao dravotvorne Hrvate u Vladi I Predsjednistvu koji su se do tada ( Izbacivanje Kljijica I Komsica I ubacivenje Bobanovih ljudi u Vladu BiH) uspjesno opirali I Tudjmanu I Bobanu.

- "BiH sa Hrvatima i Srbima u Predsjednistvu nije moguca" (I.A. u govoru u Zenici, Nov. 1993. nakon poraza njegovih ideja o UNIJI na Bosnjackom saboru, u drzavotvornom saboru - Parlamentu - i u Predsjednistvu, gdje je vracena ustavnost uvodenjem Kljujica, Komsica i Durakovica; A.I. pripisuje subverziju legalnim i drzavotvornim Hrvatima i Srbima umjesto da je insistirao na ustavnoj poziciji Hrvata i Srba eliminacijom iz prava drzavljana svih nelojalnih Hrvata i Srba.

Kad je rijec o subverziji, bilo bi interesantno da Izetbegovic odgovori na pitanje zasto su propale brojne ponude nekih evropskih i arapskih vlada za satelitsku i TV deblokadu Sarajeva. U vrijeme Izetbegovicevih zenevskih sesija, otpor institucija i gradana podijeli RBiH, onemogucavan je prekidom svih telefonskih i fax-veza Sarajeva sa okolnim svijetom.

- "Ako potpisemo, imat cemo mir - a ako ne potpisemo, imat cemo rat" (I.A. Jan. 1993, povodom prihvatanja novih ustavnih nacela o tri Bosne u V/O planu); Ovako je A.I. presijecao argumentirane studije i analize nekih clanova zenevaskih timova i za svoj projekat pridobijao potpuno neupucene i informativno blokirane siroke mase iscrpljenog bosanskog stanovnistva.

- "Vance/Owenov plan je dobar zato sto u njemu nema 'Herceg-Bosne' " (I.A. dezinformira Parlament o sustini novog drzavno-teritorijalnog subjekta koji se do tada zvao Herceg-Bosna, a od tada "provincija sa hrvatskom vecinom"; jedna od tipicnih semantickih podvala u kojoj Herceg-Bosna napusta naziv, a dobija medunarodno priznanje, sto znaci nepovratno pa I jace od dokumenata berlinskog kongresa i kasnijih dokumenata koje ima sama Bosna i Hercegovina); Isti metod je ponovljen kasnije u Rimskom dogovoru gdje Izetbegovic ukidanje RBiH u korist Federacije tumaci kao nestanak "Herceg Bosne". To u nasem narodu prolazi kao "nuzni paralelalizam" iako je do tada Herceg Bosna bila fantomska tvorevina a RBiH medjunarodno pravni subjekt.

- "Vazno je da smo sacuvali drzavu" (tvrdnja A.I. nakon prihvatanja ugovora o Uniji, pa i separatnih dogovora sa srpskom i hrvatskom stranom o referendumu o otcjepljenju koje treba da uslijedi dvije godine nakon pregovora). Ponovna infantilna laz sracunata na recepciju najsirih masa, posebno muslimanskih, koje Izetbegovicevi vaspitaci ubjeduju da je cak I unija drzava u stvari drzava. Naime, Izetbegovicev projekat rekostrukcije RBiH pracen je teoretskim projektom, da je drzavljanstvo (Bosanci), narod (Bosnjaci) i vjera (muslimani) - jedno. Cilj ovog koncepta jeste da nakon srpskog i hrvatskog paralamenta u Bosni sada i Bosnjaci osnuju svoj paralament i odreknu se drzavotvornog Parlamenta, najvece svetinje u zajednickoj svjetskoj civilizaciji u cemu je udjel islama i samog serijata nezamjenjiv.

Izetbegovic od dolaska na vlast zajednickom svjetskom konceptu drzave nudi svoj koncept; u njegovom konceptu "drzave" dominira neki prostor koji pokriva iskljucivo jedna ideologija. Njegove rijetke pristalice idu cak dotle da tvrde da Bosnjaci sada, sa A. Izetbegovicem, prvi put u povijesti dobijaju svoju drzavu. Ova djecija misao, prijemciva intelektualno najpasivnijim dzamijskim strukturama, neizreciva je uvreda stotinama hiljada zrtava.

- "Vance/Owenov plan je najbolje od svih losih rjesenja". ( I.A. je to rekao za plan koji novim granicama presijeca puteve i rijeke, zile kucavice Bosnjackog naroda) . Uz to, zaboravlja da, bar za presjednika drzave, Ustav RBiH (1974 i 1990) mora da bude jedino rjesenje i okvir iz kojeg ne smije izlaziti, sve dok Parlamenat i gradjani ne donesu drugaciji. Odnos prema Ustavu RBiH je najjace mjesto Predsjednikove subverzije protiv RBiH. Izetbegovic sa mrznjom promovira tezu da je posljednji Ustav "komunisticki", sto bi navodno trebalo da bude nesto jezivo lose. Ustav se moze mijenjati jedino u Parlamentu BiH; to je i ucinjeno amandmanima koji su prvi i jedini legalno ukinuli njegov komunisticki karakter ali obezbijedili kontinuitet drzavnosti BiH, kao svetinju na koju se i Izetbegovic zakleo da ce j e cuvati prilikom preuzimanja polozaja clana Predsjednistva (S)RBiH.

Koliko je legalitet vazan i kolika je snaga samog Ustava pokazuje i izjava Lorda Owena kada je na prvoj plenarnoj sjednici u Zenevi (2. Jan. 1993) rekao: "Najveci problem nam je jaka ustavna pozicija opcina koja onemo gucava promjenu opcinskih granica unutar RBiH. U nasem radu (etnickoj podjeli BiH) postovali smo to koliko smo mogli". Koliko god je onemogucavao podjelu BiH Ustav je produzavao zivot Bosne i pobjedjivao neprijatelje Bosnjaka.

Sa svijescu da cak i same opcinske granice i Ustav onemogucavaju podjelu RBiH silom medjunarodnog legaliteta i obaveze postivanja suverenosti (Ustava), delegacija BiH je u otporu Owenu isla bas tim putem - da bi u narednim danima upravo Izetbegovic bio taj koji je, nakon sto je otvorio granice BiH za diskusiju, sada pristupio otvaranju opcinskih granica. Jednom rijecju, bilo je to bacanje drzave na drazbu -- "na dobos". Upozoravanja da otvaranje granica RBiH, a pogotovo granica opcina, ne odgovara Bosnjacima, jer su koncentrirani uz puteve i rijeke, Izetbegovica nije nimalo dojmilo.

Januara 1993. Zenevska konferencija je zvanicno sazvana na principima postivanja Ustava RBiH i nepovredivosti granica i cjelovitosti RBiH. Medjutim, kada je delegacija dosla na konferenciju, na stolu je bio gotov projekat podjele RBiH, pracen Owenovom strategijom u izjavi: "Princip ove konferencije je - UZMI ILI OSTAVI". Izetbegovic se nije suprotstavio izmjeni dnevnog reda i principa pozivnice za konferenciju. Nepoznato je da je diplomatska delegacija RBiH odbila rad i tako zaustavila Izetbegovica u potpisivanju pristanka na nove medjunarodno priznate drzave unutar BiH koji bi legalizirao "Herceg-Bosnu" na 35% teritorije BiH. Osnovni cilj te klopke je bio ubacivanje Hrvata u rat na strani Srba. Sve je to bilo moguce samo na osnovu relativiziranja ustavno-pravne i medjunarodno-pravne pozicije RBiH, na koje je Izetbegovic pristao. Mir koji je zenevski plan nudio Bosancima, kao i prostor unutar BiH, podrazumijevao je prethodno razoruzanja kao uvjet da bi se cetnici povukli sa dostignutih na provincijske granice. Na osnovi toga je Milosevic nagovarao paljanski "parlamenat " da prihvati zenevski plan i Karadzicev potpis u New Yorkujer " Srbi se nikada nece povuci sa dostignutih na dogovorene granice jer Plan predvidja da se to moze desiti samo mirnim putem, tj na osnovi slobodne volje Srba).

- "Nemam vecinu u Parlamentu" - bio je Izetbegovicev odgovor na pitanje zasto on, Owen, Boban i Karadzic vijecaju o buducnosti RBiH, a ne svi oni koji zele doci u Parlament suverene drzave. U to vrijeme, 1992. godine, vecinu u Parlamentu Izetbegovic nije mogao dobiti samo za podjelu Bosne. Kvorum se uvijek mogao skupiti u okviru mandata UN-a ako bi se to postavilo kao uvjet za izlazak na pregovore van RBiH. UNPROFOR jeste subjekt blokade Sarajeva, ali zahtjevi, koji bi igru UNPROFOR-a otkrili, nikad nisu postavljeni kao uvjet za jedan od mnogih potpisa o podjeli BiH koje je A.Izetbegovic dao. "UNPROFOR NAM TREBA" - bio je odgovor A. Izetbegovica na pitanje jednog renomiranog americkog, istrazitelja ucesca generala Mekenzija u silovanjima Bosnjakinja u kaficu "Sonja".

- "Nas potpis na V/O plan povuci cemo ukoliko se nasi uslovi ne ispune u razumnom roku". Umjesto da postavlja uvjete i rokove za izlaske na pregovore, on je nakon prihvatanja cjelokupnog paketa podjele BiH u New Yorku, proljeca 1993, obrazlozio da je to uvjetno. Problem nije u tome sto je "razumni rok" za Predsjednikove uvjete davno prosao, nego je problem sto ti uvjeti nisu dio potpisanog paketa, a jos veci problem je sto on, kao pravnik, vrlo dobro zna razliku izmedju formalnog i neformalnog uslova. Medjutim, najteze pada to sto je A. Izetbegovic upravo postavljanje neformalnih uvjeta iskoristio za stopiranje otpora Bosnjaka znajuci da vrijeme i zaborav spasavaju njega, a destrukciju RBiH podizu na novu osnovu na sljedecoj konferenciji.

- "Niko ne moze zatvarati oci pred cinjenicom da je etnicka podjela vec izvrsena" (I.A. izjava u septembru 1993. suprotna "Platformi Predsjednistva" /poziv gradjanima na odbranu cjelovite BiH/ s pocetka 1992.i Ustavu RBiH, donesenim rezolucijama UN-a koje definiraju situaciju u RBiH kao agresiju, te suprotno vazecim medunarodnim konvencijama o neprihvatanju promjena granice silom). Ovim se A. Izetbegovic prikljucuje osnovnoj strategiji neprijatelja Bosne - pretvaranju svake nove dostignute pozicije agresora u osnovicu buducih pregovora o Bosni.

- "Borit cemo se dok ne oslobodimo sve dijelove BOSANSKE REPUBLIKE (u BiH)". (I.A. suprotno posljednjim stavovima Parlamenta i vazecem Ustavu, prakticno oglasava podjelu Bosne i oslobodilacki rat svodi na rat za prostor na koji su strategijom uzasa stjerani Bosnjaci. Tome su prethodili Izetbegovicevi pristanci na demilitarizaciju kao prvi uvjet svih planova da bi se Srbi povukli sa dostignutih na dogovorene granice. I.A. pri tome ne uvazava da slobodni prostor Tuzle brane i protjerani Zvornicani, Bratuncani, Vlasenicani, da Sarajevo brane i Focaci i Visegradani, Mostar i Trebinjani i Gacani, srednju Bosnu Prijedorcani I Krajisnici - sa osnovnom motivacijom da se jednog dana vrate u svoj dom.Ovim Izetbegovic direktno rusi motivaciju i borbeni moral na strateskom podrucju cijele slobodene teritorije i odbrani pretpostavlja garancije i potpise smrtnih neprijatelja Bosnjaka. Slicna izjava je data i na Skupstini Gradskog odbora SDA (Sarajevo 12.01.94):

-"Boricemo se dok ne oslobodimo sve opstine sa vecinskim bosnjacko-muslimanskim stanovnistvom po popisu iz 1991." A.I. time direktno krsi Ustav republike BiH na koji je svojevremeno polozio zakletvu. KZ BiH sankcionira kao tesko krivicno djelo sve one po stupke i radnje koje ugrozavavaju suverenitet i cjelovitost drzave, RBiH. A.I. upravo to cini, iscrtavajuci zajedno sa Karadzicem i Bobanom granice novih triju drzava na teritoriji suverene RBiH, ciji je on, kojeg li paradoksa, Predsjednik Predsjednistva.

- "Banju Luku ne mozemo osloboditi jer nemamo snage". Ova Izetbegoviceva misao iz Novembra 1993. u Zenici mnogo je jasnija u kontekstu druge njegove misli iz Zeneve u januaru 1993: "Bijeljenu ne mozemo traziti jer tamo vise nema Muslimana". Svaki musliman bi citirao Kur'an i rekao: Istjerajte ih odakle su vas istjerali; nijedan drzavnik ne bi prihvatao fakticko stanje umjesto drzavnog subjektiviteta, a svaki normalan covjek ne bi rusio moral ljudi i boraca od kojih je vecina iz okupiranih krajeva i nakon genocida takvim izjavama prakticno cestitao krvniku i samim tim prizivao da se genocid nastavi. Tim izjavama Izetbegovic je gotovo direktno poslao signal cetnicima koji se moze definirati na slijedeci nacin: Sto god cetnici/JNA osvoje genocidom i ratnim zlocinima, bice im na medjunarodnim dokumentima potpisano rukom Alije Izetbegovica. Preostaje samo pitanje:Zar iko misli da bi cetnici ikada odbili ovaj dodatni poziv ?!

- Kombinacija neosjetljivosti i prema drzavi i prema narodu rezultirala je potrebom za virtuoznom retorikom u javnim nastupima sa osnovnom karakteristikom postavljanja neispravnih pitanja. Od clana Glavnog staba ABiH, Stjepana Sibera, trazio je pristanak na potpis sporazuma (podjelu Bosne) u januaru 1993. na sastanku u hotelu "President" u Zenevi, uputivsi mu pitanje: "Da li Armija BiH rat moze dobiti za godinu dana?"(!). Isto tako od preostalih clanova, a isto tako od naroda BiH, trazio je pristanak na srpske i hrvatske drzave u Bosni na osnovu argumentacije njegovog pravnog asistenta Kasima Trnke, da ce, zamislite, Bosnjaci biti bezbijedni u cetnickim provincijama "jer sam V/O plan predvidja cak pet instrumenata za zastitu elementarnih ljudskih prava"! Na skali stupnjevanja ljudskog integriteta, gdje iznad ljudskih prava, tj. vjerske i kulturne autonomije, postoji jos ustavni, konstitutivni i drzavotvorni narod, - Izetbegovic, voden ljubavlju prema vlastitoj ideologiji, narodu na koji se cesto poziva, nudi samo dno na skali integriteta i naroda I individue.

- "Trazit cemo izlaz na more za Bosansku republiku"; I.A. nakon prihvatanja etnicke podjele drzave BiH i privatanja logike etnickog prostora od BH Hrvata trazi izlaz na more drzave, RBiH, koja ima izlaz na more, osim ako A.Izetbegovic vec nije prihvatio da te drzave vise nema. Umjesto da otvoreno, prije odlaska na zenevske pregovore, narodu to I kaze, on je pravo na izlazak na pregovore krajem oktobra 1993. odbio tvrdeci da mu je cilj borba za humanitarnu pomoc ali vec prvih dana istom tom narodu priredio smrtne udarce veleizdaje prihvatajuci "osnovna nacela" ponudjene podjele Republike BiH.

Na konferenciji u Zenevi, u decembru 1993, Izetbegovic nije uradio nista drugo nego nastavio projekat unije koji je bosanski Parlament odbio u septembru '93. Ono sto nisu u stanju ni Owen ni Stoltenberg, u stanju je A.Izetbegovic, a to je da nosa projekat unije iz neformalnog prostora Zeneve u formalni prostor Savjeta sigurnosti, Bijelu kucu i islamske metropole, gdje zloupotrebljava dobrotu islamskih prijatelja Bosne tvrdeci da krscanski Zapad vrsi na njega pritisak.

- "Rjesenje za Sarajevo mora se hitno naci"; (I.A. u Novembru 1993. uvodi podjelu Sarajeva u dnevni red konf. o BiH na iznenadjenje cijelog svijeta, osim Karadzica. Golgotu Sarajeva Izetbegovic cementira tvrdnjom da se "nikada necemo povuci sa onih dijelova grada KOJE DRZIMO" i, opet racunajuci na djetinjastost slusalaca, ustrajava u objasnjavanju da to nije podjela grada nego da se radi o dva paralelna grada a da se "njemu taj Karadzicev prijedlog u osnovi svidja". Ta bi granica "dva paralelna grada" otprilike isla dolinom Miljacke, upravo linijom zbog koje su cetnici do sada ispalili milion i po granata na Sarajevo, bez obzira na vjeru i naciju Sarajlija, i ubili, poklali i silovali desetine tisuca njegovih zitelja. S druge strane, Izetbegoviceva "mirovna diplomacija" sa Karadzicevim trupama oko Sarajeva svodila se na brojne naredbe o povlacenju, a najmanje dva puta sa Vraca do same Miljacke, i to na samom pocetku agresije, kao i na zaustavljanje deblokade Sarajeva na pravcu Ilidze u ljeto 1992. Tada su cetnici vec bili savladani i pruzali otpor jos samo iz jedne zgrade -- ali, stize naredjenje o obustavljanju akcije. O ovome slucaju postoje brojni svjedoci medju borcima i komandantima te akcije, kao i filmski materijal o uspjesnom toku ove operacije do onog momenta kada stize naredba o povlacenju. Svoju namjeru da jos onda podijeli grad plasirao je, kao miroljubivost prema cetnicima izjavama tipa: "Evo, mi cemo se prvi povuci". Rezultat je bezbroj zaustavljenih djevojackih i djecackih snova sa Grbavice i Vraca koji su prosli cetnicke bordele i stratista. Sarajevo Izetbegovic i njegovi idolopoklonici desetljecima dozivljavaju kao "leglo" vlastitih ideoloskih neprijatelja -- koje treba i ideoloski, a ocigledno i fizicki (!), unistiti

-"Mi o razmjeni Gorazda nismo razgovarali" ( Odgovor I.A. na pitanje novinara o tome da li je tacno da se razgovaralo o ustupanju asresoru nekih sarajevskih opcina za 3,5 % teritorija KORIDORA- a ne grada Gorazda - za Gorazde i Srebrenicu). Izetbegoviceva zamjena teza budi najcrnje sumnje, ali samo kod onih koji su vec svjesni da Izetbegovic koristi djecije metode manipulacije.

- "Trazimo da Serbrenica, Gorazde i Zepa budu sigurnosne zone" (I.A. dok pregovara sa Karadzicem u vrijme konferencije koju redovito prati srpska ofanziva, stisava buru u Americi te izvlaci iz corsokaka svjetsku zajednicu koja je i sama sigurnosne zone okarakterizirala kao prijedlog koji nije dostojan ljudskoga roda).

- " Zelim reci Amerikancima kakve zlocine Srbi sve cine u Bosni" (I.A. najavljuje posjetu Al Gore-u, kao nacin da se pridruzi pregovarackom timu koji je ovaj put vodio Silajdzic u maju 1993., da bi za dva dana sluzbeno potpisao njujorsku verziju podjele Bosne, iako tada nije bio clan pregovarackog tima ). Naime, nakon sto je Al Gore-u rekao kakve zlocine Srbi cine, A.I. je ipak otisao u New York, gdje je Silajdzic vodio pregovore; tu je prakticno isti dan potpisao njuorsku verziju zenevskog dokumenta o podjeli RBiH. Ovaj potpis je poznat po tome sto ga je Izetbegovic pravdao kao uvjetni potpis gdje su uvjeti o prestanku artiljerijskih napada na civile i sl. trebali biti ispunjeni u "RAZUMNOM ROKU". Taj Izetbegovicev "razumni rok" davno je istekao, ali je zato on jos jednom uspio kompromitirati SAD pred bosanskom javnoscu. Naime, Amerikanci su tada bar iz razloga principijelne podrske legalitetu i moralu u medjunarodnim odnosima, tvrdili da nece prihvatiti nikakav plan koji sve tri strane u Bosni ne prihvate, misleci da ce bosanska strana shvatiti poruku i biti ta koja ce biti protiv. Medutim, mudrost A.I. je tu podrsku prevazisla te bosanska strana prihvata plan i omogucava Srbima da iskoriste americku strategiju za sebe i nakon par dana u "parlamentu" na Palama storniraju Karadzicev potpis; da ne budu cetnici krivi za prekid pregovora u New Yorku pobrinuo se A. Izetbegovic, odazvavsi se na totalno bezpredmetnu "Atinsku konferenciju" koju su na brzinu organizirali Owen i Micotakis. Usput je Karadzic melodramom u paljanskom "parlamentu" svijet upoznao da njegova para-drzava, "gradjena krvlju" (nevinih Bosnjaka) ima parlament, vladu, ustav, drzavu i narodnu demokratiju za koju jednostrane odluke cak i samoga Karadzica, ako se ticu suvereniteta "Srpske Bosne", ne moraju imati podrsku. Tako je Izetbegovic "nabacio loptu" Radovanu Karadzicu, da svijetu pred TV kamerama odrzi lekciju o "srpskoj demokraciji i drzavotvorstvu", a Bosnu jos vise bacio u blato konfuzije pred svjetskom javnoscu, itd.

[kraj drugog dijela]

[treci dio]