Bosanska deklaracija 3. dio

METODI CILJEVI MOTIVI

Predhodno su samo izvodi iz vidljivog ponasanja i politickog stava Predsjednika Predsjednistva RBiH ali izvori, metodi i ciljevi njegovog politickog projekta mnogo su teze uocljivi i slijedi samo pokusaj da se isti dosegnu. Ono sto je potpuno jasno slijedece su zalosne cinjenice:

-podjela Bosne je Izetbegoviceva vizija iz perioda koje datira desetljecima prije agresije na RBiH i ona je neprijateljima Bosne odavno poznata, te je:

-a) znacajno uticala na njihovo politicko oporedjeljenje (dogovor Tudjman-Milosevic, u Gracu i Karadjordjevu)

-b) visestruko povecala razmjeru genocida koji je izvrsen izmedju kantona, 90%, koji je I.A. prihvatio za srpske nacionalno-teritorijalne jedinice na prostoru BiH u okviru Lisabonskog sporazuma;

-c) neprekidno naglasavala mogucnost ostvarenja vizije agresora o unistenju RBiH i Bosnjaka, a neprekidno rusila vizije naroda i moral Armije BiH zasnovan na vjeri u cjelovitost RBiH kao uvjet opstanka. To je uticalo na ponasanje svjetskih politicara tako da su neprijatelji RBiH ubjedjivali cak i osvjedocene prijatelje suverene, cjelovite RBiH, da se ne suprotstavljaju podjeli drzave jer "ON to tako hoce"!

Ovom strategijom predsjednika zatvoren je obruc oko BiH u okviru opce suglasnosti agresora i zrtve, Zapada i Istoka da je put mira na Balkanu put podjele Bosne. Uloga A.Izetbegovica vezana je za cinjenicu da svjetska zajednica taj projekat zeli uciniti trajnim, a to je moguce jedino ako je legalno napravljen, a to je, opet, moguce jedino ako suveren odustane od vlatsite suverenosti. Tu jednostavnu formulu A. Izetbegovic nije prezentirao narodu, nego je, da bi dobio pristanak, govorio da se radi o "privremenom rjesenju". Isto je tako poduzeo sve mjere za realizaciju plana podjele RBiH, sto znaci preuzimanje suverenosti od Parlamenta, ciji je saziv onemogucio cijelu prvu godinu rata. Zato je usko vezana metodologija Izetbegoviceve manipulacije koja se ukratko opisano sastoji u sljedecem:

- dok svijetu daje jasne signale i cini konkretne poteze u pravcu podjele RBiH, poteze svijeta uzrokovane time proglasava pritiskom a povremenim patriotskim istupima sebe kapitalizira u usamljenog borca u stilu "sam protiv svih"; i arafatovski se smije i dize ruke pred masom nesrecnih zena i djece iz Srebrenice u Augustu 95. - za mimikriju koristi izvanredne metode infantilne manipulacije, politiku "korak po korak", informativnu blokadu pa cak i ofanzive agresora. Nizak, infantilni nivo njegovih prevara i obmana tesko je razumljiv ozbiljnim ljudima, pogotovo intelektualcima. To je kod naroda opet rezultiralo pateticnim predstavama: "On je merhametli, dobar i posten covjek".

Izetbegovic to nikako nije. Usput budi receno, biti okarakteriziran kao "merhametli" u politici a pogotovo na drzavnickoj funkciji ne znaci nista, osim sto se ovim i slicnim epitetima oko doticne osobe stvara oreol pravednika i mucenika za opstu (narodnu) stvar. Iako "mucenistvo" u Islamu negdje "visoko kotira", ono je ustvari protivno i Islamu, jer pravi Islam ne priznaje mucenistvo i idolopoklonstvo, cak sta vise, izrijekom ga zabranjuje.

Oni koji brane Izetbegovica , a ne Bosnu i poslije ociglednih gresaka kazu: "Nije on kriv, ne valjaju oni oko njega", "Nije nista drugo mogao uraditi kad je sav svijet protiv njega", "Dobro smo prosli ako sacuvamo makar dio Bosne"- do osjecanja kako zapravo povijest Bosne zapocinje sa malom Bosnom i mudrim Alijom. Jos ce mnoge analize biti nacinjene, ali perfekcija Izetbegoviceve dinamike, mudrosti i strpljivosti usmjerenih protiv interesa vlastitog naroda, Ustava RBiH i kontinuiteta drzave, nece jos dugo biti apslovirana.

Prijedlog je da se u sto je moguce skorijim analizama svih prijatelja RBiH, Bosanaca lojalnih republici, i Bosnjaka pokusa odgovoriti na slijedeca pitanja:

- Da li A. Izetbegovic poznaje osnove teorije drzave, koja, bez obzira da li se radilo o islamskoj ili neislamskoj, podrazumijeva jedinstvo teritorije na kojoj se vrsi zakonodavna, sudska i izvrsna vlast? Naime, A.Izetbegovic nas je dugo vremena (dok je gradio Bobanovu drzavu) ubjedivao da "Hrvatska Bosna" i "Srpska Bosna" nisu drzave, iako im on priznaje, svojim prihvatanjem osnovnih nacela zenevskih paketa, i zakonodavnu i sudsku I izvrsnu vlast. Infantilnu manipulaciju on vrsi na onom mjestu gdje promjenu imena "Herceg-Bosne" u "Provinciju sa hrvatskom vecinom" proglasava nestankom "Herceg-Bosne" u trenutku kada ona prvi put u povijesti nastaje, na osnovu njegovog pristanka, a nakon tijesne suradnje s Bobanom. Izetbegovic se odlucio za Bobana umjesto Kljujica pod izgovorom: "Moramo suradjivati sa onima koji imaju pusku u ruci" i tako direktno stimulirao princip upotrebe sile u hrvatskoj politici prema RBiH. Izetbegovic se u slijepoj zelji da podijeli RBiH nije obazirao na Ustav BiH te stupa u koaliciju sa Bobanom, koji je za hrvatskog lidera u Bosni izabran na sijelu, umjesto Kljujica, koji je za predstvanika svih gradjana RBiH izabran na izborima. S Kljujicem, koji se odmah suprostavio stvaranju hrvatske zajednice Herceg-Bosna i taj nelegalni cin proglasio veleizdajom drzave BiH kao i interesa Hrvata u njoj, projekcija razdiobe BiH naprosto nebi isla.

- S ovim je i usko vezano pitanje da li A. Izetbegovic poznaje osnove medjunarodnog prava po kojem je Republika Bosna i Hercegovina priznata, a Jugoslavija razbijena na osnovu cinjenice da je Jugoslavija posljednjim vazecim Ustavom bila sastavljena od teritorijalnih jedinica, republika, koje na svom teritoriju objedinjuju vlastitu zakonodavnu, sudsku i izvrsnu vlast legalno ili ustavno konstituiranu. Tako je ispunjen uvjet da raspad Jugoslavije bude LEGALNA DISOLUCIJA, A NE ILEGALNA SEPARACIJA ! To je uvjet koji se mora is puniti u interesu cijele svjetske zajednice, a pogotovo Zapada, sto dokazuje njihovo insistiranje da se i raspad Bosne I Hercegovine izvrsi na istim principima. Razlika je samo u tome sto je Jugoslavija usla u rat da bi sprijecila legalnu disoluciju PRI MJENOM PRAVA a A. Izetbegovic poduzima sve da ilegalnu srpsku i hrvatsku Bosnu, natopljenu sa 250 tisuca bosnjackih leseva, legalizira. Ostavljajuci privremeno nastranu motive, treba odgovoriti kako I.A. u tome uspijeva?

Sad je vec potpuno jasno zasto se nikad nije postavio ni jedan uvjet za IZLAZAK NA PREGOVORE na koje kao ad hoc instituciju ne mora izlaziti, ili bar ne bez ravnopravne pregovaracke pozicije. To bi podrazumijevalo najmanje UNAPRIJED ISPUNJEN UVJET - politicku i komunikacijsku deblokadu. Za takvu svetinju kao sto je potpis suverena na podjelu drzave, mogao je dobiti najmanje deblokadu Sarajeva, mandat UN-a za isporuku hrane preko tuzlanskog aerodroma, pa cak (najpozeljnije!) skidanje embarga na oruzje. Da li bi se zahtjevu za ravnopravnom pozicijom na pregovorima o sudbini Bosne i Hercegovine, sto podrazumijeva deblokiran Partlament, Vladu i TV, mogli suprotstaviti francuski i britanski legalisti u svom nastojanju da legalno ukinu Bosnu van instititucija medjunarodnog prava - na pregovorima ?! Ali, to nista nije niti pokusano -- A.Izetbegovic je vjesto posrednike u pregovorima proglasio "svijetom" znajuci da ce tzv. "muslimanski naucnici", zapadnu pragmaticnu protestantsku, racionalnu politiku Izetbegovicevske eutanazije pretvoriti u kapital mrznje krscana prema muslimanima. Tacno je to da je eventualno neka "Muslimanska Srbija" napala Bosnu, odavno bi NATO intervenirao ali to nikako ne treba dovoditi u vezu sa odgovornoscu A. Izetbegovica za njegove postupoke, jer su usmjereni protiv zrtve, ne protiv agresora. Jos gore, on u tome koordinira sa "svijetom".

- Trece pitanje na koje treba odgovoriti jeste: Ko je Alija Izetbegovic u kontekstu bosanskog nacionalnog korpusa? To podrazumijeva zahtjev za razjasnjavanjem stanovite nemilosrdnosti, nedostatka emocija i manjka cak i licnog suvereniteta, te omalovazavan je kolektivnog i licnog suvereniteta gradjana RBiH. Naime, da li A. Izetbegovic ne zna da pristajanje, pa cak i insistiranje na pregovorima i konferencijama mimo polozaja RBiH u Povelji UN podrazumijeva pristanak na pritisak, nove i nove srbijanske korpuse u Bosni, i mnogo veci moral cetnika nego u Hrvatskoj gdje su suoceni sa stavom da ce kad tad biti inkorporirani u hrvatski suverenitet !

Kao sto je vec receno, osnova projekta na kojem A.I. aktivno ucestvuje, pa koji cak i inicira, jeste put rata protiv RBiH metodom obavljanja prljavog posla van zvanicnih institucija, sa namjerom da nakon suverenovog pristanka na podjelu i prakticno u kidanja jedne clanice UN-a, takav ugovor posrednici odnesu pred Generalnu skupstinu UN-a, ILEGALNO PRETVORI U LEGALNO bez posljedica za agresore i svjetski poredak. Kako objasniti da A.I. prihvata da engleski lordovi, nominirani da budu na usluzi kako stranama u pregovorima tako i svjetskom pravu, za A.I. u njegovim istupima predstavljaju nosioce medjunarodnog prava te ih naziva "predsjednici konferencije", "predsjedavajuci" - a ne prema njihovom statusu - obicni posrednici. Kako objasniti da Izetbegovicevim putovanjima prethode masakri gradjana Sarajeva u redovima za hljeb i vodu, blokada humanitarne pomoci, nestanak struje, plina pa i vode, prekid telefonskih veza i sva druga oduzimanja licnog suvereniteta bosanskome civilu? Da li je to samo za to sto je A.I. vlastite namjere o nesuverenosti, nedrzavotvornosti i nedrzavnosti propisao i svom narodu i drzavi? Izjavama tipa -"Potpisat cemo ako budemo morali" - sam priziva srbijanske korpuse da ga natjeraju da potpise, da pristane na podjelu Bosne, A.I. je iskoristio za frazu: "Moramo pregovarati, a ne ginuti", i ustanovio doktrinu: "Vazan je mir". Medjutim dvije tisuce godina povijesti prava a I Povelja UN-a, te sam Kur'an jasno govore: najvaznija je pravda.

Odgovor na sva tri postavljena pitanja (Izetbegovic - drzava, Izetbegovic - medjunarodno pravo, Izetbegovic - suverenitet) jeste pozitivan.

Izetbegovic zna i sta je "srpska" i sta je "hrvatska Bosna", i sta su formalne i neformalne institucije prava, i sta znaci rijec posrednik, i rijec suverenitet, drzavni kontinuitet, drzavni poredak, konvencije i zna sve ostale, jer je pravnik. Izetbegovic zna i mnogo vise: akademski nivo nekih clanova pregovarackog tima onemogucava istim da ga dekodiraju, da njegov trenutak nastupa onda kada Prof. Filipovic izadje iz sale za pregovore, da Armiju moze kadrovski reorganizirati u svoju korist i korist podjele Sarajeva tako sto ce 1992 godine Juki, Caci, Celi reci: "Ti ces biti general", i tako pridobiti naklonost malog covjeka sve dok mu je potreban u neutralizaciji obrazovanih tj. profesionalnih oficira opasnih za plan podjele Sarajeva.

Izetbegovic zna da ce mnogo postici ako pravnika Prof. Boyle-a samo malo uspori, a da se na Prof. prava K. Trnku pozove samo kada mu se postavi pitanje odgovornosti ili strucnosti premda je profesor u pregovarackom timu upravo pretplacen na ulogu eksperta, za pravno utemeljenje izdaje ustava i drzave RBiH. Posebna vrsta mudrosti koju I.A. koristi jeste slucaj namjernog odlaska u zarobljenistvo JNA, sa namjerom da oslobodi ubicu Sarajeva generala JNA, Kukanjca, iz ruku polu-naoruzanih branitelja Sarajeva. Isto tako posebna vrsta simulacije je kada na Kljujicevo upozoravanje da je on Predsjednik-institucija i da mu u zarobljenistvu ne moze biti dobro, on sebe - instituciju svodi na sebe samaga i Kljujicu odgovara: "Meni je (u zarobljenistvu) fala Bogu dobro".

Posto cak ni neznanje ne oslobadja krivice i odgovornosti covjeka koji je prihvatio i (ne odustaje) nositi skiptar, A.I sto prije mora odgovoriti na mnoga pitanja. Upravo Izetbegovic zaustavlja istragu o komandantu UNPROFOR-a Mackenzyu, sest mjeseci direktnom intervencijom onemogucva bh. pravnog zastupnika Prof. Boyle-a da predmet RBiH vrati iz seste (humanitarne) korpe u prostor sedme (politicke) korpe Povelje UN koja podrazumjeva da je RBiH zrtva agresije na osnovi rezolucija 752, 757, I 777. Tako bi rat protiv Bosne na osnovu "brige za civile" bio mnogo bolniji, ako ne i onemogucen, i Owenu i Mitterrandu i Christopher-u i Juppe-u, ali i samom Izetbegovicu. Boutros Boutros Ghali je cijelu strategiju rata protiv RBiH i skidanja embarga zasnovao na krivoj interpretacij i da je RBiH problematika humanitarna i da bi skidanje embarga znacilo svrstavanje na stranu "jedne od strana u sukobu" , a i onemogucilo "osnovnu ulogu UN" dostavu humanitarne pomoci Bosnjacima. Naravno, osnovna uloga UN jeste pravna i politicka. Za humanitarne uloge je zaduzen Crveni Krst i slicne organizacije.

KO JE ALIJA IZETBEGOVIC

Percepcija na Zapadu o I.A. kao licnosti otezana je jer se analogijom vlastitih iskustava pretpostavlja izabrani covjek poznat jos od skolskih dana, poslovnog i politickog zivota. Potpuno je nepoznato da su aktivisti Izetbegoviceve stranke pred izbore Bosnjacima, gladnim neovisnosti od srboslavije, dijelili uzorke glasackog listica sa zaokruzenim imenom A.I. Pusten je iz komunistickog zatvora kada je Srbima dominantna policija zatvarala i oslobadjala ljude, dvije godine prije izbora. Na izborima I.A. je podrzan od starane Karadzica u vise TV nastupa i obrnuto. Prisjetimo se. U svim opstinama s muslimanskom vecinom (osim casnog izuzetka Tuzle) kandidati SDS-a Koljevic-Plavsic dobijaju muslimanske glasove, jer im je SDA tako naredila. Slicno se radi i na relaciji sa HDZ. Bezbroj je primjera da su se po dzamijama, nakon dzume, kada je najvise muslimana na molitvi, dijelile kopije glasackih listica sa naznacenim imenima koje "treba zaokruziti". Sa danasnjeg stanovista zaista nevjerovatno zvuci, da su Bosnjaci-muslimani glasali ustvari za svoje ubice Koljevica i Plavsicku. Takva glasacka masina u trouglu SDA-HDZ-SDS, omogucavala je, naprimjer, da jedna cetnikusa, Biljana Plavsic u "najhrvatskijem selu" Grudama, dobije preko 90% glasova. Na osnovu takvih izbornih rezultata stvara se tzv. partnerstvo u podjeli vlasti, nesto sto je u praksi parlamentarne demokracije dotada nezabiljezeno. Brzo ce se pokazati da je to bila prva etapa u rastakanju BiH kao drzave. Bio je to, dakle, pocetak jednog procesa u koji je A.I. usao potpuno svijestan "misionarske" uloge koju treba da odigra.

Pored toga je interesantno to da je u Britanskom Tavistock institutu za metode specijalnog rata, otac srpskog modernog nacionalizma Mihajlo Markovic - pocasni clan, a sadasnji ratni zlocinci - prof. S. Koljevic i R. Karadzic - bili su clanovi i izdavali knjige. Ono sto se takodjer zna je to da je "Tavistock", u okviru tijesne suradnje sa dominantno srpskom kontra-obavjestajnom sluzbom Jugoslavije KOS, imao kartone svih interesantnih zatvorenika. A.I. je interesantan kao i njegova brosura "Islamska deklaracija" u kojoj se A.I. suprotstavlja samoj teoriji drzave. Problem nije u tome sto se tu Bosna ne spominje nego je problem u tome sto Britanski experti za rusenje racionalizma u islamskom svijetu upravo traze sufije sa idejom "Kalifata", koje su spremne da svoju teoriju probaju protiv prve drzave koja im je pri ruci - obicno vlastite.

Takodjer je poznato da je ideal britanske politicke imperije naci "pravog muslimana" za vodju koji bi mogao na krilima nekog od sufizama da udalji islamsku populaciju od ideja drzavotvornosti, suvereniteta, i sejtanskom rabotom proglasi transfer novca, bankarstvo, i koji, na primjer, ne vidi razliku izmedju vjerske autonomije kao najnizeg oblika integriteta licnosti i suvereniteta kao najviseg, a spreman je na "velika djela".

Najvaznije je shavtiti pravo znacenje davno izrecene Izetbegoviceve izjave o sebi:

-"Promijenit se ne mogu, izdati ne znam". Potpuno je jasno da A.I. ima vlastitu viziju koju konzistentno slijedi, ne mijenja i ne izdaje. Ono sto je za Bosnjake bitno jeste to da ta vizija nije cjelovita, parlamentarna i suverena RBiH -- bez obzira na simbole gradjanske drzave koje su, u vrijeme nuznih kompromisa izmedu Izetbegovica i javnog mijenja RBiH, baceni u mase (Ljiljan, naziv stranke - SDA). Ove je simbole, medjutim, pratila sasvim suprotna praksa i izuzetno vjesta manipulacija sa zatecenim ustavnim konceptom RBiH. Sve simbole suvremene drzave - od znaka, imena do tumacenja sadrzaja - grupica dzematskih intelektualaca teoretski uoblicuje jednacinom:

Bosanci, nacija = Bosnjaci, narod = muslimani, vjera. I sve to na nekih dvadesetak i nesto procenata teritorije cjelovite drzave koju je Izetbegovic preuzeo stupanjem na vlast i sa gubitkom 260 000 ubijenih i dvostruko vise ranjenih i osakacenih stanovnika koji su bili potpuno nezainteresirani (!) za Izetbegovicevu privatnu filozofiju.

Premda je u koordinaciji sa Owenom, sebe od predjednika drzave pretvorio u (plemenskog) vodju Muslimana, Armiju BiH u muslimansku vojsku odnosno agresiju na BiH u gradjanski rat, premda ima veze sa inace spornim hadisima, zbog suprotstavljenosti sa samim nacelima Kuranskog teksta, neodrzivo je uvjerenje da AIzetbegovic pravi islamsku drzavu. On zasad ustrajava ustvari na podjeli BiH - a sami Owen, Tudjman i Milosevic trude se oko stvaranja iluzije islamske drzave koju upravo trebaju da muslimanima garantiraju veliki zastitinici islama iz Kontakt grupe. U Zagrebu je u kabinetima Alijinih "MINISTARA ZA DUH" u toku proces teoretskog oblikovanja buduce drzave. U osnovi zagrebacke skole oko zagrade u Mandalicinoj ulici je platforma koja kaze: "Nije vazno kolika je drzava, vazno je da je drzava duhovno velika". U vezi s tim vrsi se revizija davno apsolviranih kategorija drzavljanstva, nacije i kulture kroz vjerski filter. Na primjer: teolozi, filozofi i pjesnici u ulozi paralelnih ministara odbrane, obrazovanja i kulture i informiranja sa zavrsenom medresom ili knjizevnoscu crtaju karte male bosne, muftiluka i ustava BiH paralelno sa prekrajanjima koja cetnicki noz cini na terenu.

Izetbegovic je u skladu s tim optuzio Bosance da su svoju drzavu, narod i naciju teoretski i prakticno konzistentno tisucu godina ustvari samo ZAMISLJALI ( "Necemo imati onaku drzavu kakvu smo zamisljali", izjava A.I. u jesen 1993. povodom pristanka na uniju). Dzamija ili crkva stara vise stotina godina, za I.A. nije I kulturni i vjerski objekt, nego objekt za vrsenje vjerske nuzde. Kultura kao fenomen indentifikacije naroda u naciju je naime neprijatelj ideje islamskog svjetskog "Kalifata" koji su muslimanska braca zacrtali sebi kao cilj ka kojem je nestanak i onako nesvjesnih bosanskih muslimana - mala zrtva. Ove i budale i ludjaci u isto vrijeme su uzeli RBiH da "sad ili nikad" tu drzavu svedu na svoju tekiju na evropskom tlu. Tako su za njih pokolji nad muslimanima protumaceni kao nuzna zrtva na tom putu na kojem "ginu oni sto su se od vjere udaljili" ili "oni u stvari nisu mrtvi nego su zivi ali mi to ne vidimo". Problem Bosne je u tome sto je razvijanje takvih projektata sa izvlacenjem iz zatvora "pravih muslimana" da ih sprovedu, osnovna aktivnost Londona i nekih drugih centara.

[kraj treceg dijela]

[cetvrti dio]