Prof. Dr. Vahid Sendijarevic
Vahid Sendijarevic
profesor-istrazivac na Institutu za poliuretansku hemiju
Univerziteta u Detroitu jedan je od osnivaca Bosanskog
kongresa. To je neformalna skupina bosanskih
intelektualaca koji zive i rade u SAD. Ono po cemu su
kao organizacija prepoznatljivi jeste stalna i
kontinuirana kritika politickih poteza predsjednika
bosanskog Predsjednistva Alije Izetbegovica. Ta kritika
koja pocesto prelazi granicu politicke korektnosti,
bila je razlog da se clanovi Bosanskog kongresa pocnu u
nekim pravovjernim politickim krugovima tretirati kao
neprijateljska emigracija. Ekskluzivno za Dane dr.
Sendijarević izlaze politicku platformu Bosanskog
kongresa. Radi se o konzistentnom pravno-politickom
stivu ciji je temeljni nedostatak kolizija sa
cinjenicama. Ali, "tim gore po cinjenice",
ociti je kredo Bosanskog kongresa
DANI: Gospodine Sendijareviću, kad je formiran Bosanski kongres?
SENDIJAREVIC: Bosanski
kongres je formiran tacno sa datumom nase optuznice
protiv Alije Izetbegovica cetvrtog maja 1994. godine.
Mi nismo klasicna politicka organizacija. Nas
angazman se ispoljava na samo jednom cilju, a to je
ocuvanje BiH u njenim historijskim granicama, sa Ustavom
iz 1992. godine koji je omogucio gradjanima BiH da se
izjasne za cjelovitu i nepodijeljenu BiH.
DANI: Dakle, vi ste vise neformalna skupina. Jeste li kao
organizacija registrirani?
SENDIJAREVIC: Nismo se registrirali, jer uslov da se
partijska organizacija registrira u BiH je da se potpise
izjava o priznavanju Dejtonskog sporazuma.
DANI: Mislim na vasu registraciju u SAD...
SENDIJAREVIc: Ne Nema potrebe. Niti to zahtijevaju
bilo koji zakoni. Ustav SAD kao i Ustav BiH ostavlja
mogucnost gradjanima da se udruzuju po bilo kojoj osnovi.
DANI: Ko su prve perjanice Bosanskog kongresa?
SENDIJAREVIC: Jedan od
osnivaca Kongresa je dr. Muhamed Borogovac, docent na
Elektrotehnickom fakultetu Univerziteta u Tuzli, profesor
matematike, jedan od osnivaca SDA u Tuzli i jedan od
osnivaca PL-a u Tuzli. Nakon spoznaje o izdaji, a on ju
je imao mnogo ranije nego drugi, napustio je Bosnu i
dosao u Sjedinjene Drzave. On je, nakon sto je postalo
jasno da će Izetbegovic pregovarati sa Karadzicem i
Bobanom, rekao Aliji da se ne moze pregovarati o
sustinskim stvarima drzave, a to su ustav i granice.
Pogotovo da se to ne ocekuje od covjeka koji se
prilikom inauguracije zakleo na cuvanje ustava i
granica. Onda mu je Alija rekao, da bi ga uopste uvazio
kao sugovornika, da on mora imati stotinu ljudi koji ce
dijeliti njegovo misljenje. Nama u Bosanskom kongresu
posebno je drag doprinos Musadika Borogovca, Muhamedovog
brata. Vama je poznato da je Musadik bio prvi covjek
Alije Izetbegovica za demografska pitanja. On je obradio
podatke iz popisa stanovnistva '91. godine, tako da mi
danas crno na bijelo znamo gdje se svaki bosanski
građanin nalazio, gdje mu je bila kuca, kakav je bio
etnicki raspored i vlasnicka struktura. Bosanci su
prebrojani 1991. godine i mi znamo da se teritorija BiH
ne moze dijeliti etnicki, ne samo zbog nacionalne
strukture, nego i zbog Ustava BiH, koji je nas vrhovni
princip. U Bosanskom kongresu su i Sven Rustempasic,
Stjepan Balog i mnogi drugi. Medjutim, imajuci u vidu
nas princip organiziranja, clan Bosanskog kongresa je
svaki gradjanin BiH koji ne prihvata njenu podjelu.
DANI: Zasto ste se vi kao američki gradjani, hiljadama kilometara
daleko od Bosne, ukljucili u "bosanski slucaj"
SENDIJAREVIC: Nama,
koji smo se u trenutku agresije zatekli vani, u jednom
momentu je postalo potpuno jasno da se stvari u BiH
odvijaju krivo, ne samo zbog agresije, nego i zbog odnosa
najodgovornijeg covjeka i najodgovornijih ljudi.
DANI: Kad vam je to, kako kazete, postalo jasno?
SENDIJAREVIC: Kod
prvih pregovora i prihvatanja Karadzica za sugovornika.
Pazite, medjunarodna zajednica kroz rezolucije UN-a
utvrdjuje da se radi o agresiji izvana. Prvi covjek BiH
prihvatajuci pregovore sa predstavnicima srpskog naroda
koji idu na otcjepljenje od BiH i sa hrvatskim
predstavnicima koji idu na podjelu BiH pretvara vanjsku
agresiju, koja je to u sustini bila, u civilni rat. I
time se u potpunosti mijenja formula rata u BiH. Vecina
bosanskih intelektualaca u inozemstvu bila je uvjerenja
da se radi o pukom neznanju. Zato smo pisali predsjedniku
Izetbegovicu i trazili da ne pristane na pregovore sa
Karadzicem i pokojnim Bobanom, jer time odustaje od
istine da je na BiH izvrsena agresija. U toj prepisci sa
Izetbegovicem dobili smo jedno pismo u kome on otvoreno
kaze da se BiH mora podijeliti. To pismo je dobio
gospodin Stjepan Balog.
DANI: Kada?
SENDIJAREVIC:
Izetbegovic je od Baloga dobio pismo 30. novembra 1993.
godine u kojem ga (Balog) moli da ne dijeli Bosnu. Sestog
decembra Izetbegovic je odgovorio na to pismo u kome
jasno objasnjava da on nema drugog izbora nego
podijeliti BiH. Na to pismo sam mu i ja odgovorio. Do tog
momenta sam imao vrlo blisku saradanju sa Nedzibom
Sacirbegovicem u uvjerenju da smo na zajednickom
cilju, a to je odbrana Bosne. No, nakon opseznog
razgovora sa Sacirbegovicem koji je uslijedio nakon
sto smo dobili Izetbegovicevo pismo, Nedzib je potpuno
otvoreno rekao da mi nemamo drugog izlaza do podjele
Bosne, s cime se ja apsolutno ne slazem.
DANI: Nedzib je to rekao?
SENDIJAREVIC: Da, Nedzib je to rekao. Tada se izlazi otvoreno sa
pozicijama, one su rasciscene i jasne. Svega nekoliko
dana nakon sto smo primili Izetbegovicevo pismo u kojem
on vrlo precizno objasnjava da je podjela Bosne jedini
moguci projekat i nakon eliminiranja bilo kakve zabune
oko tog pisma sa Sacirbegovicem, meni je postalo jasno
da je podjela BiH projekat predsjednika Izetbegovica.
Vrijeme je pokazalo ko su ljudi koji u tome ucestvuju.
Na prvom nivou su Behmen, Sacirbegovic, Alija
Izetbegović. Drugi nivo su Ganic, Silajdzic. To su
ljudi koji su poznavali projekat i koji su ucestvovali u
njegovoj izvedbi od pocetka do kraja. Vrlo cesto ljudi
govore o greskama: kako je neko napravio gresku pa je
rekao narodu da rata nece biti, pa kako je neko napravio
gresku i rekao da za rat treba dvoje, pa kako je neko
napravio gresku i pregovarao sa Karadzicem i Bobanom,
a ne sa Milosevicem, predstavnikom agresorske drzave,
i Tudjmanom, predstavnikom jedne druge agresorske
drzave. U principu, ovih pet ljudi nikada nisu napravili
gresku, oni su samo vrlo precizno realizirali projekat
podjele BiH. Nakon toga nama je bilo potpuno jasno da je
narod u blokadi.
DANI: Pretjerujete,
gospodine Sendijarevicu, i rekao bih da ste Vi na neki
način u blokadi, jer ovo Vase obrazlozenje gotovo da
daje nadnaravne mogucnosti peterici politicara koje ste
spomenuli...
SENDIJAREVIC: Projekat
rata u BiH je predvidio da narod bude potpuno izoliran,
da se dovede u situaciju da ga se prisili na podjelu BiH.
Nama je bilo jasno da covjek u samoj Bosni nije mogao
imati uvid u sve ono sto se zbiva. Njemu se moglo vrlo
lako prodati da je podjela Bosne nuzna, da neko nekoga
tjera na podjelu Bosne. I u tom momentu grupa ljudi koja
je u medjuvremenu komunicirala, odlucuje da formira
jednu organizaciju i da vrlo jasno i jednostavno objasni
sta je to sto se zbilo u Bosni i koja je uloga prvog
covjeka BiH u ovom ratu.
PRINCIPI O KOJIMA SE NE PREGOVARA
DANI: U Vasoj kritici bosnjackog rukovodstva, a narocito
predsjednika Izetbegovica, najvaznije mjesto zauzima
Dejtonski sporazum za koji kazete da je smrt Bosne i
Hercegovine?
SENDIJAREVIC: Realizacija Dejtonskog sporazuma je politicki,
ekonomski, kulturni i drzavotvorni kraj BiH i Bosnjaka
kao naroda. Trebalo bi odustati od daljnje realizacije
Dejtonskog sporazuma. Odredbe tog sporazuma su ostavile
prostor i mogucnost da, ako se sporazum u potpunosti ne
realizira - moze se od njega odustati. Da bi ste
shvatili sta Dejtonski sporazum znaci, mi moramo poci
od toga sta je Ustav BiH garantirao Bosnjacima i
bosanskom narodu. Po Ustavu BiH, na osnovu kojeg je
izveden referendum za drzavnu nezavisnost i suverenost,
sve odluke donesene sa 50 posto glasova plus jedan glas
su pravno valjane. Sve odluke Skupstine BiH, pa tako i
odluka o referendumu, bile su ustavotvorne. Sa Dejtonskim
sporazumom stvaraju se dvije nove drzave: jedna na 49
odsto teritorije i druga na 51 odsto teritorije. Na 49
odsto teritorije Bosnjaci nemaju nikakvih prava. Cak ni
pravo posjeda. Ako pogledate dokumenta Dejtonskog
sporazuma vidjet cete da im je ostavljeno pravo da se
vrate kuci bez izvrsne snage. Ostavljeno im je i pravo
kompenzacije za imovinu, takodjer, bez izvrsne odluke i
bez iznosa kompenzacije. Isti je rjecnik koristen kod
usvajanja rezolucije o pravu povratka Palestinaca u
Izrael. Danas mi vidimo koliko je Palestinaca ostvarilo
to pravo. Prema tome, na 49 posto teritorije, Bosnjaci,
koji su po formuli 50 posto plus jedan glas mogli
ostvariti suverenitet na svakoj stopi BiH, nakon
Dejtonskog sporazuma gube sva ustavotvorna prava na 49
posto teritorije. Na preostalih 51 posto Hrvati imaju
pravo konsenzusa na svaku ustavotvornu i drzavotvornu
odluku. Prema tome, Bosnjaci su jedini narod u regionu
koji potpuno i apsolutno vezuje svoju sudbinu za jedan
drugi narod, hrvatski, i za njegovu, hrvatsku drzavu.
Tako mi imamo vjerovatno jedinstvenu situaciju u svijetu
da Srbi i Hrvati ostvaruju po dvije drzave. Bosnjaci se
odricu jedine drzave koju imaju i svoju sudbinu vezuju
za sudbinu jednog drugog naroda i sudbinu jedne druge
drzave.
DANI: Rekao bih da je to jedno akademsko gledanje.
U Bosni je u medjuvremenu bio rat koji je doveo do
toga da u zemlji vise nista nije isto, pa je pojava
novih politickih ideja sasvim logicna posljedica.
SENDIJAREVIC: Postoje
principi o kojima jedan narod ne moze pregovarati bez
obzira na situaciju u kojoj se nasao. Ne moze covjek
pregovarati za koju sumu novca moze dati zivot, jer mu
time zivot prestaje. U onom momentu kada se pregovara o
onome sto cini zivot drzave, a to je njen ustav i
njene granice, tog momenta mi pregovaramo kako da
sahranimo tu drzavu.
DANI: Zaboravljate da su granice, pravno-formalno, ostale
neupitne.
SENDIJAREVIC: Granice
nisu neupitne. Mehanizam je vrlo jednostavan. Postojao je
samo jedan mehanizam po kojem se BiH mogla podijeliti.
Postojao je samo jedan osnovni uslov. Uslov je da se
drzavotvorni narod BiH odluci i izjasni za podjelu BiH.
Odnosno da se Bosnjaci otcijepe od svoje vlastite
drzave. Vratimo se malo u predratno vrijeme i u godine
rata. Bosnjaci kao vecinski narod formiraju nacionalnu
stranku i time otvaraju put za nacionalno organiziranje
drugih nacionalnosti unutar BiH. To je prvi korak u
otcjepljenju Bosnjaka od vlastite drzave. Mi smo
većinski narod. Nama odgovara princip "jedan
covjek - jedan glas". Nama odgovara suverenitet
svakog covjeka na svakom milimetru drzave. Cetrdeset
godina ljudi u Juznoafrickoj Republici su se borili za
pravo "jedan čovjek - jedan glas". Mi
pristajemo na suprotno - da se predstavljamo kao entitet.
Prvi korak u podjeli BiH bilo je formiranje muslimanske
nacionalne stranke - SDA. To je bila stranka podjele.
Recimo to ovako: da bi se dalo Srbima pravo da formiraju
svoju drzavu na teritoriji BiH, preduslov je bio da se
Bosnjaci otcijepe od drzave BiH. Formiranjem Federacije
i udruzivanjem Bosnjaka sa jednim, iskljucivo samo sa
jednim drugim narodom, stekli su se preduslovi i za
formiranje jedne druge drzave. Prema tome, Bosnjaci su
se otcijepili od svoje drzave formiranjem Federacije. To
je bio drugi korak. Dejtonski sporazum je to stanje
utvrdio. Sljedeci korak u projektu je ulazak Federacije
u konfederaciju sa Hrvatskom.
DANI: Dejtonski sporazum je opovrgnuo tu problematicnu
odredbu iz Vasingtonskog sporazuma.
SENDIJAREVIĆ: Tacno,
Dayton to ne predvidja, ali predvidja projekat podjele
BiH. Dejtonski sporazum je rezultat projekta podjele BiH,
ne obrnuto. Sljedeci korak u projektu podjele BiH je
konfederacija Federacije sa Hrvatskom. Time se, po
principu jednakih prava dviju stvorenih drzava na
teritoriji drzave BiH, omogućuje RS da udje u
konfederaciju sa Jugoslavijom.
DANI: Da li Vi to tvrdite da aktuelna bosnjačka vlast zeli da
Bosnjake uvede u Hrvatsku...?
SENDIJAREVIĆ:
Bosnjacka vlast realizira projekat podjele BiH kao svoj
projekat. Mi vrlo cesto trazimo motiv. Kad su pred nama
cinjenice, motiv nije bitan. On je irelevantan, a moram
vam navesti primjer zasto je motiv irelevantan. U
Americi je prije nekih tri godine majka u auto stavila
sina od cetiri godine i sina od sedam mjeseci, a zatim
je auto gurnula u jezero. Policiji je rekla da ih je
kidnapirao crnac, ali su oni ubrzo saznali o cemu se
radi. Onda je, kao jedan od dokaza na sudjenju,
demonstrirano kako tone auto. Auto ne tone u jednoj
minuti ili sekundi. Onda su vjestaci pokazali kroz koju
je agoniju to dvoje djece moralo proci, a majka je na
obali i gleda. Ne pokusava da ih spasi. Majcin motiv
mogao je biti i ovakav i onakav, ali dvoje djece se pred
njenim ocima davilo. Niko nije postavio pitanje motiva.
Motiv je irelevantan. Kako objasniti djetetu da treba da
se cuva majke? Kako objasniti bosnjackom narodu da se
cuva predsjednika kojeg godinama cekamo?
DANI: Jeste li Vi politicki protivnik Alije Izetbegovića ili ste
bas pravi neprijatelj?
SENDIJAREVIC: Ja sam
samo onaj koji ima punu svijest o tome da svaka podjela
vodi do unistenja BiH i bosnjackog naroda koji nema
drugu drzavu.
DANI: Nisam
siguran. Kroz neke tekstove Bosanskog kongresa koje sam
imao prilike citati, rekao bih da vam nije strana ni
mrznja prema Aliji Izetbegovicu...
SENDIJAREVIC: U odredjenim momentima emocije je tesko
obuzdati. Ali, molim vas, nemojmo razgovarati na toj ravni.
Vec sam rekao, motivi nisu bitni. Ali kad vec insistirate na
motivima, reci cu vam. Ja sam profesor na americkom
univerzitetu. Moja zena je profesor na istom
univerzitetu. Ja u ovoj bransi gdje radim predstavljam
nesto na svjetskom nivou. Ne postoji ozbiljan covjek u
industriji poliuretana u svijetu koji ne zna moje ime. I
sta je onda moj motiv? Ako nista drugo, da parafraziram
Maka Dizdara iz njegovih Brotnjica,
"vrisnuo sam bar kako treba". Jer projekat je
predvidio da je Bosnjak glup, da je on zadnji koji
shvata, i s tim se ozbiljno racunalo. Zato predsjednik
drzave, koji se zakleo da ce braniti ustav i granice
drzave, nama kaze da je za rat potrebno dvoje i da ce
nas Armija Jugoslavije cuvati, ona ista koja je vec
bila izvrsila pokolj kad je on to rekao.
DANI: Jeste li imali ikakve zvaniCne razgovore sa predstavnicima
vlasti?
SENDIJAREVI: Vec sam rekao da sam imao razgovor sa
Sacirbegovicem neposredno nakon sto je Balog dobio
Izetbegovicev odgovor...
DANI: A ovih dana, dok ste bili u Bosni?
SENDIJAREVIC: Da vam
objasnim koliko bi ti razgovori uopste imali smisla. Kada
sam razgovarao sa Sacirbegovicem, on mi je rekao da je
podjela neminovnost. Kad sam mu rekao da je to smrt
drzave BiH, on mi je odgovorio da mi moramo podijeliti
BiH kako bi spasili narod. Ja sam vidio indijanske
rezervate i pitao sam ga: "Kako mislite da u jednom
rezervatu koji vi stvarate tom narodu i koji vezujete za
jednu drugu drzavu, taj narod prezivi i opstane kao
narod." On kaze: "Pa mi cemo stvoriti
ekonomiju, dobit ćemo pare." Ja velim da je to prvi
put u historiji covječanstva da se sudbina naroda gradi
na sadaki. Pare nisu sve. Da su pare one koje prave
razvoj, Kuvajt bi bio najrazvijenija zemlja na svijetu.
Saudijska Arabija, takodjer. Nisu ni sirovine, jer oni
imaju i jedno i drugo. Imaju naftu, koja je zila
kucavica ove civilizacije. Nisu ni kadrovi, jer da jesu,
Rusija bi bila najrazvijenija na svijetu. Ima nesto sto
se zove geopolitički polozaj. Rezervat je najgora
moguca kombinacija na kugli zemaljskoj koja moze
postojati. On je napravljen samo za jedan oblik privrede.
Bio sam godinu prije rata u indijanskom rezervatu u
Americi i kristalno jasno sam vidio sta znaci rezervat.
U rezervatu se moze igrati folklor, praviti igracke i
sl. Za kocku je rezervat idealno mjesto. Las Vegas je
primjer sta moze narasti u rezervatu. Kocka, kupleraji
i pranje novca. Da poentiram: ti razgovori zaista ne bi
imali smisla. Da razgovaram sa onima koji su vojno
odbranjenu Bosnu prodali za zelenim stolom!?
DANI: Kako je onda uopce moguće sacuvati BiH?
SENDIJAREVIC: Moguce
ju je sacuvati. U momentu potpisivanja Dejtonskog
sporazuma, ljudi koji su ga potpisali nisu imali ustavno
pravo da ga potpisu. Po Ustavu BiH, njima je bio istekao
mandat, uključujuci i predsjednika drzave. I
Skupstini BiH koja je donijela odluku o Dejtonskom
sporazumu također je istekao mandat prije donosenja
sporazuma. Mi se, dakle, moramo vratiti na princip
drzave kako bi je sacuvali.
DANI: Sta to znaci?
SENDIJAREVIC: To
znači da mi nemamo nikakve obaveze da realiziramo
Dejtonski sporazum. Njega nije potpisao čovjek koji je
imao pravo da ga potpise, niti ga je usvojila skupstina
koja je imala ustavno pravo.
DANI: Vi to ozbiljno?
SENDIJAREVIC:
Gospodine, ako vama neko ponudi milijardu dolara, a da mu
vi zauzvrat date vas zivot, koja je to cijena koju
cete vi licno prihvatiti da vam se plati i uzme zivot?
Da ostanemo kod principa: bosnjački narod ima pravo da
se odrekne svoje drzave, ali mora znati da realizacijom
Daytona i izborima u septembru on gubi jedinu domovinu
koju je imao na kugli zemaljskoj. Kresimir Zubak je
prije Daytona boravio u Detroitu. Ja sam bio na skupu
gdje je on govorio hrvatskoj emigraciji, i to onoj
hrvatskoj emigraciji koja ne moze da prihvati da je
granica Hrvatske na Neretvi ili u Sarajevu. Pitali su ga
sta je sa Republikom Srpskom? On im je rekao da RS ide u
Srbiju, da je to krajnji cilj projekta. A o muslimanima
im je rekao da se prestanu nadati kako su oni Hrvati, jer
su nacionalno osvijesceni kao Bosnjaci. Nazalost, on
donosi losu vijest hrvatskoj emigraciji i kaze:
"Ne, vi ne mozete reći da su muslimani
Hrvati." Ali im porucuje da ce Bosnjaci preko
Federacije postati dio Hrvatske. Da, Zubak je to javno
govorio u Detroitu.
DANI: Pa zasto
je Bosanski kongres tokom pregovora u Daytonu poslao na
desetine pisama gospodinu Zubaku videci ga kao jedinog
covjeka koji u dejtonskoj barustini moze spasiti Bosnu
i Hercegovinu? Zapali ste u kontradikciju.
SENDIJAREVIC: Zubaku
je Doboj ostao u RS-u. On je bio jedini politicar u
Daytonu koji je rekao da nece staviti potpis na
ponudjeni Sporazum i mi smo se uhvatili za to.
DANI: Pa, jeste li se pogresno uhvatili?
SENDIJAREVIC: Jesmo.
Zubak perfektno poznaje projekat. On kaze kako ce
interes Bosnjaka biti da udju u konfederaciju sa
Hrvatskom jer samo ce tako moci opstati ekonomski, pa i
fizicki. Sve komunikacije ce biti preko Hrvatske.
Bosnjak ne moze vise donijeti nijednu ustavotvornu
odluku, realizirati nijedan projekat od globalnijeg
znacaja za Federaciju bez pune saglasnosti hrvatske
manjine. Dayton osigurava Hrvatima, bez obzira na njihov
broj, pravo veta. Zahvaljujući tome sto nismo bili
direktni ucesnici u događajima, mi smo mogli posmatrati
princip i predvidjeti tok stvari. Kako Bosnjaci nemaju
suverenitet u Federaciji jedan kroz jedan, vec ga dijele
jedan kroz dva, od sada pa nadalje Hrvati ce svaku
eventualnu promjenu Ustava od strane Bosnjaka smatrati
nasiljem, drzavnim udarom, agresijom na hrvatski narod.
I Ustav Federacije im daje pravo da tako misle.
DANI: To je
trenutni politicki i pravni fakat. Bojim se da Vase
razmisljanje ide ka novom ratu.
SENDIJAREVIĆ: Tijelo
se mora braniti hirurskim zahvatom. Vojni profesionalci
iz svijeta kazu da je HVO do nogu bio potucen. U
momentu kada se medjunarodna zajednica sprema i priprema
da kazni hrvatsku drzavu kao agresora na BiH, da to
ozvanici jednako teskom rezolucijom kakvom je kaznjen
ostatak Jugoslavije, tog momenta Alija Izetbegovic u
Washingtonu otcjepljuje Bosnjake od RBiH, spasava HVO i
hrvatsk politiku u BiH.
NEMOGUCA INTEGRACIJA
DANI: Znate sta, gospodine Sendijarevicu, moram Vam priznati da
ste u prednosti u odnosu na mene. Vi niste tokom rata bili u
Bosni i svoju argumentaciju mozete bazirati samo na
osnovu svetih principa. Kada ja pocnem razmisljati na
toj ravni, susretnem se sa osakacenim ljudima,
unesrecenim familijama, vidim "bujicu suza oko sebe
za koje ne postoji lijek".
SENDIJAREVIĆ:
Ponavljam, pravo svakog naroda je da se odrekne svoje
drzave. Vi meni tvrdite da ostaju granice BiH, sto nije
istina. Imali smo drzavu sa Armijom BiH koju je
priznavao citav svijet kao odbrambenu snagu BiH na
svakoj stopi njene teritorije. I sta radimo? Mi toj
Armiji Dejtonskim sporazumom oduzimamo pravo da brani 49
posto teritorije i tu Armiju pretacemo u novu vojsku,
udruzujemo je sa agresorskim snagama koje je ta armija
potukla. Oduzimamo joj mandat a izvrsnu komandu nad tom
armijom dijelimo jedan kroz dva sa oruzanom silom
nacionalne manjine u BiH. Na taj nacin bosnjacki narod
oduzima sebi pravo na sopstvenu oruzanu silu. Mi smo
jedini narod na teritoriji bivse drzave BiH koji nece
imati svoju nacionalnu vojsku. RS ima svoju nacionalnu
vojsku, a Hrvati, pored Vojske Federacije imaju i
Hrvatsku vojsku.
DANI: Uopce ne
dajete nikakve sanse procesima integracije, kako
oruzanih komponenti, tako i politickih...
SENDIJAREVIĆ: Jednako
ce doci do procesa integracije kao sto ce doci do
procesa integracije muslimana iz Valjeva i Turske,
muslimana u Osijeku i muslimana u Doboju. Tako ce doci
do tog procesa integracije. To Alija Izetbegovic dobro
zna. Alija Izetbegović nije slucajno Srbin, ako vec
trazite motive. Motiv Alije Izetbegovica ce se naci u
njegovoj sluzbi za KOS.
DANI: Sad ste vec na terenu neargumentacije i mastovite
favorizacije teorije zavjere...
SENDIJAREVIĆ: Kad
procitate memoare Sefera Halilovića, kada budete
vidjeli kako je Izetbegovic postavljao ljude, mnoge
stvari ce vam biti jasnije. Ja Halilovica smatram
patriotom, znam da nije mogao prihvatiti da Sekovici
nisu muslimansko mjesto. Najveće muslimansko mjesto u
BiH su Sekovići, pa onda Drvar, pa Siroki Brijeg. Jer
Ustav BiH meni kao Bosnjaku, gradjaninu BiH, garantirao
je moju drzavnost i u Sekovicima. Moj najveci
historijski spomenik, sad govorim o sebi kao religioznom
pripadniku islama, je manastir u Papraci. Jer taj
spomenik je napravljen na muslimanskom gruntu.
Predsjednik drzave kaze kako Bosna nikada nije bila
muslimanska drzava, a ima ustav koji joj je omogucio da
izabere muslimana za predsjednika. Bosna je kroz 12
vijekova bila drzava svih njenih gradjana, ali je ona
ujedno i jedina nacionalna drzava Bosnjaka. Niko nije
dozvolio predsjedniku da pod geslom kako Srbi i Hrvati
nece Bosnu, dijeli nasu jedinu zemlju.
SUDJENJE SRBIJI
DANI: Kako biste ocijenili americku ulogu u bosanskoj krizi?
SENDIJAREVIC:
Americki narod je u vlasti predstavljen Kongresom i
Senatom. Americki Kongres i Senat su bili bez ostatka uz
drzavu BiH i uz njen Ustav, jer, s obzirom na
multietnicko bice BiH, nema drzave na kugli zemaljskoj
koja je slicnija SAD od Bosne. Americki Kongres koji
predstavlja ameriCki narod donio je odluku o skidanju
embarga. Predsjednik SAD je bio protiv. Ali znate da u
americkom Kongresu ima nekoliko stepenica u postupku
odlucivanja. Kada Kongres i Senat donesu odluku,
predsjednik ima pravo staviti veto. Predsjednik ima pravo
da stavi veto i ako je ta odluka donesena sa tri
cetvrtine glasova. Ali Kongres, da bi pobio veto
predsjednika, moze ponovo izaci na odlucivanje. U tom
momentu Izetbegović izlazi na Generalnu skupstinu UN-a
i kaze da ne treba skinuti embargo...
DANI: Predsjednik
je to obrazlozio strahom od upada srpskih jedinica u
Srebrenicu i Zepu i klanja civilnog stanovnistva...
SENDIJAREVIC: Pa zar
se u Srebrenici klanje nije desilo!
Bosnjacki narod je razoruzan usao u rat. Bez zastave,
himne, oruzja, bez toki-vokija, bez ikakve veze između
Bijeljine, Prijedora, Sarajeva, Mostara... I u ratu se
bosanski narod naoruzava, formira svoju vojsku. Ali je
opet razoruzan u Srebrenici, Zepi, Gorazdu. Sjetite se
samo Bihaca. Pa to su fenomenalne stvari - Bihacani
prave prodor. Sjecate li se one jedne ofanzive kad
prodiru na sve strane? I nista se dalje ne desava 15
dana. Onda pocinje srpska ofanziva. Na BBC-u Karadzic
govori, i kad ga pitaju: "Predsjednice, zasto ste
vi cekali ovoliko vremena da krenete u kontraofanzivu na
Bihac?", on kaze da je cekao odgovor muslimanske
strane o prestanku borbi na drugim frontovima. Kada je
dobio garancije od muslimanske strane da nece biti
ofanziva na drugim frontovima, krece na Bihac. Na Drini
se prebrojavaju cete koje idu na Bihac. U ARBIH je
vanredno stanje; jedinice miruju, dok srpska vojska
jurisa na Bihac.
DANI: Sta hocete time da kazete?
SENDIJAREVIC: Hocu
time da kazem da je sve ucinjeno od strane
Izetbegovica i Ganica, sve je ucinjeno da Bihac
potpise jednak sporazum kao sto su ga potpisali
Srebrenica i Zepa. I Alija Izetbegovic kaze: "Mi
smo gotovi, moramo spasiti narod u Bihacu". No, mi
gledamo CNN. Vijesti idu svakih 30 minuta. Mi cujemo
kako Izetbegovic kaze da je situacija takva da se
Bihac ne moze odbraniti. Potpisite i predajte oruzje.
Potpisite isti ugovor koji je potpisan sa Srebrenicom.
Na svu srecu, Dudakovic kaze: "Necemo!" Na
svu srecu, on je shvatio.
DANI: Kakav je
Vas stav o tuzbi koju je BiH podigla protiv Srbije pred
medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu?
SENDIJAREVIC: Vrlo je
bitno znati sta je znacaj te tuzbe? Na svim
dosadasnjim nivoima razmatranja tuzbe mi smo dobili
proces, drzava BiH je dobila proces. Sa danasnjim danom
(razgovor je vođen 23. 7. op. a.) Jugoslavija je
obavezna da odgovori na tuzbu u prvom stepenu. Sljedeci
korak u tom postupku je da mi, po protokolu, izvrsimo
odredjenu radnju u postupku. Za Aliju Izetbegovica, za
gospodina Aliju Izetbegovica, za izdajnika Aliju
Izetbegovica je dovoljno da ne uradi nista i da tuzba
bude gotovo adaktirana. Znacaj te tuzbe je u tome da,
konacno, Medjunarodni sud kaze da je ostatak
Jugoslavije izvrsio agresiju na BiH. Da su, po
medjunarodnim zakonima, odgovorni za genocid i agresiju.
Onda bismo mi mogli kazati i dokazati jednog dana, bez
obzira sto smo prosli kroz Dejtonski sporazum, da sve
to vise ne vrijedi. Da je to bio rezultat agresije i
genocida. Zbog toga je medjunarodna zajednica uvela
embargo na Srbiju, kaznjavala je. I mi smo to
kaznjavanje ublazili kada smo poceli pregovarati sa
Karadzicem, a onda i sa Bobanom. Ta tuzba je jedna od
nasih zadnjih sansi da spasimo drzavu. Jer ovo sto
sada imamo nije drzava. Ako ovako ostane, Bosnjaci ce
vremenom birati predsjednika Hrvatske. A znate li kako
CNN govori o sukobu unutar RS? Kao o ustavnoj krizi. Nema
ustavne krize u entitetu, ustavna kriza se desava u
drzavi. RS je drzava koja sada ima ustavnu krizu. Nije
medjunarodno priznata, ne moze biti medjunarodno
priznata do izbora u septembru, kad se stavlja zadnja
tacka na sustinu, na politiku Dejtonskog sporazuma.
DANI: U kom smislu?
SENDIJAREVIC: Poslije
septembarskih izbora vise nista nece biti isto.
Bosnjaci ce ubuduce birati svoje predstavnike za vlast
RS koja ima svoj ustav, skupstinu, vojsku, organe
lokalne uprave... Time ce oni priznati srpsku vojsku,
srpsku skupstinu, srpski ustav.
DANI: Da, ali hipoteticki receno, moze se desiti da Bosnjaci
pobijede u nekim opstinama u srpskom entitetu.
SENDIJAREVIC: Da, i sta ce se desiti? Morace postovati ustav te
drzave, granice te drzave. Morat ce postovati
skupstinu te drzave, morat ce postovati policiju te
drzave, itd.
DANI: U pitanju
je proces, ne moze se drzava preko noci integrirati...
SENDIJAREVIC: E, zbog
toga sto vi vjerujete da je u pitanju proces...
DANI: Govorim sa stanovista realiteta...
SENDIJAREVIC: Ne, to
nije realitet. Realitet je da je to ireverzibilni,
nepovratni proces. Postoji nesto sto se u prirodi zove
entropija.
DANI: Drustvo nije priroda.
SENDIJAREVIĆ: Da vam
kazem, politika nije igra prevare. Ona je utemeljena i
definirana jasno i precizno. Evo vam primjer: Hong Kong
je vrcćen Kini. Ekonomija Hong Konga, molim vas da
zapamtite ovo, je veca od ekonomije Engleske. U
ekonomiji Hong Konga SAD imaju ulozeno trinaest
milijardi dolara. Hiljadu sto američkih preduzeća je u
Hong Kongu. Ponavljam, ekonomija Hong Konga je veca od
engleske ekonomije, ali Velika Britanija vraca Hong Kong
Kini. Na CNN-u, Margaret Thatcher, na pitanje novinara
zasto Ujedinjeno Kraljevstvo vraca Hong Kong, cija je
ekonomija veca od engleske, komunistickom rezimu,
gospodja Thatcher odgovara da je to zbog medjudrzavnih
ugovora, dakle, zbog medjunarodnog zakona. Ukupno su
Velika Britanija i Kina potpisali tri ugovora. U
pripremanju treceg ugovora ucestvovala je i sama
Margaret Thatcher. To je bio ugovor o primopredaji.
Dakle, bez obzira sto je Hong Kong zlatni rudnik zapadne
ekonomije, on je vracen Kini. Zasto? Zato sto politika
nije igra prevare, vec pociva na vrlo jasnim
principima. To sto se nama politika predstavlja kao
politika prevare, to je upravo zato da nas se prevari.
Postupak odricanja od vlastite drzave nije politika. Ali
nama jos uvijek kazu da je to politika. Je li politika
da predsjednik drzave kaze: ne, mi nećemo srpske
teritorije u Bosni i Hercegovini. Predsjednik drzave
izabran kao predsjednik svih gradjana BiH, reducira se na
predstavnika jednog naroda. On nikada nije rekao: ja
predstavljam Srbe. On nikada nije rekao: ja ne mogu
razgovarati s tobom, Karadzicu, jer ja predstavljam i
srpski narod, jednako kao i bosnjacki, kao i Rome, kao
i Hrvate. Jedini predstavnik bosanskog naroda u drzavi
BiH je predsjednik izabran na slobodnim izborima.
Predsjednik drzave kome je data obaveza da tu drzavu
ucini nezavisnom na osnovu referenduma tog naroda. I on
kaze: ne, ja ne predstavljam taj narod.
TUZBA PROTIV DEJTONSKOG SPORAZUMA
DANI: Sta sada
radi Bosanski kongres? Imate li kakvih novih inicijativa?
SENDIJAREVIC:
Pripremljena je tuzba protiv Dejtonskog sporazuma
Ustavnom sudu drzave Bosne i Hercegovine. Dejtonski
sporazum su potpisali ljudi koji nisu imali mandat.
Tuzba je dostavljena i predata. Potpisnici su različite
organizacije i grupe, objedinjene pod Forumom izbjeglica
ciji su clanovi i Bosnjaci i Srbi i Hrvati. Tuzba je
napisana vrlo jasno i precizno. Molim vas da procitate i
nasu optuznicu protiv Alije Izetbegovica, pa ce vam
sve biti jasnije. Sluzite se principom, ne time da je
narodu dosta rata. Ja mogu prihvatiti da narod kaze: mi
sad pristajemo na sve. Ali ja bih onda htio od vas da
cujem kako znate da vise nema drzave Bosne i
Hercegovine. Jer, Izetbegovic kaze: narod je umoran od
rata, ja moram pristati na Dejtonski sporazum. Ali vas je
neko ostavio u uvjerenju da Dejtonski sporazum nije kraj
drzave Bosne i Hercegovine. Da Dejtonskim sporazumom vi
ne gubite vasa ustavna i drzavna prava. Vi ostajete u
uvjerenju da je reverzibilni proces moguc, a ja vam
kazem on je onoliko moguc, koliko je moguce i realno
da ce Beograd jednog dana biti dio pasaluka turske
drzave.
DANI: Po Vama je, izgleda, sve izgubljeno?
SENDIJAREVIĆ: Nije,
ako u medjuvremenu patriotske snage BiH ucine odredjene
radnje. Ja nemam nista protiv ako se objavi narodu i
kaze: ovo su vam posljedice Dejtonskog sporazuma - vi
gubite drzavotvorna prava, gubite drzavu. Cetrdeset
devet posto teritorije neminovno ide u Srbiju, pedeset
jedan posto ode u Hrvatsku. Mi ostajemo bez drzave. Ali,
Izetbegovic to ne zeli da kaze. Bosanski kongres se
bori za Ustav iz '92, za odluke referenduma o
nezavisnosti i za drzavu BiH. Bosanski kongres se bori
da tu drzavu odbrani za bosnjacki narod i za sve
Bosance koji drzavu BiH dozivljavaju kao svoju
domovinu. To je istina, to je princip. Narodu se mora
omoguciti da izadje na referendum, kao slobodni građani
koji imaju krov nad glavom i koji nisu gladni i zedni.
Neka na referendumu donese odluku o sudbini drzave. Ako
se narod slaze da izgubi sopstvenu drzavu, nema
problema. Mi smo onda svoju priču zavrsili.
Objavljeno u broju
58 DANA, AUGUST / KOLOVOZ 1997.
|