Naslovna stranica - HOME

ANALIZE I STUDIJE O RATU PROTIV DRZAVE I NARODA


[photos] Prof. Dr. Vahid Sendijarevic

    Clan Bosanskog kongresa je svaki gradjanin BiH koji ne prihvata njenu podjelu.

    
            Vahid Sendijarevic
            profesor-istrazivac na Institutu za poliuretansku hemiju
            Univerziteta u Detroitu jedan je od osnivaca Bosanskog
            kongresa. To je neformalna skupina bosanskih
            intelektualaca koji zive i rade u SAD. Ono po cemu su
            kao organizacija prepoznatljivi jeste stalna i
            kontinuirana kritika politickih poteza predsjednika
            bosanskog Predsjednistva Alije Izetbegovica. Ta kritika
            koja pocesto prelazi granicu politicke korektnosti,
            bila je razlog da se clanovi Bosanskog kongresa pocnu u
            nekim pravovjernim politickim krugovima tretirati kao
            neprijateljska emigracija. Ekskluzivno za Dane dr.
            Sendijarević izlaze politicku platformu Bosanskog
            kongresa. Radi se o konzistentnom pravno-politickom
            stivu ciji je temeljni nedostatak kolizija sa
            cinjenicama. Ali, "tim gore po cinjenice",
            ociti je kredo Bosanskog kongresa
    
            DANI: Gospodine Sendijareviću, kad je formiran Bosanski kongres?
            
            SENDIJAREVIC: Bosanski
            kongres je formiran tacno sa datumom nase optuznice
            protiv Alije Izetbegovica cetvrtog maja 1994. godine.
            Mi nismo klasicna politicka organizacija. Nas
            angazman se ispoljava na samo jednom cilju, a to je
            ocuvanje BiH u njenim historijskim granicama, sa Ustavom
            iz 1992. godine koji je omogucio gradjanima BiH da se
            izjasne za cjelovitu i nepodijeljenu BiH. 
    
            DANI: Dakle, vi ste vise neformalna skupina. Jeste li kao 
            organizacija registrirani?
    
            SENDIJAREVIC: Nismo se registrirali, jer uslov da se
            partijska organizacija registrira u BiH je da se potpise
            izjava o priznavanju Dejtonskog sporazuma.
    
            DANI: Mislim na vasu registraciju u SAD...
    
            SENDIJAREVIc: Ne Nema potrebe. Niti to zahtijevaju 
            bilo koji zakoni. Ustav SAD kao i Ustav BiH ostavlja 
            mogucnost gradjanima da se udruzuju po bilo kojoj osnovi.
    
            DANI: Ko su prve perjanice Bosanskog kongresa?
    
            SENDIJAREVIC: Jedan od
            osnivaca Kongresa je dr. Muhamed Borogovac, docent na
            Elektrotehnickom fakultetu Univerziteta u Tuzli, profesor
            matematike, jedan od osnivaca SDA u Tuzli i jedan od
            osnivaca PL-a u Tuzli. Nakon spoznaje o izdaji, a on ju
            je imao mnogo ranije nego drugi, napustio je Bosnu i
            dosao u Sjedinjene Drzave. On je, nakon sto je postalo
            jasno da će Izetbegovic pregovarati sa Karadzicem i
            Bobanom, rekao Aliji da se ne moze pregovarati o
            sustinskim stvarima drzave, a to su ustav i granice.
            Pogotovo da se to ne ocekuje od covjeka koji se
            prilikom inauguracije zakleo na cuvanje ustava i
            granica. Onda mu je Alija rekao, da bi ga uopste uvazio
            kao sugovornika, da on mora imati stotinu ljudi koji ce
            dijeliti njegovo misljenje. Nama u Bosanskom kongresu
            posebno je drag doprinos Musadika Borogovca, Muhamedovog
            brata. Vama je poznato da je Musadik bio prvi covjek
            Alije Izetbegovica za demografska pitanja. On je obradio
            podatke iz popisa stanovnistva '91. godine, tako da mi
            danas crno na bijelo znamo gdje se svaki bosanski
            građanin nalazio, gdje mu je bila kuca, kakav je bio
            etnicki raspored i vlasnicka struktura. Bosanci su
            prebrojani 1991. godine i mi znamo da se teritorija BiH
            ne moze dijeliti etnicki, ne samo zbog nacionalne
            strukture, nego i zbog Ustava BiH, koji je nas vrhovni
            princip. U Bosanskom kongresu su i Sven Rustempasic,
            Stjepan Balog i mnogi drugi. Medjutim, imajuci u vidu
            nas princip organiziranja, clan Bosanskog kongresa je
            svaki gradjanin BiH koji ne prihvata njenu podjelu. 
    
            DANI: Zasto ste se vi kao američki gradjani, hiljadama kilometara
            daleko od Bosne, ukljucili u "bosanski slucaj" 
    
            SENDIJAREVIC: Nama,
            koji smo se u trenutku agresije zatekli vani, u jednom
            momentu je postalo potpuno jasno da se stvari u BiH
            odvijaju krivo, ne samo zbog agresije, nego i zbog odnosa
            najodgovornijeg covjeka i najodgovornijih ljudi.
    
            DANI: Kad vam je to, kako kazete, postalo jasno?
    
            SENDIJAREVIC: Kod
            prvih pregovora i prihvatanja Karadzica za sugovornika.
            Pazite, medjunarodna zajednica kroz rezolucije UN-a
            utvrdjuje da se radi o agresiji izvana. Prvi covjek BiH
            prihvatajuci pregovore sa predstavnicima srpskog naroda
            koji idu na otcjepljenje od BiH i sa hrvatskim
            predstavnicima koji idu na podjelu BiH pretvara vanjsku
            agresiju, koja je to u sustini bila, u civilni rat. I
            time se u potpunosti mijenja formula rata u BiH. Vecina
            bosanskih intelektualaca u inozemstvu bila je uvjerenja
            da se radi o pukom neznanju. Zato smo pisali predsjedniku
            Izetbegovicu i trazili da ne pristane na pregovore sa
            Karadzicem i pokojnim Bobanom, jer time odustaje od
            istine da je na BiH izvrsena agresija. U toj prepisci sa
            Izetbegovicem dobili smo jedno pismo u kome on otvoreno
            kaze da se BiH mora podijeliti. To pismo je dobio
            gospodin Stjepan Balog.
    
            DANI: Kada?
    
            SENDIJAREVIC:
            Izetbegovic je od Baloga dobio pismo 30. novembra 1993.
            godine u kojem ga (Balog) moli da ne dijeli Bosnu. Sestog
            decembra Izetbegovic je odgovorio na to pismo u kome
            jasno objasnjava da on nema drugog izbora nego
            podijeliti BiH. Na to pismo sam mu i ja odgovorio. Do tog
            momenta sam imao vrlo blisku saradanju sa Nedzibom
            Sacirbegovicem u uvjerenju da smo na zajednickom
            cilju, a to je odbrana Bosne. No, nakon opseznog
            razgovora sa Sacirbegovicem koji je uslijedio nakon
            sto smo dobili Izetbegovicevo pismo, Nedzib je potpuno
            otvoreno rekao da mi nemamo drugog izlaza do podjele
            Bosne, s cime se ja apsolutno ne slazem.
    
            DANI: Nedzib je to rekao?
    
            SENDIJAREVIC: Da, Nedzib je to rekao. Tada se izlazi otvoreno sa
            pozicijama, one su rasciscene i jasne. Svega nekoliko
            dana nakon sto smo primili Izetbegovicevo pismo u kojem
            on vrlo precizno objasnjava da je podjela Bosne jedini
            moguci projekat i nakon eliminiranja bilo kakve zabune
            oko tog pisma sa Sacirbegovicem, meni je postalo jasno
            da je podjela BiH projekat predsjednika Izetbegovica.
            Vrijeme je pokazalo ko su ljudi koji u tome ucestvuju.
            Na prvom nivou su Behmen, Sacirbegovic, Alija
            Izetbegović. Drugi nivo su Ganic, Silajdzic. To su
            ljudi koji su poznavali projekat i koji su ucestvovali u
            njegovoj izvedbi od pocetka do kraja. Vrlo cesto ljudi
            govore o greskama: kako je neko napravio gresku pa je
            rekao narodu da rata nece biti, pa kako je neko napravio
            gresku i rekao da za rat treba dvoje, pa kako je neko
            napravio gresku i pregovarao sa Karadzicem i Bobanom,
            a ne sa Milosevicem, predstavnikom agresorske drzave,
            i Tudjmanom, predstavnikom jedne druge agresorske
            drzave. U principu, ovih pet ljudi nikada nisu napravili
            gresku, oni su samo vrlo precizno realizirali projekat
            podjele BiH. Nakon toga nama je bilo potpuno jasno da je
            narod u blokadi.
    
            DANI: Pretjerujete,
            gospodine Sendijarevicu, i rekao bih da ste Vi na neki
            način u blokadi, jer ovo Vase obrazlozenje gotovo da
            daje nadnaravne mogucnosti peterici politicara koje ste
            spomenuli...
    
            SENDIJAREVIC: Projekat
            rata u BiH je predvidio da narod bude potpuno izoliran,
            da se dovede u situaciju da ga se prisili na podjelu BiH.
            Nama je bilo jasno da covjek u samoj Bosni nije mogao
            imati uvid u sve ono sto se zbiva. Njemu se moglo vrlo
            lako prodati da je podjela Bosne nuzna, da neko nekoga
            tjera na podjelu Bosne. I u tom momentu grupa ljudi koja
            je u medjuvremenu komunicirala, odlucuje da formira
            jednu organizaciju i da vrlo jasno i jednostavno objasni
            sta je to sto se zbilo u Bosni i koja je uloga prvog
            covjeka BiH u ovom ratu. 
    
            PRINCIPI O KOJIMA SE NE PREGOVARA 
    
            DANI: U Vasoj kritici bosnjackog rukovodstva, a narocito
            predsjednika Izetbegovica, najvaznije mjesto zauzima
            Dejtonski sporazum za koji kazete da je smrt Bosne i
            Hercegovine?
    
            SENDIJAREVIC: Realizacija Dejtonskog sporazuma je politicki,
            ekonomski, kulturni i drzavotvorni kraj BiH i Bosnjaka
            kao naroda. Trebalo bi odustati od daljnje realizacije
            Dejtonskog sporazuma. Odredbe tog sporazuma su ostavile
            prostor i mogucnost da, ako se sporazum u potpunosti ne
            realizira - moze se od njega odustati. Da bi ste
            shvatili sta Dejtonski sporazum znaci, mi moramo poci
            od toga sta je Ustav BiH garantirao Bosnjacima i
            bosanskom narodu. Po Ustavu BiH, na osnovu kojeg je
            izveden referendum za drzavnu nezavisnost i suverenost,
            sve odluke donesene sa 50 posto glasova plus jedan glas
            su pravno valjane. Sve odluke Skupstine BiH, pa tako i
            odluka o referendumu, bile su ustavotvorne. Sa Dejtonskim
            sporazumom stvaraju se dvije nove drzave: jedna na 49
            odsto teritorije i druga na 51 odsto teritorije. Na 49
            odsto teritorije Bosnjaci nemaju nikakvih prava. Cak ni
            pravo posjeda. Ako pogledate dokumenta Dejtonskog
            sporazuma vidjet cete da im je ostavljeno pravo da se
            vrate kuci bez izvrsne snage. Ostavljeno im je i pravo
            kompenzacije za imovinu, takodjer, bez izvrsne odluke i
            bez iznosa kompenzacije. Isti je rjecnik koristen kod
            usvajanja rezolucije o pravu povratka Palestinaca u
            Izrael. Danas mi vidimo koliko je Palestinaca ostvarilo
            to pravo. Prema tome, na 49 posto teritorije, Bosnjaci,
            koji su po formuli 50 posto plus jedan glas mogli
            ostvariti suverenitet na svakoj stopi BiH, nakon
            Dejtonskog sporazuma gube sva ustavotvorna prava na 49
            posto teritorije. Na preostalih 51 posto Hrvati imaju
            pravo konsenzusa na svaku ustavotvornu i drzavotvornu
            odluku. Prema tome, Bosnjaci su jedini narod u regionu
            koji potpuno i apsolutno vezuje svoju sudbinu za jedan
            drugi narod, hrvatski, i za njegovu, hrvatsku drzavu.
            Tako mi imamo vjerovatno jedinstvenu situaciju u svijetu
            da Srbi i Hrvati ostvaruju po dvije drzave. Bosnjaci se
            odricu jedine drzave koju imaju i svoju sudbinu vezuju
            za sudbinu jednog drugog naroda i sudbinu jedne druge
            drzave.
    
            DANI: Rekao bih da je to jedno akademsko gledanje.
            U Bosni je u medjuvremenu bio rat koji je doveo do
            toga da u zemlji vise nista nije isto, pa je pojava
            novih politickih ideja sasvim logicna posljedica.
    
            SENDIJAREVIC: Postoje
            principi o kojima jedan narod ne moze pregovarati bez
            obzira na situaciju u kojoj se nasao. Ne moze covjek
            pregovarati za koju sumu novca moze dati zivot, jer mu
            time zivot prestaje. U onom momentu kada se pregovara o
            onome sto cini zivot drzave, a to je njen ustav i
            njene granice, tog momenta mi pregovaramo kako da
            sahranimo tu drzavu.
    
            DANI: Zaboravljate da su granice, pravno-formalno, ostale 
            neupitne.
    
            SENDIJAREVIC: Granice
            nisu neupitne. Mehanizam je vrlo jednostavan. Postojao je
            samo jedan mehanizam po kojem se BiH mogla podijeliti.
            Postojao je samo jedan osnovni uslov. Uslov je da se
            drzavotvorni narod BiH odluci i izjasni za podjelu BiH.
            Odnosno da se Bosnjaci otcijepe od svoje vlastite
            drzave. Vratimo se malo u predratno vrijeme i u godine
            rata. Bosnjaci kao vecinski narod formiraju nacionalnu
            stranku i time otvaraju put za nacionalno organiziranje
            drugih nacionalnosti unutar BiH. To je prvi korak u
            otcjepljenju Bosnjaka od vlastite drzave. Mi smo
            većinski narod. Nama odgovara princip "jedan
            covjek - jedan glas". Nama odgovara suverenitet
            svakog covjeka na svakom milimetru drzave. Cetrdeset
            godina ljudi u Juznoafrickoj Republici su se borili za
            pravo "jedan čovjek - jedan glas". Mi
            pristajemo na suprotno - da se predstavljamo kao entitet.
            Prvi korak u podjeli BiH bilo je formiranje muslimanske
            nacionalne stranke - SDA. To je bila stranka podjele.
            Recimo to ovako: da bi se dalo Srbima pravo da formiraju
            svoju drzavu na teritoriji BiH, preduslov je bio da se
            Bosnjaci otcijepe od drzave BiH. Formiranjem Federacije
            i udruzivanjem Bosnjaka sa jednim, iskljucivo samo sa
            jednim drugim narodom, stekli su se preduslovi i za
            formiranje jedne druge drzave. Prema tome, Bosnjaci su
            se otcijepili od svoje drzave formiranjem Federacije. To
            je bio drugi korak. Dejtonski sporazum je to stanje
            utvrdio. Sljedeci korak u projektu je ulazak Federacije
            u konfederaciju sa Hrvatskom.
    
            DANI: Dejtonski sporazum je opovrgnuo tu problematicnu
            odredbu iz Vasingtonskog sporazuma.
    
            SENDIJAREVIĆ: Tacno,
            Dayton to ne predvidja, ali predvidja projekat podjele
            BiH. Dejtonski sporazum je rezultat projekta podjele BiH,
            ne obrnuto. Sljedeci korak u projektu podjele BiH je
            konfederacija Federacije sa Hrvatskom. Time se, po
            principu jednakih prava dviju stvorenih drzava na
            teritoriji drzave BiH, omogućuje RS da udje u
            konfederaciju sa Jugoslavijom.
    
            DANI: Da li Vi to tvrdite da aktuelna bosnjačka vlast zeli da
            Bosnjake uvede u Hrvatsku...?
    
            SENDIJAREVIĆ:
            Bosnjacka vlast realizira projekat podjele BiH kao svoj
            projekat. Mi vrlo cesto trazimo motiv. Kad su pred nama
            cinjenice, motiv nije bitan. On je irelevantan, a moram
            vam navesti primjer zasto je motiv irelevantan. U
            Americi je prije nekih tri godine majka u auto stavila
            sina od cetiri godine i sina od sedam mjeseci, a zatim
            je auto gurnula u jezero. Policiji je rekla da ih je
            kidnapirao crnac, ali su oni ubrzo saznali o cemu se
            radi. Onda je, kao jedan od dokaza na sudjenju,
            demonstrirano kako tone auto. Auto ne tone u jednoj
            minuti ili sekundi. Onda su vjestaci pokazali kroz koju
            je agoniju to dvoje djece moralo proci, a majka je na
            obali i gleda. Ne pokusava da ih spasi. Majcin motiv
            mogao je biti i ovakav i onakav, ali dvoje djece se pred
            njenim ocima davilo. Niko nije postavio pitanje motiva.
            Motiv je irelevantan. Kako objasniti djetetu da treba da
            se cuva majke? Kako objasniti bosnjackom narodu da se
            cuva predsjednika kojeg godinama cekamo?
    
            DANI: Jeste li Vi politicki protivnik Alije Izetbegovića ili ste 
            bas pravi neprijatelj?
    
            SENDIJAREVIC: Ja sam
            samo onaj koji ima punu svijest o tome da svaka podjela
            vodi do unistenja BiH i bosnjackog naroda koji nema
            drugu drzavu.
    
            DANI: Nisam
            siguran. Kroz neke tekstove Bosanskog kongresa koje sam
            imao prilike citati, rekao bih da vam nije strana ni
            mrznja prema Aliji Izetbegovicu...
    
            SENDIJAREVIC: U odredjenim momentima emocije je tesko
            obuzdati. Ali, molim vas, nemojmo razgovarati na toj ravni.
            Vec sam rekao, motivi nisu bitni. Ali kad vec insistirate na
            motivima, reci cu vam. Ja sam profesor na americkom
            univerzitetu. Moja zena je profesor na istom
            univerzitetu. Ja u ovoj bransi gdje radim predstavljam
            nesto na svjetskom nivou. Ne postoji ozbiljan covjek u
            industriji poliuretana u svijetu koji ne zna moje ime. I
            sta je onda moj motiv? Ako nista drugo, da parafraziram
            Maka Dizdara iz njegovih Brotnjica,
            "vrisnuo sam bar kako treba". Jer projekat je
            predvidio da je Bosnjak glup, da je on zadnji koji
            shvata, i s tim se ozbiljno racunalo. Zato predsjednik
            drzave, koji se zakleo da ce braniti ustav i granice
            drzave, nama kaze da je za rat potrebno dvoje i da ce
            nas Armija Jugoslavije cuvati, ona ista koja je vec
            bila izvrsila pokolj kad je on to rekao.
    
            DANI: Jeste li imali ikakve zvaniCne razgovore sa predstavnicima
            vlasti?
    
            SENDIJAREVI: Vec sam rekao da sam imao razgovor sa
            Sacirbegovicem neposredno nakon sto je Balog dobio
            Izetbegovicev odgovor...
    
            DANI: A ovih dana, dok ste bili u Bosni?
    
            SENDIJAREVIC: Da vam
            objasnim koliko bi ti razgovori uopste imali smisla. Kada
            sam razgovarao sa Sacirbegovicem, on mi je rekao da je
            podjela neminovnost. Kad sam mu rekao da je to smrt
            drzave BiH, on mi je odgovorio da mi moramo podijeliti
            BiH kako bi spasili narod. Ja sam vidio indijanske
            rezervate i pitao sam ga: "Kako mislite da u jednom
            rezervatu koji vi stvarate tom narodu i koji vezujete za
            jednu drugu drzavu, taj narod prezivi i opstane kao
            narod." On kaze: "Pa mi cemo stvoriti
            ekonomiju, dobit ćemo pare." Ja velim da je to prvi
            put u historiji covječanstva da se sudbina naroda gradi
            na sadaki. Pare nisu sve. Da su pare one koje prave
            razvoj, Kuvajt bi bio najrazvijenija zemlja na svijetu.
            Saudijska Arabija, takodjer. Nisu ni sirovine, jer oni
            imaju i jedno i drugo. Imaju naftu, koja je zila
            kucavica ove civilizacije. Nisu ni kadrovi, jer da jesu,
            Rusija bi bila najrazvijenija na svijetu. Ima nesto sto
            se zove geopolitički polozaj. Rezervat je najgora
            moguca kombinacija na kugli zemaljskoj koja moze
            postojati. On je napravljen samo za jedan oblik privrede.
            Bio sam godinu prije rata u indijanskom rezervatu u
            Americi i kristalno jasno sam vidio sta znaci rezervat.
            U rezervatu se moze igrati folklor, praviti igracke i
            sl. Za kocku je rezervat idealno mjesto. Las Vegas je
            primjer sta moze narasti u rezervatu. Kocka, kupleraji
            i pranje novca. Da poentiram: ti razgovori zaista ne bi
            imali smisla. Da razgovaram sa onima koji su vojno
            odbranjenu Bosnu prodali za zelenim stolom!?
    
            DANI: Kako je onda uopce moguće sacuvati BiH?
    
            SENDIJAREVIC: Moguce
            ju je sacuvati. U momentu potpisivanja Dejtonskog
            sporazuma, ljudi koji su ga potpisali nisu imali ustavno
            pravo da ga potpisu. Po Ustavu BiH, njima je bio istekao
            mandat, uključujuci i predsjednika drzave. I
            Skupstini BiH koja je donijela odluku o Dejtonskom
            sporazumu također je istekao mandat prije donosenja
            sporazuma. Mi se, dakle, moramo vratiti na princip
            drzave kako bi je sacuvali.
    
            DANI: Sta to znaci?
    
            SENDIJAREVIC: To
            znači da mi nemamo nikakve obaveze da realiziramo
            Dejtonski sporazum. Njega nije potpisao čovjek koji je
            imao pravo da ga potpise, niti ga je usvojila skupstina
            koja je imala ustavno pravo.
    
            DANI: Vi to ozbiljno?
    
            SENDIJAREVIC:
            Gospodine, ako vama neko ponudi milijardu dolara, a da mu
            vi zauzvrat date vas zivot, koja je to cijena koju
            cete vi licno prihvatiti da vam se plati i uzme zivot?
            Da ostanemo kod principa: bosnjački narod ima pravo da
            se odrekne svoje drzave, ali mora znati da realizacijom
            Daytona i izborima u septembru on gubi jedinu domovinu
            koju je imao na kugli zemaljskoj. Kresimir Zubak je
            prije Daytona boravio u Detroitu. Ja sam bio na skupu
            gdje je on govorio hrvatskoj emigraciji, i to onoj
            hrvatskoj emigraciji koja ne moze da prihvati da je
            granica Hrvatske na Neretvi ili u Sarajevu. Pitali su ga
            sta je sa Republikom Srpskom? On im je rekao da RS ide u
            Srbiju, da je to krajnji cilj projekta. A o muslimanima
            im je rekao da se prestanu nadati kako su oni Hrvati, jer
            su nacionalno osvijesceni kao Bosnjaci. Nazalost, on
            donosi losu vijest hrvatskoj emigraciji i kaze:
            "Ne, vi ne mozete reći da su muslimani
            Hrvati." Ali im porucuje da ce Bosnjaci preko
            Federacije postati dio Hrvatske. Da, Zubak je to javno
            govorio u Detroitu.
    
            DANI: Pa zasto
            je Bosanski kongres tokom pregovora u Daytonu poslao na
            desetine pisama gospodinu Zubaku videci ga kao jedinog
            covjeka koji u dejtonskoj barustini moze spasiti Bosnu
            i Hercegovinu? Zapali ste u kontradikciju.
    
            SENDIJAREVIC: Zubaku
            je Doboj ostao u RS-u. On je bio jedini politicar u
            Daytonu koji je rekao da nece staviti potpis na
            ponudjeni Sporazum i mi smo se uhvatili za to.
    
            DANI: Pa, jeste li se pogresno uhvatili?
    
            SENDIJAREVIC: Jesmo.
            Zubak perfektno poznaje projekat. On kaze kako ce
            interes Bosnjaka biti da udju u konfederaciju sa
            Hrvatskom jer samo ce tako moci opstati ekonomski, pa i
            fizicki. Sve komunikacije ce biti preko Hrvatske.
            Bosnjak ne moze vise donijeti nijednu ustavotvornu
            odluku, realizirati nijedan projekat od globalnijeg
            znacaja za Federaciju bez pune saglasnosti hrvatske
            manjine. Dayton osigurava Hrvatima, bez obzira na njihov
            broj, pravo veta. Zahvaljujući tome sto nismo bili
            direktni ucesnici u događajima, mi smo mogli posmatrati
            princip i predvidjeti tok stvari. Kako Bosnjaci nemaju
            suverenitet u Federaciji jedan kroz jedan, vec ga dijele
            jedan kroz dva, od sada pa nadalje Hrvati ce svaku
            eventualnu promjenu Ustava od strane Bosnjaka smatrati
            nasiljem, drzavnim udarom, agresijom na hrvatski narod.
            I Ustav Federacije im daje pravo da tako misle.
    
            DANI: To je
            trenutni politicki i pravni fakat. Bojim se da Vase
            razmisljanje ide ka novom ratu.
    
            SENDIJAREVIĆ: Tijelo
            se mora braniti hirurskim zahvatom. Vojni profesionalci
            iz svijeta kazu da je HVO do nogu bio potucen. U
            momentu kada se medjunarodna zajednica sprema i priprema
            da kazni hrvatsku drzavu kao agresora na BiH, da to
            ozvanici jednako teskom rezolucijom kakvom je kaznjen
            ostatak Jugoslavije, tog momenta Alija Izetbegovic u
            Washingtonu otcjepljuje Bosnjake od RBiH, spasava HVO i 
            hrvatsk politiku u BiH.
    
            NEMOGUCA INTEGRACIJA 
    
            DANI: Znate sta, gospodine Sendijarevicu, moram Vam priznati da 
            ste u prednosti u odnosu na mene. Vi niste tokom rata bili u
            Bosni i svoju argumentaciju mozete bazirati samo na
            osnovu svetih principa. Kada ja pocnem razmisljati na
            toj ravni, susretnem se sa osakacenim ljudima,
            unesrecenim familijama, vidim "bujicu suza oko sebe
            za koje ne postoji lijek".
    
            SENDIJAREVIĆ:
            Ponavljam, pravo svakog naroda je da se odrekne svoje
            drzave. Vi meni tvrdite da ostaju granice BiH, sto nije
            istina. Imali smo drzavu sa Armijom BiH koju je
            priznavao citav svijet kao odbrambenu snagu BiH na
            svakoj stopi njene teritorije. I sta radimo? Mi toj
            Armiji Dejtonskim sporazumom oduzimamo pravo da brani 49
            posto teritorije i tu Armiju pretacemo u novu vojsku,
            udruzujemo je sa agresorskim snagama koje je ta armija
            potukla. Oduzimamo joj mandat a izvrsnu komandu nad tom
            armijom dijelimo jedan kroz dva sa oruzanom silom
            nacionalne manjine u BiH. Na taj nacin bosnjacki narod
            oduzima sebi pravo na sopstvenu oruzanu silu. Mi smo
            jedini narod na teritoriji bivse drzave BiH koji nece
            imati svoju nacionalnu vojsku. RS ima svoju nacionalnu
            vojsku, a Hrvati, pored Vojske Federacije imaju i
            Hrvatsku vojsku.
    
            DANI: Uopce ne
            dajete nikakve sanse procesima integracije, kako
            oruzanih komponenti, tako i politickih...
    
            SENDIJAREVIĆ: Jednako
            ce doci do procesa integracije kao sto ce doci do
            procesa integracije muslimana iz Valjeva i Turske,
            muslimana u Osijeku i muslimana u Doboju. Tako ce doci
            do tog procesa integracije. To Alija Izetbegovic dobro
            zna. Alija Izetbegović nije slucajno Srbin, ako vec
            trazite motive. Motiv Alije Izetbegovica ce se naci u
            njegovoj sluzbi za KOS.
    
            DANI: Sad ste vec na terenu neargumentacije i mastovite 
            favorizacije teorije zavjere...
    
            SENDIJAREVIĆ: Kad
            procitate memoare Sefera Halilovića, kada budete
            vidjeli kako je Izetbegovic postavljao ljude, mnoge
            stvari ce vam biti jasnije. Ja Halilovica smatram
            patriotom, znam da nije mogao prihvatiti da Sekovici
            nisu muslimansko mjesto. Najveće muslimansko mjesto u
            BiH su Sekovići, pa onda Drvar, pa Siroki Brijeg. Jer
            Ustav BiH meni kao Bosnjaku, gradjaninu BiH, garantirao
            je moju drzavnost i u Sekovicima. Moj najveci
            historijski spomenik, sad govorim o sebi kao religioznom
            pripadniku islama, je manastir u Papraci. Jer taj
            spomenik je napravljen na muslimanskom gruntu.
            Predsjednik drzave kaze kako Bosna nikada nije bila
            muslimanska drzava, a ima ustav koji joj je omogucio da
            izabere muslimana za predsjednika. Bosna je kroz 12
            vijekova bila drzava svih njenih gradjana, ali je ona
            ujedno i jedina nacionalna drzava Bosnjaka. Niko nije
            dozvolio predsjedniku da pod geslom kako Srbi i Hrvati
            nece Bosnu, dijeli nasu jedinu zemlju.
    
            SUDJENJE SRBIJI 
    
            DANI: Kako biste ocijenili americku ulogu u bosanskoj krizi?
    
            SENDIJAREVIC:
            Americki narod je u vlasti predstavljen Kongresom i
            Senatom. Americki Kongres i Senat su bili bez ostatka uz
            drzavu BiH i uz njen Ustav, jer, s obzirom na
            multietnicko bice BiH, nema drzave na kugli zemaljskoj
            koja je slicnija SAD od Bosne. Americki Kongres koji
            predstavlja ameriCki narod donio je odluku o skidanju
            embarga. Predsjednik SAD je bio protiv. Ali znate da u
            americkom Kongresu ima nekoliko stepenica u postupku
            odlucivanja. Kada Kongres i Senat donesu odluku,
            predsjednik ima pravo staviti veto. Predsjednik ima pravo
            da stavi veto i ako je ta odluka donesena sa tri
            cetvrtine glasova. Ali Kongres, da bi pobio veto
            predsjednika, moze ponovo izaci na odlucivanje. U tom
            momentu Izetbegović izlazi na Generalnu skupstinu UN-a
            i kaze da ne treba skinuti embargo...
    
            DANI: Predsjednik
            je to obrazlozio strahom od upada srpskih jedinica u
            Srebrenicu i Zepu i klanja civilnog stanovnistva...
    
            SENDIJAREVIC: Pa zar
            se u Srebrenici klanje nije desilo!
            Bosnjacki narod je razoruzan usao u rat. Bez zastave,
            himne, oruzja, bez toki-vokija, bez ikakve veze između
            Bijeljine, Prijedora, Sarajeva, Mostara... I u ratu se
            bosanski narod naoruzava, formira svoju vojsku. Ali je
            opet razoruzan u Srebrenici, Zepi, Gorazdu. Sjetite se
            samo Bihaca. Pa to su fenomenalne stvari - Bihacani
            prave prodor. Sjecate li se one jedne ofanzive kad
            prodiru na sve strane? I nista se dalje ne desava 15
            dana. Onda pocinje srpska ofanziva. Na BBC-u Karadzic
            govori, i kad ga pitaju: "Predsjednice, zasto ste
            vi cekali ovoliko vremena da krenete u kontraofanzivu na
            Bihac?", on kaze da je cekao odgovor muslimanske
            strane o prestanku borbi na drugim frontovima. Kada je
            dobio garancije od muslimanske strane da nece biti
            ofanziva na drugim frontovima, krece na Bihac. Na Drini
            se prebrojavaju cete koje idu na Bihac. U ARBIH je
            vanredno stanje; jedinice miruju, dok srpska vojska
            jurisa na Bihac. 
    
            DANI: Sta hocete time da kazete?
    
            SENDIJAREVIC: Hocu
            time da kazem da je sve ucinjeno od strane
            Izetbegovica i Ganica, sve je ucinjeno da Bihac
            potpise jednak sporazum kao sto su ga potpisali
            Srebrenica i Zepa. I Alija Izetbegovic kaze: "Mi
            smo gotovi, moramo spasiti narod u Bihacu". No, mi
            gledamo CNN. Vijesti idu svakih 30 minuta. Mi cujemo
            kako Izetbegovic kaze da je situacija takva da se
            Bihac ne moze odbraniti. Potpisite i predajte oruzje.
            Potpisite isti ugovor koji je potpisan sa Srebrenicom.
            Na svu srecu, Dudakovic kaze: "Necemo!" Na
            svu srecu, on je shvatio.
    
            DANI: Kakav je
            Vas stav o tuzbi koju je BiH podigla protiv Srbije pred
            medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu?
    
            SENDIJAREVIC: Vrlo je
            bitno znati sta je znacaj te tuzbe? Na svim
            dosadasnjim nivoima razmatranja tuzbe mi smo dobili
            proces, drzava BiH je dobila proces. Sa danasnjim danom
            (razgovor je vođen 23. 7. op. a.) Jugoslavija je
            obavezna da odgovori na tuzbu u prvom stepenu. Sljedeci
            korak u tom postupku je da mi, po protokolu, izvrsimo
            odredjenu radnju u postupku. Za Aliju Izetbegovica, za
            gospodina Aliju Izetbegovica, za izdajnika Aliju
            Izetbegovica je dovoljno da ne uradi nista i da tuzba
            bude gotovo adaktirana. Znacaj te tuzbe je u tome da,
            konacno, Medjunarodni sud kaze da je ostatak
            Jugoslavije izvrsio agresiju na BiH. Da su, po
            medjunarodnim zakonima, odgovorni za genocid i agresiju.
            Onda bismo mi mogli kazati i dokazati jednog dana, bez
            obzira sto smo prosli kroz Dejtonski sporazum, da sve
            to vise ne vrijedi. Da je to bio rezultat agresije i
            genocida. Zbog toga je medjunarodna zajednica uvela
            embargo na Srbiju, kaznjavala je. I mi smo to
            kaznjavanje ublazili kada smo poceli pregovarati sa
            Karadzicem, a onda i sa Bobanom. Ta tuzba je jedna od
            nasih zadnjih sansi da spasimo drzavu. Jer ovo sto
            sada imamo nije drzava. Ako ovako ostane, Bosnjaci ce
            vremenom birati predsjednika Hrvatske. A znate li kako
            CNN govori o sukobu unutar RS? Kao o ustavnoj krizi. Nema
            ustavne krize u entitetu, ustavna kriza se desava u
            drzavi. RS je drzava koja sada ima ustavnu krizu. Nije
            medjunarodno priznata, ne moze biti medjunarodno
            priznata do izbora u septembru, kad se stavlja zadnja
            tacka na sustinu, na politiku Dejtonskog sporazuma.
    
            DANI: U kom smislu? 
    
            SENDIJAREVIC: Poslije
            septembarskih izbora vise nista nece biti isto.
            Bosnjaci ce ubuduce birati svoje predstavnike za vlast
            RS koja ima svoj ustav, skupstinu, vojsku, organe
            lokalne uprave... Time ce oni priznati srpsku vojsku,
            srpsku skupstinu, srpski ustav.
    
            DANI: Da, ali hipoteticki receno, moze se desiti da Bosnjaci
            pobijede u nekim opstinama u srpskom entitetu.
    
            SENDIJAREVIC: Da, i sta ce se desiti? Morace postovati ustav te
            drzave, granice te drzave. Morat ce postovati
            skupstinu te drzave, morat ce postovati policiju te
            drzave, itd. 
    
            DANI: U pitanju
            je proces, ne moze se drzava preko noci integrirati...
    
            SENDIJAREVIC: E, zbog
            toga sto vi vjerujete da je u pitanju proces...
    
            DANI: Govorim sa stanovista realiteta...
    
            SENDIJAREVIC: Ne, to
            nije realitet. Realitet je da je to ireverzibilni,
            nepovratni proces. Postoji nesto sto se u prirodi zove
            entropija.
    
            DANI: Drustvo nije priroda.
    
            SENDIJAREVIĆ: Da vam
            kazem, politika nije igra prevare. Ona je utemeljena i
            definirana jasno i precizno. Evo vam primjer: Hong Kong
            je vrcćen Kini. Ekonomija Hong Konga, molim vas da
            zapamtite ovo, je veca od ekonomije Engleske. U
            ekonomiji Hong Konga SAD imaju ulozeno trinaest
            milijardi dolara. Hiljadu sto američkih preduzeća je u
            Hong Kongu. Ponavljam, ekonomija Hong Konga je veca od
            engleske ekonomije, ali Velika Britanija vraca Hong Kong
            Kini. Na CNN-u, Margaret Thatcher, na pitanje novinara
            zasto Ujedinjeno Kraljevstvo vraca Hong Kong, cija je
            ekonomija veca od engleske, komunistickom rezimu,
            gospodja Thatcher odgovara da je to zbog medjudrzavnih
            ugovora, dakle, zbog medjunarodnog zakona. Ukupno su
            Velika Britanija i Kina potpisali tri ugovora. U
            pripremanju treceg ugovora ucestvovala je i sama
            Margaret Thatcher. To je bio ugovor o primopredaji.
            Dakle, bez obzira sto je Hong Kong zlatni rudnik zapadne
            ekonomije, on je vracen Kini. Zasto? Zato sto politika
            nije igra prevare, vec pociva na vrlo jasnim
            principima. To sto se nama politika predstavlja kao
            politika prevare, to je upravo zato da nas se prevari.
            Postupak odricanja od vlastite drzave nije politika. Ali
            nama jos uvijek kazu da je to politika. Je li politika
            da predsjednik drzave kaze: ne, mi nećemo srpske
            teritorije u Bosni i Hercegovini. Predsjednik drzave
            izabran kao predsjednik svih gradjana BiH, reducira se na
            predstavnika jednog naroda. On nikada nije rekao: ja
            predstavljam Srbe. On nikada nije rekao: ja ne mogu
            razgovarati s tobom, Karadzicu, jer ja predstavljam i
            srpski narod, jednako kao i bosnjacki, kao i Rome, kao
            i Hrvate. Jedini predstavnik bosanskog naroda u drzavi
            BiH je predsjednik izabran na slobodnim izborima.
            Predsjednik drzave kome je data obaveza da tu drzavu
            ucini nezavisnom na osnovu referenduma tog naroda. I on
            kaze: ne, ja ne predstavljam taj narod.
    
            TUZBA PROTIV DEJTONSKOG SPORAZUMA 
    
            DANI: Sta sada
            radi Bosanski kongres? Imate li kakvih novih inicijativa?
    
            SENDIJAREVIC:
            Pripremljena je tuzba protiv Dejtonskog sporazuma
            Ustavnom sudu drzave Bosne i Hercegovine. Dejtonski
            sporazum su potpisali ljudi koji nisu imali mandat.
            Tuzba je dostavljena i predata. Potpisnici su različite
            organizacije i grupe, objedinjene pod Forumom izbjeglica
            ciji su clanovi i Bosnjaci i Srbi i Hrvati. Tuzba je
            napisana vrlo jasno i precizno. Molim vas da procitate i
            nasu optuznicu protiv Alije Izetbegovica, pa ce vam
            sve biti jasnije. Sluzite se principom, ne time da je
            narodu dosta rata. Ja mogu prihvatiti da narod kaze: mi
            sad pristajemo na sve. Ali ja bih onda htio od vas da
            cujem kako znate da vise nema drzave Bosne i
            Hercegovine. Jer, Izetbegovic kaze: narod je umoran od
            rata, ja moram pristati na Dejtonski sporazum. Ali vas je
            neko ostavio u uvjerenju da Dejtonski sporazum nije kraj
            drzave Bosne i Hercegovine. Da Dejtonskim sporazumom vi
            ne gubite vasa ustavna i drzavna prava. Vi ostajete u
            uvjerenju da je reverzibilni proces moguc, a ja vam
            kazem on je onoliko moguc, koliko je moguce i realno
            da ce Beograd jednog dana biti dio pasaluka turske
            drzave.
    
            DANI: Po Vama je, izgleda, sve izgubljeno?
    
            SENDIJAREVIĆ: Nije,
            ako u medjuvremenu patriotske snage BiH ucine odredjene
            radnje. Ja nemam nista protiv ako se objavi narodu i
            kaze: ovo su vam posljedice Dejtonskog sporazuma - vi
            gubite drzavotvorna prava, gubite drzavu. Cetrdeset
            devet posto teritorije neminovno ide u Srbiju, pedeset
            jedan posto ode u Hrvatsku. Mi ostajemo bez drzave. Ali,
            Izetbegovic to ne zeli da kaze. Bosanski kongres se
            bori za Ustav iz '92, za odluke referenduma o
            nezavisnosti i za drzavu BiH. Bosanski kongres se bori
            da tu drzavu odbrani za bosnjacki narod i za sve
            Bosance koji drzavu BiH dozivljavaju kao svoju
            domovinu. To je istina, to je princip. Narodu se mora
            omoguciti da izadje na referendum, kao slobodni građani
            koji imaju krov nad glavom i koji nisu gladni i zedni.
            Neka na referendumu donese odluku o sudbini drzave. Ako
            se narod slaze da izgubi sopstvenu drzavu, nema
            problema. Mi smo onda svoju priču zavrsili.
    
            Objavljeno u broju
            58 DANA, AUGUST / KOLOVOZ 1997.
    
    




    © Bosanski Kongres
    Updated Aug., 1997