MEMOARI GENERALA ARMIJE RBiH, SEFERA HALILOVICA

Treci dio (prenesen iz magazina "Dani" Jula 1997):

ABDIC I NJEGOVI PODUHVATI

Na nivou Predsjednistva RBiH bila je fommirana ekipa u sastavu: Fikret Abdic, clan Predsjednistva; Jure Pelivan, predsjednik Vlade; dr. Munir Jahic, ministar prostomog uredenja; dr. Resad Bektic, ministar privrede; Alija Delimustafic, ministar MUP-a; dr. Hasan Muratovic, ministar sumarstva i Tomislav Krsticevic, ministar saobracaja i veza. Njihov je zadatak bio da prodaju robu koja se zatekla na teritoriji Slovenije i Hrvatske i da sredstva stave na raspolaganje TO-u, odnosno da se ta sredstva usmjere za pomoc odbrani.

Za postojanje ove ekipe saznao sam tek kada su izbile prve afere: zakljucivanje stetnog ugovora i falsifikovanje za koje je CSB Sarajevo podnio krivicnu prijavu protiv Hasana Muratovica i Tomislava Krsticevica. Razlog je bila prodaja 2.400 kubika drvne grade. Ista ekipa je realizovala posao oko preuzimanja automobila "maruti", u koji je ukljucila Vladana Jugovica, rodom iz Visokog, a navodno biznismena u Njemackoj. Garant posla je bila Vlada BiH, a rezultati posla su bili: materijalna steta od nekoliko miliona maraka.

Zbog suzenog prostora djelovanja, radi prekida veza i blokade Sarajeva, prvo su sredinom augusta 1992. iz grada izasli ministri Delimustafic, Jahic, Bektic, neki kadrovi MUP-a, Mirsad Srebrenikovic, a ubrzo i Fikret Abdic. U jesen 1992. ekipi se pridruzuje ministar MUP-a Jusuf Pusina i nacelnik CSB Sarajevo Bakir Alispahic. Namjera im je bila da, pored ostalog, dva helikoptera MUP-a RBiH koja su se nalazila u Sloveniji prebace u BiH i stave na raspolaganje Armiji. Tako je trebalo da se realizuju sredstva od nekoliko miliona maraka koja su bila na racunu PBSa u Zagrebu.

Nakon dva mjeseca su se vratili i izvijestili da je prethodna ekipa podigla kredit na racun helikoptera, koji su opet zadrzani kao hipoteka, a oni su, pak, uspjeli da ugovore stampanje bosanskohercegovackih dokumenata. Uskoro je opet izbila afera o prodaji bh. pasosa u zemljama zapadne Evrope u sumama od nekoliko hiljada maraka po komadu, ali detalje niko nije nudio. Niti je ko trazio odgovonnost. Ni za helikoptere ni za pare koje su jednostavno nestale. Dr. Hasan Muratovic vratio se u zimu 1993. Saznali smo samo o prosirenju poslova u Becu i Ljubljani, ali od sve te aktivnosti Armija nije profitirala. Nijednim metkom.

Nekako u isto vrijeme kada i prva komisija, fonmirana je i ekipa za pregovore sa JNA oko iseljavanja kasarni. Tu su bili: Fikret Abdic, Jerko Doko, Alija Delimustafic i Jusuf Pusina. Nakon drugog majamoj otporprema Abdicu i Delimustaficu bio je razumljiv. Tim vise sto sam tada trazio smjenu Delimustafica. Abdic je redovno burno reagovao. Sudjelujuci u radu Predsjednistva RBiH, vrlo cesto sam vodio zucne dijaloge sa Abdicem. Gledajuci ga izbliza, jedino poredenje koje mi se nametalo bilo je porazno: u njemu sam mogao vidjeti samo neku verziju Hitlera, Mussolinija ili Milosevica. On je mene smatrao Alijinim covjekom i jednom me je upitao: "Kada cemo nas dvojica pribliziti stavove?"

"Kada javno osudis agresiju i ove domace cetnike", odgovorio sam. Razgovor je poceo na hodniku, a nastavio se u njegovom kabinetu. Tesko je s njim voditi dijalog. On je covjek-monolog. Rasprica se, uziva u zvuku svoga glasa, a prica koju je meni ponudio toga dana jeste: etika sarajevske carsije i njena zelja da dominira Bosnom. "Nece to ni Srbi ni Hrvati trpjeti", kaze mi on. Nasmijao sam se na to i odgovorio mu: "To je shvatanje uvrijedenog provincijalca. Pa vidis li, covjece, da u citavom drzavnom vrhu imas samo jednog rodjenog Sarajliju? Nazalost, i njegov je uticaj minimalan. No, kod tebe ocito vazi ona 'bolje biti prvi u selu, nego drugi u gradu'. Ti hoces svoju republiku u Bihacu." Eksplodirao je. Setao je po kancelariji zustro, a onda nastavio urlati. Nisam ga vise mogao slusati, uljudno sam pozdravio i napustio njegovu kancelariju. U nju vise nikad nisarn ni krocio.

Izetbegovic je sve posmatrao sa strane: nije se mijesao. Dobro pamtim, kada sam mu prezentirao kompletan zbir dogadaja od drugog maja - samo je sutio. Tek krajem 1993. optuzio je Abdica za pokusaj drzavnog udara dok je on bio kidnapovan i zatvoren u Lukavici. Tada je javno rekao notornu istinu da je Abdic htio iskoristiti njegovo zatocenistvo kako bi preuzeo vlast. Kada sam doznao da se Abdic spremio za put u Krajinu, otisao sam Izetbegovicu i rekao: "Predsjednice, ja mu ne bih dozvolio da ide bez odluke Predsjednisiva. A ona se moze i pricekati. Zaboljet ce nas sve glava." Nisam gajio iluzije o Abdicu: bilo mi je jasno da mu je vlast iznad svega. "Neka ide, ovdje nam smeta", odgovorio mi je Predsjednik, "on je politicki mrtvac." I Bilajac je pokusao objasniti Predsjedniku tezinu Abdicevog odlaska u Krajinu, no nije uspio.

U Krajini se Abdic brzo snasao. Prvo je napravio haos u policiji: podrzao je novopostavljenog nacelnika CSB Bihac Irfana Saracevica Zileta kada jos stari nacelnik Zijo Kadic nije bio razrijesen duznosti. Uz pomoc Abdica, Kadic je blokiran, a Saracevic je intenzivno radio na stvaranju Fikretove vojske. Linija fronta od Cazina prema Krupi potpuno je smirena i to dogovorom Abdica sa cetnicima.

Drekovic je svakodnevno vapio trazeci pomoc i saljuci upozorenja: "Oruzani sukob visi u zraku, pitanje je ko ce prvi povuci obarac." Upitao sam jednom Drekovica ima li snage da to rijesi izolacijom Abdica i njegovog najuzeg staba ukoliko se barem u bihackoj regiji realizuje Odluka Predsjednistva o pretpocinjavanju rezervnog sastava MUP-a Armiji BiH. On je odgovorio: "Imam snage. Molim vas, posaljite mi takvu naredbu. Sve ce biti uredu."

Otisao sam Predsjedniku. Predocio sam mu izvjestaj o stanju u zoni odgovornosti Petog korpusa i dao prijedlog mjera kojim bi Abdic dospio u izolaciju. To je podrazumijevalo i pretpocinjavanje dijela CSB Bihac, dok se ne zatvori krug oko Abdica. Bilajac je, kada je vidio plan, podrzao ga, ali je Pusina odbio i da razgovara o tome. Najavio je da ce on srediti stanje u Bihacu tako sto ce tamo poslati ekipu koju ce predvoditi Avdo Hebib i Nijaz Skenderagic. Kasnije se ispostavilo da je u Bihac otisao portparol MUP-a Zoran Milanovic i postao Abdiceva desna ruka. A onda je poceo rat...

[kraj treceg dijela]

[cetvrti dio]