Broj: 000/98
S A R A J E V O:  

Povodom Izjave Akademika Filipovica o gluposti i stetnosti
optuznice za agresiju koju je RBiH podigla protiv SRJ,
potrebno je da javnost BiH ozbiljno shvati pozadinu I
ciljeve ovog istupa.

Da bi se uopce shvatio postupak akademika Filipovica
potrebno je optuznicu RBiH protiv SRJ posmatrati u onom
njenom znacenju koje je najvise interesantno  Milosevicu.
Od rata u Sloveniji on trazi da se Jugoslaviji prizna da se
nije raspala legalnom disolucije nego  ilegalnom
separacijom. Priznanje da u BiH nije bila agresija bi
znacilo da je JNA u BiH ratovala protiv separatista I
konsekventno da  , zrtva sama tj BiH priznaje da je
medjunarodno pravno rat bio unutrasnja stvar Jugoslavije I
JNA. Posljedice odustajanja od optuznice bi za Jugoslaviju
znacile ne samo ustedu brige za placanje ratnih otstetnih
reparacija nego i potpunu medjunaro - pravnu rekostrukciju
SRJ.  Tretiranje ratnih zlocinaca kao pojedinacnih
kriminalaca i potpuna amnestija Drzave Jugoslavije za
odgovornost za rat i genocid u BiH na osnovi teze da nema
losih naroda (izetbegovic) zanemarujuci cinjenicu da je BH
optuuznica protiv drzave a ne  "loseg" naroda. U slucaju
dobrovoljnog odricanja od optuznice za agresiju  pomenutoj
vagi  pravde ono sto dobija SRJ kao jedna strana u sporu
automatski gubi BiH kao druga. 

Akademik Filipovic koji je na BiH uvijek gledao kao na svoju
akademsku tezu a ne kao zemlju zivih ljudi ocito se ne miri
sa cinjenicom da RiBiH nije priznata na osnovi  broja
povjesnih knjiga na njegovoj polici. Republika BiH je
priznata na osnovi medjunarodnog prava i konstatacije
Badinterove komisije da je  po ustavu iz 1974 Jugoslavija
slozena drzava u kojoj je "Republika Bosanska"  vlastitom
legitimnom zakonodavnom sudskom i izvrsnom vlascu. Napadom
na svoju konstituentu  Jugoslavija i njena vojska je
izvrsila agresiju ne samo na BiH nego i na Povelju UN.
Zvanicni cilj agresije  je bio pretvaranje RBiH u slozenu
drzavu upravo zbog zahtjeva medjunarodnog prava da
eventualni dogovor o podjeli BiH mora biti u skladu sa opcim
medjunarodno pravnim normama. Upotrebu sile od strane SRJ za
postizanje tih ciljeva  medjunarodna zajednica je
sankcionirala na vise nacina ali i   prhvatanjem tuzbe RbiH
1993 god. Optuznicu je Medjunarodni Sud Pravde kao vrhovna
institucija medjunarodnog prava uzeo u postupak ne zato sto
svijet voli Bosnu ili Bosnjake nego zato sto bi u suprotnom
doslo do relativizacije  osnovnih normi medjunarodnog prava
kojim svjetske silame imaju kontrolu  u zemljama i regijama
mnogo vaznijim od Bosne, Srbije i Hrvatske zajedno.  Ono sto
aktuelna vlast koordinirano sa "svijetom" uporno skriva od
naroda je cinjenica da zvanicni "svijet" mora biti na strani
BiH osim samo u jednom slucaju: ako se zrtva tj BiH sama
odrekne svojih prava po osnovi povelje UN. Upravo to se
desilo i upravo u tome je nezamjenjiva uloga Profesora
Filipovica. 

Profesor Filipovic  upravo svojom trecom "beogradskom
turnejom"  ponovo nudi svoje usluge perfektno organiziranom
timu grobara drzave  BiH.

Ne iznenadjuje da se ova  inicijtiva Akademika o povlacenju
optuznice direktno naslanja na akciju  protagonista
Republike Srpske unutar iz vrha SDA. Predsjedniku
Izetbegovicu prije ostalih je potisao sve planove koji su
BiH pretvarali u slozenu drzavu. Na putu realizacije toga
stajale su  samo dvije prepreke: nelegitimnost agresije  na
BiH odnosno legitimnost optuznice i legitimnost same BiH
onakve kakva je bila u trenutku ispostavljanja tuzbe. Cak I
u gradjanskom a pogotovo u medjunarodnom pravu, dok tuzba I
proces povodom tuzbe, traje ne vrijedi nikakvo "novo stanje"
niti "cinjenice na terenu" pa ni novi ustavi ili nove
drzave. Posto se optuznica odnosi i temelji na osnovanim
cinjenicama o agresiji mnoga mirovna i ustavna rjesenja  pa
I legalitet i legitimitet same republike Srpske  mogu se
preispitati kao rezultat agresije protiv koje traje sudski
proces.  Profesor Fancise Boyle je kao najveci svjetski
autoritet medjunarodnog prava je nakon Daytonskog ustavnog
ugovora, (prezentiranog Bosnjacima kao mirovni ugovor)
upozorio pismom narod i parlamnet BiH da je optuznica za
agresiju upravo zbog ovih cinjenica jos jedina preostala
sansa opstanka cjelovite BiH - onakve kakva je priznata na
osnovi volje njenih gradjana  koji sjede u parlamentu a ne
Izetbegovicevih   "Srba i Hrvata koji pusku nose".
Nazvajuci ovu optuznicu gluposcu  Profesor filozofije ulazi
u sveru pravne teorije drzave i nudi svoje usluge samom
Izetbetovicu koji je ovaj proces i poceo famoznim zahtjevom
da nepriznata Jugoslavija prizna priznatu BiH inaguriranu
na satanku IO SDA jos u Sept. 1994. Ovo zaobilazno priznanje
SRJ sa odusevljemnjem je od Izetbegovica prihvatio Holbrook
na sastanku 9 Jan 1995 i otrcao u Pariz da obavjesti Kontakt
grupu. To je bio pocetak  aktivnosti priznavanja SRJ kao
suksesora (pravnog nasljednika ) SFRJ  zavrsene  sastankom
Izetbegovica i Milosevica u Parizu 5 oktobra 1996. Ovim je
Izetbegovic rijeso najveci problem agresora na RBiH  nakon
otvaranja Ustava RBiH za diskusiju u Lisabonu i sjedanja za
pregovaracki stol  sa  Karadjicem i Bobanom  na Londonskoj
konferneciji 1992. Posljedice za BiH na medjunarodnom planu
su  fatalne jer je Izetbegovic prakticno ovim priznanjem
de-fakto zaobisao optuznicu. Cijeli proces je  omoguceno  da
se Jugoslavija i Hrvatska  uvede u Diskusiju ne samo o miru
u BiH nego i o Ustavu.  Guranjem u stranu optuznice za
agresiju vrsena je suspenzija  ustavne i medjunarodno pravno
neupitne pozicije RBiH a u  korist  ustavnog projekta
Republike Srpske i inoguriranje Jugoslavije i Hrvatske cak
kao garanata "cjelovitosti" BiH u Dajtonskom ustavu. Onovni
smisao optuznice bio je da se ovako nesto onemoguci.
Bosnjacki protagonisti ove neosporne protuustavne aktivnosti
neizbjezno su srljali u izdaju i suradnju sa svim
neprijateljima RBiH.  Okupacija, genocid, srbijanski korpusi
u BiH u vrijeme medjunarodnih konferencija, granate po
Sarajevu, bihacka kriza i srebrenicka drama za njih su bile
samo pregovaracki argumenti na osnovu kojih se od vlastitog
naroda i institucija RBiH trazilo prihvatanje upravo onoga
zbog cega je i cinjen zlocin protiv BiH. Ovaj cin u Parizu
branjen je time sto je Milosevic priznao BiH kao
nedefiniranu slozenu drzavu u kojoj je jasno definirana
Republika Srpska sa mogucnoscu da se po principu Jugoslavije
sada i BiH legalno raspadne. Ipak, kreatori  obmana o
"realnosti na terenu" kao mjerodavnim za opstanak BiH, kao
advokati same agresije i agresora nisu  mirni sve dok
optuznica za agresiju stoji u  Medjunarodnom Sudu Pravde u
Hagu.  Zato je tu Profesor Filipovic - covjek stranka - vec
treci put ponudio sebe mocnim djeliteljima Bosne trazeci za
uzvrat  jos koji dan zivota  na politickoj sceni i jos
poneko slikanje na "vaznim" medjunarodnim pregovorima.

Predsjednik
Sefer Halilovic