SKANDALOZNI EKSKLUZIV "SLOBODNE BOSNE": KAKO JE IZETBEGOVIC
STITIO KRIMINAL I ZLOCIN(C)E

Analizirajuci Izetbegovicevo opredjeljivanje za Bakira
Alispahica, a protiv Munira Alibabica, kojim je predsjednik
Predsjednistva prije tacno cetiri godine uveo na velika
vrata kriminal u drzavni vrh, nase su novinarke dosle do
zastrasujuceg svjedocenja Edina Garaplije, umijesanog u
"slucaj Herenda" koji je, iako mu je drzavni vrh obecao
oslobadjajucu presudu, dobio 13 godina zatvora: 


U PISMU KOJE JE IZ ZATVORA OVIH DANA UPUTIO NAJVISIM
MEDJUNARODNIM ZVANICNICIMA U BiH, EDIN GARAPLIJA SVJEDOCI O
ZLOCINIMA POLICIJSKE JEDINICE "SEVA" KOJU SU KONTROLISALI
ALISPAHIC I MUSLIMOVIC A PODRZAVAO ALIJA IZETBEGOVIC!!!.

Kako je Izetbegovic nagovorio Alibabica da prozove
Alispahica a onda stao na stranu Alispahica O Nijaz
Durakovic: "Da sam tada bio protiv Izetbegovica, presudio bi
mi "cetnicki" snajper O Uklanjanje Alibabica bilo je
potrebno da bi se ojacala tajna Muslimanska obavjestajna
sluzba (MOS ) kojom su rukovodili Alispahic, Muslimovic,
Mujezinovic i Ljevakovic O Zasto je Kemal Ademovic, direktor
AID-a, angazovao Garapliju da "pretrese" Nedzada Herendu
koji je priznao da je pucao u Ismeta Bajramovica . Ocajni
Garaplija uputio ovih dana pismo ambasadi SAD, OHR-ovom
Antikorupcionom i Antiteroristickom timu  u kojem tesko
tereti desetine najvisih bosnjackih policijskih i vojnih
sluzbenika

Pisu: Medina DELALIC i Jelena STAMENKOVIC

Visoki funkcioner MUP-a RS ovih nas je dana zamolio da
Muniru Alibabicu Munji prenesemo informaciju kako
drzavno-policijski vrh u Sarajevu sprema njegovu
likvidaciju. Izvor informacije je strani obavjestajac koji
se krece u visokim krugovima Federacije i RS i nijednom nije
pogrijesio upozoravajuci proteklih mjeseci neke ljude u RS
na atentate koji se spremaju na njih, oni su se desili sa
manje ili vise uspjesnim ishodom. Kada smo Alibabicu
prenijeli informaciju, rekao je kako vec ima slicna
upozorenja, dobijena u Hrvatskoj, gdje je boravio proslog
mjeseca. Argumenti zasto je opasan Munja su profesionalnost
i moralnost, tako da bi u nekoj pretpostavljenoj
antikriminalistickoj revoluciji na prostoru Federacije mogao
povesti ljude za sobom. Drugi argument je sto stranci,
otkrivajuci "prljavstine" koje su se izdesavale u Sarajevu
tokom proteklog perioda, radije od oficijelno ponudjenih
informacija konsultiraju ljude za koje procjenjuju da imaju
moralnih i profesionalnih kvaliteta kakav je Alibabic. A on
puno zna. Zapocet u avgustu i okoncan u oktobru 1994.
nalazima Komisije Predsjednistva, slucaj Alibabic je
zaokruzen smjenom tadasnjeg nacelnika CSB-a.  

TRI PUTA CASTI I SRAMNA CINA VLASTI       

Kada su SDA, SDS i HDZ preuzele vlast 1990., postignut je
interni dogovor da se kljucna mjesta u ministarstvima i
celne pozicije u drzavi podijele izmedju njih. U toj
raspodjeli Munir Alibabic Munja sa mjesta jednog od
nacelnika u republickom MUP-u dobija funkciju nacelnika
SDB-a Sarajevo koji je tada obuhvatao 22 opcine. Bilo je to
iznenadjujuce s obzirom da je Alibabic vodio slucaj
"muslimanskih nacionalista" i poslao u zatvor 1983. kasniju
vodecu garnituru SDA. Izetbegovic, Cengic, Behmen i ostali
bili su, nakon izbora, suglasni da Alibabic zasluzuje
funkciju s obzirom na profesionalnost koju je iskazao i
tokom njihove istrage. Naravno, moguce je danas kalkulirati
da su racunali kako ce im ovaj zbog iskazanog mu povjerenja
postati vjecni "duznik" i poslusnik. Ali, dogadjaji su se
razvijali u drugom pravcu. Tokom 1991. Alibabic prati i
otkriva planove JNA i srpskih snaga o agresiji na BiH,
projekat blokade Sarajeva i nacrte za predstojeci rat.
Ukratko, saznaje da postoji plan RAM, sto je samo radni
naziv za planirano zaokruzivanje etnickih srpskih teritorija
u BiH. O svemu upoznaje Aliju Izetbegovica i Rusmira
Mahmutcehajica, koji je na funkciji potpredsjednika Vlade
zaduzen za resor unutrasnjih poslova. 
Pocetkom rata,  5. aprila 1992. "pada" Srednja policijska
skola na Vracama. Husein Balic, u to vrijeme direktor Centra
za skolovanje i obuku policajaca RBiH, pruza otpor da bi
odbranio Vraca i spasio zivote 400 maloljetnih ucenika.
Uprkos otporu, Balic je uhapsen i odveden u zatvor na Pale.
Razmijenjen je za snajperiste iz "Holiday inn-a", na celu sa
Rajkom Kusicem. "Aktuelna vlast nikada nije analizirala
zasto su pala Vraca i ko ih je izdao", kaze Balic koji taj
slucaj karakterizira kao prvi sramni cin vlasti.  
Mada je pocetkom rata veliki dio srpskih i hrvatskih kadrova
napustio MUP, on se ipak konsolidira. Udar dolazi sa druge
strane. U jesen 1992., vrh SDA dogovara postojanje cetiri
kriterija: nacija, vjera, stranacka pripadnost, bracno
stanje (mononacionalni brak), koji trebaju biti zadovoljeni
kako bi neko ostao u sluzbi. Pretvaranje bosanske policije u
bosnjacku kao i reduciranje svih drugih segmenata drzave na
jednonacionalnu ravan trebalo se odvijati nenapadno. U
nekoliko navrata se govorilo kako obuku kadrova treba vrsiti
u Turskoj i Iranu. "Jednom sam o tome razgovarao sa Hasanom
Cengicem", kaze Alibabic, "ali je moje misljenje da takav
pristup nije dobar. Iz historije je ilustrativan primjer
djelovanja sovjetskog KGB-a. Kadrovi iz socijalistickih
zemalja koji su isli na obuku u SSSR zauvijek bi ostajali
inficirani KGB-ovstinom. Znam, recimo, da je Nedzad Ugljen
boravio na obuci u Iranu u vrijeme kada je receno da se
nalazi u SAD". U vrijeme pripremanja Bosnjackog sabora u
jesen 1993. bilo je predvidjeno objelodanjivanje postojanja
bosnjacke sluzbe bezbjednosti. Posto Sabor nije zavrsio kako
se ocekivalo, stvaranje sluzbe nije objavljeno, ali Bakir
Alispahic i Nedzad Ugljen tajno rade na njenom etabliranju.
Nasi sugovornici tvrde kako je "kapo" Muslimanske
obavjestajne sluzbe Hasan Cengic. Visoki funkcioner SDA
objasnio je jednom prilikom kako je zadatak sluzbe uglavnom
pracenje Bosnjaka, sta se govori o vladajucoj partiji, te
eliminacija i likvidacija politickih neistomisljenika.
Izvori u AID-u danas tvrde da je ova sluzba - AID -
podjednako na meti srpske, hrvatske i muslimanske
obavjestajne sluzbe. Tvrdi se, naime, kako MOS danas ima
vise novca, bolju infrastrukturu i mocnije zastitnike nego
AID.

SLUCAJ ALIBABIC: RASKOL U MUP-u 
  
"Jednog dana zove me Izetbegovic i kaze: Vidi, Munja, kod
mene je ugledna delegacija iz Starog Grada. Ti tamo nesto
radis. Radi, ali me  i izvjestavaj", sjeca se Munir
Alibabic. Na prostoru opstine Stari Grad privedeno je
petnaestaek ratnih profitera, ali su na intervenciju Bakira
Izetbegovica oslobodjeni. Najprije, Ferhat Gurda, bivsi
predsjednik IO SDA Stari Grad. Kada su otvoreni "plavi
putevi", preko hiljadu Srba je izaslo iz Sarajeva, zapravo,
jedni su odlazili, drugi dolazili. "Izetbegovic mi telefonom
kaze: Cujem, Munja, da si pustio dvije hiljade cetnika u
Sarajevo!?" 
"Izaslo je oko hiljadu Srba."

"Treba sto vise da ih ode. Ne treba ih zadrzavati, brate
neka idu."

"Prvi put sam tada cuo da govori kako ce o multietnicnosti
pricati dok postoji ijedan Srbin u Sarajevu, a shvatio da ce
raditi drugacije", objasnjava Alibabic. Zloupotrebe funkcija
u MUP-u za obracun sa neistomisljenicima isplivale su na
povrsinu i kada je dat nalog da se u "Avazu" objavi
policijski dosje brata Harisa Silajdzica. Decembra 93., taj
je dokument Bakir Alispahic iznio iz CSB i vratio bez
fotografije. A dosje je objavljen u momentu kada je
Silajdzic malo skliznuo sa linije, i, naravno, opet se
vratio pravom putu. Buduci da su Alibabiceve prituzbe, pa i
o objavljivanju ovog dosjea ucestale, on dobija poruku od
Izetbegovica da na jednom mjestu zabiljezi sve prituzbe o
kriminalu pojedinaca i zloupotrebama funkcija. Alibabic,
27.7. 1994., preko kurira, informaciju salje u sluzbenoj
formi, protokolisanu u CSB-u. Ona se uglavnom odnosi na
nedozvoljene radnje Bakira Alispahica, Nedzada Ugljena,
Envera Mujezinovica, Zeljka Varuneka i njihovih suradnika. U
informaciji se iznose sumnje da su navedeni umijesani u
izvrsenje ili prikrivanje teskih krivicnih djela kao sto su
droga, ubistva, nestanci lica, govori se o KOS-ovizaciji
sluzbi bezbjednosti preko Fikreta Muslimovica, aktivnostima
misteriozne policijske jedinice "Seva", zloupotrebama
donacija... Prica je brzo "pukla" u gradu. Kemal Ademovic
zaustavlja Alibabica na ulici i poziva da odu do jedne
kafane na Sedreniku. Tamo ih cekaju Mustafa Hajrulahovic
Talijan i Ismet Dahic. Svi govore kako je Munja napravio
dobru stvar i da je u pravu.  Kasnije ga nijedan nece javno
podrzati, kao sto se sramno ponio i veci dio politicara. 
Umjesto ocekivanog Izetbegovicevog poziva nakon poslate
informacije, Alibabica poziva Alispahic i saopstava da je
smijenjen sa mjesta nacelnika CSB-a, a da na njegovo mjesto
dolazi dotadasnji nacelnik SJB Stari Grad Enes Bezdrob.
"Rasporedjen sam u Interpol za rukovodioca grupe, mjesto pro
forme, samo da me uklone", kaze Alibabic. Zbog toga on svoju
informaciju o nezakonitostima u radu MUP-a umnozava i salje
svim clanovima Predsjednistva. Izetbegovic je pobjesnio
nakon tog Alibabicevog poteza. Kazao je da je Munja "odao
drzavnu tajnu". Kome? Clanovima drzavnog Predsjednistva!? Na
sjednici Predsjednistva BiH je odluceno da se formira
komisija koja ce ispitati Alibabiceve navode. Prvo je
predlozeno da predsjednik komisije bude Ejup Ganic, ali je
on to odbio s obrazlozenjem da je zauzet drugim funkcijama.
Zatim je predlozen Stjepan Kljuic, ali je i on to odbio
prijeteci ostavkom. Alija Izetbegovic predlaze Nijaza
Durakovica, obrazalazuci da je dobro da komisiju vodi neko
iz opozicije. 

DURAKOVIC: "SVJEDOCI SU BILI POD PRITISKOM"!

I Durakovic se pokusao "izvuci" govoreci da Predsjednistvo
niti je postavljalo niti je razrjesavalo mocnike javne i
tajne policije. Inace, pet clanova Predsjednistva:
Durakovic, Pejanovic, Komsic, Ljuic -Mijatovic i Kljuic,
odranije su bili nezadovoljni odnosom policije prema
Predsjednistvu, jer od policije nisu dobivali nikakve
relevantne informacije, osim banalnih analitickih izvjestaja
i komentara novinskih napisa. Preciznu analizu i prave
informacije dobijao je samo Alija Izetbegovic. Nijaz
Durakovic kaze: "Insistirao sam da pravnik udje u komisiju i
Izetbegovic je predlozio Izeta Muhamedagica koji je bio na
visokoj funkciji u SDA. On se i prije rata bavio
advokaturom. Na insistiranje Bakira Alispahica, u komisiju
je ubacen Hasib Dazdarevic, koji je bio njegov covjek.
Troclana komisija je saslusala oko 100 svjedoka oko droge i
kriminala. Sve se snimalo, audio-zapisom, a visoki
funkcioneri koji su svjedocili su snimani i video-zapisom:
Bakir Alispahic, Enver Mujezinovic, Nedzad Ugljen... Tokom
prva tri dana rada komisije, analizirajuci sve relevantne
dokumente, operativne izvjestaje i izvjestaje agenata sa
terena, ustanovili smo da desetak stavki Munira Alibabica
nije bilo moguce dokazati. Iznenadilo me da jedan
dugogodisnji policajac navodi takve optuzbe bez jacih
dokaza. Recimo, prilozeno je dosta inkriminirajucih
dokumenata, ali bez pecata. To nismo mogli uzeti kao valjan
dokaz, mada sam znao da su oni mozda i valjani." Poslije 15
dana rada komisije Izetbegovic je pozvao Nijaza Durakovica i
pitao zasto je komisija toliko oduzila rad. Durakovic je
odgovorio kako je tokom 15 dana rada pronadjeno toliko
kriminalnih radnji za koje bi desetine ljudi iz MUP-a
trebalo poslati u zatvor i da su na putu da otkriju mnogo
vece kriminalne radnje i zloupotrebe polozaja. Zbog toga  je
zatrazio jos malo vremena da zavrse posao. "Moj licni utisak
je da je paralelno sa nama i MUP obradjivao svjedoke,
zastrasivao ih, pa cak i isljednicki maltretirao. Javljali
su mi se mnogi koji su nocu hapseni, maltretirani i bili
prinudjeni da mijenjaju svoj prvobitni iskaz. Nekoliko njih
je promijenilo iskaz nakon toga, narocito u vezi sa
manipuliranjem drogom i invalidima odvedenim u Split, a koji
su trebali ici na lijecenje u zapadne zemlje, zatim svercom
automobilima, hranom, cudnim "uvozom" i prolazom razlicitih
ljudi kroz tunel.  Svu dokumentaciju sam fotokopirao i
sklonio na sigurno mjesto u Austrijsku drzavnu banku u Becu
i o tome sam obavijestio Predsjednistvo. Htio sam da se
zastitim da me ne pogodi "cetnicki snajper".  



O tome kako je vrsena obrada svjedoka ilustrativan je iskaz
Armina Skalonje, tadasnjeg nacelnika sektora za droge
sarajevske policije, od koga je Alispahic trazio da samo
fiktivno unisti zalihe droge iz MUP-a, dok bi se "pravom"
drogom manipuliralo. "Pitao sam ga zbog cega bi to trebalo
uraditi i dobio odgovor da je ovo tezak period u odbrani
zemlje, nedostaje oruzje, municija, hrana i da bi se sve
moglo kupiti novcem zaradjenim od prodaje droge. Odbio sam
Alispahicev prijedlog. Alibabic me zamolio da u pismenoj
formi objasnim nacin na koji je Alispahic izuzeo drogu iz
kase". U vezi sa Alibabicevim tvrdnjama o zloupotrebi droge,
Durakoviceva komisija je imenovala ljude koji su trebali
prekontrolirati drogu koju je Alispahic drzao u svom
kabinetu. Jedan od njih je bio i Skalonja. Utvrdili su da
odredjena kolicina droge nedostaje. Prije potpisivanja
zapisnika Hasib Dazdarevic zapisnik nosi Alispahicu i vraca
se sa porukom da komisija nije tu da konstatira koliko droge
nedostaje, nego da popise sta se nalazi u kutiji. Medjutim,
Skalonja je pred Durakovicevom komisijom svjedocio o svemu
sto zna. Nedjelju dana kasnije, deloziran je iz stana i
odveden u Upravu bezbjednosti, zatvoren u Centralni zatvor,
gdje je pod pritiscima promijenio iskaz. Sutradan je na
suocenju sa Alibabicem morao ponoviti izmijenjenu izjavu.
"Prvi put sam u zivotu molio Boga da umrem samo da takve
optuzbe i lazi kazem takvom covjeku u lice", kaze Skalonja.      
Kada je pravljen finalni izvjestaj, clanovi Komisije su se
sukobili. Durakovic je htio da se napravi precizan izvjestaj
na temelju nalaza do kojih su dosli. Dazdarevic i
Muhamedagic su nastojali amortizirati ostricu svake
formulacije. To je bio najmukotrpniji dio posla. Napravili
su 14.9.1994. kompromisni izvjestaj koji je i kao takav imao
argumenata za smjenu skoro svih celnih ljudi MUP-a. O
izvjestaju komisije je raspravljano na sjednici
Predsjednistva na koju je bio pozvan i Bakir Alispahic.
Tokom zamorne rasprave razmatrana je stavka po stavka
izvjestaja i Predsjednistvo se podijelilo. Nalazima komisije
nisu bili zadovoljni Izetbegovic i Ganic. Glavni problem je
bio kako se obratiti javnosti. Naglaseno je da izvjestaj
ima karakter drzavne tajne i ne treba se objavljivati. Za
javnost je predvidjeno "umiveno" saopstenje, za sto je
zaduzen Ivo Komsic. Nijaz Durakovic objasnjava: "Ono sto je
objavljeno u javnosti nema veze sa nalazima komisije i
realnim stanjem, a Komsic, koji je bio zaduzen za
saopstenje, nije bio upucen u slucaj. Taj izvjestaj bi se
mogao citati kao - bilo je nepravilnosti. Ali, prema nalazu
komisije, Alibabic nije mogao sve navode dokumentirati, sto
ne znaci da oni nisu bili tacni."              

Medjutim, cak je i "izbalansirano saopcenje" kojeg su
srocili dr. Ivo Komsic i savjetnik u Predsjednistvu Jusuf
Pusina naknadnim intervencijama u Izetbegovicevom kabinetu
dozivjelo radikalne izmjene u korist Alispahica!
Izetbegovic je u sukobu Alispahic-Alibabic stao na stranu
Alispahica. U uskom krugu suradnika objasnio je to rijecima:
"Znam da Bakir malo krade, ali je lojalan, za razliku od
Munje!" Daljnja desavanja u MUP-u pokazat ce da su moralno
cisti ljudi tesko ostajali raditi u takvom okruzenju. Husein
Balic, direktor policijske skole, avgusta 1995. protivi se
odluci ministra Alispahica da se policijska skola iz
Sarajeva izmjesti u Bugojno. "Jedini motiv preseljenja skole
je bio taj sto se u zgradu policijske skole u Petrarkinoj
ulici trebala useliti Bosnjacka gimnazija cija je
direktorica Lejla Aksamija, starija Izetbegoviceva kcerka",
kaze Balic. Alispahic je zaduzio Balica da iz Bugojna u
Sarajevo prenese tri i po kg deviza u zapecacenoj vreci.
"Alispahicev cilj je bio da Policijska skola u Bugojnu
postane mjesto pranja novca. Vlast je stala iza njega",
objasnjava Balic koji je 11.11.1995. ostao bez posla, a
nakon izvjesnog vremena se poceo baviti privatnim biznisom.
Cak i danas vlasti ometaju rad njegove firme "CIBOS"
pokusavajuci ga istjerati iz poslovnog prostora koji je
renovirao i unajmio na koristenje. Trenutno se kroz zvanicnu
politiku amnestiraju kriminalne radnje vrsene proteklih
godina. Federalni premijer Edhem Bicakcic u pismu Muniru
Alibabicu to i doslovno kaze.          
"Danas sam procitao tvoje pismo od 26.5.1997. i odgovorit cu
ti ovim licnim pismom, a o sadrzaju pisma upoznati ministra
Zilica, od koga ocekujem da policiju uvede u sistem, novi
sistem u kojem do sada nije bila. Tacno je da sam ministru
Zilicu rekao da ne racuna na stare kadrove, ukljucujuci i
Vas, jer mislim da ce novu policiju napraviti novi ljudi
koji imaju i volje i zelje i zive za buducnost BiH. Tacno je
da sam u odredjenim periodima podrzavao napore tada ministra
Alispahica, ali istovremeno se potrudio da zastitim i
gospodina Alibabica... O kriminalnim radnjama gospodina
Alispahica nije dostavljen nijedan konkretan dokaz, a za
mene vrijedi pravilo da je u sumnji sve u korist optuzenog.
Otvorio sam objekat (Alispahicevu i Krasnicijevu propalu
tvornicu boja i lakova, op. aut.) "kao znacajnu privatnu
investiciju i otvorit cu svaki koji zaposljava radnike u
BiH. Uradit cu i nesto vise, o cemu se ti neces sloziti.
Amnestirat cu sav kapital koji udje u drzavne novcane tokove
da bih ga potom, putem drzave, kontrolisao", pise Bicakcic
21.6.1997.   


SLUCAJ GARAPLIJA: SUKOB AID-a I MOS-a  

"Puska koja se u prvom cinu drame nalazi na zidu, u zadnjem
cinu ce opaliti", veli dramatursko pravilo. Sukob bosnjackih
sluzbi i parasluzbi isplivat ce na svjetlo dana tokom
slucaja Garaplija. Edin Garaplija, pripadnik AID-a je
presudom Kantonalnog suda u Sarajevu osudjen na kaznu
zatvora od 13 godina zbog otmice i pokusaja ubistva Nedzada
Herende. Nakon hapsenja Garaplija je dobio naredbu od
pretpostavljenih da se brani sutnjom, jer bi drugacija
odbrana - kako su mu objasnili - predstavljala povredu
drzavne tajne. Garaplija je radio u SDB-u, kasnije AID-u,
gdje ga je uveo Mustafa Hafizovic, visoki duznosnik SDA.
Hafizovic ga je upoznao sa Asimom Dautbasicem, radnikom
AID-a. Garaplija je brzo napredovao i dosao je na celo
odjeljenja za borbu protiv terorizma. Tajnost rada i
hijerarhija u sluzbi je bila takve prirode da je jedino
direktor AID-a Kemal Ademovic mogao izdavati naredjenja. Ovo
odjeljenje je, pored borbe protiv terorizma, imalo zadatak
da otkrije i grupu srpskih agenata, KOS-ovaca koja je bila
ubacena u drzavni vrh BiH i AID. Jedan od zadataka su bila i
"ofanzivna djejstva" prema hrvatskim politicarima u BiH, u
prvom redu prema Kresimiru Zubaku. Garaplija je bio direktno
odgovoran Ademovicu i jedino je od njega primao naredjenja.
Samo jednom je radio mimo naredjenja direktora. Kada je
americka administracija drzavi BiH postavila ultimatum za
smjenu Bakira Alispahica. Tada je Hafizovic Garapliji
naredio da sa svojom ekipom "pokrije" zgradu MUP-a i motri
na Alispahica. Tri dana i dvije noci ova grupa je motrila
Alispahica kako iznosi dokumetaciju i dosjee iz zgrade
policije i odnosi u svoj blindirani stan na Ciglanama.
Hafizovic nije reagovao kada je obavijesten da Alispahic
iznosi dokumentaciju; naprotiv, dopustio mu je da posao
zavrsi. Za sve druge poslove Garaplija je primao iskljucivo
naredjenja od Ademovica. Tako je Garapliji i njegovoj grupi
pocetkom 1996. Ademovic dao ulazne podatke o teroristickoj
organizaciji zvanoj "Seve". "Seve" je osnovao MUP u vrijeme
kada se na mjestu ministra nalazio Alija Delimustafic. Prvu
obuku su prosli u kampu hrvatske obavjestajne sluzbe SIS u
Metkovicu. U Sarajevo su dosli sa specijalnim puskama
McMilan sa prigusivacima i snajperima. Kasnija obuka "Seva"
vrsena je u kampu "Pogorelica" kod Fojnice. Prema
Ademovicevim informacijama, "Sevama" su pored Alispahica
komandovali Enver Mujezinovic, Irfan Ljevakovic, Fikret
Muslimovic i Jusuf Jasarevic. Ademovic obavjestava Garapliju
da su "Seve" pocetkom maja 1992. likvidirale 12 civila u
Domu milicije u Sarajevu, polili benzinom i zapalili.
Obavijestio ga je, takodjer, da su pripadnici "Seva"
iznosili novac ukraden u Bosni i donacije za pomoc BiH te ih
prebacivali na Cipar i u Austriju, u cemu im je pomagao
Hajrudin Suman, bivsi direktor PTT BiH, prikazujuci da se u
Austriji placaju postanske markice. 
Kemal Ademovic je preko Nedzada Ugljena dosao do spiska 12
osoba, pripadnika "Seva" i predocio ih Garapliji. Garaplija
je sugerisao da njegova grupa odmah uhapsi dvojicu iz te
grupe za koje je postojalo najvise dokaza cime su se bavili,
ali Ademovic nije dozvolio. Predlozio je da se "obradi"
Nedzad Herenda kao najaktivniji clan grupe. Garaplija je
obavijesten i o izvjesnom Kulovicu, inzinjeru koji je
projektirao injekciju sa oprugom koja se puni cijankalijem i
izaziva trenutnu smrt, te o doktoru Ilijasu Dobraci koji kao
sudski vjestak daje lazne nalaze za sve akcije koje urade
"Seve", prikazujuci ubistva kao da se radi o prirodnim
smrtima. Ademovic je kao prioritetni zadatak naveo da se
obradi Herenda jer je on najaktivniji clan grupe. Prema
podacima predocenim Garapliji, drzavni vrh preko Herende
nabavlja drogu koja se dila po Sarajevu i drugim gradovima.
Naveden je slucaj kada su Bakir Alispahic i Zeljko Varunek,
nakon sastanka Interpola u Italiji, izvrsili jednu posiljku
droge iz Barija, a glavni operativac je bio Herenda. Herenda
je uzivao najvece povjerenje drzavnog vrha i bili su mu
naklonjeni Izetbegovic, Ganic, Komsic kao i Bakir
Izetbegovic. U informaciji o "Sevama" navedeno je da su im
baze u Velesicima i na Kosevu, a Garaplijinoj grupi su data
uputstva da Herendu lise slobode kao ovlastena sluzbena
lica. U grupi sa Garaplijom su bili Haris Pezo, Refik Muran,
Hasan Pervan, Esad Cancar i Kemal Copra. 
Cim su Herendu uhapsili, odnosno priveli na informativni
razgovor oko njegovog djelovanja u "Sevama", po Ademovicevim
uputstvima vrsili su njegovo magnetofonsko i video-snimanje.
Zbog tajnosti akcije i straha da akciju ne osujeti neko od
drzavnih ili policijskih funkcionera koji su podrzavali
"Seve" - Alispahic, Mujezinovic, Ljevakovic, Borisa Delic,
ili Asim Dautbasic - Ademovic je naredio Garapliji da se
razgovor sa Herendom ne obavlja u zgradi policije nego
negdje drugdje. Garaplija svakodnevno Ademovica upoznaje sa
istragom na tajnim sastancima na groblju Bare u Partizanskoj
kapeli ili Velikom parku predajuci snimljeni materijal.
Uhapseni Herenda je priznao da je bio pripadnik "Seva".
Prilikom hapsenja kod njega je pronadjena malokalibarska
puska "vincesterka" sa prigusivacem i snajperom kalibra 5,6
mm, dva sluzbena i jedan diplomatski pasos na ime Nedzada
Herende kao navodnog funkcionera Ministarstva za raseljena
lica i izbjeglice, veliki broj potvrda i zahvalnica za
prikupljanje donacija u inozemstvu te sluzbenih legitimacija
ARBiH i policije. Garaplija i njegova grupa su prilikom
isljedjivanja upoznali Herendu da prema njemu nastupaju kao
ovlastena sluzbena lica po nalogu direktora Ademovica.
Herenda je priznao sve za sto su ga teretili, cak i vise.
Rekao je kako je pucao iz snajpera u Ismeta Bajramovica
Celu, pogodio ga, ali je on ostao ziv. Priznao je da je i
dalje glavni sef tajne policije Bakir Alispahic koji
raspolaze elektronskim punktovima za tajno pracenje i
prisluskivanje. Herenda priznaje da su po nalogu Nedzada
Ugljena tokom rata vrsili snajperska djejstva sa dvije
lokacije. Djejstva su, na primjer, vrsena 26.10.1993. tokom
akcije Trebevic po pripadnicima 10. brdske brigade kojom je
komandovao Musan Topalovic Caco i pripadnicima vojne
policije koji su imali zadatak da uhapse Topalovica.

I PO CACI I PO STRICEVIMA

Cilj je bio izazvati njihove medjusobne sukobe. "Tog dana
sam bio u kancelariji. Sasvim slucajno sam na vezi cuo
sljedeci razgovor: Je li mu otisao gost? Nije. Sacekacemo
jos malo. Nesto kasnije, dijalog se opet ponovio. Sa jedne
strane je bio momak iz obezbjedjenja u armijskoj komandi, a
sa druge neko iz MUP-a. Shvatio sam da o meni pricaju. Tek
tada sam vidio da sam zapravo blokiran u kancelariji. Cuo
sam rafal ispod prozora. Dole su vojni policajci, pucajuci u
vazduh, Cacinom bratu govorili: bjezi, bjezi... vjerovatno
da bi ga ubili, uz obrazlozenje kako je pokusao pobjeci.
Umjesto toga on se okrenuo prema policajcu pokusavajuci da
ga zagrli kako ne bi mogao pucati u njega. Ovaj je ipak
ispalio rafal", sjeca se Sefer Halilovic. On misli da je tog
dana takodjer trebao "pasti" kao zrtva "nekontrolisanih
pojedinaca". "Direktni telefon mi je bio iskljucen, a
vjerovatno greskom, fax-telefon ostavljen u funkciji.
Napisao sam poruku istog sadrzaja i poslao Izetbegovicu,
Ganicu, Tatjani Ljuic-Mijatovic. U medjuvremenu me nazvao
Nedzad Ugljen. Rekao mi je kako je "narod Hrasnice,
Sokolovic kolonije i prigradskih naselja krenuo prema
stabu", valjda da me lincuje.  Odgovorio sam: Samo ih pusti,
neka dodju svi koji su krenuli. Naravno niko nije dosao".    
Herenda je Garapliji i njegovoj grupi priznao kako su
pripadnici "Seva", po nalogu Bakira Alispahica i Nedzada
Ugljena, podmetnuli eksplozivnu napravu pod tarasu stana
Sefera Halilovica, tadasnjeg nacelnika Staba ARBiH, od koje
su 7.7.1993. stradali njegova zena i sura. Sve je prikazano
kao pogodak srpske artiljerije, raketom tipa "maljutka".
Atentat je ustvari bio usmjeren na Sefera, ali su ga
zamijenili sa zeninim bratom. 
Halilovic kaze: "Neposredno prije tragicnog dogadjaja
supruga me usred noci pozove u kabinet i prilicno panicno
kaze: 'Neko ima na terasi. Cujem da lupa. Ja sam uvela djecu
u kupatilo, odatle te i zovem'. Otisli smo i provjerili, ali
nikog nije bilo. Uistinu sam najprije mislio da je taj
dogadjaj dio sudbine i nesrece koja nas je sviju zadesila.
Dok mi mjesec dana kasnije nekoliko prijatelja nije skrenulo
paznju na Muslimovica, kazu prica kako nije fer sto ga
optuzujem da je podmetnuo taj eksploziv. Tek sam tada poceo
traziti izvjestaje sa uvidjaja. Ustanovio sam da je nekoliko
ekipa vrsilo uvidjaje, a u svima su izvjestaji drugaciji. "
Ipak, u njima je postojala zajednicka nit - niko od komsija:
Sukrija DJozic, Bakir Filipovic, Milosava Ilic nije cuo
nikakav prethodni sum prije eksplozije. "Obavljen je
informativni razgovor sa DJozic Sukrijom koja je izjavila da
se u vrijeme dogadjaja nalazila na balkonu na istoj strani
zgrade, na istom spratu, i da je najednom cula eksploziju
bez bilo kakvog prethodnog sistanja", kaze se u jednom
policijskom izvjestaju sacinjenom 7.7.1993.     
   
ZAVRSNI CIN: KAD SEVE PROPJEVAJU  

U montazi optuznice protiv Garaplije ukljucuju se Borisa
Delic, Enver Mujezinovic, Irfan Ljevakovic, Edo Godinjak,
Reuf Jahic, Ismet Muzurovic i inspektor Fikret Masic. Nakon
sto je napravljena optuznica Garapliji je naredjeno da suti.
Sud nikada nije utvrdio ko je jos sa njim bio u grupi koja
je isljedjivala Herendu. Nedzad Ugljen je dva mjeseca prije
pogibije 28.9.1996. imenovan za predsjednika komisije koja
je dobila zadatak da ispita i rasvijetli slucaj Herenda. U
vrijeme sukoba Alispahic-Alibabic, Ugljen je stao na
Alispahicevu stranu pomazuci mu u pobijanju optuzbi.
Bezbjedonosno je pokrivao sve one koji su mogli svjedociti
protiv ministra, osobno je saslusavao Alibabica nudeci mu
oprost u zamjenu za pokajanje. Neposredno prije smrti rekao
je Izetbegovicu: "Predsjednice, ubit ce me. Ja znam da ce me
ubiti". Ni do danas nisu otkrivene Ugljenove ubice. Prema
jednoj verziji, likvidirao ga je AID. Prema drugoj, zrtva je
sopstvene sluzbe - MOS-a, buduci da je osumnjicen kako je
Amerikancima prodao informaciju o postojanju kampa
Pogorelica, gdje su se - prema americkoj formulaciji -
"obucavali teroristi". Amerikanci su nakon otkrivanja
Pogorelice smijenili Bakira Alispahica sa funkcije ministra
unutrasnjih poslova, a Hasana Cengica sa funkcije ministra
odbrane.                          

Tokom slucaja Garaplija, montiranom optuznicom se nastojalo
zastititi grupu "Seve" i njene pokrovitelje. Edinova majka,
Ajsa Garaplija, htjela je prekinuti sutnju, ali joj je preko
Jusufa Pusine predsjednik Izetbegovic porucio da sute, da ce
sve biti u redu i da je prvostepena presuda od 12 godina
upucena samo za javnost koja je uznemirena zbog saznanja o
kradji donacija koju su odradjivale "Seve", a da ce kasnije
biti mnogo manja kazna. Sudija u ovom procesu je nagradjen
namjestenjem u Hagu, a Garapliji je Asim Dautbasic odredio
branioca. Po instrukcijama iz vrha taj advokat ce ga navodno
odbraniti sutnjom. Medjutim, suocen sa informacijama da bi
mu se u zatvoru "nesto" moglo dogoditi, Garaplija je kao
advokata angazirao Faruka Balijagica. Iskaz koji je njemu
dao, Balijagic je proslijedio Antiteroristickom timu OHR-a,
Antikorupcionom timu OHR-a, americkom ambasadoru u BiH i
td., stiteci tako svog branjenika. "Dva sata nakon razgovora
sa Garaplijom nisam mogao sebi doci. Mada sam jos ranije cuo
za "Seve", dok sam ga slusao krv mi se ledila u zilama",
kaze Balijagic, i nastavlja: "Kada sam 1994. naceo tu temu,
Latic mi je replicirao u "Ljiljanu" recenicom kako se po
Balijagicevom ludom mozgu motaju nekakve seve i da ne treba
da ih se bojim". 

AID danas, prema tvrdnjama nekih njegovih radnika, nema
pristup Edinu Garapliji koji zatvorsku kaznu izdrzava u KP
domu Zenica, buduci da je ovaj zatvor pod kontrolom
Muslimanske obavjestajne sluzbe - MOS. Kako tvrde zatvorski
cuvari, Garapliju je do sada u zatvoru u kasnim nocnim
satima dva puta posjetio Bakir Izetbegovic. Redovno dolaze
pripadnici aktivne islamske omladine koji mu u celiji citaju
ajete iz Kur'ana, a protiv svoje volje je ozenjen bulom koju
nije ni vidio. Djevojka je pokrivena dovedena u celiju, gdje
je obavljeno vjencanje.