Naslovna stranica - Home

BOSANSKOHERCEGOVACKA PATRIOTSKA STRANKA


[photos] Saopcenja - analize - komentari
    
    SKANDALOZNI EKSKLUZIV "SLOBODNE BOSNE": KAKO JE IZETBEGOVIC
    STITIO KRIMINAL I ZLOCIN(C)E
    
    Analizirajuci Izetbegovicevo opredjeljivanje za Bakira
    Alispahica, a protiv Munira Alibabica, kojim je predsjednik
    Predsjednistva prije tacno cetiri godine uveo na velika
    vrata kriminal u drzavni vrh, nase su novinarke dosle do
    zastrasujuceg svjedocenja Edina Garaplije, umijesanog u
    "slucaj Herenda" koji je, iako mu je drzavni vrh obecao
    oslobadjajucu presudu, dobio 13 godina zatvora: 
    
    
    U PISMU KOJE JE IZ ZATVORA OVIH DANA UPUTIO NAJVISIM
    MEDJUNARODNIM ZVANICNICIMA U BiH, EDIN GARAPLIJA SVJEDOCI O
    ZLOCINIMA POLICIJSKE JEDINICE "SEVA" KOJU SU KONTROLISALI
    ALISPAHIC I MUSLIMOVIC A PODRZAVAO ALIJA IZETBEGOVIC!!!.
    
    Kako je Izetbegovic nagovorio Alibabica da prozove
    Alispahica a onda stao na stranu Alispahica O Nijaz
    Durakovic: "Da sam tada bio protiv Izetbegovica, presudio bi
    mi "cetnicki" snajper O Uklanjanje Alibabica bilo je
    potrebno da bi se ojacala tajna Muslimanska obavjestajna
    sluzba (MOS ) kojom su rukovodili Alispahic, Muslimovic,
    Mujezinovic i Ljevakovic O Zasto je Kemal Ademovic, direktor
    AID-a, angazovao Garapliju da "pretrese" Nedzada Herendu
    koji je priznao da je pucao u Ismeta Bajramovica . Ocajni
    Garaplija uputio ovih dana pismo ambasadi SAD, OHR-ovom
    Antikorupcionom i Antiteroristickom timu  u kojem tesko
    tereti desetine najvisih bosnjackih policijskih i vojnih
    sluzbenika
    
    Pisu: Medina DELALIC i Jelena STAMENKOVIC
    
    Visoki funkcioner MUP-a RS ovih nas je dana zamolio da
    Muniru Alibabicu Munji prenesemo informaciju kako
    drzavno-policijski vrh u Sarajevu sprema njegovu
    likvidaciju. Izvor informacije je strani obavjestajac koji
    se krece u visokim krugovima Federacije i RS i nijednom nije
    pogrijesio upozoravajuci proteklih mjeseci neke ljude u RS
    na atentate koji se spremaju na njih, oni su se desili sa
    manje ili vise uspjesnim ishodom. Kada smo Alibabicu
    prenijeli informaciju, rekao je kako vec ima slicna
    upozorenja, dobijena u Hrvatskoj, gdje je boravio proslog
    mjeseca. Argumenti zasto je opasan Munja su profesionalnost
    i moralnost, tako da bi u nekoj pretpostavljenoj
    antikriminalistickoj revoluciji na prostoru Federacije mogao
    povesti ljude za sobom. Drugi argument je sto stranci,
    otkrivajuci "prljavstine" koje su se izdesavale u Sarajevu
    tokom proteklog perioda, radije od oficijelno ponudjenih
    informacija konsultiraju ljude za koje procjenjuju da imaju
    moralnih i profesionalnih kvaliteta kakav je Alibabic. A on
    puno zna. Zapocet u avgustu i okoncan u oktobru 1994.
    nalazima Komisije Predsjednistva, slucaj Alibabic je
    zaokruzen smjenom tadasnjeg nacelnika CSB-a.  
    
    TRI PUTA CASTI I SRAMNA CINA VLASTI       
    
    Kada su SDA, SDS i HDZ preuzele vlast 1990., postignut je
    interni dogovor da se kljucna mjesta u ministarstvima i
    celne pozicije u drzavi podijele izmedju njih. U toj
    raspodjeli Munir Alibabic Munja sa mjesta jednog od
    nacelnika u republickom MUP-u dobija funkciju nacelnika
    SDB-a Sarajevo koji je tada obuhvatao 22 opcine. Bilo je to
    iznenadjujuce s obzirom da je Alibabic vodio slucaj
    "muslimanskih nacionalista" i poslao u zatvor 1983. kasniju
    vodecu garnituru SDA. Izetbegovic, Cengic, Behmen i ostali
    bili su, nakon izbora, suglasni da Alibabic zasluzuje
    funkciju s obzirom na profesionalnost koju je iskazao i
    tokom njihove istrage. Naravno, moguce je danas kalkulirati
    da su racunali kako ce im ovaj zbog iskazanog mu povjerenja
    postati vjecni "duznik" i poslusnik. Ali, dogadjaji su se
    razvijali u drugom pravcu. Tokom 1991. Alibabic prati i
    otkriva planove JNA i srpskih snaga o agresiji na BiH,
    projekat blokade Sarajeva i nacrte za predstojeci rat.
    Ukratko, saznaje da postoji plan RAM, sto je samo radni
    naziv za planirano zaokruzivanje etnickih srpskih teritorija
    u BiH. O svemu upoznaje Aliju Izetbegovica i Rusmira
    Mahmutcehajica, koji je na funkciji potpredsjednika Vlade
    zaduzen za resor unutrasnjih poslova. 
    Pocetkom rata,  5. aprila 1992. "pada" Srednja policijska
    skola na Vracama. Husein Balic, u to vrijeme direktor Centra
    za skolovanje i obuku policajaca RBiH, pruza otpor da bi
    odbranio Vraca i spasio zivote 400 maloljetnih ucenika.
    Uprkos otporu, Balic je uhapsen i odveden u zatvor na Pale.
    Razmijenjen je za snajperiste iz "Holiday inn-a", na celu sa
    Rajkom Kusicem. "Aktuelna vlast nikada nije analizirala
    zasto su pala Vraca i ko ih je izdao", kaze Balic koji taj
    slucaj karakterizira kao prvi sramni cin vlasti.  
    Mada je pocetkom rata veliki dio srpskih i hrvatskih kadrova
    napustio MUP, on se ipak konsolidira. Udar dolazi sa druge
    strane. U jesen 1992., vrh SDA dogovara postojanje cetiri
    kriterija: nacija, vjera, stranacka pripadnost, bracno
    stanje (mononacionalni brak), koji trebaju biti zadovoljeni
    kako bi neko ostao u sluzbi. Pretvaranje bosanske policije u
    bosnjacku kao i reduciranje svih drugih segmenata drzave na
    jednonacionalnu ravan trebalo se odvijati nenapadno. U
    nekoliko navrata se govorilo kako obuku kadrova treba vrsiti
    u Turskoj i Iranu. "Jednom sam o tome razgovarao sa Hasanom
    Cengicem", kaze Alibabic, "ali je moje misljenje da takav
    pristup nije dobar. Iz historije je ilustrativan primjer
    djelovanja sovjetskog KGB-a. Kadrovi iz socijalistickih
    zemalja koji su isli na obuku u SSSR zauvijek bi ostajali
    inficirani KGB-ovstinom. Znam, recimo, da je Nedzad Ugljen
    boravio na obuci u Iranu u vrijeme kada je receno da se
    nalazi u SAD". U vrijeme pripremanja Bosnjackog sabora u
    jesen 1993. bilo je predvidjeno objelodanjivanje postojanja
    bosnjacke sluzbe bezbjednosti. Posto Sabor nije zavrsio kako
    se ocekivalo, stvaranje sluzbe nije objavljeno, ali Bakir
    Alispahic i Nedzad Ugljen tajno rade na njenom etabliranju.
    Nasi sugovornici tvrde kako je "kapo" Muslimanske
    obavjestajne sluzbe Hasan Cengic. Visoki funkcioner SDA
    objasnio je jednom prilikom kako je zadatak sluzbe uglavnom
    pracenje Bosnjaka, sta se govori o vladajucoj partiji, te
    eliminacija i likvidacija politickih neistomisljenika.
    Izvori u AID-u danas tvrde da je ova sluzba - AID -
    podjednako na meti srpske, hrvatske i muslimanske
    obavjestajne sluzbe. Tvrdi se, naime, kako MOS danas ima
    vise novca, bolju infrastrukturu i mocnije zastitnike nego
    AID.
    
    SLUCAJ ALIBABIC: RASKOL U MUP-u 
      
    "Jednog dana zove me Izetbegovic i kaze: Vidi, Munja, kod
    mene je ugledna delegacija iz Starog Grada. Ti tamo nesto
    radis. Radi, ali me  i izvjestavaj", sjeca se Munir
    Alibabic. Na prostoru opstine Stari Grad privedeno je
    petnaestaek ratnih profitera, ali su na intervenciju Bakira
    Izetbegovica oslobodjeni. Najprije, Ferhat Gurda, bivsi
    predsjednik IO SDA Stari Grad. Kada su otvoreni "plavi
    putevi", preko hiljadu Srba je izaslo iz Sarajeva, zapravo,
    jedni su odlazili, drugi dolazili. "Izetbegovic mi telefonom
    kaze: Cujem, Munja, da si pustio dvije hiljade cetnika u
    Sarajevo!?" 
    "Izaslo je oko hiljadu Srba."
    
    "Treba sto vise da ih ode. Ne treba ih zadrzavati, brate
    neka idu."
    
    "Prvi put sam tada cuo da govori kako ce o multietnicnosti
    pricati dok postoji ijedan Srbin u Sarajevu, a shvatio da ce
    raditi drugacije", objasnjava Alibabic. Zloupotrebe funkcija
    u MUP-u za obracun sa neistomisljenicima isplivale su na
    povrsinu i kada je dat nalog da se u "Avazu" objavi
    policijski dosje brata Harisa Silajdzica. Decembra 93., taj
    je dokument Bakir Alispahic iznio iz CSB i vratio bez
    fotografije. A dosje je objavljen u momentu kada je
    Silajdzic malo skliznuo sa linije, i, naravno, opet se
    vratio pravom putu. Buduci da su Alibabiceve prituzbe, pa i
    o objavljivanju ovog dosjea ucestale, on dobija poruku od
    Izetbegovica da na jednom mjestu zabiljezi sve prituzbe o
    kriminalu pojedinaca i zloupotrebama funkcija. Alibabic,
    27.7. 1994., preko kurira, informaciju salje u sluzbenoj
    formi, protokolisanu u CSB-u. Ona se uglavnom odnosi na
    nedozvoljene radnje Bakira Alispahica, Nedzada Ugljena,
    Envera Mujezinovica, Zeljka Varuneka i njihovih suradnika. U
    informaciji se iznose sumnje da su navedeni umijesani u
    izvrsenje ili prikrivanje teskih krivicnih djela kao sto su
    droga, ubistva, nestanci lica, govori se o KOS-ovizaciji
    sluzbi bezbjednosti preko Fikreta Muslimovica, aktivnostima
    misteriozne policijske jedinice "Seva", zloupotrebama
    donacija... Prica je brzo "pukla" u gradu. Kemal Ademovic
    zaustavlja Alibabica na ulici i poziva da odu do jedne
    kafane na Sedreniku. Tamo ih cekaju Mustafa Hajrulahovic
    Talijan i Ismet Dahic. Svi govore kako je Munja napravio
    dobru stvar i da je u pravu.  Kasnije ga nijedan nece javno
    podrzati, kao sto se sramno ponio i veci dio politicara. 
    Umjesto ocekivanog Izetbegovicevog poziva nakon poslate
    informacije, Alibabica poziva Alispahic i saopstava da je
    smijenjen sa mjesta nacelnika CSB-a, a da na njegovo mjesto
    dolazi dotadasnji nacelnik SJB Stari Grad Enes Bezdrob.
    "Rasporedjen sam u Interpol za rukovodioca grupe, mjesto pro
    forme, samo da me uklone", kaze Alibabic. Zbog toga on svoju
    informaciju o nezakonitostima u radu MUP-a umnozava i salje
    svim clanovima Predsjednistva. Izetbegovic je pobjesnio
    nakon tog Alibabicevog poteza. Kazao je da je Munja "odao
    drzavnu tajnu". Kome? Clanovima drzavnog Predsjednistva!? Na
    sjednici Predsjednistva BiH je odluceno da se formira
    komisija koja ce ispitati Alibabiceve navode. Prvo je
    predlozeno da predsjednik komisije bude Ejup Ganic, ali je
    on to odbio s obrazlozenjem da je zauzet drugim funkcijama.
    Zatim je predlozen Stjepan Kljuic, ali je i on to odbio
    prijeteci ostavkom. Alija Izetbegovic predlaze Nijaza
    Durakovica, obrazalazuci da je dobro da komisiju vodi neko
    iz opozicije. 
    
    DURAKOVIC: "SVJEDOCI SU BILI POD PRITISKOM"!
    
    I Durakovic se pokusao "izvuci" govoreci da Predsjednistvo
    niti je postavljalo niti je razrjesavalo mocnike javne i
    tajne policije. Inace, pet clanova Predsjednistva:
    Durakovic, Pejanovic, Komsic, Ljuic -Mijatovic i Kljuic,
    odranije su bili nezadovoljni odnosom policije prema
    Predsjednistvu, jer od policije nisu dobivali nikakve
    relevantne informacije, osim banalnih analitickih izvjestaja
    i komentara novinskih napisa. Preciznu analizu i prave
    informacije dobijao je samo Alija Izetbegovic. Nijaz
    Durakovic kaze: "Insistirao sam da pravnik udje u komisiju i
    Izetbegovic je predlozio Izeta Muhamedagica koji je bio na
    visokoj funkciji u SDA. On se i prije rata bavio
    advokaturom. Na insistiranje Bakira Alispahica, u komisiju
    je ubacen Hasib Dazdarevic, koji je bio njegov covjek.
    Troclana komisija je saslusala oko 100 svjedoka oko droge i
    kriminala. Sve se snimalo, audio-zapisom, a visoki
    funkcioneri koji su svjedocili su snimani i video-zapisom:
    Bakir Alispahic, Enver Mujezinovic, Nedzad Ugljen... Tokom
    prva tri dana rada komisije, analizirajuci sve relevantne
    dokumente, operativne izvjestaje i izvjestaje agenata sa
    terena, ustanovili smo da desetak stavki Munira Alibabica
    nije bilo moguce dokazati. Iznenadilo me da jedan
    dugogodisnji policajac navodi takve optuzbe bez jacih
    dokaza. Recimo, prilozeno je dosta inkriminirajucih
    dokumenata, ali bez pecata. To nismo mogli uzeti kao valjan
    dokaz, mada sam znao da su oni mozda i valjani." Poslije 15
    dana rada komisije Izetbegovic je pozvao Nijaza Durakovica i
    pitao zasto je komisija toliko oduzila rad. Durakovic je
    odgovorio kako je tokom 15 dana rada pronadjeno toliko
    kriminalnih radnji za koje bi desetine ljudi iz MUP-a
    trebalo poslati u zatvor i da su na putu da otkriju mnogo
    vece kriminalne radnje i zloupotrebe polozaja. Zbog toga  je
    zatrazio jos malo vremena da zavrse posao. "Moj licni utisak
    je da je paralelno sa nama i MUP obradjivao svjedoke,
    zastrasivao ih, pa cak i isljednicki maltretirao. Javljali
    su mi se mnogi koji su nocu hapseni, maltretirani i bili
    prinudjeni da mijenjaju svoj prvobitni iskaz. Nekoliko njih
    je promijenilo iskaz nakon toga, narocito u vezi sa
    manipuliranjem drogom i invalidima odvedenim u Split, a koji
    su trebali ici na lijecenje u zapadne zemlje, zatim svercom
    automobilima, hranom, cudnim "uvozom" i prolazom razlicitih
    ljudi kroz tunel.  Svu dokumentaciju sam fotokopirao i
    sklonio na sigurno mjesto u Austrijsku drzavnu banku u Becu
    i o tome sam obavijestio Predsjednistvo. Htio sam da se
    zastitim da me ne pogodi "cetnicki snajper".  
    
    
    
    O tome kako je vrsena obrada svjedoka ilustrativan je iskaz
    Armina Skalonje, tadasnjeg nacelnika sektora za droge
    sarajevske policije, od koga je Alispahic trazio da samo
    fiktivno unisti zalihe droge iz MUP-a, dok bi se "pravom"
    drogom manipuliralo. "Pitao sam ga zbog cega bi to trebalo
    uraditi i dobio odgovor da je ovo tezak period u odbrani
    zemlje, nedostaje oruzje, municija, hrana i da bi se sve
    moglo kupiti novcem zaradjenim od prodaje droge. Odbio sam
    Alispahicev prijedlog. Alibabic me zamolio da u pismenoj
    formi objasnim nacin na koji je Alispahic izuzeo drogu iz
    kase". U vezi sa Alibabicevim tvrdnjama o zloupotrebi droge,
    Durakoviceva komisija je imenovala ljude koji su trebali
    prekontrolirati drogu koju je Alispahic drzao u svom
    kabinetu. Jedan od njih je bio i Skalonja. Utvrdili su da
    odredjena kolicina droge nedostaje. Prije potpisivanja
    zapisnika Hasib Dazdarevic zapisnik nosi Alispahicu i vraca
    se sa porukom da komisija nije tu da konstatira koliko droge
    nedostaje, nego da popise sta se nalazi u kutiji. Medjutim,
    Skalonja je pred Durakovicevom komisijom svjedocio o svemu
    sto zna. Nedjelju dana kasnije, deloziran je iz stana i
    odveden u Upravu bezbjednosti, zatvoren u Centralni zatvor,
    gdje je pod pritiscima promijenio iskaz. Sutradan je na
    suocenju sa Alibabicem morao ponoviti izmijenjenu izjavu.
    "Prvi put sam u zivotu molio Boga da umrem samo da takve
    optuzbe i lazi kazem takvom covjeku u lice", kaze Skalonja.      
    Kada je pravljen finalni izvjestaj, clanovi Komisije su se
    sukobili. Durakovic je htio da se napravi precizan izvjestaj
    na temelju nalaza do kojih su dosli. Dazdarevic i
    Muhamedagic su nastojali amortizirati ostricu svake
    formulacije. To je bio najmukotrpniji dio posla. Napravili
    su 14.9.1994. kompromisni izvjestaj koji je i kao takav imao
    argumenata za smjenu skoro svih celnih ljudi MUP-a. O
    izvjestaju komisije je raspravljano na sjednici
    Predsjednistva na koju je bio pozvan i Bakir Alispahic.
    Tokom zamorne rasprave razmatrana je stavka po stavka
    izvjestaja i Predsjednistvo se podijelilo. Nalazima komisije
    nisu bili zadovoljni Izetbegovic i Ganic. Glavni problem je
    bio kako se obratiti javnosti. Naglaseno je da izvjestaj
    ima karakter drzavne tajne i ne treba se objavljivati. Za
    javnost je predvidjeno "umiveno" saopstenje, za sto je
    zaduzen Ivo Komsic. Nijaz Durakovic objasnjava: "Ono sto je
    objavljeno u javnosti nema veze sa nalazima komisije i
    realnim stanjem, a Komsic, koji je bio zaduzen za
    saopstenje, nije bio upucen u slucaj. Taj izvjestaj bi se
    mogao citati kao - bilo je nepravilnosti. Ali, prema nalazu
    komisije, Alibabic nije mogao sve navode dokumentirati, sto
    ne znaci da oni nisu bili tacni."              
    
    Medjutim, cak je i "izbalansirano saopcenje" kojeg su
    srocili dr. Ivo Komsic i savjetnik u Predsjednistvu Jusuf
    Pusina naknadnim intervencijama u Izetbegovicevom kabinetu
    dozivjelo radikalne izmjene u korist Alispahica!
    Izetbegovic je u sukobu Alispahic-Alibabic stao na stranu
    Alispahica. U uskom krugu suradnika objasnio je to rijecima:
    "Znam da Bakir malo krade, ali je lojalan, za razliku od
    Munje!" Daljnja desavanja u MUP-u pokazat ce da su moralno
    cisti ljudi tesko ostajali raditi u takvom okruzenju. Husein
    Balic, direktor policijske skole, avgusta 1995. protivi se
    odluci ministra Alispahica da se policijska skola iz
    Sarajeva izmjesti u Bugojno. "Jedini motiv preseljenja skole
    je bio taj sto se u zgradu policijske skole u Petrarkinoj
    ulici trebala useliti Bosnjacka gimnazija cija je
    direktorica Lejla Aksamija, starija Izetbegoviceva kcerka",
    kaze Balic. Alispahic je zaduzio Balica da iz Bugojna u
    Sarajevo prenese tri i po kg deviza u zapecacenoj vreci.
    "Alispahicev cilj je bio da Policijska skola u Bugojnu
    postane mjesto pranja novca. Vlast je stala iza njega",
    objasnjava Balic koji je 11.11.1995. ostao bez posla, a
    nakon izvjesnog vremena se poceo baviti privatnim biznisom.
    Cak i danas vlasti ometaju rad njegove firme "CIBOS"
    pokusavajuci ga istjerati iz poslovnog prostora koji je
    renovirao i unajmio na koristenje. Trenutno se kroz zvanicnu
    politiku amnestiraju kriminalne radnje vrsene proteklih
    godina. Federalni premijer Edhem Bicakcic u pismu Muniru
    Alibabicu to i doslovno kaze.          
    "Danas sam procitao tvoje pismo od 26.5.1997. i odgovorit cu
    ti ovim licnim pismom, a o sadrzaju pisma upoznati ministra
    Zilica, od koga ocekujem da policiju uvede u sistem, novi
    sistem u kojem do sada nije bila. Tacno je da sam ministru
    Zilicu rekao da ne racuna na stare kadrove, ukljucujuci i
    Vas, jer mislim da ce novu policiju napraviti novi ljudi
    koji imaju i volje i zelje i zive za buducnost BiH. Tacno je
    da sam u odredjenim periodima podrzavao napore tada ministra
    Alispahica, ali istovremeno se potrudio da zastitim i
    gospodina Alibabica... O kriminalnim radnjama gospodina
    Alispahica nije dostavljen nijedan konkretan dokaz, a za
    mene vrijedi pravilo da je u sumnji sve u korist optuzenog.
    Otvorio sam objekat (Alispahicevu i Krasnicijevu propalu
    tvornicu boja i lakova, op. aut.) "kao znacajnu privatnu
    investiciju i otvorit cu svaki koji zaposljava radnike u
    BiH. Uradit cu i nesto vise, o cemu se ti neces sloziti.
    Amnestirat cu sav kapital koji udje u drzavne novcane tokove
    da bih ga potom, putem drzave, kontrolisao", pise Bicakcic
    21.6.1997.   
    
    
    SLUCAJ GARAPLIJA: SUKOB AID-a I MOS-a  
    
    "Puska koja se u prvom cinu drame nalazi na zidu, u zadnjem
    cinu ce opaliti", veli dramatursko pravilo. Sukob bosnjackih
    sluzbi i parasluzbi isplivat ce na svjetlo dana tokom
    slucaja Garaplija. Edin Garaplija, pripadnik AID-a je
    presudom Kantonalnog suda u Sarajevu osudjen na kaznu
    zatvora od 13 godina zbog otmice i pokusaja ubistva Nedzada
    Herende. Nakon hapsenja Garaplija je dobio naredbu od
    pretpostavljenih da se brani sutnjom, jer bi drugacija
    odbrana - kako su mu objasnili - predstavljala povredu
    drzavne tajne. Garaplija je radio u SDB-u, kasnije AID-u,
    gdje ga je uveo Mustafa Hafizovic, visoki duznosnik SDA.
    Hafizovic ga je upoznao sa Asimom Dautbasicem, radnikom
    AID-a. Garaplija je brzo napredovao i dosao je na celo
    odjeljenja za borbu protiv terorizma. Tajnost rada i
    hijerarhija u sluzbi je bila takve prirode da je jedino
    direktor AID-a Kemal Ademovic mogao izdavati naredjenja. Ovo
    odjeljenje je, pored borbe protiv terorizma, imalo zadatak
    da otkrije i grupu srpskih agenata, KOS-ovaca koja je bila
    ubacena u drzavni vrh BiH i AID. Jedan od zadataka su bila i
    "ofanzivna djejstva" prema hrvatskim politicarima u BiH, u
    prvom redu prema Kresimiru Zubaku. Garaplija je bio direktno
    odgovoran Ademovicu i jedino je od njega primao naredjenja.
    Samo jednom je radio mimo naredjenja direktora. Kada je
    americka administracija drzavi BiH postavila ultimatum za
    smjenu Bakira Alispahica. Tada je Hafizovic Garapliji
    naredio da sa svojom ekipom "pokrije" zgradu MUP-a i motri
    na Alispahica. Tri dana i dvije noci ova grupa je motrila
    Alispahica kako iznosi dokumetaciju i dosjee iz zgrade
    policije i odnosi u svoj blindirani stan na Ciglanama.
    Hafizovic nije reagovao kada je obavijesten da Alispahic
    iznosi dokumentaciju; naprotiv, dopustio mu je da posao
    zavrsi. Za sve druge poslove Garaplija je primao iskljucivo
    naredjenja od Ademovica. Tako je Garapliji i njegovoj grupi
    pocetkom 1996. Ademovic dao ulazne podatke o teroristickoj
    organizaciji zvanoj "Seve". "Seve" je osnovao MUP u vrijeme
    kada se na mjestu ministra nalazio Alija Delimustafic. Prvu
    obuku su prosli u kampu hrvatske obavjestajne sluzbe SIS u
    Metkovicu. U Sarajevo su dosli sa specijalnim puskama
    McMilan sa prigusivacima i snajperima. Kasnija obuka "Seva"
    vrsena je u kampu "Pogorelica" kod Fojnice. Prema
    Ademovicevim informacijama, "Sevama" su pored Alispahica
    komandovali Enver Mujezinovic, Irfan Ljevakovic, Fikret
    Muslimovic i Jusuf Jasarevic. Ademovic obavjestava Garapliju
    da su "Seve" pocetkom maja 1992. likvidirale 12 civila u
    Domu milicije u Sarajevu, polili benzinom i zapalili.
    Obavijestio ga je, takodjer, da su pripadnici "Seva"
    iznosili novac ukraden u Bosni i donacije za pomoc BiH te ih
    prebacivali na Cipar i u Austriju, u cemu im je pomagao
    Hajrudin Suman, bivsi direktor PTT BiH, prikazujuci da se u
    Austriji placaju postanske markice. 
    Kemal Ademovic je preko Nedzada Ugljena dosao do spiska 12
    osoba, pripadnika "Seva" i predocio ih Garapliji. Garaplija
    je sugerisao da njegova grupa odmah uhapsi dvojicu iz te
    grupe za koje je postojalo najvise dokaza cime su se bavili,
    ali Ademovic nije dozvolio. Predlozio je da se "obradi"
    Nedzad Herenda kao najaktivniji clan grupe. Garaplija je
    obavijesten i o izvjesnom Kulovicu, inzinjeru koji je
    projektirao injekciju sa oprugom koja se puni cijankalijem i
    izaziva trenutnu smrt, te o doktoru Ilijasu Dobraci koji kao
    sudski vjestak daje lazne nalaze za sve akcije koje urade
    "Seve", prikazujuci ubistva kao da se radi o prirodnim
    smrtima. Ademovic je kao prioritetni zadatak naveo da se
    obradi Herenda jer je on najaktivniji clan grupe. Prema
    podacima predocenim Garapliji, drzavni vrh preko Herende
    nabavlja drogu koja se dila po Sarajevu i drugim gradovima.
    Naveden je slucaj kada su Bakir Alispahic i Zeljko Varunek,
    nakon sastanka Interpola u Italiji, izvrsili jednu posiljku
    droge iz Barija, a glavni operativac je bio Herenda. Herenda
    je uzivao najvece povjerenje drzavnog vrha i bili su mu
    naklonjeni Izetbegovic, Ganic, Komsic kao i Bakir
    Izetbegovic. U informaciji o "Sevama" navedeno je da su im
    baze u Velesicima i na Kosevu, a Garaplijinoj grupi su data
    uputstva da Herendu lise slobode kao ovlastena sluzbena
    lica. U grupi sa Garaplijom su bili Haris Pezo, Refik Muran,
    Hasan Pervan, Esad Cancar i Kemal Copra. 
    Cim su Herendu uhapsili, odnosno priveli na informativni
    razgovor oko njegovog djelovanja u "Sevama", po Ademovicevim
    uputstvima vrsili su njegovo magnetofonsko i video-snimanje.
    Zbog tajnosti akcije i straha da akciju ne osujeti neko od
    drzavnih ili policijskih funkcionera koji su podrzavali
    "Seve" - Alispahic, Mujezinovic, Ljevakovic, Borisa Delic,
    ili Asim Dautbasic - Ademovic je naredio Garapliji da se
    razgovor sa Herendom ne obavlja u zgradi policije nego
    negdje drugdje. Garaplija svakodnevno Ademovica upoznaje sa
    istragom na tajnim sastancima na groblju Bare u Partizanskoj
    kapeli ili Velikom parku predajuci snimljeni materijal.
    Uhapseni Herenda je priznao da je bio pripadnik "Seva".
    Prilikom hapsenja kod njega je pronadjena malokalibarska
    puska "vincesterka" sa prigusivacem i snajperom kalibra 5,6
    mm, dva sluzbena i jedan diplomatski pasos na ime Nedzada
    Herende kao navodnog funkcionera Ministarstva za raseljena
    lica i izbjeglice, veliki broj potvrda i zahvalnica za
    prikupljanje donacija u inozemstvu te sluzbenih legitimacija
    ARBiH i policije. Garaplija i njegova grupa su prilikom
    isljedjivanja upoznali Herendu da prema njemu nastupaju kao
    ovlastena sluzbena lica po nalogu direktora Ademovica.
    Herenda je priznao sve za sto su ga teretili, cak i vise.
    Rekao je kako je pucao iz snajpera u Ismeta Bajramovica
    Celu, pogodio ga, ali je on ostao ziv. Priznao je da je i
    dalje glavni sef tajne policije Bakir Alispahic koji
    raspolaze elektronskim punktovima za tajno pracenje i
    prisluskivanje. Herenda priznaje da su po nalogu Nedzada
    Ugljena tokom rata vrsili snajperska djejstva sa dvije
    lokacije. Djejstva su, na primjer, vrsena 26.10.1993. tokom
    akcije Trebevic po pripadnicima 10. brdske brigade kojom je
    komandovao Musan Topalovic Caco i pripadnicima vojne
    policije koji su imali zadatak da uhapse Topalovica.
    
    I PO CACI I PO STRICEVIMA
    
    Cilj je bio izazvati njihove medjusobne sukobe. "Tog dana
    sam bio u kancelariji. Sasvim slucajno sam na vezi cuo
    sljedeci razgovor: Je li mu otisao gost? Nije. Sacekacemo
    jos malo. Nesto kasnije, dijalog se opet ponovio. Sa jedne
    strane je bio momak iz obezbjedjenja u armijskoj komandi, a
    sa druge neko iz MUP-a. Shvatio sam da o meni pricaju. Tek
    tada sam vidio da sam zapravo blokiran u kancelariji. Cuo
    sam rafal ispod prozora. Dole su vojni policajci, pucajuci u
    vazduh, Cacinom bratu govorili: bjezi, bjezi... vjerovatno
    da bi ga ubili, uz obrazlozenje kako je pokusao pobjeci.
    Umjesto toga on se okrenuo prema policajcu pokusavajuci da
    ga zagrli kako ne bi mogao pucati u njega. Ovaj je ipak
    ispalio rafal", sjeca se Sefer Halilovic. On misli da je tog
    dana takodjer trebao "pasti" kao zrtva "nekontrolisanih
    pojedinaca". "Direktni telefon mi je bio iskljucen, a
    vjerovatno greskom, fax-telefon ostavljen u funkciji.
    Napisao sam poruku istog sadrzaja i poslao Izetbegovicu,
    Ganicu, Tatjani Ljuic-Mijatovic. U medjuvremenu me nazvao
    Nedzad Ugljen. Rekao mi je kako je "narod Hrasnice,
    Sokolovic kolonije i prigradskih naselja krenuo prema
    stabu", valjda da me lincuje.  Odgovorio sam: Samo ih pusti,
    neka dodju svi koji su krenuli. Naravno niko nije dosao".    
    Herenda je Garapliji i njegovoj grupi priznao kako su
    pripadnici "Seva", po nalogu Bakira Alispahica i Nedzada
    Ugljena, podmetnuli eksplozivnu napravu pod tarasu stana
    Sefera Halilovica, tadasnjeg nacelnika Staba ARBiH, od koje
    su 7.7.1993. stradali njegova zena i sura. Sve je prikazano
    kao pogodak srpske artiljerije, raketom tipa "maljutka".
    Atentat je ustvari bio usmjeren na Sefera, ali su ga
    zamijenili sa zeninim bratom. 
    Halilovic kaze: "Neposredno prije tragicnog dogadjaja
    supruga me usred noci pozove u kabinet i prilicno panicno
    kaze: 'Neko ima na terasi. Cujem da lupa. Ja sam uvela djecu
    u kupatilo, odatle te i zovem'. Otisli smo i provjerili, ali
    nikog nije bilo. Uistinu sam najprije mislio da je taj
    dogadjaj dio sudbine i nesrece koja nas je sviju zadesila.
    Dok mi mjesec dana kasnije nekoliko prijatelja nije skrenulo
    paznju na Muslimovica, kazu prica kako nije fer sto ga
    optuzujem da je podmetnuo taj eksploziv. Tek sam tada poceo
    traziti izvjestaje sa uvidjaja. Ustanovio sam da je nekoliko
    ekipa vrsilo uvidjaje, a u svima su izvjestaji drugaciji. "
    Ipak, u njima je postojala zajednicka nit - niko od komsija:
    Sukrija DJozic, Bakir Filipovic, Milosava Ilic nije cuo
    nikakav prethodni sum prije eksplozije. "Obavljen je
    informativni razgovor sa DJozic Sukrijom koja je izjavila da
    se u vrijeme dogadjaja nalazila na balkonu na istoj strani
    zgrade, na istom spratu, i da je najednom cula eksploziju
    bez bilo kakvog prethodnog sistanja", kaze se u jednom
    policijskom izvjestaju sacinjenom 7.7.1993.     
       
    ZAVRSNI CIN: KAD SEVE PROPJEVAJU  
    
    U montazi optuznice protiv Garaplije ukljucuju se Borisa
    Delic, Enver Mujezinovic, Irfan Ljevakovic, Edo Godinjak,
    Reuf Jahic, Ismet Muzurovic i inspektor Fikret Masic. Nakon
    sto je napravljena optuznica Garapliji je naredjeno da suti.
    Sud nikada nije utvrdio ko je jos sa njim bio u grupi koja
    je isljedjivala Herendu. Nedzad Ugljen je dva mjeseca prije
    pogibije 28.9.1996. imenovan za predsjednika komisije koja
    je dobila zadatak da ispita i rasvijetli slucaj Herenda. U
    vrijeme sukoba Alispahic-Alibabic, Ugljen je stao na
    Alispahicevu stranu pomazuci mu u pobijanju optuzbi.
    Bezbjedonosno je pokrivao sve one koji su mogli svjedociti
    protiv ministra, osobno je saslusavao Alibabica nudeci mu
    oprost u zamjenu za pokajanje. Neposredno prije smrti rekao
    je Izetbegovicu: "Predsjednice, ubit ce me. Ja znam da ce me
    ubiti". Ni do danas nisu otkrivene Ugljenove ubice. Prema
    jednoj verziji, likvidirao ga je AID. Prema drugoj, zrtva je
    sopstvene sluzbe - MOS-a, buduci da je osumnjicen kako je
    Amerikancima prodao informaciju o postojanju kampa
    Pogorelica, gdje su se - prema americkoj formulaciji -
    "obucavali teroristi". Amerikanci su nakon otkrivanja
    Pogorelice smijenili Bakira Alispahica sa funkcije ministra
    unutrasnjih poslova, a Hasana Cengica sa funkcije ministra
    odbrane.                          
    
    Tokom slucaja Garaplija, montiranom optuznicom se nastojalo
    zastititi grupu "Seve" i njene pokrovitelje. Edinova majka,
    Ajsa Garaplija, htjela je prekinuti sutnju, ali joj je preko
    Jusufa Pusine predsjednik Izetbegovic porucio da sute, da ce
    sve biti u redu i da je prvostepena presuda od 12 godina
    upucena samo za javnost koja je uznemirena zbog saznanja o
    kradji donacija koju su odradjivale "Seve", a da ce kasnije
    biti mnogo manja kazna. Sudija u ovom procesu je nagradjen
    namjestenjem u Hagu, a Garapliji je Asim Dautbasic odredio
    branioca. Po instrukcijama iz vrha taj advokat ce ga navodno
    odbraniti sutnjom. Medjutim, suocen sa informacijama da bi
    mu se u zatvoru "nesto" moglo dogoditi, Garaplija je kao
    advokata angazirao Faruka Balijagica. Iskaz koji je njemu
    dao, Balijagic je proslijedio Antiteroristickom timu OHR-a,
    Antikorupcionom timu OHR-a, americkom ambasadoru u BiH i
    td., stiteci tako svog branjenika. "Dva sata nakon razgovora
    sa Garaplijom nisam mogao sebi doci. Mada sam jos ranije cuo
    za "Seve", dok sam ga slusao krv mi se ledila u zilama",
    kaze Balijagic, i nastavlja: "Kada sam 1994. naceo tu temu,
    Latic mi je replicirao u "Ljiljanu" recenicom kako se po
    Balijagicevom ludom mozgu motaju nekakve seve i da ne treba
    da ih se bojim". 
    
    AID danas, prema tvrdnjama nekih njegovih radnika, nema
    pristup Edinu Garapliji koji zatvorsku kaznu izdrzava u KP
    domu Zenica, buduci da je ovaj zatvor pod kontrolom
    Muslimanske obavjestajne sluzbe - MOS. Kako tvrde zatvorski
    cuvari, Garapliju je do sada u zatvoru u kasnim nocnim
    satima dva puta posjetio Bakir Izetbegovic. Redovno dolaze
    pripadnici aktivne islamske omladine koji mu u celiji citaju
    ajete iz Kur'ana, a protiv svoje volje je ozenjen bulom koju
    nije ni vidio. Djevojka je pokrivena dovedena u celiju, gdje
    je obavljeno vjencanje. 
    
    
    
    

©Bosanskohercegovacka patriotska stranka
Zagrebacka 30, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Tel:387(71)230-592 Fax:230-593