Broj: 007

S A R A J E V O: January 28, 1999



STRATEGIJA NEPREKIDNOG PORAZA VLASTITE DRZAVE


JANUARY 28, 1999
               No-07


Povodom tekucih pregovora bh. delegacije sa ser Arturom
Votsom, predsjedavajucim pregovora o sukcesiji imovine bivse
SFRJ, izdajemo slijedce saostenje.


Izra`avamo ozbiljnu zabrinutost zbog komentara
Predsjedavajuceg Vijeca ministara Harisa Silajdzica na
prijedlog sukcesije ser Artura Votsa u kojem se zanemaruje
pravna osnova sukcesije  imovine bivse SFRJ i nudi rijesenje
na stetu BiH.
 
Kao  u svim slu~ajevima spora sa medjunarodnim posrednicima
u proslosti, i danas se bh. javnost suo~ava sa netacnom
slikom stvarne uloge i zna~aja medjunarodnog  faktora, kao i
stvarne uloge i znacaja volje vlastite dr`ave i naroda u
utjecanju na vlastitu sudbinu i buducnost. U konkretnom
slucaju, prijedloga ser Artura Votsa o sukcesiji samo
imovine van teritorije bivse SFRJ sto u pravnom smislu
podrazumjeva da se  zamjeni teza legalne disolucije
Republika unutar  SFRJ sa ilegalnom separacijom, Predsjednik
vijeca ministara BiH, Haris Silajdzic doslovno kaze da je to
"njihov prijedlog u nedostatku boljih rjesenja", umjesto da
je za njega jedino rijesenje neupitna pravna pozicija R BiH
u ovom slucaju. Ovom izjavom gospodin Silajdzic demonstrira
retoricki metod usmjeren vlastitoj javnosti kojim je
medjunarodno pravna pozicija njegove vlastite drzave
unistavana punih sedam godina. On komentira volju jednog
tipicnog posrednika kao volju "svijeta", predstavlja
pregovore kao alternativu pravu, a sa mogucim rezulatatima i
posljedicama,  gospodin Silajdzic postepeno preuzima vodstvo
u strategiji  neprekidnog poraza Republike BiH koju je u
spoljnju i unutarnju politiku vlastite dr`ave uveo gospodin
Izetbegovic. Dr`ava koja je bila `rtva agresije sa narodom
koji je bio `rtva genocida, za  neumorne pregovarace je
proces koji treba sto prije da se zavrsi "dosljednom
primjenom daytonskog sporazuma". Gradjani BIH svjedoci su
akumuliranog  visegodisnjeg zamagljivanja cinjenica da
posrednici samo posreduju i da je R BiH subjekt svog i
medjunarodnog prava sve dok se, iskljucivo dobrovoljno, tih
prava ne odrekne. Tako se sakriva cinjenica da je samo od
volje i posljednjeg konstututivnog naroda Republike BiH
zavisilo da li ce u slucajevima sukcesije, ali i slucaju
Brckog i slucaju granica, pa i u slucaju pomenutog
Daytonskog sporazuma biti primjenjeno medjunarodno pravo ili
volja samih posrednika (i Silajd`ica, Izetbegovica, Ganica
). Od volje ( i ) Bosnjaka zavisi da li ce se Ustavom,
medjunarodnim pravom priznatim, braniti Republika - `rtva
agresije i narod `rtva genocida. Jedino ako dobrovoljno nema
te suglasnosti da se primjeni pravo prema napadacu, agresoru
ili para dr`avi  primjenit ce se, ne pravo, nego volja
pregovaraca. Na`alost nasi pregovaraci osim sto su
pregovarali o Ustavnoj problematici, za sta nemaju mandat,
bili su  jedinstveni sa drugom "stranom" u danas dostigntom
cilju - da je sad, ne SFRJ slo`ena dr`ava nego i sama R BiH.
Prma tome, izmedju redova porucuje ser Artur Vots Vijecu
ministara bh unije: vi ste vec prihvatili legalnu dislouciju
BiH po modelu isto tako legalne disolucije SFRJ. Ako ste
prihvatili da svoj Ustav, koji je priznajem organizacije UN
cinio RBiH de-jure neupitnom,  otvorite za diskusiju,
umjesto da insistirate na primjeni tog Ustava i Povelje UN,
kako se onda mo`te cuditi da moj prijedlog de-fakto prizna
da je u BiH bio gradjanski rat, a ne agresija i konsekventno
raspad SFRJ u slucaju BiH da je bio ilegalna separacija i
konsekventno,  nista od novca iz sukcesije

I sam Silajdzic dobro zna da su elementi spoljnjeg
suvereniteta daytonske BiH sada manji nego oni kod bivse
SFRJ. Zato se Silajdzic svesrdno zalaze za "dosljednu
primjenu daytonskog sporazuma" premda je tamo u interesu
Bosnjaka nije ni preambula ni  jedan clan "Ustava" nego samo
jedan aneks o povratku izbjeglica  i hrpa odredbi o
"ljudskim pravima" ukljucujuci i odredbu "zabrane ropstva"
kao zamjena za  prava dr`avljana RBiH.  Postizuci
nevjerovatno vjerovatnim - da jedna drzava sama ukine na
jedini moguci nacin  - pregovorima i pravno gledano
dobrovoljno Izetbegovic i Silajdzic moraju danas da to
pravdaju na isti nacin kao za vrijeme agresije tvrdeci
"pregovarati se mora", zaboravljajuci da kazu nastavak koji
su znali "pregovarati se moze o razmjeni zarobljenika ili
prekidu vatre ali ne o Ustavu". Sam Ustav R BiH  to je
iskljucivao kao protuustavnu aktivnost. Posljedica ove
pregovaracke na stetu pravne strategije bila je da su
umjesto prava, granate po Sarajevu i genocid postali
pregovaracki argumenti. Za razliku od suda, gdje se definira
krivac i primjenjuje pravo, na pregovorima, gdje su sve
strane jednake, ne primjenjuje se pravo nego naprotiv
politicke zavjere, ali i granate vrijede kao argumenti.
Danas  pregovarac o Ustavu Republike BiH, Silajdzic
"zaboravlja" da ako ima Bosne kao subjekta medjunarodnog
prava onda nema nedostaka dobrih rjesenja za ser  Votsa.
Naime jedino rjesenje na koje upravo on, Silajdzic, treba
posjetiti ser Votsa upravo je medjunarodno pravna pozicija
RBiH u odnosu na agresiju SFRJ kao jedino rjesenje i
primjena prava kao jedini metod razgovora, ne samo o
sukcesiji nego i o opstanku svih gradjana i naroda ove
zemlje.  

Zbog svega ovoga, potpuno je realna opastnost  da se iza
pojma arbitraza ostatku BiH dese pregovori "eksperata" za
dokusurivanje prava Republike po cijem Ustavu Silajdzic, ali
i mnogi drugi, a posebno Izetbegovic treba da poloze racune
izmedju ostalog, jer su upravo u tom ustavu svi narodi BiH
bili konstitutivni na cijeloj teritoriji Drzave. Najvaznije
je ipak cinjenica sto je ta, a ne njihova BiH, jos uvijek
medjunarodno priznat pravni subjekt.


Predsjednik

Sefer Halilovic